sub - 29.10.2005

Spid

  Grudi su pocele da mi bujaju, kao tijesto sa kvascem. Nije bas isto, imaju one tonus :), ali otprilike. To je vec pms faza, kad mislim da mi neko posalje silikone na par dana, za probu. Kao da su tudje. He. Prehlada ne jenjava, jos sad zahladnilo, bice interesantno kako cu se izboriti. Bijah i danas na sajmu, kupih i ono sto nijesam mislila, veli mi novcanik. Fijuce kroz njega :)). Koja guzva! Ne pamtim ovo. Sajam prevazisao sebe. Raduju me novi izdavaci, iz susjednih zemalja, upoznavanja i caskanja. I mogu da zezam, ali sam nasla zaista super knjizica i jeftinije su nego u Cg. Izbor i da ne pominjem. Sajam najvise volim zbog toga sto mogu naci neka ne bas toliko trazena izdanja iz ranijih godina. I onda fino sa spiskom i meni guzva ne pravi frku. Rekao bi covjek da smo pismena nacija kad je tolika navala :))). Massimo u Domu sindikata, jesu li skupe karte, jesu li raspodate...Izgubljena vidjela tek juce...Moram zvati Bilet. Juce sam obavila jednu onako moju setalacku osamljenu turu. Prvo zvijala sa Ivanom, hvatala sunce i razmjenjivala misljenja. Mnogo informacija kad se sastanu dva potencijalna genija ;)...Onda sam se u prvi sumrak dala sebi i lunjala. Obozavam to. I poslije toga opet druzenje sa jednom blesom koja je sad kao neka extra faca. I zajebancije oko toga. Bez obzira koliko se (ne)cesto srecemo tu je spontani zagrljaj. Jebe me to sto ovdje subotom skoro sve radi do tri. Ukljucujuci i frizerske salone. Tako da nijesam stigla da se isfeniram, moram onda da guzvam kosu sa pjenom. Eh, pa sta cu, moji su talenti malo drugaciji.
Objavio mojmentalni_kung_fu u 29. oktobar 2005 19:24:00 | 1 komentara

čet - 27.10.2005

Izgleda mi ponestalo bilo goriva

Opet sam uradila nesto novo. Ustala sam u sedam! Koji napor, trebam se predloziti za odlikovanje. Mislim da sam zadnji put ustala u toliko kad sam isla na more. No, legla sam u dva i vec naceta prehladom, osjecala sam se kao zombi. Odlazak na jedan faks i slusanje predavanja, bilo mi je jako vazno. I pored svega toga, dobrih 15 minuta sam se mislila da li da se vratim u krevet. I samo je istrajnost mog mladjanog ujaka natjerala svijest da zaboravi na fini krevet koji mami. Eto kakav sam karakter. To valja meni, covjek mi cini, a ja se premisljam zbog par sati sna...

I uglavnom, prvo lunjanje po Merkatoru, caj od kamilice i `Evropa`. Onda cetiri sata predavanja, super dozivljaj, upoznavanje novih ljudi...Vidim da sam zbog nedostatka sna i nachetosti virusom (ne pticijim) na low level-u. Dovucem se doma i u cetiri obucem pidzamu, da bude sve po propisu. I kuntala sam do sedam. Jes, cekaj sajmu,cekajte sva fancy mjesta, tipovi i tipice, meni je falilo sna!

Dosla je Sanja i onda smo se zajebavale. Sad razmisljam kud cu sjutra. To se nikad ne zna.

sre - 26.10.2005

Van svoga sela ;)

Oni koji ocekuju da lumpujem i ostajem do kasno, razocarace se. Evo me ,pijem jogurt, upravo sam oprala majicu i stavila je da se susi. Bojim se da se ne prehladim, vrijeba me nekako lukavo, grebe me grlo, itd.

Dosla sam sinoc kasno. Put je bio lud, prema ocekivanjima. Uzivala sam , ipak. Negdje u Srbiji :)), posto ja nemam tacno pojma dje je to bilo, predjeli su mi izmamili uzdah, totalno sam se izgubila. Jesenji dan a lijep. I onda sve one sume izgledaju kao iz nekih slikovnica koje sam citala kao mala i sanjala da vidim nesto slicno. Nepreglednost narandzastih,zelenih i zutih nijansi, koje su rasporedjena bas onako kako to moze neka visha sila, van covjeka, da uradi. I meni priredi nesto za nezaborav. Dakle, to mi je prva asocijacija na put.

Kondukter i vozac stari drugari, zezali smo se cijelo vrijeme, zajedno sa njima sam pila kavu po usputnih birtijama. I to treba dozivjeti. Meni je sve nekako egzoticno. I zato volim bus, prosetam se citavom Srbijomi gustam. Umor, duzina puta... Jebi ga, pa nemam sto godina, kad cu ako ne sad...I naravno,sad mi je draze potrositi lovu koju bih dala na avion :))).

I tako, bijase moj prvi ovogodisnji sajamski dan i nevidjena guzva. I ista teperatura kao i prosle godine,sto je podrazumijevalo kupovinu lepeze u prolazu. Pocela sam tradicijski,hahah. Danas sam jurila one knjige koje sam vec shmeknula ranije, da ne bih potrosila lovu na neke druge dok to ne zavrsim. Pa, ima tu 5-6 komada, kapitalaca :)). I jedva nadjosmo pice ja i horoskopska blog prija da popijemo picence i istracharimo onako,na visokom nivou,kako bi moj pratilac Ivan rekao. Lijepo je kada se susret sa nekim cini kao samo jedan u nizu mnogih koji su vec bili. Kapirate me.

