uto - 27.02.2007

Nocni

Pomalo me zeza grlo, proucavam krajnike, uvecani su. Malo sirupa, neki antibiotik, valjda preguram. Uopste mi ne odgovara da se razbolim sada. Gubljenje energije.

Zacitala sam se sinoc, moze biti da ce se trend i veceras nastaviti...

Nije mi se plakalo danas, samo tezina neka. To vezano za juce. Cak se i ne osjecam lose. Emotivac sam  i kazu, preosjetljiva. Nije to lose. Jos i da ne osjecam, sta bi bilo sa mnom. Necu ja to. Od emocije treba da zivim. Drva ne pisu.

Samo pokusavam da razumijem.

Sve ce to narod pozlatiti...

pon - 26.02.2007

Jos jedna ista prica

Ako me ista ubije, unisti, to ce biti rituali i ritualisti.

On me odstranjuje iz njenog zivota. Ona je `nemocna`. Ne, naravno. Ona je u braku. Ona se utapa, ona postaje on. Ja ne moram da budem on. Zato on plete mrezu. Zato on vodi kampanju protivu mene. Zbogom njemu i na zalost, ovo je zbogom i njoj.

Danas se nece javiti na fiksni, sjutra nece smjeti da se javi na ulici.

Plakala sam. Ni prva ni poslednja ona.

Sta je sa zenama, tim i takvim...

Kakvi su to muzevi...

Pocela da gledam `Babel`, pa tamo umire Kate Blanchett, pa batalih. Too much za danas.

Neko me mrzi samo zato sto sam ja – ja. Boli. Veceras i danas boli.

Sve one koje se povinuju, izgube, nestanu, preoblikuju. Koje vise ne prepoznajem.

A sjutra je novi dan.

ned - 25.02.2007

I to cudo

Kantica euro krema  - 1 kg, pored kutija plazma keksa sa maslacom. Onog finog. U kantici viljuska, velika. I onda krema zahvatim viljuskom pa uzivanjeee pa onda keksa dodam i ...Kate Bush tiho pjeva `Somewhere in between`, nijesam je slusala danima. To troje fenomenalno ide. Jedan od trenutaka kad je svijet divno mjesto za zivot, bez obzira na pms. Pa da, odakle inace ja sa plazmom i kremom... Nijesam slatki tip nikako. Bilja se samo smijesi. Zna me.

Napolju je ledeno, danas ipak zimska jakna, svasta, zanimljivo i novo.

Idem sad da vratim namirnice u kuhinju, cini mi se da mi je muka. Cetiri keksa i cetiri zahvatanja viljuskom.

Bljak mene.

Ali lijepo. Uz Kate, velim.

E pa sad budi junak, curko

Pocela sam da pisem. To je roman. Ne znam kad cu zavrsiti. Ali pocela sam.

Bas mi je bilo tesko ali preksinoc sinuo pocetak, uvod. Ostalo vec imam.

Sad samo da budem displinovana makar peti dio koliko sam pametna i lijepa.

I onda ako mi padne na pamet da odustanem i odlozim, sjeticu se da sam javila cijelom svijetu putem interneta i grisce me savjest. Pa necu odlagati i odustajati.

Jes, ne kuva se vise, sad je vec tu.

A jedem karfiol opet. Sjutra kelj.

Zivjela mama!

sub - 24.02.2007

Novi post

Muka, mukica. Pms. Cips marbo sa ukusom kecapa i krekeri neki.

Pa?

Nista. Proci ce. To tako naidje, pa pobudalim.

Hladnije ali opet u koznjaku nije prestrashno.

Bila zima, prolazi zima i kalendarski uskoro. Bas nekako ne osjetih je. Najkraca zima ikad, razmisljam dok se priblizavam zgradi i mom ulazu.

Volim karfiol. Majka mi ga spremila danas. Oni jeli neko meso.

Stisnuo mi se stomak nesto cudno. Ne boli ali zajebava. Proba me.

pet - 23.02.2007

I Nina Simone u mojoj kafani. Eh...

