MOJmentalni_kung_fu: 1.2006.

uto - 31.01.2006

RrrrR

Kad god iznajmim filmove,desi se da pogledam samo jedan do kraja a ovo ostalo, pomalo, pa me izbace, tj izbacim ih iz dvd-a. Ovog puta sam ubola malo pametnije. Sretnije? `Broken flowers~ Jim Jarmush-a, sa Bill Murray-em. Bill je genije, odusevljava me, u filmu je dovoljan samo on i da bude dobro,ako drugi ne valjaju, onda moze biti samo dobro. Bilo je bolje nego dobro i ja sam uzivala i drago mi je sto ga je ~Lost in Translation~ vratio u elitu. Bill-e, svaka ti dala! I odlicna muzika!

Neka ludo - blesava komedija ~RRRR~, francuska, ljudi u praistoriji sa danasnjim fazonima. Lijepo zamisljena ali ne tako lijepo i realizovana. Kao da je falila kinta...

~Alfy~,
remake kultnog sa Michael Cane-om, potrudio se Jud, priznajem. Opet, simpa mjuza. A film, razbibriga.
Objavio mojmentalni_kung_fu u 31. januar 2006 22:09:00 | 5 komentara

Zivotinjsko carstvo

Evo me, kliknuh na `unesi text` i to i radim,ne igram na sigurno, rizikujem da se istipkano izgubi negdje izmedju, mozda u prevodu.

Trenutno je nula stepeni ovdje, 350 je pritisak a vjetar nije jak i malo je oblacno. To mi je rekao meteo odjeljak na sajtu mobilnog operatera. Znaci, kod mene u sobi je toplo, vani je podnosljivo. Iskljucila sam jedno dugme na radijatoru, sto je dobro. Medjutim, sebi u glavi ne mogu da iskljucim niti jedno, sto nije dobro. Zato sam prvo svrljala mobilnim, junacki se trudeci da uhvatim san, ali slab sam hvatac, los bih golman bila ili ragbista ili sta vec, i tu sam, budne ja i lapica.

Sablasno je mirno vec par sati. Nije bas mali grad, ali zvuka nidje. Ljudskog i to. Da nijesam jedina budna potvrdjuju machke - februar je tu, zavijaju, zauvijaju. Mjauci, nikako. Ponekad ti zavodnicki urlici sliche bebinom placu. I onda se pitam kako uspijevaju. Samo tada i nikad prije ni poslije. Macji orgazam? Poneki pas lutalica se oglasi, mada ih je lovacko drustvo prorijedilo. Znate, to su oni tipovi, koji u odsustvu rata ubijaju zivotinje, a u odsustvu divljih, posluze i gradski sirotinjski primjerci.

A ja? Samo sam cura sa poremecenim cirkadijalnim ritmom, kako ~Margo jednom rece.

Ovako je bilo: ona je gledala film `shelter island` i uplasila se zbog neke scene i smanjila ton. Onda sam ja progovorila na engleskom, nesto u smislu : `that`s all I can do for you`. Onda se Bilja zaista uplasila. Pitala sam je za akcenat, kaze da je bio cudan, nimalo british ili american, najprije nekako stranjski.

A samo sam bila u Spaniji i druzila se malo sa princom Felipeom i princezom Leticijom.

Me & myself

Imam blesavu naviku da se navucem na jedno parce garderobe i nosim to dok ne krepa. Ovih dana sam pokusavala da se odreknem pomenutog pa sam se prisjetila jos `ponecega`...Zasto su sve stvari od prosle godine manje vrijedne? Taj sam tip, i nije svjesno.

Opet gledanje filmova, iznajmila sam sest komada, za duge mracne sate, samoce se bojimmm...Ne, salim se, bojim se samo dosade. A ona je sa zimom i nevremenom itekako povezana. I bijeg. Ono, kad mi se ne radi ono sto bih trebala, pa kazem, e ovo ce te propametiti, razmrdati mozdane celije, i onda ce sve biti bolje. Uh, kakve gluposti.

Samo rijeci, neke. Ja se nijesam cesljala danas.

Muci me zub, vec par dana. Mene, najrevnosnijeg popravljaca i cuvara istih. Nema pravde. A mrzim kad ne mogu da uticem na nesto. I da trpim. Nadam se da ova komplikovana prica nece imati tuzan kraj.

Sta je novo? Otoplilo je malo, opet je prijatno u ovom mom brlogu od haosa. A majka mislila da se pokvario radijator pa je zato hladno. Mamice, to je previse lako. Otvori oci.

Srela sam onog nekog slatkog od ranije, juce. Kaze Bilja da se zbunjeno javio. Hm. Nije ni meni lako sa mnom, razumijem te.

