sre - 27.02.2008

Bijeli

Prvi post za novu eru. Mac eru :). Pravi sam prvak. Haosu stanu, uključena oba kompa, pomalo se gubim. I to je simpa!
Objavio mojmentalni_kung_fu u 27. februar 2008 17:08:18 | 8 komentara

uto - 26.02.2008

Sunce

Toliko prodje a da ne stignem da mislim a kamoli da zapisem. O tome. Necemu.

Sunce. Oko jedan je divno. Prva kafa i gledanje u prazni trg. Svijeta vec manje ima, oni su svoje prosetali dok sam spavala. Suce mi kaze sto je lijepo u ovoj kolijevci za ljude. Staroj kuci za Barbi lutke.

Mir, patinirani.

Ne znaju nizasta. Sve je daleko a tako blizu. I more i problemi i drugi, uzurbani ljudi, tranzicija i ratovi.

Grad je stvoren za stvaranje. Ne mogu da potrosim sve pare jer nemam dje. Ne mogu da se gubim za glupostima jer ih nema.

Volim klupu sa koje posmatram i pse i ljude i golubove koji odjednom progutaju smoki. Volim samocu koja inspirise.

Samo, u nocima kao sto je ova, pozelim, dok iz kafica prekoputa cujem Gibonija, da imam nekog pored sebe...

pon - 25.02.2008

Oskari

Jurim u skolu ali sam srecna kao mali pas, Braca Koen i Havier, jeeeee!

ned - 24.02.2008

Stigao je

I eto, dosao je moj  Mmmmmmek.

Tek se upoznajemo, moram da kupim i router, ne ide na sadasnji modem...

Zanimljiv osjecaj, probati nesto po prvi put. Rijedak.

Ah!

Znam, znam  budala. Ali sta cu.

Adrenalin

Zgrijesila sam.

Shaneri.

Naocare.

Kupila.

A veceras dolazi mala maza Mmmmmmmmm..

Sightseeing

Tanja: A sta je ono?

Ja: Pa crkva neka.

TANJA: Koja?

JA: Nemam pojma. Vidis kako je lijepo vrijeme, pusti pitanja, ajmo da setamo k`o ljudi...

TANJA: E sestro, sestro, grad pun istorijskih spomenika a ti ne znas sta je sta.

JA: Dobro. Evo ovo ti je muzej kralja Nikole.

(Tanja se primice i vidi da  to pise ispred)

Da, tako sam i ja znala. Lose, vjerovatno, ali me previse ne zanima sta je sta. Setnjom smo naisle do rezidencije pre$ednika. Ispred dvojica upradjenih tipova u nosnji vjerovatno kraljevih bodigarda. Zaboravila sam kako se ono zovu, na vrh` mi je jezika. Perjanici! E, to. I fotkala sam je sa njima. Da pokaze u Bijogradu krsne pretke.

`A oli se ti slikat`?` - pita jedan od njih.

`Odje sam svaki dan, imam kad` - odgovaram.

I vo je moja kafana, odje jedem, ovo je moja skola...

A ovo su fensi Cetinjani, lijepo vrijeme, da se pokaze najbolaj preobuka i da se delija gradom...

I u lijepom restoranu koji nije nacionalni i ta nova pomodna sranja, najbolje spagete karbonara ja, a moja draga sestra priganice, prsutu i sir. Dva bijela vina.ijepo, lijepo.

Zaboravila sam da je ovaj grad moja radna obaveza. Bio je lagano zezanje.

Naravno da su se frizerke, jer se poslije pranja kose nijesam sjetila da odmah uzmeme svoj sampon - cekajuci sestru, posluzile mojim samponom i balzamom za sve musterije. Na zalost, i to su vam Cetinjani.

Potrosio se genetski materijal...

Ali, kad je suncano, sve djeluje bolje.

PS. Hvata me prehlada ...I odoh na sunce.

pet - 22.02.2008

Turned off

Samo oni sposobni za veliku ljubav su u stanju da postuju veliku ljubav drugih...

Danas sam se iskljucila.

Previse. Skolske nervoze, nesuglasica, stresa, brige, posla, nesretne politicke situacije, kosovskih patika...Previse za mene.

I onda Fasbinder i `Brak Marie Braun`. Moj odmor.