Imalo je jos kojecega, zenske razbibrige, butici - sta da vam kazem, svi imamo slabosti :)), jos prijatnih susreta, i eto me doma u 22:00...Fin dan.

Sjutra startujem jos ranije, moram se probuditi u osam ali nema frke. Drago mi |:).

uto - 25.10.2005

Vjetar petama!

Djavola sam se pakovala danas. Samo sam pomisljala na to. I bila vani i na kavi,a sve se kao nerviram oko pakovanja. I ostavih sve za zadnju uru,ka i vazda. smandrljala sam nesto, bas me briga.

Jedva cekam da krenem. Ovo nepomjeranje od mjesec i kusur konacno prestaje.

Plus, ma to specificnu car. Kao i uvijek,idem busom. Traje 12 sati, pije se kava nedje kod Berana, pa na Zlatiboru. Ludilo. Setam Srbijom k`o prava. Cude se sto idem busom. Volim sve to da vidim, upoznam raznoga svijeta, zezam se. Vidjecemo kako ce biti sjutra, odnosno ujutro. Krecem u pola deset ili ti 9:45.

Nadam se da me Beograd docekati lijepim vremenom.

pon - 24.10.2005

Spremam se

ned - 23.10.2005

Guzva and so on

Vazda me pred put zaskoche obaveze, naprave zasjedu i paf. i juri,juri, budi super man,banaman,neshtoman. Ili super woman  ili ti po naski, coek-zena. To sam ja danas. I bori se sa prljavim vesom, duznicima, ciframa,katalozima,kisom koja ne da nicemu da se osusi, klimaktericnom majkom koja kuka i place i riba sve po kuci bez potrebe.

Heh. A ne daj boze da sam cijeli dan bila doma, k`o sto nijesam. Sve se ovo izdogadjalo u par sati.

Uspavljivala sam vec pomenutu bebu, zvijezdu mog bloga, dushu moju, Milanu. I pricale smo, pominjala sam joj sajam knjiga i sta bih sve da kupim, i cime idem i koliko cu da ostanem. Ona uzme da guguce i kao da mi govori: neka, idi, i treba.

I da, napadoshe nekakvi duhovi iz proslosti. Ne dam se!

sub - 22.10.2005

Mi i kisha

Njegov sms: Ovdje se melanholija dise, kao vazduh. Ulicama kovitlaju oblaci lisca koje je nekad bilo ljeto. I kisa puni mozak.

Dragi S, i ovdje je slicno. Zaspala sam i probudila se sa kisom. Sasvim sigurno, ovaj grad se, poput tvog, pretvara u Makondo. Ali znas sto cu ti reci. Nema stapanja, vec treba da se uzdize. Nece me melanholija ako joj se ne predam. I divicu se liscu ovdje i prizivacu pomocu njega ljeto. Bas me briga za kisu. Lijepa je dok se gleda iz tople sobe.

Znam da nam nije lako, morskim ljudima, ali se ne dam. A sjutra cu da kukam, uvijek sjutra ;).

Objavio mojmentalni_kung_fu u 22. oktobar 2005 16:53:00 | 9 komentara

pet - 21.10.2005

Pitam se

 Dan ruzan, pravi kisni. I neki me djavo nacera da pojedem  sardine u umaku. I rastura me zeludac sad. Ko mi kriv, niko do ja. Sad sam popila ranisan, mozda pomogne,evo cu i da mislim da ce da mi prestane,da ce mi biti bolje,mozda i placebo efekat, ko zna.
Znaci, bila sam lijenija no inace, obavljala sam samo no sto sam mogla a da ne mrdam vani, pojacala radijator i slusala muziku.Stvarno, ona je uvijek uz mene i uz posao.
Bila je uz sve to i puna kuca, neko kod mene, neko kod Bilje, a imala je i Zorica posjetilaca. Volim to. Kad mi se ne mrda vani, uvijek ce neko doci. I obrnuto. Sto cu, ljudi sluze da se druze. Bljak, fuj recenica.
A nijesam mislila o tome veceras pisati. Vec par dana mi se mota nesto po glavi. Mogla bih reci da je odredjeni fenomen u pitanju.
Naime, sve je vise cura u mom okruzenju koje imaju preko dvadeset godina i koje su nevine. Jes, dobro ste procitali. Danas, kad se djeca jebu po haustorima, kako je pjevao Nele, ili tako nesto, neke generacije su se pogubile. Nikako da pronadju drugu polovinu. Ili, makar naznaku iste, da probaju ono, SEKS.Zaista je postalo zabrinjavajuce. Moja koleginica sa faksa, nije ruzna,nije glupa,ali ona jos nije imala tipa. Veli, rijetko ko i prilazi. Mislim, povucena je ona,ali nema neki vidljivi feler da bi je zaobilazili. I da, nije jedina. Ima ih zasita dosta. Ili, neke koje ipak vise nijesu nevine, nemaju tipa vec godinama. To je postalo skroz ozbiljno. Sve je vise nepar ljudi. Epidemija.
Objavio mojmentalni_kung_fu u 21. oktobar 2005 22:27:00 | 27 komentara

čet - 20.10.2005

Trice

 Trazeci neku pjesmu na netu, nabasam prvo na svoj blog. E svasta.

