sub - 31.12.2005

Kao cestitarka

Image hosted by Photobucket.com

Vrlo pozitivnu 2006-tu svima koji me citaju, koji me komentarisu, koji moju mentalnu borilacku vjestinu odrzavaju u kondiciji.

Svima koje volim.

Zelim.

MMKF - lejdi in red tada, davne 1988-me.
Poklopilo se da cu i i veceras biti crvena.


Objavio mojmentalni_kung_fu u 31. decembar 2005 19:56:00 | 7 komentara

pet - 30.12.2005

Noc pred

Sad sam ukrala dvije kokos bombice iz kuhinje. A tamo su barikade. I Chiro negoduje, ne odgovara mu zvuk miksera, mlina za orahe ista znam cega. Oprala sam danas tonu sudova, toliko do mene. Da mutim, necu. Nije ne mogu no necu.

Snijeg pada od jutros, ne staje. Ne znam sto ce biti sjutra. Mada mi je to i do sada bila blaga nepoznanica pa ne znam sto naglasavam ovom kratkom recenicom. Kao Lakonci. znate one tipove iz stare Grcke, sto vise reci sa manje rijeci.

Treba kupiti koju sitnicu ponekome, cisto onako. A ne bih,ja to radim kad ne treba, sto bih sad...Vidjecemo.

Do tada, orkestar svira:

Djede Mraze ne skreci sa staze, ne oklevaj, ne kenjaj, no poklone spremaj.


Objavio mojmentalni_kung_fu u 30. decembar 2005 21:49:00 | 14 komentara

I krila i oreol...

Image hosted by Photobucket.com

 

To prigradsko naselje je oko pola sata od centra grada, dakle, toliko daleko od mene. U sustini, i to je grad, sa dvije osnovne skole i sta ja znam. Djed i baba stanuju tamo. U blizini ima jos kuca. I taj komsiluk je sav nekako fuj i bljak, zavidljiv, svadjalacki nastrojen, nekako neuk. Mozda jer moji nijesu tu starosjedioci, no smo napravili kucu i dovukli djeda i babu da ne bi umrli sami u nekoj nedodjiji, gore u brdima,sa vukovima... Elem, kako su oni vec nekih 7-8 godina tu, redovno se ode tamo,da ih posjetimo i sl. Tako znam i komsiluk, ko otprilike dje zivi, koliko nas ko (ne)voli. Ma gluposti seljacke. I znam svu djecurliju, tate i mame...

I kuca neko prija na vrata moje sobe. Otac je to, kultura moja pripitomljena. `Znate li sta ima novo?` Gledamo se Bilja i ja. `Ona mala najstarija od onih tih i tih se izgleda ovih dana porodila pa bacila bebu u rijeku. I niko nista ne bi saznao da njoj nije pozlilo pa morala u bolnicu i tamo saznali sto je i kako je. Pa danas dolazila policija i trazili i ispitivali cijelu porodicu`...

Samo su mi krenule suze. I neka muka u stomaku, kao kugla olovna, osjecam je. Ta djevojka ima nekih 19-20 g, oca i majku i jos brata i sestre. Morali su svi znati, ne moze se sakriti deveti mjesec, ne mogu se ugusiti krici porodjaja. Ko joj je presudio, je li je iko branio? Namjerno ne pisem vise o bebi, jer je i ovako potresno i tesko. Vec cete sebi stvoriti sliku. A godina je 2006-ta, ljudski rod.Odvratno pleme puno gmazova koji su gori od najgore zvijeri. Uvijek se to desava negdje drugo i onda mi lici samo na los film, jer potiskujem sve ruzno, repariram u bolje ili smatram iluzijom. I dalje cu morati da prolazim pored te kuce. I svaki nehoticni pogled u nju, vratice u sjecanje sliku bebe koja tone. Prokleti bili, kazem.

I za kraj, specijalitet. Ja ospem po njoj i njenim roditeljima, kako su mogli da urade nesto tako gnusno,a moj ce stvoritelj: `pa sta sad, to je i onako kopile,nicije dijete`...Znate ono iz Zivkovog filma, kad Mima gadja onim drvenim maljem Miru Furlan jer ga je prevarila. E to sam vidjela, dok je govorio.

Nije me sramota, napisacu ovo, neka svi vide. Neka njega bude.

A ti, neduzna mrvice, vec si andjeo. I sigurno imas finu mamu, tamo gore.


Objavio mojmentalni_kung_fu u 30. decembar 2005 1:16:00 | 29 komentara

čet - 29.12.2005

GRR - tako se osjecam

Ne znam kako da pocnem ovaj post. Mozda je i vrijeme odvratno krivo, i ovaj grad kojem tako malo pripadam, zaludu i to sto moj dan skoro da tek pocinje, budjenje u 13:00 pa tusiranje pa kafica...Rekla sam vec, zelim tako da ispratim ovu, najvise ruznu godinu.

I sta? Razmisljam o tome koliko uopste nemam slicnosti sa majkom. Koliko nijesmo bliske. Pa ja ne mogu da napisem ni mama, to samo iz zezanja. I onda postavim pitanje sebi: sta bi se desilo ako moje dijete bude kao ona a ja kao ja, kako li ce tek to da ispadne...

O cemu se u stvari radi? O njenoj nervozi zbog priblizavanja Nove godine, nerviranju kad ce sta napraviti, sta ce uopste spremiti itd. Dopizdilo mi je to. Ne umije da bude opustena, cak iako joj se moze. Lijepo vidim da druge zene ne rade tako. I ne mogu vise to da trpim. Da mi njena zivotna nespretnost, konstantna nepripremljenost *jer ovo je ko zna koja Ng, nije se juce rodila~, opet upropasti neka uzivanja. Grr.


Objavio mojmentalni_kung_fu u 29. decembar 2005 16:58:00 | 21 komentara

sre - 28.12.2005

Lako, nelako, zavisi od nas

Milica sjedi na Biljinom krevetu, na moj ne moze jer je pola oramara izruceno na isti. Kava mirise dok ja tipkam blog, a Milica ce:` Ti si nailazila samo na neke dobre momke, cim te nijedan nije povrijedio. Ne mozes ti da shvatis kako je meni.` Kad neko kaze da ne mogu nesto da shvatim, to je odmah direktan udar na moj manijakalni ego koji zauzima pola planete ;). I jos takvo nesto. Znaci, ona to tako sebi objasnjava. Te ja stopirah pisanje jucerasnjeg bloga i okrenuh se malo nasoj nesretnoj princezi u Puma patikama - grashak ne gotivi.