čet - 21.02.2008

Huligani sramote Beograd

JA: Sta ima, sta se desava, pored paljenja ambasada?

ON:  pa, nista posebno, kao u Cileu, sve one tvoje radnje, Beneton, Levis, Bata...  Opljackane... Predsednik apeluje za mir iz egzila...

Drugarica, novinarka dnevnog lista crnogorskog, javlja da je njima receno da je nadjeno ugljenisano tijelo u americkoj ambasadi. Nadam se da to ipak nije tacno...

Bice ovo duga noc.

Edit:

Pokrali su i mekice iz apple-ove radnje. Ne znam ko su ti ljudi ali to je i moj grad. Koji se stidi, kome je tesko. Kako je u Rumuniji, Borise? Imas li jaja?

I placem sada.

Beograd gori

To je strasno. Tuzna sam.

sre - 20.02.2008

Trazim kontejner za sebe i njih

Kad krene `King of Sorrow` baj Sade, zivot je odjednom laksi. Da, tuzna pjesma mene smiruje, pribira. A njen glas obozavam.

Upravo je pocela i zbog te zene genija morala sam ovo napisati.

Tresu mi se ruke, crvene linije su po dlanovima. Nosila sam veliku crnu kesu sedam minuta. Vrlo tesku. Onu koja sluzi za ogromen kolicine smeca. Smecarsku kesu. Meni bitnu. Gledali su me kak ose mucim. Niko se nije ponudio da mi pomogne. Mozda i vise od pet minuta. Ne znam, zaledila sam se i glumila - nije mi nista, ovo je lako kao perce, uzivam, jebi te se vi, fejk dzentlemeni. Nema ih odje izgleda, ni fejk ni nefejk.

Kesa je puna knjiga. Dvadeset devet, izbrojih kad ih izrucih kuci. Devet imaju trista plus strana. Desetogodisnje izdavastvo Crnogorskog narodnog pozorista u kesi od smeca. Tako mi je dato. I meni i njima. Za nas petoro, pet smecarskih kesa punih bitnih knjiga.

Takav je i odnos prema kulturi. Svi smo mi u jednoj velikoj smecarskoj kesi.

Nocni portir

Upravo ga odgledah. Jurila sam ga oko dvije godine...Konacno nasla...

Intuicija zaista postoji i radi. Ili se (bolesni) impulsi prepoznaju, haha.

Ovo je , cudo, ludilo, tako sam uzivala u svakoj sceni, muzici, karakterima, svemu...

Ljusko ponasanje nudi milion odgovora, samo ako pravilno upitamo.

uto - 19.02.2008

Zrncad

Danas nema kuvanja. Dvije puter kifle - sendvici koje ugrijem u rerni. Nema se mikrotalasna. Ja sam mlada domacica solerka, skolarka.

Umorna sam, hiljadu mu dabrova. Vrlo. A treba da se radi.

Kazu, gore sve gore. Zezali smo se da necemo moci da kukamo kako nemamo predavanja jer profesori dolaze iz Beograda. Kako je krenulo, profesorice ce se preseliti ovamo. Dobro, malo se domastava, to nam je struka.

Prvi put se planira da ja ne idem gore nego da neko dolazi odje...Vidis ti to.

Zao mi je. Jako. Sto se nista nije naucilo, sto se ponavlja obrazac, sto jos postoje ljudi koji su ovce, sto je zemlja bitnija od isto nekih drugih, ali ljudi. Sto nidje nema novoga vijeka.

A odje je mirno. Kad se pojavi sunce, ako nijesam u skoli ,dakle, vikendom - trcim napolje i uzivam u njemu mrazovitom. Pusto, premirno. Kad malo otopli, bice idealno. Parkiram se na klupu i radim. Ne tasnicom nego lapicom. Inace dosta fotkam. I tesko mi da smanjujem fotke i sve to, pada ih postavim odje. Puno posla a malo vremena.

Njega sve manje. Curi mi.

pon - 18.02.2008

Stomacni

Ponosna sam na sebe. Spremila sam makarone karbonara. Jer spageta nije bilo u stanu. A na snazi je stednja. Ona me nacera da kuvam. Da, bas sam se pretrgla. Ali, ponosna sam. Nijesam poklekla i bacila sve, nego zavrsih posao i jos je valjalo!