Isto se pitamo

Tko stoji iza mene
U ovom strašnom vremenu
Iza jednih je nacija
A iza drugih žene
Jer snaga je u plamenu

Tko stoji iza mene
U ovim dobrim danima
Danima za šovene
Iza jednih je mafija
Kad najgore je samima

A tko stoji iza mene
I tko će takvom pomoći
Kad se okrenem – nikog
Osim duge sjene
Na cesti poslije ponoći

Bespomocnost

Prosle godine u ovo doba moj grad je bio zarobljen od strane snijega. Izgledalo je kao da zivim u nekom ruskom selu, ljudi su polako vukli svoja tijela jedano iza drugog, moleci se onom gore da jos ne napada. Snijeg. Ja sam bila u bolnici, izmucena upalom pluca i upalom grla, koju vec dva mjeseca nijesu mogli izlijeciti kucno. Kroz prozor sam mogla vidjeti zgradu u kojoj me je cekala moja tada topla soba, racunar i prirodni mir koji bih sebi stvorila. Brojeci minute gledala sam u infuziju koja je tapkala umjesto sata. Kap, kap. I mislila sam, tada, da ne moze gore.

Danas nema snijega, samo led. Nema ni ljudi, tek poneka prilika, zamotana sasvim, nevoljno prodje. Kazu, minus dvadeset. Opet nesto novo. Kao to prosle godine. Prvi put u zivotu, osjecala sam se presitno, kao niko. Ne mogu ugrijati sobu iako radijator neprestano funkcionise. Na prirodne sile ne moze se uticati. Kao crvic, skupi se i ocekuj. Nesto.

Grad je uz svu hladnocu i nepogode, sablasno tih. Nikakvih zvukova, osim tuge koja se osjeca svuda. Majka kaze, one su danas na poslu plakale. Cemu? Vraticete film zivota unazad tako?

Na sve nacine sam pokusavala da pobjegnem od tevea koji emituje klasicnu muziku. Ni to mi nije jasno, klasicna muzika i baleti i opere kad je drzava u zalosti. Dakle, ako treba reci narodu, ne uzivajte, pusti im klasiku. Aha.

U sobama je hladno, a dnevna i kuhinja su ispunjene prizorima tragedije i zvukovima i izvjestajima i press-icama. Ne mogu ja to. Nijesam za kolektivno tugovanje. Sad ce se narod, na zalost, zabaviti tim. To se ipak desilo, nekom drugom. Manjini. Poslije par dana naslovnica i glavnih vijesti, krug ce se zatvoriti...

Prebacila sam lap u kuhinju, stavila slusalice, pojacala i odgledala film. `Zvuk mora` - Bigas Luna. Volim ga, ali se ovdje nije bas pokazao. Nerazradjeni likovi i prica, pored svih elemenata koji su garantovali odlican film. More, spanski, scene sa njom koje se urezuju i njegove neobicno plave, oci. Ali opet, los.

...

Ko zna zasto

Napolju je jebena Aljaska. Bila sam do zubara, vadio mi je zivac, zezali se usput ali me to i pored anestezije nije sasvim lisilo bola.

Desila se strashna nesreca, voz iskliznuo iz shina nedje blizu Podgorice i cetiri vagona odletjela u Moracu. Uzasno i jezivo. Traze krv non stop na teveu, i meni jako krivo sto sam inace malokrvna jer bih istog trenutka otisla i dala, krv. Meni je, kad sam se rodila od sedam mjeseci, neko tako spasio zivot. Sad svi gledaju kako ljude dovoze i sve sto ide uz to, meni je previse stresno i zaista ne mogu. I jako me potreslo i tuzna sam.

Lipa si zemljo moja a za me kruva nimash

Zahladnilo je vrlo, bila sam vani, vratila se snuzdeno konstatujuci da se jos ne mogu rijesiti komplet zimske opreme. Dje rijesiti, no je jos moram i unaprijediti...Kad mi kazu, zima je, to je normalno, taj alibi kod mene ne pali. Nedje je zima sa 10 stepeni, eto, ne trazim vise od toga. Skromna sam.

Mrzim engleske turiste koji se u sandalama setaju po Alikanteu. Dabogda vrat slomili.

Kad bih mogla da se ubacim u kakvu kapsulu i da se probudim na proljece. Ne volim da se nabundavam,kao sada, da se pazim da se ne poklizam na led, kao sada, da molim Bilju da me nedje poveze jer je prehladno, kao sada.

Sinoc sam se anestezirala zamisljajuci sta cu da radim ljetos, kako cu organizovati moski boravak, cak sam zamisljala novi kupaci kostim :)...

A poslije toga mi je pala na pamet jednako blesava ideja. Pratila sam sta su ljudi citali na jednom knjizevnom forumu, ubacivala u Google image imena onih pisaca za koje ne znam kako izgledaju. Jaka vecina su vrlo neugledni fizicki, da se tako izrazim. Razmisljanje o tome poslije.

Bez sminke

Najranije budjenje ove godine. U 11:00. A zaspala ko zna kad a mozda ni tada. I maloprije sam dosla doma. Desavanja svakojaka, samo ljudi nezanimljivi isti, po gradu. Isprobavala sam performanse novog mobica na Milani, fotkala je i snimala. A ona je cichala od srece. Raduje mi se i to me raduje.