Tezak dan. Skroz na skroz. Tmuran,kisovit, pa onda pad temperature, uzas. Ali sam se nacerala da izadjem, malo. Elem,da se vratim danu. I onda bas kad sam in law spirits, kad je takav planetarni uticaj (uvijek se na to vadim), e tada mi se nagomila i nagomila posla...Koji se ne moze odloziti. Damn. Krepana sam. Trebalo bi da legnem u krevet i pustim da iscuri ovo malo do novog oktobarskog dana, ali necu. E bas necu!

Mozda jedno tusiranje malo kasnije? Zna da pomogne.

I posto me je uhvatilo i neko stanje razmisljanja o zivotu, smrti i slicnim sranjima, post nije mogao proci bez Borhesa. Jesen je stanje kad sam tako takva, ima da vas udavim sa pjesmama koje volim.

sre - 19.10.2005

Po pink jakni

Juce me je pokakila ptica. Vele, sreca. Htjela sam napisati posrala, pa onda, pomislih ,nije fino to odmah za pocetak posta. Ja sam fina i fino pricam. Ne znam hodam li fino. Uglavnom ,rekli su mi da je to sreca.

Ja i A zaglavismo sinoc kod  nje doma. Ja savjetnica, A zaljubljena, i on isto zaljubljen. A odje, razvedena, bivsi joj alkos,dvoje djece. On u Londonu, lud za njom, jes, Englez. Salje maratonske mail-ove. Ima Veneru u Skorpiji,kao i ja. Cuvaj se A :). Ona 48, on 58. Kakva ljubav...Sve sam joj govorila: mrzim te. A  zna da je to meni drago. I pile smo kuvano vino.

Vidjeli se u Londonu, pa u Briselu. Sad ce u Rimu. A nikad nije bila prije zaljubljena. Cuda postoje.

I ne cudite se zato sto sam lirichna.

I ovo je skracena verzija, posto ne umijem da pisem bolje od `vojnog telegrama`. Tako su mi rekli.

Narko

Otvaraš prozor za savršen dan,
prizor iz hollywoodskih filmova.
Gdje sreća ide u valovima,
prašina prekriva sva pitanja.

O da li sam ja
tako davan da
zaboravljaš?
I da li je on
tol'ko hrabar
da te otima?

Zato postoje riječi
da njima me lažeš,
zato postoji nada
da još jednom kažeš:

Ja sanjajući uvijek idem
tebi
Sanjajući uvijek idem tebiii
Sanjajući uvjek idem tebi
Sanjajući uvijek idem tebi!

Postavljaš stol za razbojnika.
Tvoj je svijet carstvo, magija .
Brišeš mu pišalinu s cipela.
Pa nije valjda da ti je tako drag?

Znam, znam, znam to je taj tvoj tip kauboja
i ako bi Bog birao ženu
ma, birao bi tebe
to znaš!

A, da li sam ja
tako davan da
zaboravljaš?
I da li je on
tol'ko hrabar
da te otima?

Kad prekriješ uši
čut ćeš me bolje
i nećeš znati da kucam
al' bit ćeš sigurna ...tko je!

Ja sanjajući uvijek idem
tebi
Sanjajući uvjek idem tebi
Sanjajući uvjek idem tebi
Sanjajući uvijek idem tebi!

Narko
Ti si moj narko

Naaaaaaaaaaaaaaarkkoooooo.......
Naaaaaaaaaarkooo

Pips, Chips & Videoclips

JusT EmotionS

  On me voli na svoj nacin

On ne pise njezna pisma
Nikad o tom ne govori
Ne zna srce da otvori
Al' ja vidim sto mu znacim

On me voli na svoj nacin
On me voli na svoj nacin
On me voli na svoj nacin
On me voli na svoj nacin

On ce poci tko zna kamo
On se vraca kasno nocu
Al' i takvog ja ga hocu
Slab je pa se pravi jaci

On me voli na svoj nacin
On me voli na svoj nacin
On me voli na svoj nacin
On me voli na svoj nacin

Ja vidim u toj igri
Vidim vatru ispod leda
Kad me ljubi kad me gleda
Dok se cesljam dok se svlacim

On me voli na svoj nacin
On me voli na svoj nacin
On me voli na svoj nacin
On me voli na svoj nacin

On ne voli da ga pitam
Kao skoljka biser krije
Da l' je samnom ili nije
Al' dobrotom nekom zraci

On me voli na svoj nacin
On me voli na svoj nacin
On me voli na svoj nacin
On me voli na svoj nacin

Ja vidim u toj igri
Vidim vatru ispod leda
Kad me ljubi kad me gleda
Dok se cesljam dok se svlacim

On me voli na svoj nacin
On me voli na svoj nacin
On me voli na svoj nacin
On me voli na svoj nacin

Gabi Novak

uto - 18.10.2005

Brrr i jos ponesto

Kakav oktobar!

Juce sam se smrzla ali bas, bas. Bilo je negdje oko deset stepeni, nevjerovatno. Sjecam se, prosle godine u ovo doba, nosila sam slatke otvorene cipelice, kojesu radile ono tup - tup po plocniku. I texas sako. Sad, kak oda ne...Stvarno je hladno. Kazu da je jutros bilo cetiri stepena. Na Zabljaku minus tri...

