|
|
čet - 30.03.2006
Neki sasvim interesantni Bgd klinci
Lica:
Marushka - moja prijateljica Lara - Maruskina prijateljica Mina - Maruskina cerka, 7 godina Kaja - Larina cerka, 9 godina Tata - tata od Mine
Marushka: Znas sta ima novo? Odlucila Larina Kaja da napravi bend, pokupila neke klince i sve Larine instrumente, ozbiljno je u tome. I pozvala Minu da joj bude back vokal. Ona je odusevljena, presrecna. Njeno zaduzenje za sad je da napise jednu pjesmu za band. Juri tatu da joj pomogne u tome, on je ex rock muzicar. I sve bi bilo sjajno i bajno, no se bojim da Kaja ne otkaci Minu, starija polako ulazi u pubertet a dvije godine je u njihovim godinama ogromnaa razlika...
Nije slucajno Mina izabrana za tekstopisca. Ocu je prosle godine napisala pjesmu : `Plovili smo brodovima, vec danima.` A ima i jednu o suncu, sa cetiri godine je zgotovila. Curica je novi Kavafi. Ili ko zna vec...
Prije neki dan je zivo zanimalo sledece: Mama, da li ti je vazniji tvoj mozak od mene?
Objavio mojmentalni_kung_fu u 30. mart 2006 23:21:00
|
26 komentara
sre - 29.03.2006
Ma gluposti
Nedje ok opet ujutro sam setala po kuci, ono svice, jos uvijek svi spavaju, ma milina. I nijesam znala sta vise da radim pa sam uzela da citam neke novine. Prvo me je oko sest vidjela majka, petnaest minuta kasnije i otac, pa su se ovaj, zacudili. Iznenadili. A ona u mojoj sobi, hrce li, hrce. Sta cu kad imam lak sam! Cujem svaki jebeni shum a tek kako na mene onda djeluje motorna testera!!! Zaspala sam kad je ona ustala, oko osam. Poslije budnje, nije bitno u koliko ;) :(, utekla sam vani, od sebe, od njih, grizla me savjest jer sam uzela od oca neku lovu, tj dao mi je on, a gundjao je, a trebalo mi je, pa se onda sva lomim, uzmi pa se kaj, ne uzmi pa se kaj, itd... Faza.
Objavio mojmentalni_kung_fu u 29. mart 2006 22:17:00
|
3 komentara
I spava u mojoj sobi...
Bio je prelijep dan, proveden vani. Stvarno sam zavisna od proljecnog sunca. Dajte mi jos i more i ja sam u raju. I svemu se radujem, kao da sam high. U stvari i jesam, tada sam prirodno high. Dosla je druga tetka, majkina sestra najstarija. Sad ih je bakina muka mobilizovala. Tetka je prije koju godinu bila kod rodjake u Parizu, da joj pazi klince. I od tada, ko o cemu, ona o Francuskoj i Parizu. Fuck. Pa, ona je do nas od Bgd zbog neke zajebancije sa vozovima putovala dvanaest sati, kao od Beograda do Francuske... Aaa, spinana anestezija, to vam se na francuskom kaze tako i tako. Ja i Bilja se samo gledamo. To tek sto je dosla, onako izmorena... Bice to veselih nedelju dana... Jel da, nijesam ja odvratna, samo realna. I pe em es - ichna. I bubljicava kao neka klinka u pubetretu. Hladno mi, pa sam sinoc spavala u carapama. Sad bih da cmizdrim zbog besmisla zivota i svjetskog bola i sta znam...
Objavio mojmentalni_kung_fu u 29. mart 2006 1:59:00
|
3 komentara
uto - 28.03.2006
Slicni?
Tacno u ponoc dosao je dvadeset osmi mart a moj otac napunio pedeset osam godina. Prosle godine, bila sam u Beogradu, Bilja ga je nazvala i cestitala mu, ja se nijesam ni primakla. Dobio je signal tada, zasluzeni - briga me za tvoj b day. A bilo me je, na zalost, itekako briga. Tesko vrijeme, ne samo za matore, prijatelju moj... Uglavnom, bio je problematican sam cin cestitanja, tada sam ga eto izbjegla, kilometri me spasili. Ili njega, ne znam. Promijenilo se mnogo toga za ovih godinu dana, mada nije smio da me poljubi u lice za moj rodjendan. Zagrli? Kako da ne... Prosle godine u celo, ove u ruku. Jebeno je kad se posvadjas i kad si kriv i shvatis, kasno? I stize opet njegov b day, majka se odlucuje na poduhvat kupovine kosulje...Ko li ce, boze dragi time da se pozabavi u ovom haosu bolesnih nam bakica, operacija i cuda...Hm... Otisle smo Zeljka, ja i jos dvoje. Izabrali jednu finu i blesavu Azzaro -vku. Nijesam znala tacno velicinu, nije valjda ona najveca, on crkava muceci se kao nekim dijetama, valjda ce ova biti ok. A Bilja veli: ta mu je previse tamna i luda, nece ti on to. Vidjecemo. I nacerase me njih troje da udjemo kod njega tacno u ponoc i blesavimo se. Rekla sam `ako bude kakvih incidenata, polomicu vas sve`. Zasto incidenata? Klimax ne voli rodjendane kao nekad. Ali voli paznju. I najdraze mu je da se cestita ujutro, jer uvece ne priznaje, veli. Do ovog puta. `Kupila si mi kosulju kao da sam neki mladic`. A opet, sretan je, vidim ga. I super mu stoji, uklopice je sa onom braon jaknom od prevrnute koze. Izgleda mladje,a inace je lijep. Prosle godine nijesam mogla znati to, sad vidim bolje. Bilja se potrudila i napravila kolac. On je bolji covjek i to mu se vraca. Svi su ga poljubili, ja sam mu stisnula ruku, pogledi su nam se sreli.
