A ja sto cu, ali sa kime cu

Fino budjenje u 15:00. Tj ustajanje iz kreveta, ne da mi podmukli bol da mrdnem. A moram, ne znam kako, ali moram, da se malo kao spakujem, da uredim kosu, da se priberem. Kazu, nervozna si nesto. Ada i vi bi ste bili da vam svrdla milion busilica u stomaku. Cucim na sredini sobe. Jebem ti zensko. Ajde malo droge, raznorazne.

Sad me je kao pustilo i izasla sam iz pidzame.

Bilja ce spremiti sendvice, ujutro se budim u devet najkasnije, kukala mi majka, kako cu to. Idemo do Kotora, tu se kaci Zorica i nas cetiri via Herceg Novi pa Dubrovnik. Sretna 2007- ma na Stradunu uz Giba. Vrtanje za Kotor u zoru. Mozda koji sat sna. Ovo je kao neki plan, hahah.

A valjda preteknem, jak mi je motiv. Jes, bice tih buseva i buseva, pa na otvorenom, ali utoplicu se i bice mi divnooo. Tja. Hrabrim li se da valja? Nesreca dobila pred Ng...E jebem li ga.

Avantura, avantura.

Veli otac, pa vas nema sjutra da se pomogne u radnji. Ja sam posjekao granu na kojoj stojim, isfinansirao je odlazak svojih sceri i ostao sam i nejak :)))).

Izadje i ovo.

Vracam se iz Beograda. Autobusom, kako bih drugacije. Pricinjava mi zadovoljstvo, putujem sama, ne odgovaram, ne pricam, citam bas ovu Ljubicu Arsic – mislim da je u pitanju bila  knjiga `Cipele buvine boje`...Poluprazan bus. Nekoliko cudnih tipova, jedan svestenik, mladji. Jedan starac. Neko govori: fali nam jos onaj sa puskom pa da bude kao iz filma `Ko to tamo peva`...

U busu je jos samo on sjedi sam. I samo on cita knjigu. Pokusavam da saznam koja je, ali prekoputa mene je,  nikako da vidim a da ne ispadnem nametljiva. To ne zelim. Ima oko pedesetak godina – nekima neke godine nikako ne mozete odrediti. Ja, recimo vec godinama imam dvadeset dvije :). Vozac je pustio neke narodnjake, ne moze muzika iz diskmena vise da se nadglasava sa njima i sve to postaje neki cudan miks. Odustajem i pokusavam se predati samo knjizi. Price su zanimljive, a knjiga je kostala cijelih sto dinara. Izdanje 1996. Kolega po citanju prica telefonom: `Ej sta radis? Jesi li jeo? Vazi, zvacu te kasnije. Pozdravi drugare`...Zamisljen je, vraca se knjizi a onda gleda kroz prozor u krajolike koji prolaze. Jer, mi stojimo a mjesta prolaze, tako uvijek putujem. Razmisljam. To mu je sigurno sin. Da li se fino slazu? Je li klinac sam kuci? On je tako brizan. I tako mi je poznat.

Evo nas na odmoristu, nedje u Srbiji, mislim poslije Zlatibora. Sjedim sama u birtiji pored puta i pijem moju kafu, bez secera. Samo u Srbiji u ovakvim kafanama, daju mi ratluk uz kafu. Zalim sto nemam digitalac da uslikam to usputno zadovoljstvo. Nije me strah od bakterija sa soljice. Ne povrace mi se cak ni od mirisa pecenja. Gledam ga, ako me poznaje, javice se, reagovace. Ipak, nista. Izgleda, ne znamo se. Ali crv radi, radi, radi. On djeluje zabrinuto. Zasto? Tih je, pretih. Ni sa kim ne komunicira. Ja ne zelim da navaljujem. A tako mi lici na nekog, koga nikad nijesam vidjela. Ludim li ovo?

Nastavljamo put. Oboje citamo, ni narodnjaci ne posustaju. Opet telefon. `Jesu  otisli drugari? Je li ti dosadno? Ma ne brinem. Naucio si sve za sutra? Znas gde sam ti ostavio cisti duks...Vazi, cao`. Oni, dakle, zive sami. I koju knjigu, do djavola cita.

Moja Ljubica je nedje do pola.

Imamo jos jednu pauzu, poslije toga jos tri sata putovanja i eto nas u Podgorici.

Da li da napravim budalu od sebe.? Da li da kazem:` Izvinite sto vas ometam, izvinite, nikad se nijesmo sreli ni vidjeli ali ja na osnovu toga sto vi citate i imate sina znam da ste vi Jovica Acin – slusala sam mnogo o vama od vaseg mladog prijatelja i kolege, a mog bivseg. Imam sve vase knjige koje sam mogla da nadjem, uzivam u svakoj rijeci, opisu, to je kao dodir po sredini kicme, divim se vasoj pozrtvovanosti roditeljskoj, zelim da znam kako je vas sin,  imao je oko pet godina, one godine trga pjesnika u Budvi...Razmisljala sam stalno koliko je auotbiografskog u onoj prici o hrani...I mnogim drugim.`

Ma to ni ja, ovakva luda, ne mogu da pitam i spopadam nepoznatog  cutljivog, zabrinutog introverta u nekoj vukojebini na granici...Ne mogu. Nema veze sto me covjek nikad nece vidjeti, ali nekako, ipak sam napadna, razmisljam. On moze pomisliti i neuracunljiva, da ne kazem nesto gore...Pa, pretpostavljam na osnovu par recenica i toga sto cita. Hmmm, i ja bih pomislila da sam, recite slobodno, luda. Hocu, necu, hocu, necu. Ma necu, fantastika je. Djavoli, primirite se i ne maltretirajte okolinu.

Cita on, citam ja...

Stigli smo.

Ulazim u sobu, kacim se na net, ubacam ime u google images. I vidim mog saputnika.

Smijesim se. Vidjecemo se vec. Za pocetak, zelim da znam sta je citao...

pet - 29.12.2006

Shizofreno - upitani

Nekad ne znam ko sam.

U cetiri ujutro jedem napolitanke koje ne podnosim, miksujem Isidoru Bjelicu, Ljubicu Arsic i Branka Sbutegu. Trazim onu Isidorinu pricu o prvom susretu sa P. kad im seks nije nista valjao, plus je to bilo u B. i njegovom krevetu. Hahaha. Procitala sam to prije par godina i sinoc mi je palo na pamet i htjela sam opet. Ali to nije u ovim knjigama mojim od eura sa sajma, to je u nekoj koju sam samo iznajmila od nekog, ocigledno. Trazim onu Ljubicinu pricu o nekom seksu u mraku, o nekim pocijepanim carapama, o tisini poslije i  tisini prije, o necemu sto se sliva...Hocu da crknem, ali ne mogu da nadjem. Na kraju me Don Branko smiri, na kraju opet zalim sto nije ziv jer znam da bismo pricali i pricali. I crnkinja koja u New York-u nije htela da mu proda meskalin i on koji to stavlja u svoju knjigu.

 I na kraju svih krajeva, razmisljam o Kavafiju i njegovim nocima. Onda, mrak i san.      

Vidjeh u Jutarnjem listu fotku od Mila Dj i skapirah da sam ga sanjala. Hmmm.

A sad rozi lak umjesto crvenog. Onaj najnjezniji. Stvarno, ko sam?

Black she vs JA

Krenemo ja i Jelena, izlazimo iz zgrade, malo odmakle, kad ona. Crna macka lijepo prodje ispred nas, onako, dijagonalno nekako. Ogromna, bez ijedne druge colour oznake. Pogledasmo se. Gle, crna macka. Od kad samo toga nije bilo. Sto bas sad? Sta ce biti? Treba li da se plasim, idem unazad, pljujem po ulici i sta se vec radi...Ona je prosla.

Kava u Rock- u, vise znaju sta narucujem, kakvu pijem. Ha, kao neki stalni gost. Volim to mjesto. Volim stari rock. Vrijeme prolazi a ne znas kad. Zaboravljam macku. Ako mislite da cu sa njom da poentiram na kraju, nema toga. Mozda ce biti sjutra ili za mjesec ili za pola godine. Eto, vec imam jedan alibi za bilo koje sranje koje me nedje ceka.