Prvo sam pomislila da li ce me uopste razumjeti, kad vec veli, ja nju ne razumijem. Komplikovano je to. Ne druzim se sa wannabe mafijasima, fudbalerima, vlasnicima kafana, butika i sl. Mozda su ti njeni zaista `losi`...Ma, bilo bi isuvise lako, zar ne. Svi su oni najprije muskarci, pa onda dolaze na red te naslage, odijela zanimanja, sesir i kape i druga pomagala koja kriju mladalacke isfrustriranosti, imitiranja tata i sl. Ne mislim da je skroz do njih, Milice. Zavisi kako se postavis. Stvarno je tako.

Recimo, zivim u dijelu grada koji je krcat nekim tako problematicnim likovima. Odnosno, pored moje zgrade je prije 15-ak godina useljeno par zgrada sa radnicima Zeljezare,,,Pa su njihovi klinci, bez nastavka skolovanja a zeljni love, danas oni koji reketiraju, preprodaju kradene automobile, prolaze kroz crveno kad ne treba, i slicne zezalice koje im pomazu da misle da su neko. Otprilike moji vrsnjaci i malo stariji. I nikad nijesam imala problema, niti mi je iko od njih dobacio na ulici, gnjavio u kaficu i sl. Mislila sam da se i nesrecemo,da me ne znaju. Ali ne, sve suprotno do toga. I? Jednostavno im moja energija govori da nijesam iz te price, to je kao neko postovanje. Dakle, Nikad niti jedna neprijatnost. Milice, izgleda da ne saljem impuls losim momcima ;))). Mozda pogresan primjer i pogresno objasnjeno ali nesto mi dodje da napisem bas ovako. Niko te ne moze povrijediti, ukoliko mu ne dozvolis to, nekako. Bio on i ovi gore pominjani i prof. dr i sta znam.

Ako je skroz nejasno, usresredite se na ovu recenicu: sve je kako izaberes, kako dozvolis, kakav signal posaljes. Uopste u zivotu. Mene to vodi. 


Objavio mojmentalni_kung_fu u 28. decembar 2005 15:06:00 | 9 komentara

uto - 27.12.2005

Moja energija ne zna sta bi, pa zajebava okolinu. Ups

Ovdje je ludnica. Ne zezam. Napolju je jebeni Makondo - sorry Markes.

Sestre su raspomamljene, farbaju se kose, jedno zavrseno, drugo u toku, muzika je do daske, donose se majice from butika, probava se, zagleda, dolazi ziri kao neutralni, Milica i Sanja i Mira, pa onda konsultacije na visokom nivou...Sta ce ko da obuce, kako ce se uopste doci do Zabljaka, za one koji tamo planiraju, a ima ih. Jer vrijeme ocigledno ne postuje `praznik`. Mislila sam da ce ove godine ipak kraj biti docekan malo mirnije, jer, do prije nedelju dana licilo na tako. A tek kad mamica pocne da kuka oko spremanja. Ja sam sugerisala da se sve poruci, jer tesko da ce ko (citajte ja) imati zivaca za te vragolije kucne. Prosle godine sam otisla 31-og ujutro a vratila se cetvrtog, tako da ce ovo biti interesantno, ne znam kako cemo se ponasati ja i rodni kraj, kako cemo reagovati jedno na drugo. Kako je krenulo, sve je neizvjesno.

Danas sam skroz za kucu, nekako sam se uvukla u trenerku ali to je maximum. Neumivena. Ne mogu ni muziku sebi da potrefim, krivo je vrijeme za sve. More nikad.

MORE, VOLIM TE!


Objavio mojmentalni_kung_fu u 27. decembar 2005 17:05:00 | 8 komentara

pon - 26.12.2005

Bijelo i crveno

Odavno se nije desilo da se u 21:10 osjecam samljeveno. Radim na litijumske baterije i funkcionisu kako treba. Danas su se jadne pregrijale, mora da je do toga.

Ne meteopatisem, ali nemate pojma kako je danas vani. Snijeg je nenormalno padao negdje oko 13:00 i ja sam se zamotala komplet i hrabro odsolirala do grada. Polako, posmatrajuci, slusajuci. Vozaci jedni drugima sve po spisku, poneko se skrlja na plocnik i slicne epizode. Tipicno. A pada li, pada. Zanimljivo je sto ne bijase grudvanja, valjda se jos chude nasi bombasi, nevrijeme je i za njih. Par sati kasnije, poslije igranja sa mojom odnosno Marijinom bebom, javise da je napolju pocela kisa. Sada je  u pitanju voda do koljena, snijeg tu i tamo, pomijesan sa tom vodom, nadrkani vozaci koji te okupaju tom smjesom dje god da se postavis. Divota. A sretna sam jer bijele cizme nijesu propustile. (Dosadih sa njima, ali slusaju i bice jos bolje kad ih pohvalim,tako to ide).

Prije par dana je startovao stari kafic u novom ruhu. A ono mi veoma odgovara. Na dva nivoa, super mjuza,za kuliranje uz kavu dusu dalo. Nema divljo-seljaka. Duzi espreso sa mlijekom mi super pao. I cafe Del mar, ne znam koji. Samo kad je mar:).

Da li ce biti doceka na trgu ako nastavi ovako? Hm. Moja fetish underwear kolekcija upotpunjena jednim divnim komadom. Spoljnim, za vidjeti. Samo ovoliko: crveni korset. Za Ng. Kosta, prava sitnica ;(  :D...


Objavio mojmentalni_kung_fu u 26. decembar 2005 21:25:00 | 9 komentara

ned - 25.12.2005

Anestezija od stvarnosti

Izasla sam oko 18:00 i vratila se oko 22:00. Najljepse snjezno vece ove `sezone`. Setnja bez kraja, sjedjele smo na tri mjesta, klopale i zezale se.

Nije bilo seljaka kao inace, ili mi je i njih bijelo uljepsalo. Tako je lijepo padao, udisala sam svjezu hladnocu i uzivala. To je novo. I hvatanje u kostac sa zimom a ne predavanje i gundjanje i cekanje kad ce da prodje. Pocela sam tako i prosle godine ali su me bolestine sprijecile. Sada sam ja  pobjednik, ne moze mi nista, ne ometa ni u cemu. Nas cetiri smo bile prave klinke na snijegu, koje se raduju.