Objavio mojmentalni_kung_fu u 28. mart 2006 2:05:00
|
25 komentara
pon - 27.03.2006
Tako je to
I onda vise nikako nijesam mogla zaspati, pa slusala Gibonnia i Olivera i prevrtala se po krevetu,a u glavi raznorazni scenariji sto se operacije tice. Onda se tako nakace i ostale negative koje vrebaju iz mraka slabasne curice kao ja sto sam i uteche san ko zna dje... Oko pola sedam sam osjetila nenormalni bol po lijevoj strani, to se moj kamenchich malo mrdnuo, reaguje na brigu. Proslo je i konacno sam zaspala. Operacija je protekla ok. U medjuvremenu je otac rekao da nije dobro ni mojoj drugoj baki, onoj na koju licim...Tako da je danas sve bilu u znaku neke frke, sad su dobro obje...
Objavio mojmentalni_kung_fu u 27. mart 2006 20:51:00
|
20 komentara
Jaka, jaka, jaka
Desilo se nesto nevjerovatno. Dakle, nesto sam bila izmorena, plus me docekalo ovo pomijeranje satova, pa sam zaspala u 23:00. Mislim?! :))) Probudila se u 2:10, cinilo mi se da sam spavala deset sati...Malo se vajkala da cu nastaviti, ma da. I evo me ovdje. Baka se operise sjutra a to sjutra ce za par sati zaista biti danas. Ugradice joj novi kuk, uplasila se, kad smo se vidjele nije progovarala. Cak sam u ovo cetiri sata sna ubacila i nekakvu ludacku scenu podmicivanja doktorice. A ne znam ni hoce li toga biti, i nije zenska nego je tip. Valjda samo pokazuje koliko sam opterecena... Bakice moja draga, ti znas koliko te volim i navijam za tebe jer si ti kraljica i faca.
Objavio mojmentalni_kung_fu u 27. mart 2006 2:58:00
|
3 komentara
ned - 26.03.2006
Neko se jebe a neko pere vesh jer sija sunce. Uglavnom, energije se troshe.
Sedamnest stepeni, nema mraka u sest sati, o jesam li to docekala normalno vrijeme. Srece te!!! Zorica je spavala sa mnom u krevetu, tj zezale smo se na nekom chatu preko mobilnih, bilo je zanimljivo... Biljana mi je prije neki dan rekla: E zbilja, bile su ti slusalice od mobilnog na podu pored kreveta, zgazila sam ih i slomila. Just like that. U fazonu, kriva si sto si ih ostavila na podu. A ja jadnica svaku noc slusam radio preko mobilnoga i onda ih odbacim pored kreveta kad mi se kao prispava. Tako je do sada bilo. Da sam ja njene polomila, frka bi bila. Ali je lijepo vrijeme i sve mi to lakse pada.
Objavio mojmentalni_kung_fu u 26. mart 2006 20:15:00
|
4 komentara
sub - 25.03.2006
Valjda nema slijepih miseva unutra
Negdje oko sest zaspala, mada veceras nije bilo buuum kao prije neko vece. AA, zaboravila sam o tome. Tako fino, s vremena na vrijeme, u mom kvartu poneki autic odleti u vazduh. Narko dileri se ljute jedni na druge, pa salju upozorenja,sto li. Pa kad je odjeknulo, samo sam skocila da vidim da nije sta bilo nasem bim bimu. Nije, bio je dalje parkiran. I onda dodju policije a ja se vratim u krevet. Pa sta, samo jedna bombica. Fuck, seronje kvazi mafijaske. Dosla drugarica koja hipohondrira, nasla me u krevetu ali je bilo fino. Nije previse kukala, cak se i zezala na svoj racun. I tako, ja se rastezem i istezem po mojoj novoj posteljini :)), a ona sjedi prekoputa i pricamo, zezamo se. Da se ustajem, ma hajte, molim vas. Danas je dan za odmaranje, neizlazenje. Kako da ne. Zove me dobra prijateljica sa kojom nikako da se vidim, skapiram da smo sad ulovile termin, inace nista mjesec dana opet, pa brzinsko spremanje i vanka. Ljepo je bilo, chat, chat, chat. Evo me doma i nema vise. Stvarno moram ormaru da se posvetim i jos tako ponecemu, ako ja kazem da je haos, moze se zamisliti na sta to lici...