Nekad zaista mnogo pricam. Jadna Jelena danas. Nekad se zaista cudim sto su Drine krive. Jadna Jelena danas. Nijesam bila lose, vec samo, razmrshivachki – od razmrsiti, raspolozena. Pljuga pljugu prati.

Gle, zelena jakna u kineskoj radnji i moj ulazak i svidjanje iste i probavanje i cjenkanje zajebancije radi i kupovina za cijelih 18 e. Luda crvena kapica. Nice to meet you, my name is Redrajding ona. Skuplji mi je vesh na meni od jakne. I majica. I to koliko. Dakle, roza, narandzasta, bijela, zelena.

Ajde prije depilacije sam oda ti pokazem onaj ludi butik, znam da ce ti se nesto svidjeti. Kad tamo...Eh. Evo ih. Htjela sam ih i prije 10 g. Neke stvari nikad ne odu. Osim ka meni.

Na kraju kaze meni Sanja: rece li ti da nemas kofer da valja a da nemas pare da ga kupis... A sta je ovo danas?

Da, mogla sam njam kofer da priustim. Nista sad.

Hmmm.

čet - 28.12.2006

Pit, svi imamo i te Amerike

Ovo se  MORA http://dritokonj.mojblog.hr/permalink.aspx?id=86698  vidjeti i odslusati.

sre - 27.12.2006

Jedan neki, nekakav

Prevesti, provesti, odzivjeti -  dan. Kuc, kuc – ja sam tvoje nvgd sranje raspolozenje sa kojim se druzis svake sezone.

Jurcanje po gradu. Zaledila fontana u centru a ja zaboravila digitalac. Curko jedna.

Kava, kolac, ja i Sanja. Smijanje.

Preobucena sam. Danas mi vruce, juce mi hladno.

Jao, vas dvije imate iste cizme, kako su neobicne. Da, iste cizme imamo, zajedno smo i nije nam frka. Polini lude, bijele sa crvenim cvijetom, sa krznom.

Snizenjeeeeeee!

Nije mi trebala ali je samo 12 e, majica.

Boli me sve. Kosti u tijelu, tijelo po sebi.

Dajte nam kapi za nos,sva familija je prehladjena. Nema. Ni tamo nema. Au, navukao se narod na kapi...I sta cemo, kako da ostanemo zdrave za nedelju? A teta apotekarka ce: jedite mandarine. Aha. Vitaminiziram se – jebena sam hodajuca vitaminska bomba. Koju sad, vec pomenuh, boli sve. Buhaaa. I pms, naravno.

Borim se!

Pozdravlja vas plava pidzama.

Bih masazu, stopala. Moze i ostalo, ali stopala preklinju.

uto - 26.12.2006

Tresla se gora...

Nekako sam  taj dan cula nesto ruzno, poluvezano za mene – razocarala se u onog ko je rekao, a neocekivano. I emotivna kakva jesam, nijesam mogla da iskuliram, sasvim. Odradila sam ono vezano za : ne psuj, ne pravi scene, popij casu vode. Ne mozes da utices na to kad ce neko sasvim da se preokrene na gore...Odlucila sam da budem smirenija, ovaj put. Sledeci, nema. I nije nesretna ljubav, nego drugarica :(.

A cekao me praznicni rucak, onako nacetu nervozom i sa gorkim ukusom u ustima. Mantram, mantram. Moram biti fina,zanimljiva, pricati dobru pricu, zasmijavati.

Ostavi iza sebe.

Fotkaj me, Biljo. Fotkaj buket namijenjen kumi. Fotkaj me na Bozic.

Samo sto nijesu stigli za mene.

Oblacim bundu.

Ej, stavi kapu. Klik jedan. Klik dva.

A na rucku – ijao ga se meni. Vecina zdravica, pored standardnog cestitanja domacinima, kaci i kumu, ovu mene.

Dabogda se i ti usrecila ove godine.

Dabogda dogodine sa kumom dosla.

Neka i tebi nova godina donese novu kucu.

Crknuti sam imala. Sto mi ne zele da zavrsim dva fakulteta, pa onda i magistriram.

`Ne valja zensko da ostane kuci`. Moze li kompromis, eto do moje 35,6,7-me?  Gledaju me kao budalu. a budala se naravno, osmjehuje. Sto ce drugo ;).

S obzirom da sam i starije od ove kojoj sam kumovala, moze biti da njeni roditelji – extra tradicionala, prisutni tu i sudjeluju u zdravicama, vide mene kao extra izgubljen slucaj...Ali sam im draga, cini mi se. I takva.

A kuma moja, trci, prinosi, kuvala dva dana. Muzic sjedi i zapovijeda, te dospi, te donesi, te stavi ovo, itd...Jebem ti pare, jebem ti luksuz, jebem ti stan od 160 kvadrata, jebem ti 2000 e njegove plate i jebem ti sve ariston ugradne elemente.

I blago njoj kad je sretna.

A ja medju svima njima, izgubljena u vremenu i prevodu, obicajima, ocekivanjima, stavovima. Skroz druga od sviju.

E.

Naslutih sa onom kapom od bunde. Danas po gradu je bas bila na glavi. Prvi put. I sal okolo, skoro kao nindza onaj mali bluberijanski.

Ledeno i vjetrovito.

pon - 25.12.2006

Ko me je trazio?

U, smorena sam. Naporan dan. Bijah na bozicnom rucku – agrhhh. Evo mene prije polaska u Podgoricu. Spavala par ura.

Hladno, brrrrr.

Kratko ali meni jako

Na danasnji dan mene neko razocarao. Ne postoje slucajnosti, zar ne.

Sretan Bozic svim vjernicima. Ja sam nigdje, ja sam izmedju, meni su oba draga.

Evo me, sminkam se, puder na podocnjake, malo zlatne na kapke. Idem na bozicni rucak kod kumova. Valjda bude ok. Ja i rituali...

Toliko je jak vjetar da jedva od auta do kuce iznesoh buket. Lijep je. Volim da to bude da valja. Makar.

Suze su mi ocima. Jebem ti emotivnost.

Ma veceras cu biti veselija, kad se vratim.

Ne isplati se vjerovati, ispada. A ja ne odustajem.

I da, povodom slucajnosti, jos nesto. Pocela sam sinoc da citam `Kurosavin nemir svijeta` - Branka Sbutege. Meni mir. Velika tuga sto je neko kao on umro tako rano. Inace, velecasni, sreli bi se, sigurna sam. Sretno i vama. Sa andjelima.

ned - 24.12.2006

Ko ne zna, hladno je i volim moju smijesnu kapu

Eto me kod moje bakute da vidim nju i provjerim jel stvarno lose i to.

Cera me da se necim posluzim, ne mogu nista i onda na silu uzimam neki keks, sto cu. Ni kafu neces kod mene, nikad nista ne uzmes. Baba, sve cu ovo na internet da stavim, kako me gnjavis i ceras da jedem sto ne mogu. I onako si stalno tamo, jesi znala. Cita te cijeli svijet a mozda i vise od toga. Neka cita, ti istinu pises, a ja nemam sta da krijem. To je moja bakuta.

Znam, i u knjigu ces me slobodno staviti. Znam da oces. Pa, kad jesi za makar jednu knjigu, jeboi ga. Smijeh.

Pricamo o svacemu, ja izigravam, zasmijavam je, pokrecem one teme za koje znam da ce joj biti zanimljive.

Djeluje podbulo ali ipak nijesam uplasena. Zezamo se.

Kaze Bilja – eto bako, tako je juce i ona, ova tvoja nastarija unuka bila obucena i sjedela istovjetno. A ne znam se kome je draze to cuti, meni ili bakici. A da, ona u mantilu i u pidzami i carapama. Jes, ista ja. Maloprije se, kaze, ustala, bila je zedna. Kad mi na vratima.

Kaze otac, valjda doceka ovu godinu. Hoce, hoce.

Toliko sam bila radosna sto je djelovala bolje nego sam ocekivala, da sam i djeda poljubila. E.