On:  Bezbrizna djevojka gluvari.

Ja: Ne znam koliko je bezbrizna, ali lijepo ako odaje takav utisak.

Proljece kraja februara. Kozna jakna i crvena boja i zute cipele. Sal leprsa ako se pojavi vjetar odnekud. Onda ode i sal se smiri. Zanimljivo.

Nema shminke, nego naocari. Crne.

Opet se smijem ulicom. Sta cu kad je sunce i kad je lijepo.

Necu da gledam koncert Arsenov na teveu. Previse bolno.

Prijala mi je masaza. I mala promjena frizure, najkrace shishke do sada.

Nije dosada.

 I drustvo razno i prijatno.

Prepusih se, evo, popravljam se tabletama. Osjetljiva njeznica.

Crvena.

Simpaticno je vidjeti nekoga dragog u novoj situaciji, neobicnoj. Kako se snalazi, kako je to lijepo, kako je to zanimljivo, kako je to drago. Koliko god. Zeljka, poljubac J.

Pita me skolski drug da li cu ici na deset godina mature okupljanje, zurku, sta vec.

E bas me boli kurac. Znas da ce tu samo da bude mjerkanja, ljubomorisanja, ispitivanje i te fore. Tesko ista drugo.

Au, pa ti si bila fina. Ne, samo sam pokusavala da budem,a i to je bilo prije deset godina. Ne gledasmo se od tada.

I, sta mi sad fali?

A imas li momka?

Eto tako...

čet - 22.02.2007

Sherlock u akciji

Evo sta radi ludi Roki kad Bilja sakrije kutiju sa Orbit zvakacim gumama, najdrazu mu igracku. Prvo je to uradila Sanja, pa je ugrizao za prst. Boljelo je.

To je onaj blesavi papagaj koji je iskoristio desetinku moje odsutnosti – okrenula sam glavu, i otkacio jednu tipku sa lapice. Odnio je u kavez! Srecom, sve se zavrsilo kako treba, tipka namjestena.

Dakle, kutija se krije, kutija se trazi. Ne mozemo ga zeznuti.

Sanjaj, sanjaj

Veceras sam svadjalacka ali cu pokusati da se obuzdam. To je samo nadolazeci prokleti pe em es.

Prvi zapis na blogu ticao se koncerta Bijelog dugmeta i histerije oko toga. U stvari, ja sam tada pisala kako mi je jedina histerija koncertna vezana za Arsena Dedica, pa tako pokusavam i dugmetovske fanove da razumijem.

Koncert od Arsena je bio u Beogradu, prvi njegov dolazak tamo. Nijesu mi kupili karte na vrijeme iako sam javila kad treba. Nijesam bila na koncertu iako sam tada bila u gradu. Koja muka i tezina i propast za mene. Kad nesto zelite a ne uspijete greskom drugih.

Sad nije to. Sama sam zajebala. Izbivanje me zeznulo, nijesam bila na vrijeme obavijestena, saznah da familija Dedic muzicira u Podgorici tek juce. A koncert sjutra. Sto znaci, karte su razgrabljene, svi pg tipovi i tipice koji drze do sebe  i rubrika u novinama i vidjenja sebe na teveu, bice tamo. Ti si ga, mala, ispusila. Ne mozes uloviti kartu. Trebala si prije deset dana, za neki pretposlednji red, valjda su te neotkupljene za cascavanje funkcionera i njihovih zena...

Mnogo mi tesko i krivo. Svi imamo neke zelje i zeljice, moja je bila da ga uzivo cujem. Nema veze sto je omatorio vrlo i sto nece biti isti ugodjaj i glas kao nekad. Samo da ga cujem.

Bice valjda opet prilike. A do tada ima da navatam kakvog ministra, casna pionirska.