Uspjela sam dva puta da promasim javljanje jedinom tipu ovdje za koga bih mogla reci da je simpatican. Inace se rijetko vidimo, i tako :), nije se dalo. A kaze delegacija, gledao on u mene itekako. Simpa, kao srednjoskolci. Salim se, nije to, no niko nece da pokaze da je makar malo stalo. Ja znam sto necu. A i on . Gledacemo se, vajda ;).

Evo pjesma legendarnog Vita, ciji je duh siguno veceras utisnuo koju stopu na korzou.

PRVI SNIJEG


Sonja,izadji da skitamo,
imam ludu zelju veceras da lutam.

Sonja,izadji i iznesi samo
malo njeznosti ispod kaputa.

Malo njeznosti ,malo samo,
zalogaj jedan za ogromnu glad.

Sonja , izadji da skitamo ,
nocas je nestvarno lijep grad.

Vitomir Nikolic


Objavio mojmentalni_kung_fu u 25. decembar 2005 23:25:00 | 8 komentara

Puna kuca

Opet pada, ne prestaje, pocelo nocas. Sad je jos uvijek lijepo i vuce me vani. Bila sam vec ali to je bilo blizu i samo mi je dalo da osjetim atmosferu. Snjeznu, pada bijelo, sipa onaj neko, lijepi se za moju bundu plavu i rozi kisobran. I bijele cizme :)).

Sad je familija kompletna, Zorica je sinoc dosla. I to nijesam ni ocekivala, pa nas je mala iznenadila. Mislim ,djavola je mala, veca je od mene. I crna je, bas je autoritet. Salim se. Interesantno je da niko od nas cetvoro ne lici izmedju sebe. Dobro, one kerefeke, slican nos, oci, tako bih slicila i nekome sa bloga. Recimo da bi se za mene i Vuka reklo da smo rod, a za ove ostale, tesko. Super je sto nije mali stan, nije zdravo toliko razlicitih personalitija na jednom mjestu, sve mozgovi :D.

Tako, mozda odem u snijeg, mozda ne.


Objavio mojmentalni_kung_fu u 25. decembar 2005 17:06:00 | 8 komentara

sub - 24.12.2005

Ljuta

Hla hla hladna subota.

Mira polozila testove za vozacki, Mira polozila ispit na postdiplomskim, Mira ce dobiti otkaz jer nece da se jebe sa direktorom. Sve danas. To je kapitalizam na nas nacin. Dakle, nema se zamjerke na njen rad kao prevodioca, sekretarice, konobarice i cega sve ne. Ali, ona ne flertuje,odnosno, otpustice je jer, previse je ozbiljna?!

Nije jos sigurno, ali ako se vrati raniji prevodilac, koja se tucala sa direktorom, tada je definitivno.

Koja ravnopravnost polova. To je najveca plata u nasem gradu za tu vrstu posla, pa take it or leave it. I najgore je da me ne iznenadjuje.

Ja priznajem da ne bih to sve ni radila za 500e. Ali krivo mi zbog nje.


Objavio mojmentalni_kung_fu u 24. decembar 2005 17:50:00 | 12 komentara

pet - 23.12.2005

Trljam ochi

Naidje tako dan koji je fin bez obzira na sve sto zeli da ga poremeti. Mirise na breskvu kao i ovaj losion na meni. Nijesam mogla dohvatiti iz kreveta onaj novi od visnje pa tako. Obucena i dalje nocno, u rozu pidzamu sa Mini Maus i roze carape sa pingvinima, dajem sebi da budem najopustenija, da budem lijenija no inace i tako ispracam ovu najvise ruznu godinu. U zelenoj, nasmijanoj solji, hladi se kamilica Milford. Ne znam zasto po kafana narucujem Milton, tj zasto mijesam caj i John Milton-a. Caj i izgubljeni raj? Hm.

I nocas sam sanjala bolnicu i kako mi neka teta medicinska sestra daje po injekciju u svaki prst, odnosno jagodicu od prsta. I ja to trpim, jer sam bolesna, jer znam da mora tako. Nesto slicno se, srecom, nije nikad desilo, ali je u snu izgledalo sasvim stvarno. Kao Isusu sa chavlima. Dakle, godina koja ide je meni, kao nikad ranije, donijela cetrnaest dana u bolnici - deset u mom gradu zbog jednog, pa poslije nekih mjesec dana pauze cetiri u velikom gradu zbog drugog. Sve su to bile neke `gluposti` koje se desavaju drugima. 2005 - te moj red. Zato, neka ide, i jedva cekam da je ispratim i da je spakujem u proslost. Valjda i snovi prestanu.

Napravila me je zrelijom, to stoji. Zato sada sebi dozvoljavam cijeli dan u pidzami, sobu u totalnom haosu i zaobilazenje odredjenih nerviranja. Rijetko ogranicavam svoje zelje. I kazem neplaniranom - dodji i dogodi se.

Dalje, jos jedan istorijski momenat. Moj ex drugar, djed od cice lapice, matori racunar Strijelac, berba novembar `99-te (naravno, bezbroj puta repariran), konacno je presao u ruke od isto jednog matorca, onog sto je mene nacinio. Vise prostora za razne gluposti na mom stolu. Lapice, ne cmizdri, blizu je.

Jos malo i nestace prirodnog svijetla, grad ce utonuti i sivilo, ponegdje skriveno ispod snijega, vise leda. Jos malo poslije toga moje ce bijele chizme krenuti da spasavaju necije svjetove. A mene, ima li iko, ikad? Ipak je ovako bolje. Nema frke ;).


Objavio mojmentalni_kung_fu u 23. decembar 2005 15:53:00 | 7 komentara

čet - 22.12.2005

. . .

Image hosted by Photobucket.com

Ljubav je kao vino, neko voli mlado i slatko, neko voli bocu iz podruma svu u paučini...



Objavio mojmentalni_kung_fu u 22. decembar 2005 23:21:00 | 5 komentara

Bas me briga sto se oni `????`

Svi me gnjave, ne pustaju me ,njihove oci se sire od ocekivanja, dupe im svrbi radoznalost. Da, i dalje necu ici nidje za Ng. ????? (to su oni)

Odnosno, ne zanima me nalijevanje po ovdasnjim kafanama. Super ce mi biti kuci, u stvari cemo nas tri biti kod Sanje, i moze se desiti neka luda zenska zurka. Nijesam je vidjela od zadnjeg puta u Bgd, dolazi za vikend i bice bajno.Vi nastavite da se cudite sto je mene briga za vase `provode`. Moji vannovogodisnji su klasa za sve to. Vazda bilo.