Jedna tema mi se muva po glavi vec par dana, ali ne da joj se. Baka vazda ima prioritet.

sub - 23.12.2006

Pocijepana rukavica ponovo jase!

Sunce!

I onda ajmo vani, necu se ni sminkati, samo da se relativno toplo obucem. Jer ovo sunce je zezator i folirant. Ali volim ga.

Nesto su kao okitili po gradu, ubacili su neke pahuljice koje svijetle. Vise su, vala kitili oko referenduma :). Bez zezanja, bas je jadno, jos kako su skresali granje drvecu pa oko njih kao oko sipki samo obmotali nesto svjetlece. Jadno, jadno, jadno. Mora da direktor komunalaca ove godine stedi i to previse. Primio se na ovu kampanju elektro-distribucije o stednji struje. A platili su Borisa Novkovica da tambura na trgu trideset prvog. Nije li to nelogicno? Nidje novogodisnje atmosfere a slavi se, kao? Zalosni Boris, zar je na to spao – da odje pjeva. I izem ti atmosferu koju on moze napraviti za nvgd, posebno ovim sirovinama...Drzim ti palceve, Borise. Ali zajebao si se. I onda ce kaze poslije da su ovdasnji gradjani divljaci, seljaci.. . Pa njima trebaju Seka i Stoja i sta vec znam, pljuni i zapjevaj i te fore, a ne on. Da je nedje u Boki pa i da razumijem. Ne ide to, stvarno...

Sta sam ono htjela? Sestre u sopingu! Svasta se kupilo. Tri knjige, izmedju ostalog. Teta u knjizari kaze da im je bas guzva. Ole, ole, to je super! Pa makar se kupovala i Legijina knjiga, guzva je u knjizari, raduje me to.

Jedno pice plati Bilja. Odemo u drugu kafanu da platim ja. I dobijemo pice na racun kuce tu. Jeeeeeeeeee.

pet - 22.12.2006

Hoce me danas

Poslije lude noci dubrovacke, cesto sanjam u polju zdrebicu, pjeva Shobic.

Kako ide bas sad uz ovaj vjetar i roletne koje luduju i mir moje sobe.

Bila sam vani, ipak, iako sam mislila da je to nemoguce. Obukla sam se za dvije mene i otisla do Zeljke, pet minuta daleko. Najhladniji dan do sada, kad kazem. Ali sam nasla poluresenje pa ipak mrdnula iz stana. To, kad ne mogu usled nekih okolnosti, onda se osjecam kao u zatvoru. Bolesno. A da moram nedje da idem, onako bas, onda bih kukala da necu. Bolesno.

Dan je gluv i glup i treba mi nesto jako da citam a nemam. Film je preslab. I noc ce biti gluva i glupa, znam.

Nijesam uopste neraspolozena, pravdam se svim takvim mislima u glavama citalaca.

Samo mirna, cudno mirna.

Sad vec pjevaju Idoli.

I samo mogu jos da lutam i tako probam da zaboravim sve...

Nadam se i pitam se i zanimljivo

Juce u ovo doba je neko ostavio isped svoje garaze dzak kupusa. To je prekoputa moje zgrade. I eno ga tamo, jos uvijek.

Dakle, niko nije ukrao dzak kupusa. Dobro, nije zlato, ali to je dzak pun glavica kupusa, finih, zelenih. Moze da se iskoristi.

Ni cigani. Niko.

Mozda se mrvu dobro zivi?

čet - 21.12.2006

Ne pjevaj pjesmu moga druga Djeda Mraza

Hla, hla, hladno. Kapa i rukavice, i nekako, klosarka mala ja look. Bilja se fotkala za pasos, odosmo poslije u kafanu. Biljo, placas li ti ovo? Aha. Ja cu dupli dzin tonik. Niko te ne moze zajebati kao sestra, Bilja ce konobaru.

 Snima te onaj matorac, ti ga ne mozes vidjeti ali on tebe moze sasvim dobro. Zaludu mu, sugradjanima malo sta tolerisem.

Nema raspolozenja praznicnog, uopste. Malo su ubacili svi butici onih papirica sa natpisom `snizenje` - ali nemojte da vas to zavara. Seru. I onako nema sta da se kupi.

Mi se smijale, zezale, Bilja je pocela da pjeva `Jingle bells, jingle bells,
jingle all the way. Onda joj je Milica odgovorila naslovom. Veceras nijesam imala love za odlazak u knjizaru. Lazem – znam da nijesu dobijali nista novo, ovo drugo, moze pricekati, nije frka tolika.

Ima jedna figura tog Djeda Mraza, uvija se i pjeva...Mozda se sjutra fotkamo ispred, ideja postoji. Ako se desi, ekskluziva samo na ovom blogu. Hvala na posjeti.

sre - 20.12.2006

Sentimentalni, etc

Kaze Bilja – e, od kad taj brushalter nijesi nosila.

Kaze Bilja – e, znas da je korpa za vesh prepuna tvojih brushaltera.

Eto. Samo ti se kazalo. Odjednom vaskrsavaju neki `zaboravljeni`, ne manje lijepi.

Zao mi ih u mashinu, volim ih i nijesam zalila para a nikako da se sklopim sa kupatilom i rukavicama. Tako da cu da iznosim sve sto imam ato nije malo, pa najedno. Sjutra cu, obecavam. Mozda i nocas?

Mnogo je hladno. Junacila sam se da odsetam sama na slavu, kad ja vani a ono medjutim. Hoce da me odnese, najozbiljnije, nenormalan vjetar...Matori se ponudio i odvezao a imao je ko i da me vrati. Bila sam pametna ovog puta, juce bi odlazak zaista bio propast a danas je bilo super...

Sveti Nikola sjeca na razne pijane dane. (Ove godine sam trijezna skroz, da ne bude zabune). Jedne godine ukrstili su nam se pogledi, poslije smo se osmjehivali jedno drugom... Djavo mi ga smijao, ne bih poslije saznala da je on tako bezveze. A cinio se fin. Jedne godine, na isti dan, neko zove i pijanim glasom kaze kako u njegovom gradu pada snijeg, na ulici je, bludi, upravo tada oko jedan ujutro, i plus je izgubio sve isprave, u svom pijanstvu. Smijem se i sad i tada. Wiskey voice, cini se tako davno.

Drzi se najdraza, uz tebe su sve moje misli. Ljubim te, ljubim te, ljubim te.

uto - 19.12.2006

Cold feet 2

I odje. Polusnijeg koji drugi zovu susnjezica. Smrzla sam se isprave. Desilo se nesto ruzno. Dok sam navlacila rukavice, pocijepala se koza malo. Ne moja nego od rukavice. Ne znam od koje, jel desna ili lijeva, ne usudjujem se da pogledam. Kazu, sredice to obucar. Bas mi je zao.

Dobicu upalu bubrega od butikaskih probaona. Znam, znam, ko mi je kriv. Nije niko, nego konstatujem. Moze mi se. Upravo su na radijatoru vunene carape koje je bakuta isplela za oca, one ce da me izlijece. A nove farmerice su na meni, sa sve etiketom, nijesam ih platila nego kalkulisem da li ce se do sjutra dovoljno rasiriti da ih zadrzim. Bas trula prica. Smijem se. Moze mi se. Nista od kaputica, nije stigao. Ovi drugi su seljacki ili na njima ne pise moje ime i ne zovu me. Natasa kaze da odem u Budvu i kupim tamo. Cula je da me neki pominju, kaputici. Neki narandzasti na bijele kocke. Da li je moguce kupiti kaputic i provesti novogodisnje praznike onako kako hocu, a ne otici u zatvor ili traziti pomoc zelenasa? Kurvanje iskljuceno.

E bas cu do zadnje da budem protiv snijega. Kad dodje, boricemo se, druziti, mozda probati da uzivamo jedno u drugom. Kao u braku. Ako su vec neke okolnosti prisutne i skoro nepromjenjljive, nauci se zivjeti sa njima.