Sad smo se sastavili, ja, Bilja i otac, ostatak je otisao na selo, malo. Konacno da majka ode da vidi roditelje. Koliko je nije briga, to je cudo. Te ne moze, te snijeg je, te ima obaveza. Sere, da znate. Nije nikad pustila tu toplinu iz sebe. Zato ima problem i sa svojom djecom. Koliko das, toliko dobijas.

Kao pravi egomanijak ,stavljam prvo `ja` u recenici. Necu da mijenjam recenicu, kad osobnost ne ide.

Bilja je kupila lampu novu za sobu. Sad smo k`o bugarski bordel. Bio bi holandski da je bordo, pa zato je bugarski jer nije bordo. Mada, i bugari nas prestizu, moze biti da je kao za neki podgoricki, bordel. Da, chisti kich. Ali necu vise svijecu paliti, kao u poslednjih deset dana. Sinoc zamalo da izgorim prst, pa sam bacila sibicu na tastaturu lapice. A Vuk: zamalo da izgori vjesticija alatka! Ja vjestica?

Sa sobom

Sama sam doma, Cohen pojacan, Chiro se ne buni, izgleda da i njemu super odgovara.

Desava se nekad ovo: Bilja mi kaze da pustim mjuzu, ja pustim, recimo, Arsena a onda ona kaze: ijao, onda je bolje Cohen...Veli, nijesu oni za svako doba, rastuzuju je ili tako nesto. Meni su sasvim za svako doba. Nijesu sve pjesme ista frekvencija.

Htjela sam u stvari da pisem o tom miru, koji danas vrlo prija. Unutra je toplo, napolju je sunce a Cohen pjeva: ...no oceans left for scavengers like me...

Zasto nam ono sto volimo, kad dobije oblik obaveze, postaje teze...Znam sve i opet se pitam, pitam sebe.

Razmisljanje, razmislite

Dok svaka trpi svoje uže
I svaka svoj nož iznad glave
Samo su one izvan muže -
Nedodirljive, svete krave

Vrijeme je zlo i nesigurno
Mnoga će zauvijek iza brave
Krava iz opreza krave se kloni
Sigurne su jedino svete krave

Nikada ništa nisu dale
A svi se klanjaju, svi ih slave
Samo ih kolju gladne oči
Dok gradom gaze svete krave

A mi koje smo davale rogove i papke
I koje su vukli za rep i za vime
Nas će na panjeve i na kuke
Kao obične krave, anonimne

A mi koje smo smjerno vukle kola
I davale putem mlijeka i mesa
Nas već polako klanici vode
Dok svete krave dižu u nebesa

Ima i super sise

Vrijeme je naklonjeno iskljucivo kucnim druzenjima, sto ce reci da smo poceli cesce da se priklanjamo izucavanju sedme umjetnosti. Prijevedeno : gledamo filmove. Poznatom skeptiku sto se tice kvaliteta (meni) nije lako ugoditi, plus treba da odgovara i ostalima - uvijek nas je makar cetvoro.

Naravno da sam ja izabrala film jer sam vidjela njeno lice. Scarlett Johansson. Njeno dolazi i odlicna je jos od ~Lost in Translation~.

Snimano je u New Orleans- u 2004- te, tako da je i to zanimljiva cinjenica. Vidi se nesto cega skoro vise da nema.

Zove se `A Love Song for Bobby Long`, pocetak mi je malo smandrljan, ali je muzika odlicna, kasnije vec pocinje da lici na moj omiljeni `A Dead Poets Society`, mislim, u tom je fazonu malo. Glumi i meni nesimpaticni John Travolta ali se potrudio, stvarno. Jos je tu i neki simpa guy - fino je glumio, Gabriel Macht, mislim da se tako pise.

Bijele chizme ride again

Imam faze kad jednu vrstu hrane izrabljujem do krajnjih granica,onda mi dosadi do povracanja, pa pronalazim nesto drugo i tako u krug. sinoc sam se sjetila cvekle. Njam. To je zdravo, za krv! Eto, jedan razlog za divno.

Opet skupljanje drustva i zezanje i evociranje zurki, zezanje Milice koja se kao premislja oko nekog seksa, haos opsti u sobi, haos ljudi i stvari. I svima lijepo. Drugi.

Setale smo Mira i ja, uzivale na minus tri, sretne sto nije jos manja temperatura i sto je suvo. Otac je rekao da sam ukrala kapu nekom djetetu, jer ima onu kicanku na vrhu. Nijesam. Igrala sam se i sa bebom Milanom, velika je cura sada, peti mjesec. I poznajem me i siri rucice i smije mi se. Treci.

Zaspala sam prije ponoci, poslije mnogo vremena. To je najvaznije bilo. I onda se zbudih malo poslije dva, pogledah kroz prozor, kad, sve bijelo. Sad kisa pada, pa je vrlo zanimljivo vani. Negativno zanimljivo. Toliko o mojoj setnji.