A osjeca se nesto. Ljudi kupuju kao ludi, kao da sjutra ne postoji - kako veli onaj narodnjak :D. I meni je ovo povoljan period, dobih drugu stvar za dz, od mamice. Lude bijele djecije cizme, sama izabrala. Idu uz snijeg. Razmazice me, prosto. Nijesam navikla.

Ili mi to Djed Mraz namiguje?

Kako ruzan san preksinoc. Budim se i tresem. Plakala. I onda prelijepo juce, uz shvatanje da sam ja ovdje, danas, koje predstavlja sadasnjost.A san je negdje drugo, nekad. Proslo.


Objavio mojmentalni_kung_fu u 22. decembar 2005 16:33:00 | 6 komentara

sre - 21.12.2005

Let`s guglujmo

Zaceprkam malo po dubinama moga bloga. Tamo nedje moze da se vidi koji hm, blogovi citaju moj blog i odakle poneko naidje sa strane. I sta se zbiva? Jednom sam pominjala kako su ove godine prvoj dekadi Strijelaca zvijezde uopsteno naklonjene, a kako tu spadam i ja, morala sam svekoliku srecu podijeliti sa shtovanim citaocima. I sad, neko zagugla i trazi horoskop za 2006-tu godinu i eto ga kod mene. Jedno,dvoje,petoro, ok, ali...Ima ih bas puno!

Sto, dakle, govori da se i dalje pitamo. Da li se samo pitamo ili brinemo? Sta nas ceka sjutra, novi rat, zemljotres, hiperinflacija, bombardovanje, tranzicija, mir koji nema alternativu?! Dobro, mozda se ubaci u sve to nova ljubav, beba, diploma, stan, auto, prve jagode ove sezone, karmin koji nije pozajmljen da bi se probao. Potrazi se godisnji horoskop i sva ova pitanja cekaju na makar neki rasplet.


Objavio mojmentalni_kung_fu u 21. decembar 2005 22:34:00 | 7 komentara

uto - 20.12.2005

Dan, po malo dosadan

Poceo je da me muci zeludac cim sam se probudila. Tako je vec par dana. Zaista sam ok, ne znam koji mu je djavo. Neka nesvjesna muka? Jebem li ga, probam da kopam po sebi ali ne znam na sta to jadnik reaguje. Uglavnom sam se mucila bas onako, bili smo sami ja i Chiro u kuci, stavila chaj i probala da funkcionisem. Onda sam pogledala vani i znenadila se onome cega su ostali vec poodavno bili svjesni. Ja sam kroz prozor pogledala u tri. A on pada i pada i ne misli da stane. Daj da nalozim vatru jos bolje, valjace.

Kasnije je djelovao ranisan, snijeg je prestao a ja sam otisla u kupovinu sa mamicom i Biljom. Ulovila sam predivan mantil, kao da je samo mene cekao. Sad sam Bogart Hemfri. Vuk kaze da sam sad pravi Her Flik, ako gledate `Alo alo`, kapirate. A malo sam i caleta modernizovala, izabrala sam jedan super dzemper za njega, on se uplasio toga koliko je moderan. Hahaha. Narandzasta kosulja mu je na zalost bila uska. Ijao, kako se prestravio kad je nju vidio. Super smijesno je bilo.

Pocela zima.


Objavio mojmentalni_kung_fu u 20. decembar 2005 23:16:00 | 3 komentara

pon - 19.12.2005

Rezignacija

Da, slavi se. Otisla sam oko 17:00 i maloprije dosla. Nijesam htjela da rizikujem kasno vracanje, sama, zaledjene ulice i pijane sugradjane, kojih zaista ima na sve strane. Kao da cijeli grad danas slavi svetog Nikolu. Puna kuca omladinaca, nidje junaka. Tako nekako. Svi su tako smuseni, ne umiju normalno razgovarati, provociraju sirovo...Uvijek se ponadam i razocaram. Recimo, ako sam se zezala i nesto malo provocirala, prishili su mi da sam pijana. E, jadni vi,ako opusteno ponasanje podrazumijeva uticaj neceg... I tako.

Dodatak:

Veli ffrida u komentaru: zato su oni tamo a ti si ovdje. Razmisljam o tome. Bas tako. Uvijek su svi tamo a ja ovdje. Ili obratno ili sta vec. Da sam ostala jos ,crkla bih. Krkanluk vec pominjani, dakle mrsna slava koja treba da je posna, narodnjaci, i uopste neka atmosfera u kojoj sam, na zalost, samo ja shtrchala. Ostalima je bilo super. Mislim, nijesam alkos pa da mi je svejedno dje se nalivam. Meni to uopste nije bila atmosfera za uzivanje u picu,a za drugo mi nije trebalo.

Eh, da nijesam bila obavezna pojaviti se tu, mogla sam veceras da gledam predstavu `Drveni sanduk Tomasa Vulfa` po dramskom tekstu Danila Kisha :(...


Objavio mojmentalni_kung_fu u 19. decembar 2005 20:25:00 | 6 komentara

ned - 18.12.2005

Danas koje curi, i neka curi

Pravi sarmu Majka za Ng. Svakogodisnji ritual. Ubacice je u zamrzivac dje ce da bude do prvog dana januara, mislim. Ko ih je to naucio, te nase majke, domacice, hraniteljke familije? Da se bas tog dana mora jesti sarma. Nadam se da, negdje tamo, u balkanskom univerzumu postoji neka mamica koja to ne radi. Nego se jedu sendvici, rostilji, bilo sta. Mrzim sarmu i niti jedne NG-dine je nijesam probala. Mrzim rituale. Sad sam pravi onaj strumf Mrgud. A cijela kuca smrdi od tog kupusa.

Kad ja jednog dana, koji ce sigurno doci, tamo nedje, dakle, kad ja budem imala nekakvu moju malu pokretnu familiju, nece biti sarme. Ne znam da je pravim i nikad necu da naucim. A znanje o tome kako radi vesh mashina cu da ponovim. Nije frka, za ono sto treba.

Sjutra je sveti Nikola, moj tip, zastitinik pomoraca. Ali omrse i njega - nece biti posna slava kod Mire, prevedeno svima. Mira mi je draga ali to okupljanje nije. A moram. Bice krkanluk, narodna muzika, cak i neki ce doci sa sve klavijaturama da zavija. Treba to prezivjeti. Zaboravih reci da me ovih dana muci zeludac, jadnik, kao da predosjeca sta mu se sprema. Pa mi ova kucna sarma pada i teze no inace.