Objavio mojmentalni_kung_fu u 19. decembar 2006 20:21:00 | 24 komentara

Dosada, dosada, dosada. I bijeg, bijeg, bijeg.

Sms-ovanje:

Ja: Kako odvratan dan

Zeljka: A dje si ti to vidjela dan

Ja: Picko

Zeljka: Volim i ja tebe

To je sad bilo.

Napao me neki djavo, luda sam, nekako. Prije su tu bili Bojan i Milica. Donio mi on memorijsku za digitalac, a zaboravio racun za mp3 player koji je kupljen u junu. Vrijeme vise da se plati, mislim. Pa cu onda karticu nedje u maju. Taman. Stalno ga jurim za taj jebeni racun!!! I on ga stalno zaboravlja. Kakava luda firma, treba svi da kupujete kod njih. Onda je htio Milicu da gurne na krevet, nekako, i ona je udarila koljenom od dasku od kreveta, mog. I onda je pocela da cmizdri i kuka da joj je polomljeno koljeno i da je iskocila chasica ili sta vec. Cak smo se bili primili na pricu, a sve se kao zezamo. Dje kod mene u sobi, u kumovskoj kuci da se polomi. Medjutim, folerka je izvela show i prohodala. Svima je laknulo. Posebno Bojanu od koga je trazila odstetu.

Moram da nabavim knjigu `Kad je Nice plakao` - kazu da je dobra. Pokusavam da se promijenim, vec pominjano, pa da citam i preporuke. A Peljevina u ovom selu nema.

Zvao otac Vuka, mali je sad u Kotoru. I pitao Vuk za najstariju sestru tj mene .Otac ce mu: Vise gledam tebe, nju vidim jednom u pet dana. Tako nesto. On ustaje, ja spavam. Ja budna, on spava. Dobro oboma.

Bakica u kuhinji, ja se sunjam da doruckujem – rucam. Psst, bako. Smije  se. `Naodi ovo cudo od juce, ne prestaje. Samo na snijeg da ne okrene`...Nece, bakice.

Mama i tata zale kengurove, neki pozar bio u Australiji.

pon - 18.12.2006

Ledena, kaze, nema mrdanja

Upravo je pocelo da grmi. Naravno, kad god pocne da grmi, sjetim se da nijesam kupila onaj produzni kabal sa zastitom, i da ce me jednom to zajebati i cicu lapicu odvesti ko zna dje. Je li kad god ili kadgod? Ovo odvojeno mi vise lici na ispravno. Tako sam provjeravala engleske rijeci, na ispitima, kad nijesam sigurna, napisem vise verzija i onda ubacim onu koja mi se cini najprirodnijom. Ne umijem ja da objasnjavam gramatiku, to je tako jer osjecam da tako treba, hahah.

Kishi od sinoc. Jako. Odjurile smo do nekog butika, prednovogodisnje kicenje curica. Ma, treba li mi razlog? Pe em es, em es, nova godina, osmi mart, kisan dan, raskid, sastav, suncano jutro? Bijah karakter, zacudih se sebi – nijesam uzela nista. Ne od onog sto imam, pa slicno, desi se i to. Farmerke su bile male. Kad prave jebene brojeve za kosture.

Vec neko vrijeme samo zuji oko mene – kako si smrsala, sta si radila. Ispada da sam imala bog te pita koliko viska. Evo, nasmijah se dok pisem. Moze biti da sam ovo vec pominjala, ali, napadaju me ludacki. Nevjerovatno. Pa ja sam stala na vagu u maju, skinite mi se s vrata. Nijesam mrsava uopste. Samo sam fina. Sebi. Vi drugi, briga me i sad, kao i ljetos, kad sam bila deblja. Uvijek sam iskrena. I mrzim te vjestacke dusebriznike. Naduvane dobre volje kojima je krivo sto je mene briga.

Trebala bih sjutra na jednu slavu. Prosle godine mi je bilo skroz bezveze. I, hoces li doci.

Ne ide mi se pa ne znam. Jeee- rekla sam da mi se ne ide. Bravo ja. Zapamtite, ne mogu je izgovor, necu je odluka. Jeeeeeeeee.

E da, na shuffle su Kate Bush, Ayo, James Blunt i Bebe.

ned - 17.12.2006

Danas na N.

Se istusirala.

Ali prvo probudila, jel te.

Plavi kucni mantil na bijele cvjetove. Topao.

Karfiol sa pavlakom.

Uelbek i njegov poremeceni lik Bruno koji samo drka.

Neki cd spanskih instrumentala. Pa mrvu Zdravka, vrtim Andjelu i Vrijeme. Ana Stanic – Bilja je ne podnosi ali ja volim taj album. Strijelci svih zemalja, ujedinite se. Nece cd da proradi. Neverne bebe.

Jos malo karfiola.

Pola soljice kafe. Jedva je provrela na ovom blesanu na drva. E, riknuo i sporet na struju, snimila sam novi, neki marsovski, bicemo na `vi` kad dodje.

Bez cesljanja, ostala je onako pokupljena poslije tusa.

Majka: jesi dobro? Ima flasirane vode u spajzu. Pokvarices oci.

Imam i ja flasirane u sobi. Naocari ce mi biti bas seksi.

Sta joj je? *ja se pitam za nju, a ona za mene*

Sms-ovanje, sms-ovanje, sms-ovanje. Igra. Smijeh.

Uelbek.

Ajde, preceraj taj televizor na prvi program. Precerah.

Mala zuta jabuka na tacke.

Radila sam nista i bilo je tako dobro. I dalje je. U mantilu. Nedelja. Gluva.

Opustanje.

Juce deset, danas nijedna.

samo tekst, neki, nekakav. ledi vani.

Pokusavam da se lijecim uz Chambao. Oni su flamenco grupa sa zenskih vokalom i fenomenalno zvuce. Brze veze, skinite, necete se kajati, ako voli te tu vrstu mjuze.

Lijecim se, dakle, od nekih napada slatkog sto su me zdrmali nocas. Ne godi mi, a ne govorim sebi nemoj. Ne kupujte Milku amareto, bljak je. Ne mijesajte je sa kikirikijem u ljusci, poslije ce da vam bude muka. Evo me kao savjeti u Bazaru, ljeta gospodnjeg osamdeset i neke. Bilo je tu svega.

(moze biti da nije dobar spoj sa xx cigareta)

Ponekad ja i Zeljka lose uticemo jedna na drugu. Hedonisti, nema granica, ni u prici ni u zajebanciji ni u depresiranju ni u smijehu. Ni u ovom u zagradi. To naleti.

Smrzlo mi se dupe kad sam se veceras vracala doma. U rock klubu idu neke pjesme od Bolera, mene drmnulo. Nevjerovatno – isti konobar kao 96-te , ista pjesma ide, deja vu! Samo je klinka od tada bila drugacija od ove mene. A kafana se vratila na isto. Godi mi.

Danas je bilo...mirno. Stanje stabilno, sta god to znacilo. Ne osjecam nvgd duh, vrlo malo, u stvari. Za sjutra su najavili snijeg, tj za danas.

Uelbek je ok, ne vise, ali mi prija kao promjena. Jos kad bih kapirala sve one teorije fizike i hemije, tandara mandara...Citacu ga i veceras. Sinoc se iskljucih oko cetiri, i zanimljivo, nijesam se budila do jedan. Bez obzira sto je u nevrijeme, ipak je to bio san. A ne ono budnjenje na sat, kao beba, djavo me ne ponio. Ali, sanjala sam svasta, uh.

pet - 15.12.2006

Jel drugacije? Nije do mene, najstvarnije

Onda sam nanijela pristojan sloj sminke, da nadoknadi nespavanje. Jeste da se to meni cesto desava, ta insomnia, ali danas sam samu sebe zajebala. Sminka je tu da zajebe ostale. Izasla sam, sa sestrom iz susjedne drzave u koju nikako ne dolazih ove godine – sto je cudno, vrlo cudno. Stavih naocare da se odbranim od tog opasnog decembarskog sunca, odavno se ne sretasmo. Opet zaboravih digitalac da uslikam to nesretno osakaceno drvece. Sad, po danu, sve mi djeluje jos gore i nesretnije, podsjeca me na neke mrtve sume iz filmova za djecu. Kojih sam se bojala i koje sam sanjala. Cudna suma dosla u glavnu ulicu moga grada. Jes, odavde sam, ne birah i to je tako.