Plus, juce cijeli dan nije bilo vode. Nenajavljena nepogoda. Neka, nema frke, valja se umivati Prolom vodom. I kao, rekli slace po kvartovima cistjerne sa vodom. Vidjela sam nekakvo cudo, kao iz world war two, shklopociju neku, mora da je to bila famozna cistijerna.

 Znaci, dan sa smrzavanjem i dan bez kave. Lijeno mi bilo kuvati, i eto ti, nidje u gradu nijesu htjeli da je kuvaju,sa flasiranom. Ili su im sve soljice bile prljave? Koja dilema, morala bih jos malo o ovome da razmisljam,hahahahaha.

pon - 17.10.2005

Ne tupi, Vilma - Sta muskarci vole / zele?

 Sjedim za kompom, Bilja i Vuk su isto u sobi. Matorci u dnevnoj, to je vec druga galaksija. Interesantno je da i pored svog sci-fi racunara, tevea, muzicke linije, Vuk ipak voli provoditi vrijeme u mom i Biljinom brlogu. I onda pocnu neke pricice, ubacim bubicu ili ga krenem gnjaviti. Ima 18 g, najmladje cedo,musko jedva docekano cedo. Mi ostale (komada tri) samo smo mucak.

I Vuce, koja od tvojih sestara je najljepsa, pitam, ja, a ko ce drugi. Hehe. Zacudjen pogled i pauza. `Ajde, reci`.

`I sama znas da ste sasvim razlicite. Zorica se jos uvijek trazi, stalno se premislja, stoji li ovo i li ono, da li da kupim ovo ili ono. Stalno pretura po tvom ormaru probajuci stvari...`

`Ali, pitam te koja je ljepsa a ne da pravis nase profile`

`Pa, ne mogu to tako,kad ste skroz razlicite. I, nije bitno samo ono spolja, vec i ono sto je u glavi` `Dobro, de`, `dalje?` `Bilja je najlukavija, ali ima fine bokove (hm, vidi ti njega), mozda je malo gruba,ali moze biti nesto od nje.`

`A ja vuce, sto mene cuvas za kraj?`

`Cush ti. Ne znam, ti imas svoj stil, cak i kad si rashchupana nesto sija iz tebe. A jes da imas one pregibe preko stomaka` .

(Vidi ti njega!)

`Pa, znas sta, ko ce mene da voli, voljece i njih,zar nije tako, hahah` - Imperija uzvraca. Ha!

`Jes,jes, ali ti si opasna (?). A tek kad se sredis (sto god mu to znacilo,hahah). I volis da eksperimentises sa bojama` .

`Vuce, to znaci da ne pratim trend po svaku cijenu`.

Bilja ce: `A sija li sta iz mene,sta znaci to o bokovima?`

 I ja : ` Heheh, misevi, opet cete vi roviti po mom ormaru,zaludu vam sve`...

Tako je to kad ima tri sestre. Ne moze mu biti lak zivot.

 I, sta muskarci zele? Divno tijelo? Dje cemo sa celulitom, mojim slaufima :), tupljenjem o ovome i onome. Mislim da zaista, kako to mali rece, mora biti nesto i unutra. Licno ne volim spolja gladac, odmah me vuce na drugi dio recenice...

I tupimo, sta da se radi...

ned - 16.10.2005

Sharada parada

I da, zasto jos nedelja ne valja?

Jer je sad jesen. Sazrenulo voce, salju se djeca u vojsku da se tamo klepe u sljepocnicu, pocinje skola, kukaju svi skolarci. Recimo i zbog toga. I sezona je vjencavanja,svadbi!

AAAA!

Sto znaci da ce u seljackoj kafani prekoputa mog prozora da se zakupi prostor i od ranog jutra krene lelekanje, tj pjevanje sugradjana seljaka. A kad se oni umore on da pocinje lokalna pjevacka zvijezda.Sve hit do hita,sezona `85. Ako bude koja grandovska, pa to je super. Kao recimo sad. I ja im jebem majku svima redom. Sto to moram da slusam. A onda mi jos gore sto kapiram da oni u tome uzivaju, i da je vecina takva. I ovdje i tamo.

sub - 15.10.2005

Dokolica

Interesantna subota. A pocela je kao sranje. Tako ide i u filmovima, pocne bezveze, onda malo pomalo, tamo vamo, na kraju kazes, hmmm, ipak kvalitetno.

Opste poznata cinjenica je da sam spavalica i to jutarnja. Grijeh je dirati u moje jutarnje knjavanje, u tu svetinju sna, kad s eosjeca svjezina novog dana a ja se ne dam, jurim cebe koje po pravilu vazda nedje utekne. A carsaf tek, njega nestane, nadjem ga ili ispod nogu ili na podu. Zavisi od intenziteta snova. Da, mirno spavam, jes. A kad me neko drme iz te idile, postajem cutolog. Ne dirati dok se ne razdani u mojoj glavi, sat, dva, tri, zavisi od nacina budjenja, godisnjeg dobai tih famoznih snova...Inace laka za upotrebu, ujutri sam najteza od tezih.