Od ranog jutra seljacka svadba u nekoj kafani blizu mene. Na ozvucenju nijesu stedjeli, a vidjevsi neke svatove, na uslugama stomatologa definitivno jesu. Interesantna racunica.

Easy, baby.

Napolju je klizavo i hladno. Ako je ko sreo dugacku narandzastu jaknu i bijelu shubaru -kapu, to sam bila ja.


Objavio mojmentalni_kung_fu u 18. decembar 2005 22:00:00 | 16 komentara

Emocija i uzivanje

Image hosted by Photobucket.com

Lagrimas negras

Y aunque tu
me has echado en el abandono
Y aunque tu
han muerto mis ilusiones
En vez de maldecirte con justo encono
En mis suenos te colmo
en mis suenos te colmo de bendiciones

Sufro la inmensa pena de tu extravio
siento el dolor profundo de tu partida
Y lloro sin que tu sepas que el llanto mio
tiene lagrimas negras
tiene lagrimas negras como mi vida

Ahi en el Gadalquivir
la gitanas lavan
los ninos en las orillas
viendo los barcos pasar
Agua del limonero
agua del limonero
si te acaricio la cara
tienes que darme un beso

Ahi en el Guadalquivir
mi gitana lavaba
panuelos de blanco y oro
que yo te daba
que yo te daba
Agua del limonero
agua del limonero
si te acaricio la cara
tienes que darme un beso

Y tu me quieres dejar
y yo no quiero sufrir
contigo me voy gitana
aunque me cueste morir

 Savrseno ide uz mene. Cak i uz nedelju,ledenu.

Hvala onome ko je prepoznao to.


Objavio mojmentalni_kung_fu u 18. decembar 2005 15:44:00 | 1 komentara

sub - 17.12.2005

I dalje gnjavim o...

Smarale smo se nas tri kod mene. Onda sam ih pogledala i rekla: idemo vani. Nijesmo ni kisobrane ponijele. Vidjece taj snijeg, nije meni frka (samo malo).

Padao je jako, pahulje su mi bile na kapcima i na dzemperu jer je jakna bila kratka. Veli Bilja: eto te kao andjeo, u rozom. Da mi vidite kapu i shal, mrzjeli bi ste me i zavidjeli mi. Plus je cickasto i shashavo, plus je toplo.

U dijelu centra nema struje, srecom ja ne spadam u taj dio. Lunjale smo tako, pokupile neke majice -  *ja. Christmass shopping time. Kako cu platiti? Pa, Vuk ce da mi pomogne :). Osjeca se neka atmosfera, pa nije valjda da je to ona famozna novogodisnja...Cudo jedno. Organizuje se nesto i na trgu, izgleda da ce zabludjele ovcice ovdasnje zabavljati Trio Gusht i Magazin, plus lokalne zvijezdice. Tako se prica. Volim ove prve, ali ne ovdje i medju ovima. No, vlast je frishka i hoce da pokaze da umije zabaviti narod. Ako nema ljeba, eto vam igara...

Dakle, jos je podnosljivo, dok ne padne kisa. Trazila sam kakve blesave gumene cizme, ali nema. Samo obicne. Nije jos tolika emergency da bih morala njih kupiti.


Objavio mojmentalni_kung_fu u 17. decembar 2005 21:12:00 | 6 komentara

Stripes and snovi

Sanjala sam kako je poplavio Novi, da ljudi plivaju po gradu i tako idu na posao (mada, gdje onda idu da rade:))), ja stojim na najgornjim stepenicama i pitam se do kad ce to tako. A izgleda sve sasvim normalno i ocekivajuce - da je grad u ovo doba godine pod vodom. Kao u Veneciji - pijem kavu do dva, onda nadolazi voda i svi se kupe...Heh, svasta sanjam ja.

I dok je plavio Novi, ovdje je bila oluja, pao je snijeg i sve je bijelo. Vidite da nijesam pisala juce bez neke. Intuitivno sam to predosjetila.

A kao protivteza oluji koja je vani, konstatujem da mi se jos vidi razlika od ljetos, gdje sam ostala bijela a gdje sam pocrnjela. I to me raduje. More i sunce su sa mnom, na mojoj kozi.


Objavio mojmentalni_kung_fu u 17. decembar 2005 15:20:00 | 2 komentara

pet - 16.12.2005

Zummmmmmmmmm

Koliko sam se juce smarala, toliko sam se danas sebi onoj `normalnoj` vratila.

Budjenje u 14:00 (dada, sinoc do mnogo kasno) i nestajanje sve do sada. Usla sam prije 15 minuta.

Vuk ne ulazi u skolicu, pa je matora sestra zaduzena da mu pribavi opravdanje. Nema frke, pokupili smo se i otisli do chika doktora koji mi sve cini. Mozda sam mu simpaticna:). Ali znas, gledaj i ne diraj ;). Zavrsili to, pa po gradu, pa sam ga odvela do Marije i kupio je sebi troje super boxerica, jedne crvene :D sa nekakvim sramotnim nazivima ;). I da, kupio je i sestri super jedne sexy crvene, kazu, valja se  imati jedne takve nove za NG, ne bi li se posrecilo ;))).  Onda na kolace, pa na pice, pa nam se prikljucila Zeljka, pa je otisao Vuk, pa se prikljucila Mira i zavrsili na nekoj klopi.

Snijeg samo sto nije.


Objavio mojmentalni_kung_fu u 16. decembar 2005 22:36:00 | 7 komentara

čet - 15.12.2005

For mua

Danas me iznenadila posiljka od Benija iz Skopja. Odrzao je obecanje i poslao mi spotove i cd-ove svoje grupe. Simpaticno. I tako me je jutros probudio poziv tipa iz DHL-a i morala sam da izadjem vani i bilo je bas hladno. A taj tip mi je dao kalendar da ne bih vise kukala kako su smotani i sto mi to nije prije stiglo. Ja kalendar urucila ocu i svi sretni.

Jes me otac pitao pa sta pa kako, sta sam narucila iz Makedonije. Shvati covjece da jednom nesto uspijem dobiti i za dz, da neko misli na mene. Jes da smo se Beni i ja bili nesto pokacili,ali recimo da ga je ovo iskupilo, jer stvarno sam mislila da nece poslati. Da sam ja trebala, tesko bih se nakanila.