Kupih `Elementarne cestice` Misela Uelbeka, nista nije slucajno. U stvari sam trazila novog Murakamija, pa onda novog Ostera, poslije njega i Kurejsija. Kako da ne. Mislim se, prije tri godine jurih bas `cestice` i nidje je. Obicno tako biva. Ne treba mi kesa, hvala lijepo.

Ne spava mi se. Samo neki cudan pritisak u glavi. Ne moze da eksplodira, ne moze tek tako da se ugasi, njezna jesam, ali ipak treba vise od hronicnog nespavanja ili pogresnog u nevrijeme spavanja, kako kad.

Kafa, cigar, kolac, malo price. Interesantno mi po danu vani. Prava sova.

Eto nas kuci.

Baba je u hitnoj. Ne, hitna je kod babe.

Prisjede mi ona kafa i ostalo. Otac ozbiljan, svi ozbiljni, kako sad pa to, u picku materinu. Ja nijema. Cudno blokiram kad je sok. Placem tek kasnije. Recimo sad bih mogla, ali necu. Nije umrla, a mogla  je. Pritisak nesto preko dvjesta, cak i ja nepojmas kapiram da je to zajebano. Mogla je da dozivi mozdani. Moglo je svasta. I moze jos. Nemoj molim te.

Ove godine sam jedva prezivjela, probala travu, propusila, danas cak jela i sarmu koje se grozim. Molim te, neka se na tome zavrsi.

I, danas mi je pala uzasna ideja na pamet. Da nedje u bespucima interneta otvorim neki skroz skriveni blog i tamo lajem do besvijesti. Mislim se, previse ljudi zna za ovo, stavljah previse slika, sve sam nesto previse. Kajacu se natenane kad me raskrinkaju. Ne volim duple blogove, a ovaj mi se ne gasi. Onda nema druge, nego da budem jos crnja i gora, jer ni cenzuru ne volim. Ko cita a poznaje me, sori sto sam po danu tako divna i vedra i nasmijana i ostalo. Imam dva lica, premiju dobija onaj koji prihvati oba. Dvije najizrazenije obrazine. Ostalo je laganica.

1. Sranja oko firme i radnji...

2. Babe svako malo lose, i to sve ozbiljnije...Ovo je sad u pitanju ona na kojiu licim, itd, ko prati,znace.

3. Oce, ne diraj stare demone, ne diraj, jedva sam ih smirila i ucutkala, neke i ubila,ali ne sve. Ko zna dje je klica. Na stranu sva nasa klanja, znam da ti je tesko, najteze, svima je bilo na neki nacin. Cak i ja znam da se neke stvari ne mogu promijeniti, iako i dalje mlatim u zid. Nijesam sebi na prvom mjestu, svi smo tu. Hoces li ikad pustiti?

4. I ja treba da se opustim?! E i Dalaja Lama bi se cvoknuo po glavi...Plus ostalo.

Kad mi seks nije pao na pamet, onda se kapira koja je ura. Najbolje je da nijesam uopste neraspolozena. Prije potistena, bespomocna, zapitana...

Prodji me se 2006 – ta, molim ti se. Nemoj vise da seres.

A ja idem da citam, da probam.

Lijep dan, cini mi se

Spavala sam samo tri sata, totalno sam uzombirana. Morala sam nesto da zavrsim i eto mene...Dobro je sto je sunce, ne znam kako bih prezivjela neko sivilo. Sad cu da se druzim sa njim...Sa suncem!

A ovo mi je u glavi.

Ne pokusavaj mjenjat me

Ne pokusavaj mjenjat me
ovo je ipak moja glava
kad joj se budi nek joj se budi
kad joj se spava nek joj se spava

Ne pokusavaj mjenjat me
ovo su ipak moje ruke
samo mi znamo kako smo skupa
mucili srecu mucili muke

Ne pokusavaj mjenjat me
ovo je srce oduvek samnom
kolko smo samo krvavih puta
isli po brdu isli po ravnom

Nedaj da tebe mjenja neko
budi do kraja ono sto jesi
a ako mislis da smo daleko
nemoj put mene
bolje ostani gdje si.
Znam da ovako mnogim ne godim
al ja sam citav stao u vene
znam dobro zasto ratove vodim
muski su muski
zene su zene.
Ja kad nekog vidim da gubim
zasuzi oko al nikad ne placem
onog kog ljubim do daske ljubim
a znam da se igram s ostrim brijacem.
Al kad s torbom naumim negde
noge mi neces vezati s nicim
nama tih para za moje sijene
priznajem kako ciganu slicim.
Ja nosim kicmu - celicnu sinu
ne volim kada glava mi pada
snjom spajam zemlju i visinu
i kad se leti i kad se strada.

Ne daj da tebe mjenja neko
budi do kraja ono sto jesi
a ako mislis da smo daleko
nemoj put mene
bolje ostani gdje si.

Ne pokusavaj mjenjat me
ovo je ipak moja glava
kad joj se budi nek joj se budi
kad joj se spava nek joj se spava.

Ne pokusavaj mjenjat me..

Miladin Sobic

čet - 14.12.2006

Nije dato rodjenjem nego je navika i rutina i svijest

Danas je Zeljkin rodjendan i ona kaze da je rodjena na svetac. Iako ne postoji Sveta Zeljka. Kaze ona, kad Radosav iz Djekne kaze, ako postoje svi sveti, onda postoji Sveta Zeljka. Srecom, to je samo fora i izmastavanje. Inace bi me Bog kaznio sto radim na svetac. Bilo je super na rodjusu, zenskice pricaju svasta i zabavljaju se. Kod Zeljke je vazda fino, jer, to se zna, jer je Strelica!!!!!

Sve je zajebancija, samo zelim da se pohvalim (!!!) da sam danas bila prinudjena da usisam moju i Biljinu sobu i hodnik. Aha. I da spremim krevete i jos svasta nesto po sobi. Prinudjena sam bila, dolazi rodbina, sestra od tetke ce spavati na Biljnom krevetu...A u sobi svega i svacega, malo vode da prospem, moglo je kakvo bilje da izraste. Necu spominjati druge oblike zivota, necu ni da mislim na to. I tako, donesem ja usisivac ali ne umijem da ga ukljucim, nemaju ovi novi ono dugme kao nekad...Pritisnem nesto, ucera se kabal unutra. Nije to, dakle. E onda nema koje nego ovo... Obavi se i to. Bravo ja. Na pola usisavanja sam pojela parce ananasa, morala sam malo da se osvjezim...

Bas se pitam kad sam ja ovakva postala...Sta je skljocnulo? Kad se sjetim samo koliko sam ribala, cistila, usisavala, odprasinjavala, pomijerala krevete i ormare, brisala prozore. Kao da sam bila bolesna, pa me proslo. Kao da sam bila neko drugi. Sad moze a i ne mora, i najcesce bude ovo drugo. Biljin je usisivac, moji su sudovi. Voda opusta a ja se tada bas lijepo iskljucim. Sa peglom se ne poznajem. Samo jedne dzeparke stvarno moraju da se ispeglaju, mnogo su poguzvane, ostalo je sasvim ok. To ce vec neko. Uvijek se nadje neko za nesto. Osim za ono, izgleda.

sre - 13.12.2006

Bum bum

Ova prica je od prije neki dan ,ali nikako da dodje na red...

Baba na koju licim zivi u prigradskom naselju, tu je i jedna radnja mog oca. Zivi sa djedom, of course. Bilja, djed i otac su ovnovi u horoskopu, pa ih zovem Hitleri, jer je i Hico od tih rogatih.

Djed je opasan. Ne ono pozitivno, nego negativno. Emotivno zaledjen. Zanimljivo je da i danas fino izgleda iako ima osamdeset dvije vec. Stariji je od mog oca dvadeset dvije i do skora su mnogi mislili da mu je stariji brat, najozbiljnije. Ne umije da voli, na zalost. Ali zato bakica voli za oboje. Kako je njoj bilo svih ovih godina.,,,Eh

Elem, mozda sam i mogla bez ovog uvoda.