Zakljucak: Treba mi daska drvena na kojoj se sjecka, dobar noz za sjeckanje, renda, drvena kasika.

ned - 17.02.2008

retrogradno sredjuje...

Bas neki baksuzan dan. Sve lose vijesti. Boli me za Kosovo ono sto nemam. Samo sam razocarana ljudima koji vode tu vasu nesretnu drzavu. Kao da je to nesto novo. Ljudi samo kenjaju i foliraju. Treba i sama da pocnem tako.

Nego ti nesretnici u Novom Sadu, tako mi ih je zao.

Na Kopaoniku pronadjen mrtav jedan momak iz mog grada, jednac sin, itd...

čet - 14.02.2008

Plantaza ananasa dje joj mjesto nije

Madona na Jazu krajem avgusta ili pocetkom septembra.

Znala sam, i kad se jos spekulisalo da ne bi ona za cetiri nego pet miliona.

Kako se ono kaze - Voimlji Oca i Sina....

Zgadjena sam, oprostite obozavaoci joj, oprostite sto se bunim jer ce ova nasa divna zemlja uci u historiju jer je Madona rekla - o, very beautiful coast. Dok shushke shushkaju.

A mi, da mi, ostajemo isti debili kakvi smo bili i do sada. Mi sam i ja, na zalost. Mi, jer ja zivim odje, volim ovo parce zemlje, zelim da jos ihaj godina zaronim na Zanjicama. Samo ne znam u sta cu...U fekalije.  Tako. Nekako. Nikako.

Ni ove sezone nece biti vode, kanalizacija pici u more, nista nije napravljeno, sve je rasprodato, nece biti normalnog puta, kako se to vec zove - infrastruktura...A bice i dalje inspekcija, poreza, maltretiranja srednjeg sloja.  Koji izmedju ostalog placa i  Madonu.

Svidio se meni onaj novi sat, i onaj telefon ,ali mi treba komp, on mi je bitniji, najbitniji. Strpicu se. On je moja voda. Otprilike tako...

A njih boli k...

Oprastajte, dragi moji zemljaci, sto kvarim zabavu. Prastajte sto sam u svijest.

sre - 13.02.2008

Konte(mplativa)

Obuca se zove kao i on. I imalo je uvijek zanimljivih modela za mene a nikad se nijesam usudila. Da ih kupim. Nijesam mogla da gledam te cipele. Podsjecale su me na mracni srednji vijek. Tako je bilo neko vrijeme. I ja tadasnja, drugacija. Surovo doba odrastanja.

A od svega sto sam dobila od njega, sacuvala sam samo srebrne mindjuse sa ametistom, dobijene kada vise nijesmo ni bili u vezi. Za nekakav osmi mart. Nemama pojma zasto. Sam ih dobila.

I jedino sam njih voljela. Cesto nosila. I na prijemnom cak.

Prije nekih desetak dana, kupih cipele. Tog imena. Slatke su. Desna malo zulja.

Dosla sam kuci, gledala nesto nakit i te gluposti. Nema jedne mindjuse...

Sad, kako ih vise nosim, i desna manje zulja...

Btw, dan je za kontemplaciju. Zelena salata, dva paradajza, ananas, balzamiko. I vjetar. Fotkanje macaka.

Kafa sa Markom. Prica mi kako je otac umirao na njegovim rukama. Placem.

Pa onda cutimo. I jebi ga, ja, pa on.

Casa zuci i casa meda.

Ali sam se vratila sebi. Malo energije skupila.

Do sledeceg puta.

The Other Boleyn Girl

Kad li ce se OVO pojaviti...Ah. Ne mogu da docekam...

samo februarski

I opet nesanica, odnosno poremeceni ritam. Cetiri sata sna, budjenje u osam, u skoli do cetiri. Pa iscrpljeno spavanje popodne.

I evo me sad. Bez apokalipticnog naricanja, ali, nece me san. Dobro, sjutra u devet budjenje, kao olaksavajuca okolnost.

Nosi me neki instrumental, maznut od kolega, a niko ne moze da se sjeti cije je to. Rekoh joj, podsjeca me na Frana Lasica, prije nego sam saznala da je nasilnik i da je mlatio ribe. Na nesto lijepo, nesto unutra sto ne umijem da definisem.