I tako me probudise oko devet. Mrzjela sam sve i svakog i frktala okolo. Zaspala tek oko pola cetiri! A meni bez deset sati nema odmora...I da li poslije da se vratim ili ne, skuvah kafu, sunce ogrija, samo se nasminkah - inace bi nekog prestravili podocnjaci, i trk vani. Oko jedan to bijase.

Sad sam usla.

Kava u gradu i iznenadni plan da zaobidjem porodicno okupljanje, da zaobidjem uopste moju porodicu. Vidjece oni koga bude. Odlazak kod Mire, pizza, dva od tri juce iznajmljena filma, rolnice od vishanja i zajebancija. Oni su poceli da loze i meni je bilo tako divno. Lezala sam na trosjedu a na nogama mi sklupcano mache crno - bijelo, majushno. I nece da se probudi iako sam ga non stop dirkala i mazila mu prednju jednu shapicu...Uzivalo je kod mene:). I bilo mi je tako super, nije mi se islo nidje. Ima neka magija u tom sporetu na drva, prosto se siri miris po kuci koji tjera na opustanje, priziva lijene zimske dane...Mada, ne ponovila se prosla zima, iako najavljuju da ce decembar biti zeznut.

Iz zvucnika se cuje Simply Red, ukljucila sam radijator na maximum. Stvarno je zahladnilo. Opustanje se nastavlja.

A one dvije romanticne komedije su bezveze. Nije to za mene. Dosadjivala sam se.

pet - 14.10.2005

i kraj dana

Misija izbjegavanja rodbine uspjesno izvrsena.  Zamalo pri kraju da mi pokvare zabavu - mogucnost da prenoce kod nas; ali onaj odozgo me je spasio. Bila sam i kod Zeljke i sa Zeljkom, plus razna druga prikljucivanja. Ubih dan. Bilo je lijepo vrijeme pa mi nije tesko palo :))...Smisljam strategiju uskracivanja finansijskih sredstava fakultetu zbog radi (hihi,kako ovo volim da pisem) upisivanja godine. Da donesem papir da sam luda? Ako ce da upali, nema frke. Moram to da procackam u ponedeljak.

Uzela sam tri filma. Trazila `Finding Neverland`, nije imalo. Pa nadjoh `Modligiani`a tip mi uvali jos dva, da se zabavim, veli: `The Sistrehood of the Travelling Pants` i `Must love dogs`. Ce da vidimo.

Pocetak...

Ne sjecam se kad sam zaspala sinoc. Pribjegla sam tusiranju kao zadnjoj opciji za spasavanje sebe od glavobolje. I probudila sam se u krevetu, u bade mantilu :)). Ne boli sad. Stvarno je bilo neizdrzivo.

Vuk je izvadio zub, odmaramo danas od njega, ne moze progovoriti :).Ali mi ga je zao, zaboravio je d ajede prije nego je otisao, tako da ce biti malo na dijeti :).

Dolazi mi neka dosadna rodbina, moram se uskoro izgubiti. Izmislicu neke neodlozne obaveze. Odavno tako radim, sve samo zbog sebe. Radovali bi se kad bi me vidjeli,itd. E pa meni je to dosadno maltretiranje. Biram sa kim cu se vidjeti.

Jos nema kise, prijace mi kavica. Za pocetak, kod Zeljke?

Jes, vala bas!

:)

čet - 13.10.2005

Odmara mi se

Glava me boli cijeli dan. I pada kisa. Slusam Gibonija, moj antibiotik. Stigla me lutanja, rekoh vec.

Kakva teska noc. Ili snova uopce nema,
ili je to san, koji moze biti i ne mora
biti san sto sluti gubitak. Proslu noc iskrcan sam
bez rijeci na seoskoj cesti.
U jednoj je kuci, gore u brdima, gorjelo svjetlo
ne vece od zvijezde.
Ali bojao sam se poci tamo, pa nastavih hodati.

A zatim budjenje uz kisu koja udara o staklo.
Cvijece u vazi blizu prozora.
Miris kave i ti koja dodirujes kosu
kretnjom nekoga tko je bio odsutan godinama.
Medjutim, komadic kruha pod stolom
pokraj tvojih stopala. I red mravi
krece se naprijed - natrag do pukotine u podu.
Prestala si se smjesiti.

Ucini mi uslugu jutros. Navuci zavjesu
i vrati se u krevet.
Zaboravi kavu. Pretvarat cemo se
da smo u stranoj zemlji, zaljubljeni.

Raymond Carver

Tako je to, kazu

Sacekali cudni dani oktobar i onda fino navratili kod mene. Sve jedan po jedan. Za sada cetiri.

Nema zemljotresa, poplava ni slucnih cuda. Nije to.

Posto su mi se juce fino svi iskukali, odlucila sam da malo procistim glavu i nagradim istu novim pramenovima. Tako da sam se castila i petocasovnim boravkom kod doktorke za kosu. Nemojte mi se smijati. Sve za ljepotu. :djavolak:

Plus, ovaj je dan donio dvije vijesti. Da sam ih cula prije dvije godine, godinu, svijet bih okrenula. Ne bi trebalo nista vise. Ili, posto ja uvijek nesto hocu, trebalo bi jos malo mojoj savrsenoj sreci.

Danas nista. Samo suze u ocima, kojima ne dam dalje, jer su strani ljudi oko mene. E, ako su se suze zavrtjele, onda se zna koliko je sati. Ne znam sto je, trebala bih se radovati, ali ne ide. Pregorela.

uto - 11.10.2005

Sta bi ovo danas?