Desava se vec neko vrijeme jedna cudna stvar. Ujutro oko pet stize kombi sa hljebom za radnju. I, stalno nedostaje par komada. Vozac ih ne uzima, vec provjereno. A kradja se ponavlja i ponavlja...Odluci djed da to istrazi. Probudio se i pritajio u magacinu da ceka. Ko ce doci. Ko krade tri hljeba...Sa njim sacmara, mislim, iz onog rata...

Cuje korake. A koraci prilaze gajbama sa hljebom, onda primijetise da su odskrinuta vrata od magacina – dakle, neko posmatra i ceka. Lopov krenu u bijeg i onda se desava filmska situacija. Djed izlazi iz magacina i puca dva puta u vazduh! Tip bjezi i dalje. Prepoznali su ko je. Lokalni lopov, koji ima za hljeb. Nego prosto, izgleda, budala...

Eto, djed odavno nije pripucao, nije ubio nijednu macku ili psa, malo je dao sebi oduska. I uhvatio lopova. Hhahah. Ludi ljudi. Od tada bjegunac nije dolazio. Eh, mogao djed opaliti jos koji put...

Zamislite covjeka od tridesetak godina koji mjesec dana iz ciste obijesti krade hljeb u pola sest ujutro...

Radujem se

Rodila se kumica! Jutros!

Koliko joj se radujem!

Kad je Sandra, moja kuma, rodila Balsu, bilo mi zao. Izvini, Balsa. Zato sam sad navijala skroz za jednu medenku malu. Rekla sam joj, ako bude curica, doci cu brzo, ako bude opet fudbaler, malo cete pricekati :).

Sicusna je -  2500 gr, ali je strijelica. Bice opasna. Kuma joj garantuje.

Dobro dosla, Anastasija.

uto - 12.12.2006

Krupne oke previse vide.

Napolju je zima. Ne zalim se, ako je neko na to pomislio. Nego, eto, konacno. Osjetila sam je po usima, ne ponijeh ni kapu ni sesir. A bunda glavu ne cuva.

Mirise na to neko raspolozenje, zovu ga novogodisnje. Ne previse, ali osjeca se.

Volim ovu rijec – mirise. Valjda jer mi je miris bitan. Ne samo onaj koji stavljam na sebe, vec i onaj drugi, praiskonski. Volim da mirisem, drugog. To mi mnogo govori. Nije zaludu fora da se i zivotinje njuse. Tu ne moze nista da se skrije, padaju svi slojevi i maske.

Mirise pamtim. Onaj majkine koze kad sam bila jako, jako mala. Bakinih ruku.

Vrtica. Skolski. Sumraka na livadi, tada sam zaista mirisala travu i zemlju, pitala se sta ispod ima...Moje Perulje, od kad nje nema nista nije isto. Krava, pametnija od mnogih ljudi.

A zima mirise na razno...

Evo ga originalni cd, kupio Vuk odmah. Evo i teksta koji je Arsen zgotovio za Zdravka. Voljela bih da je ipak pjeva neko drugi...

VRIJEME

Prolazi oluja

Zastave i plijen

Odnose mornari

Brod je napusten.

Ukleta ce ladja

Uskoro na dno

Ostaje kapetan

Kao i obicno.

Lijepa si i sama

Izasla iz sna

Kuco pored mora

Vjetru predana.

Za cim da se zali

Dao sam ti sve

Ispjevao davno

Pjesme ljubavne.

Vrijeme, vrijeme, cudno vrijeme

Bacilo je na nas sjene

Vrijeme, vrijeme, krivo vrijeme

I za tebe i za mene.

More, more, divlje more

Smiruju se fortunali

Spustena su bijela jedra

Jarboli su nocas pali.

More, more, divlje more

Nema tebe, e, e

Spustena su bijela jedra

Jarboli su nocas pali.

...

Kako je Arsen napisao lijepu pjesmu za Zdravka...Ne mogu sad da skupljam rijeci u tekst, samo je slusam...

pon - 11.12.2006

Od svitanja do sumraka...

Narandzasta jakna, bijele cizme, crna torba i rozi kisobran. Zdravo svima.

Tako je to kad Bilja zaboravi da me probudi i ja otvorim oci u 13:00. Za tada mi zakazani pramenovi. Posto je tako bitna stvar u pitanju, polugodisnji remont kose mi, skacem iz kreveta, saljem sms: dolazim i onda nastaje pomenuta modna (ne)kombinacija. Ali, bila sam brza, moralo je nesto da strada. Dakle, ko je danasnja kraljica kicha? Ja sam.

Dosla sam kuci u 20:00. Ne mogu da pricam. Ajde da sam sta radila, nego presjedjeh bukvalno sedam sati. U jednom trenutku sam i legla. Sedam sati, nevjerovatno mi je skroz. Zensko sam 100%, vidi sta zbog kose radim. Pokusala sam da razmisljam, nije islo. Da ne razmisljam, ni to. Lebdjela sam izmedju i cekala, cekala, cekala. Prelistavala sam novine, zezala se, okruzenje je ok, kakvi su inace saloni...Ali, zaludu.

Na kraju sam rekla, nek` ide zivot i u povratku se `nagradila` hamburgerom. Znate, to je ona junk food. A ja nijesam jela nista cijeli dan.

Koji smor. Malo sam pogubljena. Malo?

Protracen dan? Prva asocijacija jes, druga - kako se uzme. Jbg.

ned - 10.12.2006

Evo sta se nadje kad se krene kopati po starim disketama...Fikcionar, ukrala sam rijec od Ugresicke

Ne snalazim se bas sa nastupima.  Sve moje recitacije pocinjale su sa knedlom u grlu. Da ne pominjem pitanja `sta je sve ovo meni trebalo, ko li me je natjerao`. Apsolutno niko. Nastavnici je bilo sasvim prirodno da mene predlozi. Ja naravno, prihvatam prepuna entuzijazma, kao da je to presudno za moj dalji zivotni ciklus. Da, mama, predlozila me je za takmicenje. Jeste, proba je u ponedeljak, ma proci cu obavezno. Znam da ce se tata obradovati…

Ne znam sta je tacno bio motiv. Nijesam previse talentovana za recitovanje, niti sam rodjena za glumicu… Citala sam sve sto bi mi doslo pod ruku. Bibliotekarka je vrtjela glavom kada sam, na njenu preporuku da procitam `Druzinu Pere Kvrzice`, pobjedonosno odvratila da sam ja procitala sve sto je napisao Dostojevski, te da me, prema tome, ne upucuje na tu lektiru za malu djecu. Naravno, Dostojevski je tada bio nerazumljiv i prilicno dosadan, dan danas ne sjecam se skoro nicega. Rat i Mir, kasnije procitani opet u srednjoj skoli, bilo je pod obavezno. No, vazno je istaci se. Hej, Dostojevski i ja u sedmom razredu. Jedno vrijeme sam vjerovala da cu  zavrsiti skolu za bibiliotekara, sta god to bilo. Fascinirao me je miris knjiga, uzivala sam u pretrazivanju polica, ciscenju primjeraka na koje su citaoci poodavno zaboravili. Vec pominjana skolska bibliotekarka, profesorica francuskog pred penzijom, bila je krupna zena kojoj je napor predstavljalo i samo odgovaranje na pitanje da li je neka knjiga dostupna, a kamoli trazenje iste. Zato nije bilo smetnje mojim istrazivackim poduhvatima. Kako sam sebi bila vazna! Ona je podgrijavala to  vjerovanje, pohvaljujuci moje napore. Tek kasnije sam shvatila da sam u stvari bila besplatna radna snaga, sve zapakovano u celofan. Ne smeta. Ipak su jutra provedena u podrumskoj prostoriji punoj vlage i preplitanja vec pomenutih mirisa meni donosila  i darivala spokoj i osjecaj da sam potrebna nekom, za mene tada, ipak skolskom autoritetu. A tek privilegija nosenja vise knjiga odjednom na citanje, to je bio potpuni trijumf. Prokrijumcarila bih i koji ljubavni roman iz  ormara sa knjigama za nastavnike. Ko zna odakle su se tu stvorili, medju didaktikama, metodologijama, pedagogijama… Izmedju Dzeka Londona I Marka Tvena nasli bi se tako I `Zauvijek zajedno` ili `Svitanje u Koloradu`. Mogla sam ih zadrzati koliko sam htjela, niko nije primjecivao da ista nedostaje. Medjutim, knjige bih uredno vracala, uvijek nalazivsi nesto novo sto bi zaintrigiralo moju paznju. Ova se sekcija ipak razlikovala od ostalih.Literarnoj i recitatorskoj  preporucile su me petice na pismenim sastavima iz srpsko-hrvatskog jezika i redovno citanje stiva iz citanke, ostalim ucenicima, takozvano spikerisanje. Danas shvatam da je nastavnica vjerovatno navijala za to da se prijavi sto manje ucenika, da bi subotom ranije zavrsavala sa poslom i ustedjela sebi koji sat .