Trajna ondulacija

Bakica se, srecom, oporavila. U decembru smo stvarno mislili da je gotovo, bila je jako lose, nijesam je prije vidjela takvu. Tek skoro sam saznala da je i otac, pored prividnog optimizma, vec imao odvojen novac za njenu sahranu. Srecom, nije vise tako, cim joj je bilo bolje, njegova namjena je promijenjena, da ne bi opet prizvali crnu damu.

Nekom sa svim ovim mozda mogu zvucati kao da previse dramim, ali, tako je ispalo, ja ne znam sta je prava smrt, bliska. Da, srecom. Poslednji put nas je napustio pradjed, 1986-te. I vezana sam za roditelje mojih stvoritelja, jako.

No, ne radi se o tome sada. Baku cesto vodimo frizeru. Tako joj najprije pokazujemo da njeno jos nije isteklo, da treba da drzi do sebe... Sijeda je i kosa je kratka. A ima izrazene crne obrve. I svaki, ama bas svaki put, kad je vrate, svjeze onduliranu - minival, ili sta vec za nekog sa 80 godina, neodoljivo podsjeca na nekog. Jednog sijedog psihijatra politicara sto je ko zna dje vec vise godina. Sto ga traze. Sasvim mu lici. Pa se mi medjusobno zezamo, ukebace nam bakutu. Ljetos je bilo posebno zezanje, jer je citav svijet fingirao moj grad i njegovu okolinu kao mjesto dje je ON.

Primjer (ak)

`Juce sam ispred kuce oprala ona dva nasa velika tepiha, i danas shmrkljam i kasljem, *ona to kaze nekako ponosno*,(temperatura u to doba oko nule, prim. p.). Sve komsije su me gledale, a u neko doba je prisla jedna i pitala me imam li momka. Zna da imam fakultet, plus vidjela da sam tako vrijedna, a ona ima neozenjenog sina...`

Je li ovo mazohizam? Sto ga makar ne iskoristi onako fino i blago, za neke ljepse stvari u zivotu, I sama pomisao na rucno pranje tepiha, danas, i da je napolju dvadeset stepeni, smijesna mi je. Ostalo cak i da ne komentarisem.

Cura nije bez kinte, niti ima nekog ko je tjerao na to. Cista dobra, ekoloska, domacinska volja. Sigurno zna da pravi slatko, tka na razboju, veze i plete. I pravnik. Momci, navalite.

Lako, lahko, krhko i analiza, kako

Preksinoc -10, juce -7, zamalo u pingvina da se pretvorim. Izlazila sam, naravno, malo da procirkulisem po gradu, umotana kao ninja kornjacha. Onda talijanska salatau renoviranom Kamelotu, nekako kucna atmosfera, bas nam je odgovaralo. One uzimaju nekakve pizze, kazu, nece moj buckurish .Da, poslije svega, treba biti junak, pa doci kuci. Nepodnosljivo je tesko postojati, sada.

I tako, uz insomniu, drugarke koje dolaze i odlaze, nedostatak discipline i inspiracije za neke vazne stvari, svasta se vrzma u ovoj glavi.

Da li se ljudi mogu okarakterisati na osnovu toga kako ulaze u neciju kucu ili stan ili sta vec. To sam se maloprije upitala, kad je Dijana pokucala na ulazna vrata od gajbe ove. Cemu kucanje kad je zvono tu? Da nekog ne probudim. Ali, zvono je tu. Pozvonis jednom ,ako vec neces da uznemiravas. Tako stalno. Neko zvoni, pa ne cekajuci odobravanje, hvata se za kvaku i ulazi. Ima i rijetkih primjeraka koji zvone dok se ne otvori. i onda psiholog\psihijatar amater razmislja cime je sve to uslovljeno, sastavlja profile ulaznika.

Najvise me nerviraju ovi sto kucaju. Vracaju me unazad. Ovo je vrijeme koje je donijelo kamere, video nadzor, interfone, kurac palac, a vi nasli da mi kuc - kuc. I, onda, kako nijesi cula. Chucu kad se vratite u sadasnjost.

Gledam satenske trake za kosu u samoposluzi, ranih osamdesetih

Posmatrajuci se danas, shvatila sam da mi je kosa najduza od kad postojim. Hmmm.

Kad sam bila klinka zeljela sam bas takvu, dugu i plavkastu. Ne plavu, no bas tu rijec. A otac nas je sisao na kratko, ko je vidio fotku, skapirao je. Tada sin nije bio jos rodjen pa pretpostavljam da je to bilo nesvjesno pretvaranje zenskog u isto. Eto, sa svojom se kosom nijesam pitala i bilo mi je jako krivo. Valjda zelis bas ono sto ti brane, plus, koja djevojcica nece da bude kao princeze iz bajki. Cini mi se da nema niti jedne sa kratkom kosom i shabanovskom frizurom. I zavidjela sam svim onim kikama i repicima i snalicama i trakama. Jako.