Ono sve sto znas o meni

Ono sve sto znas o meni
to je stvarno tako malo
u dvje rijeci sve bi stalo
kada pricala bi ti
Ono sve sto znas o meni
to i drugi ljudi znaju
sto mi ruku samo daju
ili na pozdrav mahnu tek.
Ne znam dal' dan ce doci
kad cemo sami ostati
kad cemo dugo pricat
jedno drugom sav sav zivot svoj
Jer ono sve sto znas o meni
to je samo stara prica
ja sam jedan od mladica
koje vidjas svaki dan.
Ne znam dal' dan ce doci
kad cemo sami ostati
kad cemo dugo dugo pricati
jedno drugom sav
sav zivot svoj...
Jer ono sve sto znas o meni
to je samo stara prica
ja sam jedan od mladica
koje vidjas svaki dan.

Arsen

sre - 21.02.2007

Jedna nedelja, kao dan, sa kisom, a opet...

Devics - Song For A Sleeping Girl


i had to take
to see it close
but you're already there
right next to me
but would you ever fly
out of a place to be

you breathe in slowly
and let you hold me
i loved you so many times
when you were next to me
you weren't here in the place
i wanted you to see

this is our song
full of silence
sleep we knew
she wants nothing
but to wake
to find you there

but once you whisper
we fade in mourning/morning
and we look at her
and her sleeping face
full of rest in mind
and never know my plea

this is our song
full of silence
sleep we knew
she wants nothing
but to wake
and find you there
 

Objavio mojmentalni_kung_fu u 21. februar 2007 15:04:00 | 0 komentara

uto - 20.02.2007

Zanimljivostttt

Totalni remont od majke mi. Hajde da joj izaberemo naocarske okvire, komada dva. Za blizinu i daljinu. I to da se odradi.

Dobar dan. Nasoj majci trebaju okviri, dajte najfensi sto imate, hocu da bude najbolja riba naocarka u kancelariji. Mama crveni. Bilja se zacenula. Probavala je razne. Meni se svidjele jedne extra crvene, nacerasmo je i i njih da stavi.

Kako je sve to bilo simpaticno, fenomenalno, lijepo. Majka i dvije joj sceri.

Izabrale smo dva, jedan nesto na bordo, pichi joj uz kosu a drugi na teget. Prelijepi su.

Bice gotova stakla i sve za pola sata. Ok, velim, idemo onda na kafu pa poslije to da pokupimo.

Nece majka sa nama na kafu! Frka joj!

Cuti tu i ides. Naravno, u neku fensi kafanu u blizini.

Evo je, zove muza da dodje, naseg oca.

Dolazi glava familije. Za razliku od majke koja trazi neki sok, a ja joj kazem da ima milion sokova – pa ipak izbor ogranicava na breskvu, otac kulerski narucuje viski. I, hocete li vi neko pice, zasto samo kolac. Ovog puta ne, skromna sam. Cudno mu.

Na koga li sam, o boze?

Zanimljivo krajnje proveden dio popodneva.

E da, meni fenomenalno stoje, toliko, da mi pada na pamet da kupim jedne iz fore.

Bilja mi rekla da sa ovim crvenkastim na tikvi licim na Shmizlu!

EEEEEE!

Mi, ribe J.

nemam pojma

Zbilja, postoji li kategorija kod Ginisa za najtanje listove nozne?

Na majku.

Je li to pricas sama sa sobom, pita me.

Hmm, da. Sa tobom i sa mnom. Sto bas ovakve listove da imam. Siroke mi cizme. Najuze cizme koje ne valjaju drugima. Greska prirode.

Jebe mi se za to sto kukaju i one sa balvanizovanim listovima. To je njihovo.

Nikad me, kad smo ja i Bilja dijelile tri para carapa, nije tjesilo: ima i gorih, ima i siromasnijih. Not for me.

I ova luda zelena haljina. Zavezala sam pojas naprijed iako ide pozadi. Bas kao da sam maznula bakin slafrok. Sta zna selo sta je moda. Moja luda haljina. I moje siroke cizme. I crvena snala na siskama.

Dje da kupim malo samodiscipline?

Mrvu.

Ima li na rate? Odlozeno placanje? Da dizem kredit?