I vani od 9:00 Do 21:00, pauza od 15 min za presvlacenje.

Bilo je svega. Najvise obaveza. Nesto sam zavrsila, dio ostao na stand-by, trenutno najomrazenijoj trendy rijeci novoga doba u mom recniku.

Cekaj,cekaj,cekaj. Zavisi od Marka i Janka, Kurte i Murte. Tako se kaze. A mene to jebe u zdrav mozak.

Sreca sto zubar rece da su mi svi zubi zdravi iak ose nijesmo gledali godinu dana. I sto je bilo lijepo jutro, suncano,miholjsko. To je spasilo ovaj dan.

Moju rijec su danas htjeli mnogi. I da ih saslusam, budem rame za plakanje, draga Saveta, kako god. Aman ljudi! Jesam ja prepametna*, ali pustite me malo na miru. I tako sam postala recycle bin svakojakih problema.

Bijah na depilaciji. Ne govorim vam to da bih potanko opisala taj mucni proces. No veli kozmeticarka: totalno mi opao posao, niko ni na sta ne dolazi. Zar i depilacija, velim. Ona ce: to i ponajvise, jer se sad nose duge carape.

 Nikad necu zaboraviti dje zivim. Vazda me podsjete.

Da ne bi post bio skup nadrkanosti, ovom prilikom zelim da izjavim da vise volim i takav dan, no da sam besposlena...

*Ironija

pon - 10.10.2005

Post izvjestaj

spavala dva sata. Cula sam smecare oko cetiri i one sto donose ljeb i vareniku za radnje, oko sest. Onda sam ustala da doruckujem. U sedam je kuckanje stikli po trotoaru najavilo i radni narod. Od osam do devet nista. Onda me je probudio mobilni.

Zavrsavanje poslova neumjetnickih od kojih se zivi, slanje faksova,tralalal. Da spavam? Aj da probam. Ne ide. Na feniranje, kad vec ne mogu da knjavam. Pola jedan, zvrrr, Mira je. Oces li u banku? Ocu. I u banku i na kavu i milion ljudi po gradu, cmok, cmok, tralal (dosade)...

Podigla 200 e konacno, poplacala dio dugova - bronhi, lakse se dise, kupila onaj kisobran i esharpu jednu ludu, otisle da jedemo. Izmedju nedje dva red bull-a, za opstati. Fino rade.

Usla prije pet minuta.

Sludjena sam.

ned - 09.10.2005

Nedjelja!

Postove nikad ne smisljam, nastaju u sekundi. Ovaj nastaje u stotinki. Jer necu da pisem ni o cemu drugom, osim o onom sto se namece.A to je nedelja u gradu N. Da nijesam Ljubu pozajmila Vitovu knjigu i da on nije zaglavio u Brezoviku sa tuberkulozom vec vise mjeseci, ja bih sad istipkala tu Vitovu pjesmu. I shvatilo bi se o cemu se radi. Medjutim, vec sam mu poslala sms: cuvaj mi knjigu. I on kad bi htio da je vrati, javio bi se tada. A nece, eto. Odgovara mu. Jer je pisac zaglavljen u Brezoviku. Jer je Vito isto tako bio zaglavljen vise puta. Zbog alkoholizma, upala pluca; bio je to spa centar svim boemima. Tako su se zvali oni sto samo luduju i napisu poneku izmedju toga. A jesu bili pametni, stoji. Samo nijesu cuvali sebe.

Duva vjetar. Kazu da je jutros bilo lijepo. Ja ne znam. Zna se zasto.

I danas iz protesta izbjegavam kafane. Idem u prirodu, ono sto je ostalo od nje pod naletima ovog vandala od jeseni.

sub - 08.10.2005

Daje se na znanje

Tri stvari ukazuju da je jesen ZAISTA stigla u moj grad.

Namjerno zvucim kao pocetak pismenog zadatka nekog osnovca. Ubaceno malo modernog recnika,nista bez toga.

1. Nijesam se odvajala od kisobrana danas. Cak sam snimila i neki rozi, predivan je, kupicu ga u ponedeljak. Da razbije tmurnost ovih braon i crnih zimskih modnih tonova.

2. Prvi put ove sezone obukla sam duge carape, tzv najlonke, one malo jace - grilonke. Ko nije znao, eto mu ga sad.

3. I jos, prestale terase da rade. Kava pa kolac, sve u zatvorenom.

Pitam prijatelja kako je njegovom sinu Djordjiju u skoli, poceo u prvi razred. Veli tata: evo kako: pita ga uciteljica ~Djordjije, koliko je 1+1?