Non Stop band, super su.

Inace jedan dosadan i hladan dan i meni je bilo muka jer sam juce pojela ili popila nesto sto nijesam smjela.


Objavio mojmentalni_kung_fu u 15. decembar 2005 20:34:00 | 4 komentara

sre - 14.12.2005

Zima, zima, e pa sta je...

Odolijevam ti, hladnoco. Blesavi snijegu, ne mozes me uplasiti. Neka su rekli da dolazis sjutra, karta u jednom pravcu. Bas me briga. Jeste da izgledam kao snijezni covjek ali prkosim vjetru i situaciji vremenskoj ispod nule. Danas zelena, zuta, roza na meni. Juce pink i plava. Dashak sam nekih toplijih dana u ovom gradu. Cudno me posmatraju oni u sivo- crnom - braon. Evo vam i osmijeh, nista ne kosta.

Zeljkin rodjendan danas i naravno, blesavljenje kod moje koleginice Strijelice.

Tako je ovdje poslednjih dana. Hladnije od najhladnijeg. A ne obeshrabruje me, jer je suvo, jos uvijek. Jeste da mi je guza sad ledena, ali sta da se radi. Nije jul. Kupila sam jogurt od ananasa, on lijeci od svih zimskih tjeskoba, garantovano.

...ak` je zima, nije lav...


Objavio mojmentalni_kung_fu u 14. decembar 2005 21:22:00 | 10 komentara

uto - 13.12.2005

Dje ces za Novu - pocelo je :\

Dan bez kise. Jupiiii. Uzeljela sam se plave bunde, nijesmo se druzile odavno. Pazim je. Sjecam se, kad sam je kupila, neko je sjedio kod mene i zezali smo se, kako ko pazi stvari. I velim, ja pazim sebe, nije ona mene kupila, no ja nju. I fino je spustim na pod i stanem cipelama na bundicu. Da vidite vi to! Nije me boljelo. Ali pazim je od kise.

Soba mi je Hiroshima, puna kozmetike razne i kataloga, i ljudi koji ce da dolaze za sve to. I trebam da citam neke knjige opasne vezane za drugi dio mene, a da idem do ovdasnjeg faksa, treca ja. Uh.

Ne moze se zivjeti od tog pitanja. Razni planovi se smisljaju, svadjaju se drustva, ne mogu da se usklade muzicki ukusi za `najludje ` vece. Jebes najludje vece. Jebes Novu godinu. Ne volim dirigovane provode. Kad god postoji nesto dje moras da budes veseo, uf, bezveze mi je. Svadbe, osmi martovi, rodjendani, nove godine!!!

I opet nesto novo. Ostajem doma, skoro sigurno. Ove godine mi tako dunulo. Nema polovicnih resenja i kompromisa. Necu da odem negdje da se smaram...A ono kako bih ja ne moze mi biti. Dje vidite morsku u nekim narodnjacima, nekom diskacu i sl. Necu!!!


Objavio mojmentalni_kung_fu u 13. decembar 2005 15:45:00 | 3 komentara

pon - 12.12.2005

Decembarska...

Kad se desi, jednom u mjesec dana, da moram sama da pospremim krevet, taj unikatni nacin rada odmah se prepoznaje. Bilju boli stomak i ne moze da se mrdne, pa moram. Neko ce doci kao i uvijek, jesu me navikli svakakvu, ali opet, moram makar malo urediti moj plavi brlog. Ponekad nagovorim Vuka pa on to odradi. I tako, kao lijevom nogom da sam ga spremila. A trudila sam se, casna rijec. I Bilja sama konstatuje: ovo niko ovako ne bi umio. Kazem, unikatno.

Kafa mirise pored mene i lapice, kisa pada, ja slusam dvije nove pjesmarice Zeljka Joksimovica, to sam uspjela sinoc da skinem sa neta. Volim balade, pa sta cemo. I svidjaju mi se. Mogu ja od svega pomalo. Osim od onoga. Valjda ulovim jos koju ili narezem od nekog, jer ipak ne bih kupila :). Imam i ja granice, ponekad ;).

Sinoc mi pade na pamet da pogledam horoskop za 2006 godinu. I dopao mi se, mada nije nikako mogao biti gori od ovog iz ove. Uglavnom, potvrdio je moje zelje, jer i pored onog sto hocemo, uvijek treba i vjetar u jedrima. Godina sto dolazi bitna mi je jako. Odlucujuca.

Jos nesto zanimljivo. Sjecam se, prije par godina - ah, zar je to tada bilo, kako vrijeme leti, dakle, neko me je pitao : znam li sta hocu u zivotu? Rekla sam: znam sta necu. I to je nesto. I pustala sam se dogadjajima, da me nose. Odjednom, prodjose neke zime i ljeta i jeseni, kad ja gledam sirom otvorenih ociju. U stvari, gledam i kad su zatvorene. Znam sta hocu, a da nijesam postala svjesna kad je doslo do promjene. I cini se da je odjednom, ali ne, skupljale su se te cestice polako. I mozik je ispred mene. Moj.

Evo sta sve ima u ovoj glavi, pred kraj godine. Hmmm, necu da se ohladi kafa. Uvijek je pijem toplu. Zatvorenih ociju.


Objavio mojmentalni_kung_fu u 12. decembar 2005 13:47:00 | 4 komentara

sub - 10.12.2005

Jesenji morski triptih, na moj nacin

Da li da nachinim jedan poveci post ili da isjeckam na njih vise...Pojma nemam. Pocecu pa da vidimo gdje ce me odvesti. Rijeci.

Ima nesto u tome kad putujes sam.

Komunikacija je svedena na najnuznije, pa se prepustam okolini. Upijam je, koliko onu vani, toliko i ljude oko mene, ili ti saputnike. Ovoga puta je bilo buseva i kombija, stalno sam negdje mrdala. Bakica koje idu na pjacu u Kotor da prodaju domaca jaja, masline, vino i sok od shipka. Nijesam vidovita no sam cula kad su pricale medju sobom. Dje im uce unucad, kakva je snaha, zasto su se juce svadjale. I cjenkanje sa vozacem ne bi li i on sta kupio. I isto tako, kao slucajno cudjenje mom sesiru. Onda, dje su bolje musterije i kome daju` na dug`. I kukanja, naravno, jer ko ce se pohvaliti da mu dobro ide...