Nista mi drugo ne treba, ama bas.

pon - 19.02.2007

Prodjoh gradom

Spodaju me kako sam smrsala.

Proljepsala se.

Ne vidim da je ikome drago.

Znate, ja sam uvijek lijepa.

Ne, nijesam drzala dijetu.

Jesi li ti cula za bolest koja se zove anoreksija?

Jesam, ali za anoreksicarku od 60 kg ne.

Sise su ti se smanjile.

Vi ni ovolike necete imati nikad.

I, ne buni se niko.

Red stravljenja, red prisjecanja

U Donjem Miholjcu – kod Osijeka, braca se pokrkala zbog interneta. Odnosno, mladji alkoholisani  nekoliko puta nozem dotakao dubinski tijelo starijeg.

Eto sta su napravili, sad nema interneta za obojicu.

Braco, ne radi se to tako.

Sjecam se, davno tamo nedje, kako smo se ja i Vuk prepirali. Istorijsko doba jednog racunara. Pa je onda bilo, on do 23:30 a ja kasnije. Meni zatreba prije termina i onda krece razno moljakanje, podmicivanje, kukanje, vikanje...Divna vremena. Plus rezanje matoraca zbog zauzetosti linije, da, dial – up. Ma nemoguce da se tako nekad funkcionisalo.

Potrosim sate u gluvo doba pa onda kukam Bojanu i budim ga ne bili mi dao svoju lozinku, pa rabim njegove sate. Ako riknu Bojanovi, onda trazim dalje...Eh, eh, mladost – ludost.

Ali, nozevi nikad. Luda ta braca tamo.

A sad doba tri racnara, doba adsl-a i brzih veza. A romantika otisla u penziju. Ona prva. Sad je neka ultra giga mega.

ned - 18.02.2007

Cestitarka sa sela

Uhvatila me pjesma i vracam joj se stalno. Uzivam i istrazujem je. Nekad samo zvukove koji su raznovrsni, imam utisak kao da razmotavam neku  tkaninu i ne nazire se kraj. Onda se, sledeceg puta, usresredim na tekst. I sve tako.

U pitanju je Yoko Ono -  `Walking on thin ice`.

I proguglam da saznam vise o pjesmi. Nadjem tu svasta. Da je to poslednje na cemu je radio John Lennon, jer je sledeceg dana po snimanju pjesme ubijen.

I da je Yoko ono rodjena 18. februara 1933-ce.

Dakle, danas joj je 74- ti rodjus.

Slucajnosti? Ma...Ja nekako pretrnu kad skapirah. Luda.

Yoko Ono - Walking On Thin Ice

Walking on thin ice,

I'm paying the price

For

throwing the dice in the air.

Why must we learn it the hard

way

And play the game of life with your heart?



I

gave you my knife,

You gave me my life

Like a gush of

wind in my hair.

Why do we forget what's been said

And play the game of life with our hearts?



I may

cry some day,

But the tears will dry whichever way.

And when our hearts return to ashes,

It'll be just a

story,

It'll be just a story.



Ai-ai-ai-ai-ai-ai-ai-ai...



Ooh-ahooh...



"i knew a girl who tried to walk across the lake,

'course it was winter when all this was ice.

That's a hell of a thing to do, you know.

They say

the lake is as big as the ocean.

I wonder if she knew about

it?"



Ai-ai-ai-ai-ai-ai-ai-ai...

Kul i smir

Kazem joj, sad cu da pisem blog i papagaj mi je na ramenu.

On plav, a takav i moj kucni dragi, omiljeni mantil. Uvijek bezglasno porucuje: ommm, mir, sve je ok. Kuliraj, uzivaj, zajebavaj se, slusaj Ninu, nece ti skoro dosaditi.

Biljana je pizdjela od kofera i torbe i ruksaka. Sad je bolje. Sve stvari sam izbacila na moje krevet i uklonila kofer, torbu i ruksak. Jos samo da maknem sa kreveta. To je ,ovaj, nelagano.