Bez obzira, ne mogu reci da je bilo lose biti djak pocetkom devedesetih. Naravno, iz djacke perspektive. Sitne lazi su prolazile bez problema jer su roditelji – u ovom slucaju majka, imali mnogo vecih briga. Neodlazenje u skolu nije sankcionisano jer se nije ni primjecivalo. A vrtlogu licnih problema porodicnog mikro kosmosa dodat je i sveopsti haos svuda okolo, mitingovanja, ratni poklici skriveni u pseudo rodoljubivim lamentiranjima i sta sve ne. Asocijacija na, recimo,  jesen 92-ge  je maslinasto zelena boja. Da, kao iz Coliceve pjesme. I horde pijanih ljudi – takozvanih rezervista, koji su galonima alkohola koji niko nije placao utapali strah i hrabrili se, pred put … Pred rat. No, tesko da sam tada shvatala sta je to `rat za mir` ili zasto `mir nema alternativu`…Bio je to najprije savrsen alibi za sve pubertetske nepodostine, bodljikava zica iza koje smo se krili, ne razmisljajuci o onom sjutra, o tome sta ce biti sa vojskom kad se otrijezni, ili nama, kad se mir prestane pominjati.

Objavio mojmentalni_kung_fu u 10. decembar 2006 17:38:00 | 11 komentara

sub - 09.12.2006

Komunalci oshishali drvece u centru, fotke soon!!!

Zorka u januaru puni cetiri godine, ima bracu od 17 i 19 godina. Zivi na selu, a kako roditelji rade a u tom gradicu – ako se tako moze nazvati, nema vrtica, pazi je djed od 83 godine. Mozda godinu manje – vise, nijesam sigurna. I, prije neki dan je djed gledao skupstinu a Zorka je u sobu ubacila tri kokoske, da ih ugrije. Sta su one uradile od sobe, mozete samo da pretpostavite...Moj djed, moja sestra od ujaka.

Danas je bila kod nas. Izludjela me je. Jaka je, pametna  i bezobrazna. Braca su je naucila razne sramotne rijeci, da pokazuje srednji prst i jos neki znak, ne znam ja sta je to, ima neke veze sa djavolom...Svojski se trudila da dodje do moje kozmetike – daj mi sminku, ocu da se sminkam...Poucena iskustvom od proslog puta rekla sam da sam sve bacila u smece...Pokusala sam da joj napravim frizuru sa nekim snalicama, tada se primirila. Ali ja nijesam umjela to da izvedem kako treba! Smotana sam! Zavezala sam joj repic i stavila neke snalice ali to je bio cisti prosjek od frizure. Valjda se usavrsim  u medjuvremenu...

Onda sam utekla vani, tamo magla, vjetar, kisa. Ali me nijesu jurili kroz kucu i gadjali baterijom od digitalca.

Boli me tijelo od masaze. Super, osjecam se.

pet - 08.12.2006

Iznenadni spid

Jebo me bog blesavu (ups,sori), opet jedem u u pola 23. Ovog puta, supica neka, ostala im od rucka. Meni je sad taj rucak. Kaze baba, moze glava i od nejela da zaboli. Ma lupa ona, samo ne zna kako drugacije da mi kaze da vise klopam. Nema pravila, bakice, skroz nema. Sad je ovako, samo slusam ovo ludo tijelo od jos ludje mu vlasnice.

Stvarno, najstvarnije, osjecam upliv Jupitera, bebice drage. Smijem se i previse. Toliko je bil odobro druzenje u kafani danas nas cetiri  da su momci za stolom pored bili sasvim silent a sateliti njihovi su extra radili...I, imala sam osjecaj da nijesam u ovom gradu, nije mi cak smetala ni luda, dosadna, ledena kisa, prva jaca ove jeseni – zime, sta je vec. Poludjelo vrijem skroz na skroz.

Ono, idem ulicom, predvecerje, iz one radnje sto prodaju cd-e cuje se divna muzika...I cini mi se, svijet je moj. Samo je toliko potrebno. Sama, kisa, muzika, polutama.

Uh, kako mi je prijala masaza. Dje me tato hedonistom napravi...Idem opet sjutra. Volim da se neko bavi mojim tijelom – iako me sad svaka koska boli...

Potrosih sto jura, bez *vece* grize savjesti. Underwear & sweater, spontano. Moje su, bas se briga. Doci ce opet. Lijepo izgledam, volim se, zemaljski dani teku. Neka potraje...

Kaze: opusti se, pa ces pisati. Jebem li ga, cini mi se da ne mogu biti opustenija. Kaze, dobro je ovo, ali ti mozes i bolje...

Dakle: opusti se, opusti se, opusti se, pa se konacno porodi!!!!!

Jedina zelja povodom nvgd provoda se cini ostvarljivom. Ko zna...Ja navijam.

čet - 07.12.2006

Dva reda podocnjaka

Pregrijala sam vareniku i evo je odje, u zdjeli, cekam da se malo ohladi. Ne valja da odmah u ovakvu ubacim keks, nece to lici ni na sta. Izmrvice se, nekako istanjiti. Da imam dvije godine, odgovaralo bi mi, sad bas i ne.

Probudila sam se u jedan a zaspala au au kad...Pa sam usporena, pogubljena, dekoncentrisana, bez poriva da izadjem vani, da blebecem naglas. Sa sobom se sita ispricam, u glavi je zuraja, bez obzira na vremenske prilike, budjenja i zaspivanja.

Decembar mi nabacuje neke zanimljivosti. Mozda se ipak zajebava, a? Dvije hiljade i sesta mi je rekla: ne vjeruj vise, ne nadaj se previse, moze da se desi sasvim suprotno. Ne bih je cula da mi nije podviknula, onako, momacki. Vise od par puta. Dobro, okej, ne ocekujem previse. Ali je i moje neprevise sasvim solidno...

Zdravo, cvrchak sam. Dugo sam bila mrav. Predugo.

Dobra ja

Blog se nekad sam pise, malo se pitam.

Ide prije pjesma na radiju i mene samo drmnu, tamo nedje pri dnu stomaka. Neka tacka, x, y, pojma nemam. Trk utpikaj par stihova, proguglaj, skinuh je. Uh. Drma me jako. I hocu sve vas da drma. Volim da podijelim ono sto mislim da je doro. Zelim da svako osjeti emociju jer je to nesto neprocjenjivo. Zivot, ide, pichi, da svijesni nijesmo...

A ja se njishem u moj crvenoj stolici i pjevam, pomalo, sa njim.

Da umijem, stavila bih pjesmu, ovako, jurite je, ko hoce :)...

Oscar Benton – Different Dreams

Our honeymoon is over
And the best days of our love
Are dead and gone
Instead of growing closer
This time goes on and on
We're getting miles apart
Though you're beside me as before
And when we kiss goodnight I find...

...That since we're sharing the same bed
We're not sharing the same dreams
Anymore
That since we're sharing the same bed
We're not sharing the same dreams
Anymore

We're using the same bathroom
Where your personal things
Are lying close to mine
And I know that our clothes
Are drying on the same line
When friends come to call
They read our names on the door
If they could read our minds, they'd find...