Mrtvi toster i dalje sjedi u kuhinji...Cekam da ozivi, sto li.

Gledali smo danas divan film, onako mrtvi od umora i konstantnih preseravanja, zasto, kako, zbog cega...Zove se STRINGS, ljudi su ga radili cetiri pune godine...

Sunce, drago mi je, iako varas. Zebem dok setam ali volim te.

uto - 12.02.2008

Rope

Opustila sam se bila. Konacno. Zivot postoji, krenulo je sve kako treba, itd. Da, cim ovako pisem, slijedi preokret. Odvratni preokret. Ne previse tragican, jos ne visi moj trup sa nogama u vazduhu. Nece skoro, valjda.

Ali nebo poklopi tijelo to i glavu i sve. Nebo odjednom padne i ne pita.

Sinoc smo napravili ludiranje kod mene nas troje, mislila sam da ce biti bezveze jer je dogovoreno prije smaka svijeta, koji se onda desio.

Ali ne. Bilo je ok. Hvala djedu na dobroj lozi. Hvala zetvi na dobroj vutri. Hvala mojima sto me napravise ovako glupu i zajebanu i emotivnu.

Ali sinoc bijase dobro, ludo, amnesticno. Pa se vracam sada sebi i stvarnosti. Zasto uvijek mora biti zajebano, cemu zavaravanje da bi me onda ta stvarnost napala iz potaje...Koliko kosta malo mira, bez svakodnevne borbe za sve, apsolutno sve.

U pozadini Morrisey, ako se tako tacno pise, sa njenog cd-a, fino ide uz pisanje ovo. Istresanje ovo.

Sta ce biti sa Srbijom, sta ce biti sa nama?

pon - 11.02.2008

partija i on

Umro glavni glumac iz najomiljenijeg mi filma.

Roy Scheider (10.11.1932 - 10.2.2008)

All That Jazz

ned - 10.02.2008

Budala

Sve i svasta, ali najsvjezije...

Hajde da napravim koji tost...Ubacim dva manja parceta, zavrsi se to. I onda ne mogu da ih izvucem i pomognem se viljuskom...Dohvatih nesto unutra a da nije hljeb i samo bummmm.

Kazu da sam mogla da riknem. Ali nijesam. Toster je. Bas mi ga je zao. I nemama sad pare da kupim drugi.

Nijesam znala to za toster i viljuske, da se ne vole, tako sam  stalno vadila komadice hljeba...

pet - 08.02.2008

Ovih dana

U jednom idem bosa kroz tunel. A on taman, crn od izduvnih gasova, jasno je da tuda prolaze samo automobili. Ne ljudi.

U drugom idem nekom stazom, zemljom i počinje tlo da se pomjera i da me guta, kao živi pijesak. Shvatam to, ne nerviram se. Samo prelaziš u drugi oblik, govorim sebi. Postajem biljka. Privremeno stanje. Tako sebi u snu objašnjavam.

čet - 07.02.2008

Intimni stranci

Sav si skockan.

Znam. Progutao sam kišobran. Otvoren.

INTIMNI STRANCI

Nemoj još

Htjela sam da pišem o tome kako sam juče zbrisala na par sati do Kotora.

Ali javljaju da baki nije dobro. Onoj o kojoj sam često pisala, koja je moja (druga ili prva?)  majka, kod koje sam prohodala, za koju me veže to nešto - kao da me je rodila.

Godine su, kaže otac...

Upala pluća, pritisak varira, ona osamdeset.

Ali to je žena koja pravi najbolje vanilice na svijetu, koja me je kao klinku i grdila i voljela, sa namjerom. Koja me životu učila. Više nego oba roditelja zajedno.

I užasno se osjećam. I nadam se da će moj borac, moj uzor, moj najveći navijač pregurati i ovo.

Molim ti se.

uto - 05.02.2008

Mučnina

Pokušavam da se ne bavim politikom i sličnim zajebancijama. Međutim vrijeme je tako, da ako bi se čovjek sasvim isključio, postaje ovca. Ne može da žmuri i pravi se blesav.

Zato imama osnovne informacije o onome što se u svijetu zbiva, a i ođe, na nesretnom Balkanu...

Kakav je ovo glupi uvod?

Uhapsili su Džaju. Priveli, šta god.