Dva! I uciteljice obavezno plus PDV...Zasto Djordije? Pa moj tata sta god racuna, kaze , plus PDV...~

To su vam danasnji prvaci. Istinit dogadjaj. A mali je vrag.

pet - 07.10.2005

O Genijalcu,opet uz jesen

`Ali najveci i najzanimlji-viji kantautor u ovoj povijesti bio je Miladin Sobic. Snimio je dva albuma za Diskoton i godinama nije silazio s onih Venovih top-lista, koje su prilicno tacno oslikavale koja se muzika slusa u Sarajevu i okolici, iako bi sasvim rijetko ime pjevaca i naziv pjesme bili ispravno napisani, pogotovu ako je pjevac bio stranac. Srecom, Sobic je u to vrijeme bio domaci, iako je bio Crnogorac. Medjutim, kako se u njegovim krajevima bas i nije slusala narodna muzika, a tip koji bi sam sjedio i nesto tamburao mogao je izazvati samo sumnju, tako je Miladin Sobic postao sarajevska zvijezda. Za njega se nije znalo ni u Zagrebu ni u Beogradu, niti su u tim gradovima prodavane njegove ploce. Sobic je pjevao: A zar ne bi bilo ljepse sad misliti na vinograd, kao dragom diciti se njime, cuvati ga zime. Pa je onda pjevao: Molim zidara sa novogradnje preko puta da mi kratko rukom signal da, ako dodje gradski autobus, mozda sidje Marija. Ili: Sunce tebi, sunce meni, tebi jedan, meni drugi put. A onda je kao najveci sarajevski kantautor morao biti i posljednji. Onog dana kada je Miladin Sobic zauvijek otisao iz naseg grada, ugasena je iluzija da bi covjek sam s gitarom imao gradu i svijetu nesto reci i da bi to nesto moglo biti vazno. S posljednjim kantautorom umrla je zapravo poezija nase povijesti, dani vjere u pjesme koje se mogu pjevati, a ipak su pjesme po pravilu i zakonu. `

Miljenko Jergovic - Historijska citanka

Evo me prozvao drug 5ko...

Pa pokvario si iznenadjenje! Naravno da sam i njega imala na umu. Ali, polako. Prvo je trebalo danas da sledi jedna Vitova pjesma, pa onda o Shobicu. Sta da se radi, ajde, sad cu ovako.

Kad sam gornji odlomak procitala prije oko cetiri godine u tada frishko stampanoj i potpisanoj od strane autora, Historijskoj citanki, shvatila sam da je  postovanje Shobica ipak vise od lokal patriotizma. Jes da mi se desavalo da je cujem i u Beogradu na radiju, Uzicu i sta znam...Ali, uvijek sam mislila, sta sad, zaludi sve generacije srednjoskolaca koji jebu zivot i ko ih stvori, sve uz njegove pjesme i za svaku misle da oslikava bas njihov i nicijii drugi, zivot. Eto, `poznati` pisac je  to onako, kako samo on zna, jednostavno, pisuci za sarajevske `Dane` pokazao ko je Miladin Shobic. Ja mogu ubaciti samo par redaka koje znam jer sam, eto iz istog grada.  Otac mu je bio pjesnik, neobican lik, moze biti da je na njega povukao. Imao je sestru, Sheherezada se zvala, cini mi se. I bio je nenormalno talentovan. I caknut. Uradio je dva albuma, fenomenalna, pocetkom osamdesetih i nestao. Razboljela se Seherezada i kad je umrla, za njega vise nije bilo pjesme... Takvi su genijalci, znate da je tanka linija. I naravno, svaka generacija vec pomenutih srednjoskolaca bi pustila pricu kako Shobic bas sledece godine objavljuje album...Vidjela sam ga prije par godina u gradu. Pokazivali su prstom na njega. `Evo, u sta se pretvorio...Seta sam pod Trebjesom, boje ga se...Nije normalan..` Tako se pricalo. Jeste izgledao cudno, nijesam mu mjerila normalnost, ali ne bi se reklo da sprema nove pjesme, kapirate...Odjednom ga nije bilo po gradu. I cujem, da je u Dubrovniku ,da je sreo tamo staru ljubav i skrasio se...Ne znam koliko je istinito, voljela bih. Sugradjanin melanholik, zasluzio je to, poslije svega.

A njegove pjesme nijesu evergrini. Malo je to reci, zar ne. Znaju oni koji su ga slusali.

Miladin Sobic - (Ožiljak, 1981) - Dzemper za vinograd

Ponekad pozelim da ostavim studije
i upisem neki zanat
pa da budem pekar,limar,moler
da ukrotim struju
i naucim da popravljam bojler.
Il'da budem dimnjacar i donosim srecu
da budem majstor za frule
da pravim servise i duvam u staklo.
Ne morah na fakultet,al' mi se omaklo
cudio se meni drugar
sta ima tu da mi smeta
sto on da bi bio bog i glavni
zeli svrsit tri fakulteta.
A zar nebi bilo ljepse sad
misliti na vinograd
u ljubavi biti s'njim
kao dragom diciti se njime
cuvati ga zime.
Izgleda da mnogi zele imat kola
snazan motor iz Japana
mjesto licne karte kolor televizor
ostavit zivot,gledat ga u retrovizor.
A zasto ne'bit obican i voljet male stvari
zasto svako mora biti glavni.
Sta to lijepo ima obraz
zakrpljen sa flekom
zasto sa tugom gledat za covjekom.

Samo jesen

Punjena mlecna cokolada s alpskim mlekom sa bademovim kremom i vanilom i drobljenim bademima.

Moje novo otkrice! Nijesam bas luda za slasticama, ali je ova odlicna. Jer bademe bas volim. Pa kad treba ugoditi sebi, onda treba propisno :). Njam.

Jesenji dan ali lijep. Bez kise, sa setnjom, kavicom, razmisljanjima. Valjda cu biti malo kreativna kako treba, konacno.