Poslije toga, kad se sve moglo povodom grive, radila sam sve frizure. I mislim da sam dosta porasla kad sam se svojom voljom osisala na kratko. Smijesno ali zanimljivo.

Zima me mori a more mi fali

Ovih dana temperatura ide sve vise i vise ka minusu i ne znam kako da se branim. Nije ovo moje doba. Hladno mi je stalno. Moze biti zato sto je zima?

Gledam morske fotke ,pustam moju muziku za takve situacije - sad ide Oliver, album `Dvi, tri, rici` , on mi najvise priziva talase, maltertiram okolinu sa dogodovstinama od ljetos, ili cak jesenas, moze i to da posluzi.

Kad ce ovo da prodje :(? Bas sam razmazena, ne mogu da prihvatim cinjenicu da ne mogu sebi prilagoditi, tja, jedno najobicnije godisnje doba.

DODATAK: sada je 20:35, usla sam prije par minuta i odgovorno tvrdim da je ovo bio najhladniji dan ove zime. Dakle, ne kukam tek onako. Do kuce mi treba sedam minuta, jedva sam dosla i nos mi je skoro pa zaledjen skroz, pored svih mjera predostroznosti i pola ormana na meni, crkla sam od hladnoce!!!

Keeez

Pisala sam skoro kako nemam diskriminatorskih sklonosti. Danas sam ukapirala da sam slagala. Zaboravila. Kako vele, neka me klepi kamenom prvi koji nije (po)grijesio.

Radi se, naime, o jednoj mojoj fobiji. Da,da. Imam frku sa zubima i sve bih dala samo da ne moram da se lisim neke od tih mojih kostiju. Cuvam ih i mazim i pazim, a istovremeno premirem tamo, na stolici. Oni fino sluze, na taticu su kvalitetni, medjutim, kad pogledam mamicu sa njenom gornjom protezom, ja odmah, trk, kod chika zube na pregled. I fino su slusali, da me prije neki dan nije cimnula sedmica neka, sa plombom iz 97-me. Nijesam cekala da vristim po kuci od bolova, kad se sve to fino razbukta, nego sam odmha otisla. Spolja izgleda sasvim ok, ali kad je kucnuo, boljelo me, malo. Sigurna sam da bi drugi pricekali, ono, mozda je false alarm, mozda desni, mozda ovo,ono...

I velim, ja, chika zubi, odmah mi daj anesteziju, a on u cudu. I tu sam skapirala da postoje dvije vrste ljudi. Ili tri. Ljudi kao ja - daj mi anesteziju bez obzira koliko ce to da me boli i sto cu da vidim iglu i sto je to neprijatno i sto ce da mi utrne pola lica *jezik, ne bojte se, nece nikad ;)*. Drugi neki - koji ce cekati da zubar sam predlozi taj tretman, bice fini i mirni i sve po pravilu, i treci: hrabrice koje mogu sve izdrzati bez drogiranja. E bas me briga za sve ove. Ja znam sta je za mene najbolje, on ce samo da uradi sta trazim. Tako i bi, i naravno da sam bila u pravu, boljelo me je i sa anestezijom!!! Ne jako, ali dovoljno da ne mogu sasvim da se opustim. Znaci, ja ne volim tu vrstu, bolnih, iznenadjenja. Lakse mi je da se sve na pocetku fino odradi ,a onda zatvorim oci i budem, recimo, na Mirishtu.

A diskriminacija? Nemam dodira - blizeg, sa osobama kojima fali neki od vidljivih zuba. Makar se danas to moze srediti, tj zasto neko ima za mobilni a nema zub?! To je neka licna kultura i na osnovu toga odmah formiram sliku o nekome. Ili djelic. Da, tako je. Mozda sam losa, ali nije li svako od nas na neki nacin takav...

Moj prozor za danas. I moja pjesma.

...

Jevropa ili jug (ni)smo?

Znam o cemu bih a nemam pravi pocetak. Zena voli zenu, muskarac muskarca, zena voli mladjeg ili starijeg, ono malo vise. Ili muski zenu tih godina. E o tome bih. Dakle, u cemu je frka,zasto se ljudi naoruzavaju nekim predrasudama, stalno se pitam. Smetaju mi samo losi ljudi i mrznja koju sire. Sve ostalo je ok dok meni ne cini stetu.

Gledala sam veceras `The Badge` sa Billy Bob tornton-om...Americki jug, do gushe u predrasudama, a istrazuje se ubistvo transseksualca. Naravno da su Ameri to zacinili patetikom pa se na kraju posrnuli serif Bob miri sa bratom, koji je, zamislite, gay. Ali, nebitno. Lici jako taj jug na neku sredinu koju poznajem. I bojim se tog okretanja glave, plasi me godina u kojoj smo a jos uvijek samo pojedini vire kroz prste i tako i reaguju na bilo sta sto je drugacije...Cemu mrznja, gadjenje? Mislite, homoseksualci bas uzivaju da napadaju straight tipove i da ih onda siluju...Ovo se odnosi na standardnu reakciju hetero-montenegrina,da ne idem dalje,a i priblizno je svuda na ovom Balkanu tako.