Odlusam pjesmu, pa spremim njen krevet. Drugu, moj. Pojedem sargarepu, otvaram kofer. Bananu, izbacujem stvari. A Nina sve sa mnom. Pa malo pricunjanja. Malo sms-ovanja. Kume moje nasusne.

Da, soba mi je neredna, ko nije skapirao.

Majka je napravila fin rucak, sareni se sargarepa i boranija, pirinac. Ubacila je meso,ali niko nije savrsen. Vazno je popravljati se.

Pohvala.

sub - 17.02.2007

Februar je. Macke se jure. A mi, nesretnici...

Pricam ja njoj, pa ona meni. sve neke ludosti novosti. Cudim se ja njoj pa ona meni.

Onda odosmo u drugu kafanu, poslije mog isprobavanja nekih krpica. Odlozila sam kupovinu jer me uopste ne radi...Sacekacu kad mi ponestane energije i tih sranja, pa onda da se pumpam.

U drugoj kafani sve muski snimaci. Ne gledaj onoga, drug mu je ludi narkoman, ne gledaj onog drugog tamo, on ce da nas spopada, itd. Jebes ludake.

A muzika, otkidanje, neke balade, Oliver Mandic, prljavci, svasta nesto takvo...

I kad je krenula ova Sobiceva, reko` - ne moze se izdrzati, puca me dobro, ajmo napolje.

Ajmo.

Shpic, subota, pun korzo.

Pichim sama, stizem Zoricu i Zeljku. Prolaze nekolike klinke, nekih dvadesetak godina i jedna ladno pokazuje prstom na mene i veli: vidi ovu kakva je.

Kakva?

Zelena kapa i zelena jakna i crvena torba. Trebam biti zlatna i srebrena kao one, ocigledno.

He.

Pokazuju prstom na mene kao na zivotinjku!!!!

Sutomore  - Miladin Sobic

Bješe zima februarska
sitna kiša nestajaše
sve pritisnuo oblačina
za suncem more uzdisaše

iznajmljenja soba mala
grijalica i stalaža
dva kreveta sto i rešo
naša skromna ambalaža

ona negdje s kraja Bosne
ja tamo iz nekog grada
ovde čvrsto vezali nas
šlag i topla čokolada

vezalo nas naše more
mali gradić Sutomore
prazne kuće puste plaže
dva galeba što nas traže

vezalo nas naše more
mali gradić Sutomore
razdvojila pruga duga
sto sjeveru vodi s juga nas

iznajmljenja soba mala
grijalica i stalaža
dva kreveta sto i rešo
naša skromna ambalaža

i ponekad skine kaput
ja ceradu
pa promrzli popijemo
šlag i toplu čokoladu

ona negdje s kraja Bosne
skine kaput ja ceradu
pa promrzli popijemo
šlag i toplu čokoladu

vezalo nas naše more
mali gradić Sutomore
prazne kuće puste plaže
dva galeba što nas traže

vezalo nas naše more
mali gradič Sutomore
razdvojila pruga duga
sto sjeveru vodi s juga nas

Home i prikljucenija

Papagaj je izludio skroz. Gricka mi usi i prste i pentra se po meni svuda. Sa glave sleti na rame i onda po ledjima. Psujem i vicem ali zaldu. A njegov kljun nije malecni, moze da me nagrdi. Samo, valjda mi se raduje pa zato sve radi.

Budim se nocas u neko doba i ne znam dje sam. To mi se nikad nije desilo. Mislim, da sam u mojoj sobi i da ne mogu da se orijentisem. Trajalo je nekoliko sekundi i onda sam se pribrala.

Procitala sam `Komo` juce tokom putovanja. Malo citanja, pa onda posmatranje okoline, uz neprekidno slusanje muzike sa plejera...

Majka bolesna i miruje, pa i se i otac odmah razbolio. Oboje leze u dnevnoj. Bolesnik i solidarisuci umisljeni. E pa ludilo.

Nesto mi se ne pise sve.

Mozda kasnije, kad malo zrene.