Meni je to ružno, čudno, glupo. I baš poslije Insajder emisije. Pa jeb'o te, treba žena da napravi emisiju o grešnicima i onda da krene narodna milicija. Zar je samo meni to šuplje???

I što njega a ne Cecu? Da se razumijemo, nemam posebne emocije ni prema jednom ni prema drugom, pokušavam da sagledam stvari što objektivnije...Ali, pokazivati Džaju sa lisicama, kako ga uvode u maricu, kad ima i gorih i grđih iz istog klupka...To je ružno. I glupo. Njega kao primjer da niko nije nedodirljiv, jel da...Pohvale se šalju Brankici, ona kao sređuje stvari...Ma ko u to može da povjeruje...Samo me zanima koji su se sve to neđe okupili i donio odluku - ok, da bi se sačuvali ovaj i onaj, privedite te i te.

Ružno, ružno, ružno. Sve je trulo, malo zamazivanjem očiju i 'hvatanjem par ljudi', dovešće se u red, ostali će se zaplašiti i onda ponašati kako valja. Ma ko će još u to da povjeruje, molim vas...

A diva ništa. I jači od Džaje. Ništa...

Bezveze. Bitno je da su kamere bile tu i sve uredno pribilježile da nacija gušta.

opet vrijeme

U devet čas, u jedanaest ispit. Budim se u deset do jedanaest.

đe je nestala ta vrsta frke? Učenje u poslednjem minutu, ponavljanje...Umjesto toga, stvarno sam prešla na poslednju desetinku. Ok je prošlo, odlično.

Ali meni se spava i sve neka ide tamo neđe...Kako se to dogodilo?

Danas me profesor pita đe sam bila juče i ja mu odgovorim da sam spavala. I sve kul.

Stvarno biram istinu kad god je moguće upotrebiti je. Procijenila sam da je dekan zezator, da sam mu simpatična i okej. Kolege me gledaju. Pa šta sad, devet sati, ali, budala je ko je stavio u toliko.

A i danas, opet teško buđenje, sat kasnije, ali...Kasno i zaspivanje. Ne znam kad ću opet ući u mašinu kako treba. Mrzim, opet, mrzim, svemir neka zna - glupo rano ustajanje.

Sve bi bilo lakše kada bi se živjelo popodne.

pon - 04.02.2008

'VRIJEDNI'

Ubi me usisavanje. Kičma. Mogu ne znam kakvu školu imati, opet metla ne gine, ovako ili onako.

U Bgd za 800 dinara srede stan. Bas me zanima bih li ođe našla nekog da mi sredi ovu sobu i po za toliko.

I mrzim da čistim. Zavidim ženama koje kažu da su bolesne od čistoće. Mene razboli taj rad. Uništi me, svede na ono - žena mučenica, kućanica. Iracionalno valjda.

ned - 03.02.2008

Za nokat, ali za.

Eto, nemojte se pakovati. Valjda je u redu. Za sada.

Sa srecom.

sub - 02.02.2008

Tehnike

A kad te krene maler, ne odustaje lahko.

Pokvario se mobilni, spasih nesto brojeva teskom mukom. Sve fotke i muzika i sve to ostalo - ne postoji vise. Softver riknuo, rekose.

Nije  mi to sada trebalo. Nije nikad, ali sad posebno...Nervi tanki, takav i novcanik. Pa se potrosio i ketridz od printera. Da, to je za nekoga sitnica ali je meni problem ici okolo i traziti ljude koji to rade jer imam mnogo drugih obaveza. Ali, eto, sad sam krepana i sve je zavrseno. Za danas.

pet - 01.02.2008

ZIMSKA NESANICA

Um ne može spavati, može samo ležati budan
i daviti se, slušajući kako se snijeg okuplja
kao na posljednji juriš.

Priželjkuje da je ovdje Čehov i da mu
prepiše nešto - tri kapi valerijane, čašu
ružine vode - bilo što, nije važno.

Um bi volio otići odavde,
ravno na snijeg. Volio bi potrčati
s čoporom mršavih zvijeri, zubatih,

pod mjesečinom, preko snijega, ne ostavljajući
ni tragova ni brazdi, ništa za sobom.
Um je noćas bolan.

(Raymond Carver, Krijesovi, VBZ, Zagreb, 2006.)