I onda ti isti hoce u evropsku uniju, hoce da se smatraju za `prosvijecene`. Spolja gladac, veli poslovica. Istina ziva.

Jedno po jedno,,,

Zoricin rodjendan i guzva u kuci. Sve oni koji su ok,ali grlo me opet zeza i prosto sam htjela malo da odmorim, da budem sama kuci, citam nesto i slusam omiljenu mjuzu. Nije mi se moglo, jos uvijek je puna soba, ja jos kao neke kataloge pisem i saljem porudzbu. Praznovanje je proslo.

Imamo i za sjutra najavljene goste, dosadne rodjake, majku drzi panika od ranog jutra a mene pizdi ona. I tako krug pocinje, krug se zatvara. Moze biti da se namjerno izgubim kad dodju, ne bi li joj otezala. Zar nije za oslobadjanje od fobije, najbolje oboljelog direktno suociti sa strahom ;)...A smijesna je, zaista. Sto bi bilo kad bi joj u kucu dosao neko zaista `vazan`...

Cekaju obaveze, ne bjezim ali ne mogu sve odjednom, sad i odmah, kako bi htjelo ono u meni.

Subota koja je mislila da je nedelja

Bilja me budila od 12:00, ustala sam se u 14:00. Ranije, kazu, valja se. Vuk izgleda nije ni spavao, bio je polaznik na par mjesta, uhvatio finu kintu, nekakvih darova i sl. Skidoh pidzamu odmah (!), uskocih u neke pristojne krpe, malo nesto u kljun i vanka, familijarno mi pilici i Sanja kao prikljuceni clan. Bilo je lijepo. Poslije naisla Mira pa i sa njom. Uglavnom sam setala i uzivala sa dragim ljudima. Jer, to cu onda raditi cijele godine.Bila sam i u neku rodbinsku posjetu, koja,zamislite cuda, nije bila previse dosadna. I svi smo izvukli neku sitnu lovicu od oca, da bi nam davao cijele godine ;). Ovo malo do ponoci mi ostaje da procitam koju stranu strucne literature, ono sto cu tek polagati, kao i onaj dosadni ispit koji me odavno muci. Ako i ne djeluje, nije viska.

Uglavnom mi se ovih dana dogadjaju lijepe stvari, sto je prijatna promjena u poredjenju sa proslom ili cak i pretproslom godinom.

Sretan Bozic

Kad svi pale vatre ja pijem vodu

Nijesam vjernik, ne postim niti bilo sta slicno pratim ali sam se trudila da postim na Badnji dan. Ove godine ni to. Zasto? Ne znam, tako mi doslo. Radim onako kako osjecam. Nesto unutar mene odlucilo. Tek onako. Ja i On se uvazavamo sa i bez rituala, zna da sam svojeglava.

I smatram da vrsi diskriminaciju glede zenskog pola. To mi se ne dopada. Zena ne smije u crkvu kad dobije, zena ne smije prva da udje u neciji dom na Bozic. Ima toga jos.

Jos sam bolje, skoro pa najbolje. Sinoc sam se natjerala vani, udarila dobru fasadu da se ne vide ogromni podocnjaci, i gledala izloge maloga grada sva srecna, dotle je doslo. Onda smo ja i Zorica otisle do Rock club-a na kuvano vino i jednu turu sestrinske price. Bilo je fino. Jos sam se i lijecila, bas sam pocela da brinem o svom zdravlju, bravo za mene, bravo ja, pet bambija se castim.

Uspjela sam i zestoko da se izblamiram, ali nema veze, nijesam odavno. Javila sam se pogresnom covjeku misleci da je neko drugi...Ijao, ne mogu detaljisati, vjerujte da je blam na treci izlozilac.

Gledale smo sinoc `Taking lives` . Angelina je zena koja mi se svidja. Izvini Charlise, sad je ona No 1.

Poslije toga neku komediju, koja sigurno ima jos koji zanr u sebi, domaci ~Mala nocna muzika~. Ne mirisem Vuka Kostica ali je ovdje fenomenalan. Inace mi je film samo skup gegova koji su uvezani slabom kintom, to se vidi.