A ima materijala za mnogo blogova.

pet - 16.02.2007

Niti spavam, niti sam budna

I tipkam na mojoj lapici. Falila mi je. Navikle jedna na drugu.

Zanimljiv osjecaj – lijepo je biti doma. Ja to imam u glavi, dakle, cuda se dogadjaju.

Sacekao me otac. I dalje rukovanje.

Pokusala sam im prepricati makar neki dio desavanja. Jebeno tesko ide. Ne umijem to. Tesko.

Umorna sam i usporena.

Koliko prevoza, gradova, kreveta...Hm.

čet - 15.02.2007

Blicka

I nasla neke fine stvari i setala cijeli dan dana i vecinu istoga juce.

Fotkanje. Cvjeta ovaj she - narcis.

Obozavam promjene sredine.

I sanjala juce ruzno za majku i prije cujem da je danas zaglavila u bolnici, pozlilo joj na poslu. Visok pritisak, nije ni znala da ga ima. Cijeli dan u bolnici.

Cak postoji i mrva dobrog sto se to desilo. Ozbiljno.

Nazvala sam zenu koja me je rodila i rekla joj : mama, mamice. I krenule su mi suze. Pazi se. Grlim te.

uto - 13.02.2007

juce i danas i kapi

kisa me je ispratila iz jednog i docekala u drugom gradu. volim da prolazim busom pored ovcar banje. da gledam u tu vodu. bas ona me asocira na nesto opasno. jel to drina? koja je? ne znam tacno. slabo stojim sa nazivima. pa i rijeka.

u busu je bilo toplo i udobno. pokusala sam da citam i nije islo. samo sam, kad su zabavnjaci sa bus radija presli u narodnjake, ubacila sebe u mp3 plejer. u radiohead i sheryl i nesto portugalsko. prijalo je.

premotavala sam desavanja od tridesetog januara do danas.

moze li nesto ispasti od toga?

jesam li otisla tek onako - iako znam da nijesam...nego, jel moze jos nesto ispasti od toga osim onoga sto je vec bilo, a ni to nije malo...

pada mi na pamet svasta. nadam se.

dakle, kisa i dalje pada, ja sam se srela sa dial up vezom i nekim lap top-om amilo, ne znam koji je to...simpa mu je tastatura, prija mi poslije onog krsa u prvom gradu. i drugom gradu. ali mi veza ne prija. nikakva pa ni dial up, u ovom slucaju. vec sam je pomenula.

opet bi poneko, pomalo, da me uda.

citam `komo`.

pisme direktno u editor od bloga i mrzim velika slova veceras.

prejela sam se a i dalje me nutkaju hranom.

kofer ne otvarah.

ni ruksak.

ni malu torbu.

oprala sam kosu.

juce mi je opet neko rekao da imam dvadeset jednu.

Objavio mojmentalni_kung_fu u 13. februar 2007 20:52:00 | 2 komentara

Bejbi tuzaljka

Oci me ne slusaju, kapci padaju, Nina Simone mi pjeva Cohen-ovu Suzanne i to je fenomenalan momenat, jedini odje. Kad bi neko drugi mogao da me pakuje a ja da legnem i spavam. Mrtva sam. Kako cu ovo?

Izbacila sam sve stvari na sred sobe i pored je kofer. Jao.

Lunjala sam cijeli cjelcati dan islabo spavala i presetala se i pila nesto svasta. Sad je stigla maca na vratanca – budim se ujutro relativno rano i ceka me sav ovaj nered da ga upristojim. A ja slab – nikakav upristojljivac.

I Nina je sigurno imala nekog da je pakuje. Nije to za mene. Evo, opracu koliko hocete sudova.

Objavio mojmentalni_kung_fu u 13. februar 2007 0:16:00 | 9 komentara

ned - 11.02.2007

Kakva kisa, kakve kerefeke

Ova kifla mi je od prije dva dana.

Jela neki super krompir u Grinetu.