A cura, dokle ide? Zbog radi skole? Ne. Dobro.

Kad sam prolazila kroz Perast, nigdje njiesam vidjela ljudske obrise. Kroz par shkura proviruje svjetlost i ipak me uvjerava da ima nekog. A bista Zmajevica ponosna na praznom trgu.

More je te veceri mirno. Poziva. Jedino ono bezuslovno voli. I ja njega.

Tri kreveta za ova cetiri dana. Jedan novi.

Kazu, Novi je pust. Moj grad mi se cini pust i u sezoni i van nje. Nekada ne trebaju ljudi da bi se uzivalo. A nije da ih nema. Sjedim na mulu i posmatram talase, koji se pri dodiru sa plazom pretvaraju u bijelu pjenu. Vjetar nije jak, taman kako treba. Nikog sem mene tu. I nirvana. Zatvaram oci i osluskujem huk, sjecam se ljeta. I nijesam tuzna. Samo spokojna. Trazim pogledom sve barke sa kojima sam se druzila ljetos. Eno ih, spavaju. I darujem im osmijeh da se promeskolje u snu, malo.

Uhvatila me je i prava jesenja oluja. I ona mi je bila draga. Dok smo trazili put sa namjanje vode po novskom lavirintu, opet sam se osmjehivala. I to volim, i to me raduje, neka se skvasim skroz, neka se polomi kisobran, ja uzivam u ovom crnom moru koje divlja i poziva...Pridruzi se, skoci, dodji kod mene. Adrenalin samo juri. I suze. Osjecaj kad ne znas sto bi vise.

Kud ces sine - pojavljuje se sitna sijeda glava na prozoru u prizemlju. Osmjehujem se.- Bakice, kojim putem sada?

A zagubila si se, krasotice. Lijevo sada. Sretna je sto se pita, sto je mogla da pomogne.

A ja ne bih umjela da se vratim tu opet, u tu tajnu ulicu punu mahovine i cudnih mirisa. Ko zna kako sam i dosla. A kisa pocinje.

Zazalila sam sto nijesam ponijela aparat kad sam prolazila kroz Morinj. To jeste bila divlja ljepota. Na kamenoj kuci, natpis `Prodavnica kod Andrije`. Crvena boja slova se jedva i vidi, kroz polomljene skhure izviruju puzavice, jedini stanari. Gazda Andrija je sigurno cijenjen bio u kraju.

Kotor je udaljen sat vremena od Novog. Ne bi se reklo. Hladnije je i vjetar jaci. Poslije novskog, ovo se ne moze zvati morem. Previse je mirno. Tamni oblaci hoce da poklope grad, sunca ni za lijek a sa strana je skoljen planinama. Kao u klopci. Cekamo da od oluje ostane makar samo vjetar, pa se zaputismo ka starom gradu. Od Dobrote do grada nikad ne koristim prevoz i uzivam i u toj setnji. Inace sam se mnogo nahodala ovih dana. A u gradu se mogao komotno snimiti kakav film strave i uzasa. Jos se klinci zezaju pa njihova vika odjekuje pustim ulicama i kao da lebdi nad nama. I opet, neminovno poredjenje. Kotor ima dushu i neki duh ali ne koliko on. Nista kontra Novog. Zimska ogoljenost pokazuje pravo stanje, uvjerih se opet po ko zna koji put.

Narucujem vocnu korpicu u `Forzi`. To se ne smije propustiti. I gushtam. Poslije toga setamo ulicama i osjecam se cudno. Iako nema nikog, totalno je drugi osjecaj, nije toliko lijepo. Ulazimo zatim u Pub. Kad tamo, vrvi od ljudi. Izgleda da su svi zivi mladi primjerci unutra. Lijepo i toplo i uzivamo. Zoricin udvarac i njegovi prijatelji uporno salju pice. Odbijamo,a nijesu dovoljno zanimljivi ni da bi im uzvratili.

Budva je tek nikakva. Cg Ibiza ceka Novu godinu i najezdu oni koji bi da se `provedu`. Na onaj nacin . Ne privlaci me. Prosetala sam starim gradom, fotkali se par puta, jer su moji domacini hteli da se ovekovjecimo. Dosada hoda. Budva nema porodiliste. Budva ima osnovnu skolu koja je predvidjena za 600 djaka. U njoj ih je sada 1700. Budvanski bioskop je pretvoren u velelepnu diskoteku `Trocadero`. Posto je u istoj zgradi i biblioteka, vjerovatno ce i nju izmjestiti...

Dobrodosli u Budvu.

Pospana, klackam se u kombiju za grad N. Razmisljam o svemu. Osmijeh. Moji demoni su umireni i nahranjeni, za sada.


Objavio mojmentalni_kung_fu u 10. decembar 2005 15:28:00 | 4 komentara

pet - 09.12.2005

Arivala

Vrlo umorna. Prosla sve primorske vremenske prilike i neprilike.Uzivala na n- ti izlozilac. I stigla prije sat.

Novi trend: muva me neko od osoblja u prevoznim sredstvima. Makar onim na izlazu`ciao lutko`, `dovidjenja ljepotice`, `kad ces opet sa nama curice`,,,jer im drugo nije moglo biti, bila sam cutljivi putnik.

Dusha mi je puna i srce i glava i sve. Talasa, kise, puzavica po starim zidinama, barki koje spavaju, vjetra koji me zamalo ponio sa sobom.

Sjutra detaljnije.


Objavio mojmentalni_kung_fu u 9. decembar 2005 22:12:00 | 5 komentara

ned - 04.12.2005

Putujen tamo, negdje

Za pola sata idem juzno. Uzeljela sam se mora i njegovog vjetra. Uzeljela sam se morskih gradova van sezone.

Vidjecu neka lica, jedno novo.

I uvijek se pakujem u zadnji trenutak i uvijek je sve cudna skupina stvari,. Sta me briga,ako sta sitno i zaboravim, nece biti tragika.

Uklopilo se nekako da mi treba jedan dan i noc sa sobom samo.

I promjena, naravno. Taman je mjesec kako sam bila parkirana.

Pitao otac zasto idem. Ja: cisto onako. On nista, nije znao sto reci:).

Veli Vuk, rekao mu isti taj  za mene, kasnije: shvatam ja nju, ona je pustolov.

On je to sebi tako objasnio.

Je se i ne trudim.

Jedino sto me vodi jeste unutrasnje zadovoljstvo koje konstantno jurim. A njega nikad nije mnogo.