Pijama day

Slusam Balkaniku i Sanju Ilica i bas mi prija. Jos jedan dan u pidzami, da se pohvalim. Daaa, zasto se uopste presvlaciti kad necu nidje mrdati. Uvijek sam bila prakticar...Osim kad nijesam. Kad sam se probudila cinilo mi se da sam up & running. Kako da ne. Bol u grlu je uminuo ali sam sva kao pokisla, malaksala, plus nekakva mucnina, moze biti vezano za drugu, isto tako prirodnu, TEGOBU.I onda muski kukaju kako im je teska vojska. Neka vas tamo. Jes ono, malo vas pere depresija pa se koji katkad kokne ili ga drugi kokne.Ali, nemojmo se zavaravati. Pa mi zenske smo takve svakog mjeseca, pa nema suicida. Ajde, pusti jebaci, ocvrsnite malo. Necu vam govoriti da vam je lako jer ne radjate, toga me je tek mnogooo strah. To nas je kaznio zbog onog nagovaranja Adama, ok,ok.

I kako ja uzdisem i umirem, cekajuci da se ustanem nova i zdrava, tako Bilja na svaki moj uzdah odgovara: idi doktoru, idi da se pregledas, i sl. Sanja je samo gleda pa konstatuje: ova bi nas svako malo slala u bolnicu, ni da sladolede tamo dijele...

Cekam da Sanja zavrsi sa prinudnim rodjackim dosadnim posjetama i da donese novu turu filmova.

I da, Vuk i Bojan su odmah jutros kupili dvd sa serijom ~Rubi~. Koja fascinacija, jos uvijek. Blesavci.

Jos je crveni lak na noktima

Prosao je jedan vrlo cudan dan. Spavala sam bolesnickim snom i sanjala neka sranja koja su me natjerala da otplacem dobru turu. U snu. A onda se budim i kao riba na suvom, hvatam se za vazduh i tjeram se da ukapiram sto mi je sve. I prehlada i kicma tj pms i obrisi te jebene nocne more u mojoj glavi. Ne cmizdrim zbog tipova, samo zbog radi profesionalnih neuspjeha. I sanjala sam tako jedan gadan koji mi je isjeckao ego na najsitnije komadice, kao one jeftine masine na teleshop - u kad srede sargarepu i ostalo.

Dan je prolazio mimo mene, sretali smo se u pauzama mog vegetiranja u krevetu. I svih zajebancija koje se daju prehladjenom. Nema temperature, to je dobro. Ali nije bilo ni mrdanja vani,sto nije dobro. Plus opet neki dolasci i niko ne kapira da bih da budem sama, ostavite me, ugasite svjetlo, upalite koju mirisljavu svijecu i meni je divno. To se i desi, i taman mi fino koliko je to moguce, kad evo brizne majke, koju je tek to moje kuliranju u mraku zabrinulo. ?:!!!!@#$%^&...I tako.

Donijele Bilja i Sanja tri filma, jedna me je bas obradovao, jer nijesam uspjevala da ga ulovim, a one ga nadjose, kazu, slucajno.

U pitanju je ludi triler ~Swimming Pool~ iz 2003 -ce sa dragom mi Sharlotte Rampling. Evropski film je uvijek klasa. Pogledati.

Vecernje novosti

I sta da vam kazem, cijeli sam dan bila tu i tamo, onda odspavala turu kad sam dosla doma, probudili me krajnici koji su buknuli, sad imam temperaturicu 37. I vruce mi je i ugasila radijator a onda dosla Bilja i pocela da kuka kako je hladno u sobi. Koza jedna, sta joj bi. Popila sam cefaleksin nekakav antibiotik i dvije limunade i dva caja od kamilice i jos sam zedna. I ne spava mi se i ne znam kud bih sa sobom. Sve se nadam da ce se vratiti film zivota unatrag i da cu se zdrava probuditi.

I boli me svaka koska u tijelu, sto od burnih noci, sto valjda od ovog sranja od prehlade.

Post NVGD

Evo me kod Sanje i Bojana. Prle je na poslu. Imaju mermer tortu, morala sam da je probam. Dakle, poslije budjenja u 13:00, prebacila sam se do njih. Ja na petom, oni na prvom spratu, nijesam se namucila. Donijela sam `Balkanskog spijuna` pa je super isao uz kolac i moju kavu, bez secera. Opasan ovaj Kovacevic. Bilo je to moje trece gledanje ovog filma i opet drugacije shvatanje. Jos, kada je snimljen a sta je sve, kakve naznake, ubacivao. I Cvorovici, zalosni Crnogorci, budale ;).

Sinoc spontano ludilo kod nas doma. Matorci, ista postava,ali ovaj put kod nas. A u mojoj sobi, desetoro, sto rodbinskih, sto komsijskih dusha. Napolju kisa i gromovi i vjetar i kako drugacije no tako. Bilo je dobro.

Popih sinoc litar MLIJEKA. Mislim da sam u cijeloj prosloj godini popila duplo toliko. Odmah krenula sa promjenama i to spontanim. Neka,valja se.

Napolju je jednako lose, veceras ne ocekujem nikog, ne idem nidje, moglo bi se stotsta i procitati.