I stalno mi padaju na pamet stihovi Vita Nikolica, genijalca, mog sugradjanina. Ne znam je li ko cuo za njega. U svojim pjesama je savrseno ubacio taj filing grada koji sporo zivi, "oridjinala" kojih ima na svakom koraku, u svakoj ulici. I nista se nije promijenilo. Zaludu sve tranzicije, privatizacije, nove fontane, mobilni i sranja. Ipak je sve isto.
Objavio mojmentalni_kung_fu u 7. oktobar 2005 1:10:00 | 8 komentara

sre - 05.10.2005

D O B R O J U T R O

Ona se budi Ona puni osamnaest godina u junu, ne zna sta da radi kada zavrsi maturski ispit. Ljudi su vrlo zlobni dok gledaju njene grudi, ljudi su zlobni dok gledaju njen ten. Ona se budi! Celoga zivota necim joj pune glavu. Lutkice, krpice, suknjice su stvari za devojcice. Igrati lastis ona nikada nije znala. Skuvati rucak nikad nije bila njena stvar. Ona se budi! Ona nema nikoga da joj kaze: "Ti si moja!" Ljudi se cude zar ona moze da misli. Ljudi se cude, zar ona sme da zna. Ljudi su vrlo zlobni dok gledaju njene grudi. Ljudi su zlobni dok gledaju njen ten. Ona se budi! Ona nema nikoga da joj kaze: "Ti si moja!"

Sarlo Akrobata

uto - 04.10.2005

Nothing, but the...

Zdravo.

Uhvatila me faza lupetanja. Necete procitati nista spektakularno. Jel mogu da napisem da sam u hibernaciji...jel se uklapa to u ovu pricu?

Iz zvucnika dopire muzika iz filma `Vizantijsko plavo` - R. M.Tocak. Do daske. Pored mene kava bez secera, siri se miris. I juice. Ljuljam se na crvenoj stolici, polomice se jednog dana. Obozavam ove tochkice, cine me jos inertnijom :).

Nema nidje odje knjige `Do poslednjeh daha` - Rada Serbedzije. Bih da nabavim, citao neko? Bice na sajmu. Ali oce li mene biti?

I novi album Van Morrisona. I stare :).

Juce, u gradu, dok sam sjedjela u kaficu, pokidala mi se ogrlica od braon perlica. Iz cista mira.

pon - 03.10.2005

Lazy...

Nesto me hvata jesen, spavala bih i spavala, lijeno se protezala u krevetu oko podne. I razmisljala ni o cemu. Kad cujem kapi kako udaraju u roletnu, svidja mi se sto sam u toplom i sigurna. I svoja.

Eh, obaveze zovu a mene drma faza gubljenja, mastanja i neradjenja.

Danas sam ukombinovala oboje. Izmedju obaveza blejanje, kavice i hvatanje miholjskog sunca. Osjecam da mi odgovara tako i samo osluskujem onu unutra. Onu lijenu, zamisljenu nevaljalicu. Neka je malo.

Objavio mojmentalni_kung_fu u 3. oktobar 2005 21:42:00 | 6 komentara

ned - 02.10.2005

Nedelja

PABLO NERUDA

Lako je lagano umrijeti

Lagano umire onaj koji ne putuje,
Onaj koji ne čita,
Onaj koji ne sluša glazbu,
Onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.

Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,
Onaj koji ne prihvaća pomoć.
Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navika
Postavljajući sebi svaki dan ista ograničenja.
Onaj koji ne mijenja rutinu,
Onaj koji se ne usuđuje odjenuti u novu boju,
I ne priča s onima koje ne poznaje.

Lagano umire
Onaj koji bježi od strasti i njenog vrela emocija;
Onih koje daju sjaj očima i napuštenim srcima.

Lagano umire
Onaj koji ne mijenja život kad nije zadovoljan
Svojim poslom ili svojom ljubavi,
Onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti
Radi nesigurnosti,
I koji ne ide za svojim snovima.
Onaj koji sebi neće dozvoliti,
Niti jednom u svom životu
Da pobjegne od smislenih savjeta...

Živi danas.
Riskiraj danas.
Učini danas.
Ne dozvoli sebi lagano umiranje.
Ne zaboravi biti sretan!

sub - 01.10.2005

Kao grom!

Slusam Giba, nesto piskaram. Napolju traje potop,ali bez grmljavine. Negdje je iza ponoci. Druzina spava, ne cuje se nista i savrseno mi odgovara. Konacno!

Odjednom dva pada struje u par minuta. Gasim komp na uticnicu i u krevet. Nadam se najboljem no zaludu. Jutrosnja dijagnoza : krepao hard disk. Moja matora plasticnom hirurgijom unaprijedjena kanta je riknula. Bilo je tih udara i prije, no sad mu bio los horoskop,100%, zeznuo ga Saturn. Posto je kupljen u novembru `99-te, mom kompu Strelcu Saturn oduvijek skodi. Kao i meni. Vele, sve si mijenjala osim tog diska na kome je sistem.Zaludu ti svi ti dopunski. I vrijeme mu bilo da napusti ovaj svijet.

i tako tipkam blog na stranoj teritoriji. Soba do i Vukovo carstvo i njegov ljubimac sav u crnom kao nekakv demon sa 40 gb, flat ekranom i sta ti znam sve. Ali ja volim moju kantuuuuu.

Dolazi chika doktor malo kasnije. Nece da boli ;( tebe, hoce moj budzet...