...That since we're sharing the same bed
We're not sharing the same dreams
Anymore
That since we're sharing the same bed
We're not sharing the same dream(s)
Anymore

(We're) talking about problems
But we keep our feelings deep inside
We never say a tender word
We couldn't even if we tried
It's hard to realize you're the girl
I've been waiting for
'Cause when we kiss goodnight I find...

...That since we're sharing the same bed
We're not sharing the same dreams
Anymore
That since we're sharing the same bed
We're not sharing the same dreams
Anymore

Oo-woo-woo-wooi-woo...

sre - 06.12.2006

Self - destruction and so on

Boli me glava kao da sam mamurna. A nijesam. Samo sam citala i citala i citala. I onda  je Bilja vrisnula, iz sna: ti si luda, sad je pet, molim te , iskljuci tu lampu. Ma, imam jos pedeset strana...Neeee, smetas mi. Pih, kakva diktatorka.

Uopste nemam mjere. Mogla sam malo da citam pa da spavam i to tako. Nenne, zasto bih to uradila i sebe nagradila sa par sati zdravog sna...Pa nijesam luda. Ja volim sebe i nagradjujem se svim onim sto bih trebala da si zabranim. Dobro, izbacila sam preljutu hranu, to mi stvarno skodi. I odlazak kod rodbine kad moram. Moje i ostalih `moram` se razlikuje.

A knjiga nije nista posebno, laganica. Ne kupujte je ako volite Ostera, Barnsa i Murkamija.  Ja sam to namjerno uradila. Osam eura, bolje nego da sam ih popila. A Plato poceo da izdaje i gluposti.

Adel Parks, slatka si, ali nijesi cak ni Nik Hornbi.

uto - 05.12.2006

Slucajni

Kafa se hladi, svjeze isfenirane siske mi upadaju u oci. Meni maloj je baka govorila da cu pokvariti vid dugim siskama. Ja sam mislila da je to istina. Je li?

Mislila sam i da ce mi izrasti rep ako pijem kafu. Sjecam se cak i tog sna, Maglovito...Odjednom vidim da mi iz pantalona viri nesto ogromno, pozadi. I, to nijesam vise ja kao ja nego ja – pacov. Kako je bilo spooky. Danas, kad se sjecam, djeluje skroz realno. I onda pokusvam da odrezem rep. Zamisljam kako boli...U sni samo zamisljam, u snu sam sebi odredila da ne mogu osjecati. Ni bol...Eto, sjetila sam se sna od prije cijelih dvadeset godina. Vrijeme leti. Nista se ne zna. Krhko je znanje.

Odjednom, eto, mogu reci da se nesto desilo prije dvadeset pet godina i sjecati se toga skroz jasno. Kad sam imala sest, mislila sam da cemo u mojoj dvadeset i sestoj, letjeti po gradu u nekim brodicima, svemirskim. Mislila sam svasta. I onda shvatis da su sve nijanse a sustina je manje – vise ista. Repovi od kafe ne rastu, lazovi i prevaranti ne zavrsavaju na lomaci, neisplakane suze stvaraju kamenje unutra.

A svemirskih brodica po gradu, nema.

...opet ja ubacim neku od bakica. jos malo pa poseban folder samo sa tagom `bakute`...;)

pon - 04.12.2006

Sta ima? Ovo i jos ponesto...

Pomalo je sipila. Nijesam se brinula ni za bundu ni za rukavice. Nego za pozadinu moju. Kako to? Pa klizavi plocnici i cizme iste takve...

Spontano smo se pokupile i malo bejlisale. U 22:00 je shpic za izlazenje. U 23:00 je fajront. To je provod.

I onda kisa, cudim joj se. Kao da smo u Africi. Samo da nas restrikcije ne potkace. Mada, je li bolje to nego onaj snijeg sto mi ne da mrdnuti...Tezak izbor, stari moj.

Ma nije. Ua snijeg, ne volim ga. Eto tako, sasvim cudan decembar. Sad cu kao baba od sto godina konstatovati: ne pamti se ovakva susha. A meni krivooo, bas mi krivo sto mogu fino da setam i dalje, sto ne zakopcavam bundu...Ih, sto mi je krivo.

Zamalo da nadjem kaputic. Postoje izvjesne nade...Passage-ev.

Objavio mojmentalni_kung_fu u 4. decembar 2006 23:48:00 | 8 komentara

Mozda a mozda i ne. Ili mozda a , mozda b

Samo se izgubim. Da. Cula sam neke glasove u pozadini ali me nije zanimalo je li to nesto meni upuceno.

Medjutim, malo kasnije, zvoni telefon. Pita majka dje sam. Svasta. Pa zar ih nijesam odvikla od toga. Ajde, ovaj put ti govorim dje sam, nijesam odavno. I ne pitaj vise.

Ali ti samo izadjes. Nista ne kazes.

Jebi ga. Losa sam scer i sestra. Nikome ne kazem ciao.

Moze biti da sam vam nekad previse govorila. Postala sam kucni duh.

Kad me moja djevojcica sjutra tako iskulira, izdrzacu. Kakva majka, takva cerka. Hhaha, ja majka...Ne pisite u pola cetiri, napisacete nesto ovako.

I jos. Nabavila sam Volver, gledam sjutra. Nemam nista za citanje.

sub - 02.12.2006

Sjetih se crvenog laka, poslije duze vremena. Dok mi opet ne dosadi.

Sms-ovanje

Ja: jesi ti bacio moje fotke?

On: ne

Ja: drugarica je jednu nasla na ulici

On: gluposti

Ja: hm

Desilo se to prije izvjesnog vremena, ali smo danas pretresale neke fotografije i Sanja govori – a zasto je ova nekako cudna, kao izguzvana...

Eto zato. Sto je Milicina sestra nasla na ulici. Nasla mene na ulici. Devetnaestogodisnju, blajhano plavu, njeznu mene.

Odakle tamo?

Hm.

Jeste li se ikad nasli na ulici? Tako?

Hm.

Ja mene nijesam ni izgubila niti bacila. Stovise, mozda se simbolicno nalazenje fotke poklapa sa izranjanjem. Iz vode i iz rata.

Sinoc kazem prijatelju – vodi me u gej bar.

To ga je asociralo na Electric Six – Gay Bar.

I evo se vrti kod mene sada. Super je.

Bjezi od mene!

Sanja tako, kad je nesto unisti psihicki kaze: smorila sam se kao hrcak.

E pa, ja sam se smorila kao leglo hrcaka, klasa prva. Dva legla, tri, pet, petnaest, sto. Makar toliko.

Situacija neizbjezna, kao i akteri. Ko mi je kriv. Od sada da se posvadjam sa svima, da ne bih vise prolazila kroz isto.

Morala sam sa svjezim mladencima i njenom familijom da odgledam dvd sa svadbe, vjencanja, sve to. Ijao meni. Koje mucenje, koja dosada...Njena majka cmizdri, i moja ce sjutra kad zasjedu i pocnu gledati. A i ja gledam, pa sve govorim u sebi: e ako se ti ikad udas, sto se mozda i desiti prije nego li asteroid drmne u zemlju, ovako neces, nikako, ni po koju cijenu...Pa onda srknem malo soka, ali nije ga bilo toliko da mi otjera muku...

Boze, sto si me ovakvu napravio i odje me ostavio. Ozbiljno te pitam...Sta sam zgrijesila da vazda budem na jednoj a  svi ostali na drugoj strani. Potrosih se nocas zestoko...

Mislila sam da cu preteci, ali vidim, moram ovo ostaviti na blogu, ne ide sa mnom na spavanje, nikako.

Mantraj

Cetiri stepena. Mozda i manje ali se trudim da ne mislim o tome. Morala sam zakopacati bundu. Prvi put. Njanjanja, ne kukaj mala. Necu. Neka snijeg makar priceka. Sve budno odje kod mene. Nocna familija.

Kako bi bilo lijepo da zaspem makar u tri.