Ja mislila: ne slavim

Oko 20:00 je poceo snijeg, pomalo. Sanjini su otisli tri dana van grada, ostali su pilici, ona i Prle i Bojan - braca joj. Da idemo kod njih? Da idemo na trg? Oboje? Mozda nedje u kafic na pice? nista se nije znalo. Od Nvgd atmosfere ni N. Bila sam preumorna,spavala samo cetiri sata od mog prosjeka dvanaest, pa da mi je samo to bilo, dosta.Spremile se Bilja i ja, zovnule Miru da dodje i otisle do njih. Poceli da gledamo Ivkovu slavu, dosadno i bezv, batalili. Dosao Bojanov drug Ridji.Prle umoran i ne ide mu se nidje, samo ce isto kuci kod nekog drugara. Ok, i mi cemo biti kod njih kuci, ali ajde nas cetiri da odemo do grada da vidimo kako je na trgu...Ajde. Sati je 22:00.

Bljak, bljak,bljak, fuj. Pubertetlije bacaju petarde, Magazin pjeva zaledjeno, pokusavajuci da stvore kakvu - takvu atmosferu, animirajuci gorstake... Mislim, to je nemoguca misija :). Prosetale centrom, svakoj u glavi - ajmo mi kuci, bice sigurno bolje. Izgledalo je kao najgori izlazak vani za vikend, kad su svi divljaci vani. I jos djelovalo sirotinjski, sve tate i mame sa klincima su tu, kao vesele se, a sve neki jadi, pa me to jos bacalo u bedak. Saljem Bojanu sms: sta ste odlucili? On zove i kaze: dolazimo. Mislim, super,dodjite,ali kud cemo i sta cemo, ne znaju niti oni, niti mi. Kafici po centru kao rade, sve neka mrtva atmosfera, ili ona skroz usminkana, ili u par onih grandovskih, zna se vec koja. Njih dvojica stizu, u jeee, sad smo malo bezbjednije od nasrtljivih i pivom ugrijanih klinaca. Prosetali opet, oni se uvjerili u smornost cijele atmosfere, ja predlazem da virnemo u jedino normalno mjesto - kafe klub Jazz. A ne znamo ni je li i on kao i ostali , zbog doceka na trgu direktivom vlasti otvoren za sve, ili je neka zurka organizovana Ajde da vidimo,ako ne bude valjalo idem odmah kuci. Ispada ja de organizovano nesto, Bojan poznaje vlasnika, otvaraju,ulazimo, placamo ulaznice 7 e za cure, 10 e za tipove, uz to idu dva pica. Sve se desava oko 22:50. I pocinje fenomenalni provod koji apsolutno niko nije ocekivano. A tek ja, kojoj isti nije ni padao na pamet. Izgleda da stvarno vrijedi ona `kad se najmanje nadas`... Pop,rock, pomalo komercijalni house, pa opet rock, pa nesto od ovih densljivih novih stranih stvari...Uglavnom, vjerujte nevjerovatno - bilo je odlicno, uzivala sam, opustila se, nije bilo nikakvih neprijatnosti, stizala su pica od poznatih, a nas cetiri smo igrale i zezale se kao nikad. Plus je svaka razlicita i po godinama i po ukusima, ali nekako se nadjosmo, nijednoj nije jasno sto se zbilo. Njih dvojica su bili malo sa nama, malo nesto zvijali po lokalu...Kad je okolne posmatrace ponijelo pice, poceli su pomalo da prilaze,ali nista napadno, pao poneki ples, i uglavnom, fino. Da i mene nesto iznenadi. E vala bas. I da, nije moglo proci bez kojeg pitanja - ih koliko si ti popila :D. A mene ni da uhvati. A neki oko mene su bili kao ja tek takvi. Sve je u tikvi, opet.

Oko tri, poslije neprekidnog skakanja, vise nijesam mogla. Stizu godine, konstatujem. Krenuli smo, sa nama sve ok, ali je Ridjem neko marnuo koznu jaknu. On veli: nema veze, sto cu sad. Svaka cast. I ja bih isto, sta imas od kukanja. Roditelji stigli doma, bili su zaedno sa stricem i strinom kod njih, smijuci smo se pitali jesu li braca napila zene ,kao i svake godine:)). Onako krepane nas je odusevilo sto je brizna majka ipak mislila na nas i postavila hranu na sto, da nas ceka :))). Legle oko pet, ostala i Mira kod nas. Probudila sam s eoko podne, ali sam morala oko 14:00 opet odspavati, san je pola zdravlja :D.

Vuk je bio u Podgorici sa drustvom i uzivao na trgu u koncertu Zdravka Colica, cak se rukovao sa svojim idolom. Svi zadovoljni. U stvari i ne bas, Bilja kaze da je Zorici u Kotoru bio shit, zbog kise.

Veceras cemo zaista kod Sanje i brace,ako oni ne odluce da dodju kod nas. Napolju je haos. Drago vrijeme, hvala sto si se danas tako pogorsalo, sto si se i pak strpjelo.

Sve u svemu, bez apsolutno ikakvog planiranja, lijep docek. Uz Stulica, kao nekad.