`Yesterday when I was young`...Ja cmizdim uz nju u kadi ali ti je moras sad cuti.

A nju ripitujem, ona je danasnja sasvim. Poslusajte, radi fino.

Feelin` Good - Nina Simone

Birds flyin' high you know how I feel
Sun in the sky you know how I feel
Breeze driftin' on by you know how I feel
Its a new dawn, its a new day, its a new life for me
yeah, its a new dawn its a new day its a new life for me ooooooooh
And I'm feeling good

Fish in the sea, you know how I feel
River runnin' free you know how I feel
Blossom on the tree you know how I feel
Its a new dawn, its a new day, its a new life for me
And I'm feelin good

Dragonfly out in the sun you know what i mean dont you know
Butterflies all havin' fun you know what I mean
Sleep in peace when day is done that's what I mean
And this old world is a new world and a bold world for me

Stars when you shine you know how I feel
Scent of the pine you know how I feel
Yeah, Freedom is mine, and I know how I feel
Its a new dawn, its a new day, its a new life for me

Oh I'm feeling good

sub - 10.02.2007

...

nesto mi pojelo tekst, iako je pokazivalo da je uredno objavljen.

nije to tekst, samo nekoliko mojih recenica.

kako mojih?

pa kratkih.

ali ne znam dje su...

I vino i riba i sve nesto fino

Kisu je zeznula zelena kapa a plavu bundu je zeznula kisa. Nema pobjednika, ispada da smo egal.

Taksista me je oslovio sa `seko`...To, jer vucem na klinku, jel, da, jel da...

Tvoje lice se nije opustilo. Vjeruj mi.

Prvi put sam pila rakiju od dunje. On je od sljive a ona od kajsije.

Kuvar je imao plavu kapu a pored, napolju, plivale su guske.

pet - 09.02.2007

I dalje...Neporedjano

Bila je drugarica u gostima kod mene. A ja vec u gostima. Koja dubina, jeee.

Najseksi zenske usne ikad. Sad ih vidim. Nijesam bila gej do sada, cini mi se. Da promislim dobro, da se razaberem?

Ona je pricala i pricala, gestikulirala. Ja sam sjedjela ispred nje na tepihu, ono ispred koje ispada ispod, jer je ona na fotelji,sta li vec, i gledala je. Gledala te usne.

Skapirala sam da ipak moje usne nijesu najseksi. Eh, zivote majmune.

Ja i stan slusamo neku finu muziku, oprala sam ves i razastrla ga po radijatorima. Sad bi trebalo pokupiti kore od mandarina mutanata, prosuti opuske iz pepeljare, oprati sudove, baciti smece…Istusirati mene. Zapaliti jos jedan cigar…

Pocelo da mi se spavka po busevima. Nije to bile ranije. Punim se slikama njiva, drveca, cvjecare koja se zove `romantika`, neke babushke srbijanke u malom gradu zanimljive, pijacni dan i rukotvorine razne od trske, cega li. I onda, fiju, opet veliki grad…I tako razne supstance i sastojci u meni.

Desavanja.

Tudja kupka ascirala na neciji miris. A ja se stresla.

Neka, volim asocijacije.

Jos uz kviska.

E...

Kako se ispogubih. Glupa je Autokomanda a ja sam pametna.

Kisa me uhvatila!

sre - 07.02.2007

Setam

Evo me kod Milice, moje male sestre. Davno je govorila da ce kad poraste da bude ja. Mislim da vise tako ne misli, ima vec sedam godina, nije to primjereno njenom uzrastu. Sedmogodisnjak je vec ukapirao.

Donijela sam joj Bratz lutku, kako li se vec pise. Plavusu, lici na mene  - kad bi se zajebavali.

Igrale smo se sinoc, ja sam odabrala barbiku sirenu, bas se cudim zasto nju, hahah. Imam lijepo zlatno peraje, samo fali malo mora, ali ga ovdje nema. I onda njena Cloe i moja Amanda pocnu da se voze po sobi u autu za lutke. Dobra i voznja kad nema plivanja, daj sta das. Isle su na zurku i u kupovinu, neka snizenja bila. Amanda imam dugu plavu kosu i narandzasti pramen jedan. Lijepa je. Ne znam kako se osjeca, to ne.