Za par dana, pishemo se.


Objavio mojmentalni_kung_fu u 4. decembar 2005 18:05:00 | 8 komentara

sub - 03.12.2005

Njen pogled

Ne znam kako da pocnem.

Mnogo kise i isto toliko obaveza. Budjenje ranije no obicno, oko podne. A odlazak na pocinak, hm, nepromijenjen.

Babi nije dobro vec izvjesno vrijeme. Svi su isli da je vide, samo ja ne. Pita otac svakog dana, preko kucnih posrednika, mogu li naci vremena da je posjetim. Baba pita za mene, zao joj sto me nema. Bi da me vidi.

Izgledam kao neka losha osoba, materijalizujte misao slobodno.

Nekako mi je dato da ne licim kao pojedina djeca, na jednu osobu. Ona je ista ta i ta i sl. Malo na mamu, malo na tatu. A najvise na tu baku. Ona crna, ja plava. Ali njena gradja, njen osmijeh, njen obraz, energija, njena navika spavanja ujutro - ako je kad zapalo, od svih zivotnih obaveza. A imala ih je  i previse.

Imala je dva infarkta u zadnjih deset godina i klinicku smrt. Izvukla se i bila odlicno, kako samo ona zna. To podrazumijeva, pravljenje rucka svaki dan, obavljanje svih kucnih poslova, gozbe za slavu i novu godinu. Sve sama. I trpljenje mog nadzak djeda cijeli zivot, a zato joj treba orden poseban. I poklon svakome za rodjendan, cokolada i neka sitna lova.Svakom unucetu, sinu, cerki, snahi. Bez obzira koliko se ima,za to nikad ne fali. I uvijek utjesi i brani, svoju najstariju od sina unuku. Istu onu koju je naucila prvom koraku.

Vise nije bilo isprika, morala sam veceras da odem, nijesam bila mjesec dana. I poklon mi po ocu poslala.

Gledam je, tuznu i besmopocnu, pred reumatidnim artritisom koji je osvaja. Jedva pokretna, lijeva ruka otekla i izgleda kao neka ogromna naduvana rukavica. Je li ovo ona moja baka? Ne znam kako sam zadrzavala suze. I ona je. A sve me gleda i kao da se izvinjava, sto je takva. Tu su i Zorica i Vuk i otac (glume i oni nonsalantnost, ako se moze sakriti tuga,ali moze nekako, kao) i djed. Ja vidim samo nju, koja se gasi.

Znam, to je zivot, ide se, drugi dolaze, itd. Ali boli, jebeno i duboko i ostro, rastura me. Znala sam da ce tako biti, zato sam odlagala. I sada vidim one domace tvrde kolace koje spremi za sekund. Ili Vuku shnenokle, kad god pozeli.

Da li ce biti toga opet?


Objavio mojmentalni_kung_fu u 3. decembar 2005 22:12:00 | 10 komentara

pet - 02.12.2005

Nesto kao bajka

Jedna beba je rodjena kad nije trebalo, dva mjeseca prije. Sa 1600gr. Padala joj je tezina i trebala krv. Trazili su je preko radija, dao neki chiko. Spasili bebu.

U bolnici je tokom ta dva mjeseca zvali `princeza`. A poslije, kazu: ona bi se smijesila i kad se tek probudi. Majka kaze da je obozavala.

Beba ima 18 mjeseci. Jos nije prohodala, jer, kasni za vrsnjacima, treba nadoknaditi ono vrijeme van stomaka.

Dobila sestru, tada sa 18 mjeseci. I stara beba - princeza putuje na selo, kod djeda i babe, da bi mama mogla da se posveti novoj bebi. Selo je udaljeno dva sata, bez telefona. A majka kaze da je obozavala.

Mjesec dana je za staru curu\bebu\princezu koja se samo smijesi, mjesec dana je sa njenih 18 mjeseci mnogo vremena. Majka je nije nijednom vidjela.Tata povremeno, on je dolazio vikendom i citao joj J.J.Zmaja. A beba je prohodala sa bakom. Zaveze joj kaish oko malog struka pa je vodi po livadi, kao kuche. Majka nije vidjela prve korake svoje cerke ranoranioca.

I nesto se to kuche razboli, dobije temperaturu, poslije otprilike mjesec dana boravka na selu. I odnese je djed na ledjima do prvog telefona i javi tati i mami: dodjite po staro kuche. Pardon, vase dijete. Da se nije razboljela, ostala bi i vise. Da se mami olaksa. A staroj bebi?

I dodje SVOJOJ kuci, svojoj mami. Pogleda je i kaze: baba, ocu pite. Babaaa, baba. I place za bakom. Ko je pa sad ova zena, misli beba, ja je ne znam, mene je mjesec dana grlilo i grdio neko drugi.

Danas,beba se i svadja sa ocem, i miri, i ne prica. Beba osjeca nesto prema njemu.

A majka, ko je to?

A kaze, da je obozavala, majka.

~Blog Ivanino blago natjerao na pisanje ovovga~


Objavio mojmentalni_kung_fu u 2. decembar 2005 15:13:00 | 5 komentara

čet - 01.12.2005

Ringishpil

Koliko kise.

Posto sam nesto zajebala rem i sta znam sve koje faze, najcesce mi se oke sklapaju oko sest ura ujutro. I budim se oko tri ure popodne. I tamo, vamo, mrak. On me isprati u san i doceka moje budjenje. A kisa kao nezamjenjivi muzicki background.

Nije svaki dan ovako, plus/minus koji sat, ali to je tu.

Ludacka jesen i zima koja je od mene napravila pravog meda koji se ne usudjuje vani bez pune opreme, ili auta,u najboljem slucaju.

A posla preko glave. I kombinacija svakojakih.

Htjela sam da pisem o necemu drugom, ali mi ponestalo snage. U stvari, htjela sam da pisem i sinoc, ali sam saznala nesto strashno tuzno pa me je to sasvim blokiralo.

Uvijek nam daju uz med i malo zuchi, stvarno je tu Njegosh, iako ga ne gotivim, u pravu.

Izgleda je moj dobar prijatelj tesko bolestan. I dalje se nadam da je informacija ipak netacna. A muci me, jako. Jebeni emotivac.

Idem da radim, to uvijek pomaze,malo.


Objavio mojmentalni_kung_fu u 1. decembar 2005 21:26:00 | 5 komentara



pH designs | Photoshop touch by Lepensky | RSS Feed pretplata