Danas smo crtale jedna drugu. Eto me sa pletenicama i tijarom  - to je Milicina verzija mene. Mrsavija sam nego inace, i to je njena vizija moje promjene, jer jesam mrsavija, svi me opsjedaju oko toga. Nista mi ne fali.

Neko je rekao, samo ti se oci povecale.

Ovo je moja macka Mara - donosi je.

 U, koliko imam kila ona -  govorim…

 Ne, Mara nema kila, ona je trudna.

Milicin djed mi je vac nasao priliku za udaju. Tako je bilo i prosli put. Samo me onaj nije cekao, juce sam mu vidjela fotku sa svadbe. Rekla sam cika Nikoli da mi ovoga pricuva za koju godinu. Masinski inzenjer, nije to za baciti, jel da…A ja ovako fina, `da mu deca budu lepa i debela`…

;)

uto - 06.02.2007

Zurbeno - uzurbani

Poslije ko zna koliko vremena, pisem post u blog editoru da bih ustedjela na tom vremenu i onda stisnem neku tipku i zatvori mi se sve to. Zajebah se.

Boli me grlo, tj krajnici  - stize me ludiranje, moze biti.

Za sat izlijetanje iz stana, a prije toga bi trebalo da se obucem i spakujem. I onako idem kod doktorke u goste, pa neka me ona izlijeci.

Inace se desava svasta nesto zanimljivo, pomalo loseg, ali to mora tako zbog svemirske ravnoteze ili sta vec.

A o zanimljivom se pisu tekstovi kad se ima bar tri minuta na raspolaganju a ne sad, kad ne pazim ni na greske niti imalo usmjeravam misli.

ned - 04.02.2007

i Ja

Kako u deset ujutro setam centrom grada i udisem vazduh, a kako je pjesacka zona, malo – malo pa zatvorim oci i onda tako neko vrijeme. Kako volim kad se okrecu. Kako se pravim da sam se izgubila i kad znam da nijesam, pa pitam policajce da me spase.

Listam Gloriju uz produzeni espreso sa mlijekom i gledam vani. Pa cigareta, u, kako mi prija. Tako sat vremena. Pricuvajte mi stvari samo da odem do toaleta. Nema problema.

Acinov `Dnevnik izgnane duse` i ja u krevetu. Volim prikrivenu provokativnost. Volim njegovu magiju. Treca sreca. Sa srecom ti Vitalova, kupila sam I tu.

Muzika iz plejera u glavi i ja lunjamo maksijem i obavljam nedeljnu kupovinu. Nesto ide u frizider a nesto u zdjelu za slatkise.

Pomijeram stolice, usisavam stan i cistim, bacam smece.

Ja domacica. Zanimljivo…

It is a bit grey but it`s not raining...

Dok se malo smislim.

Labrador juri sivu macku. Vidjela iz busa. Smijala im se.

pet - 02.02.2007

U slucaju nuzde razbiti staklo cekicem

Ista meta, isto rastojanje.

Kupujem karte za gradski prevoz, regularno i redovno. Nijesam se svercirala.

Danas da je ubacim i otkucam, nece. Probaj opet, ona nekako poguzvana, nece da udje. Tri puta tako i nista. Kad nece, neka nece. Vratih kartu u dzep.

Prosle godine me je uhvatila kontrola kad sam se vozila dvije stanice samo. I nesto mi srali, da me privode, itd. Koji mi kurac mozete?

Ali ja fino kupujem karte.

A to sto nece da se otkuca, nije uopste do mene. Mozda znak da ih ne kupujem kad mi ne trebaju.

I tako, vratila sam se na isti nacin. Imam ih pet u novcaniku. Za sjutra cu vidjeti.

Objavio mojmentalni_kung_fu u 2. februar 2007 0:01:00 | 16 komentara