Objavio mojmentalni_kung_fu u 25. mart 2006 18:53:00
|
6 komentara
...

Od grija do kajanja - Oliver
Covik ja san umoran rici ne razbacivan hodan svojin stopama puten koji san izabra' i nema povratka
Ti si bajka skrivena sobon bi te nosija da te niko ne sporka ne infeta falsin ricima od sada do vijeka
Dusu tebi poklanjan prid noge ti jubav prosipan previse san trazija a sve san odavno vec ima i skoro izgubija
Od grija do kajanja vode samo puta dva ja san oba prosa' grube stvari tebi prizna a nisan triba
Covik ja san umoran rici ne razbacivan hodan svojin stopama puten koji san izabra' i nema povratka
Objavio mojmentalni_kung_fu u 25. mart 2006 4:05:00
|
6 komentara
pet - 24.03.2006
Pametovanje u Jazz - u, a odnekud mirise mara...
Htjela sam da obradim neku temu, da se tako izrazim, i juce pa onda ostavila za danas...Ali djavola. Ne moze da dodje na red. Polako, teme drage, sad bih o necemu drugom. Djiram k`o prava, danas sam htjela da primirim, zaboravila sam da smo juce dogovorile kavu sa Zeljkom i Jelenom...Ah, ajde. Sva sam tako od faza, nekad uticem na njih vise a nekad...E sad je ovo drugo. Plus sigurno imam makar tri osobe koje su ljute jer se nijesmo odavno vidjele. Jbg, stvarno ne mogu da postignem!!! Price, price, price, problemi, odusevljavanja, zabrinutost. Mozda sam i sebicna, odvratna, briga me za druge? Nekad sam bila shira, doslo je vrijeme da ne mogu svakome da se dam. Smatram da je ispravno. Jer je pitanje koliko dobijam... Nije se radilo o tome. Kaze Zeljka, otprilike ovako nesto...Da kad ona upozna sebe i bude smatrala da se poznaje, da ce se baciti u prvi kontejner. Jer sam ja rekla da znam da sam pametna i pomalo luda. Pa veli: kako ti to znas za sebe?! `pa znam i da nijesam glupa, !!!` A inace je sklona tome da na svaku tvrdnju, tudju, da milion svojih, voli oponiranje. Introspekcija, samoposmatranje, misljenja drugih, poredjenje sebe danasnje sa sobom ranijom. Ja danas i ona prije godinu,dvije, pet, nebitno, stalno sam drugacija, posmatrala se ili ne, znam da je tako! Nema sanse da se poznajem sasvim ali se trudim cesto analizirati se, ne shvatam sto je lose u tome i da li je lose... Ima ona fora kod Lepenskog - Ljepota je u oku posmatraca...Pa i misljenje je u glavi tog isto nekog...I sve tako nekako. I koliko svako ima neko misljenje o tebi, valjda ga moras imati i ti o sebi... Nesto jeftino izfilozofirah, ne znam ni da li me razumijete. Zorica pravi veceru - rucak za nas dvije, nije frka ako se jos ko pridruzi... Tj zajedno je pravimo, ja sam logisticar :)...Onda cu da perem rucno neke krpice koje mi je zao u masinu. Mlada sam i kao zdrava, pa mogu. Nije zbog toga, vec mi odgovara, izduvam se...
Objavio mojmentalni_kung_fu u 24. mart 2006 21:15:00
|
3 komentara
čet - 23.03.2006
Nekad treba tako malo...
Nova ljubicasta posteljina oko koje sam se svadjala sa majkom jer misli da je skupa. Jebem ti domacicu. Ona je nula domacica. I super mi je tako nekako uz tijelo, divan osjecaj,a ludacka ljubicasta tamna i svijetla boja. I onda smo se posvadjale i prala sam tonu sudova a ona je kao dosla da mi pomogne i ja sam joj rekla ISH. Otac je `spasio` stvari dao mi je tu kintu, jer njoj je frka da trazi lovu svom suprugu za jebene posteljine zato sto je glupa curka, nego kaze meni : TRAZI TI. Kao da sam ja domacica kuce i kao da je ona moje dijete i sta znam. Sve sam mu fino rekla, eto bas ovako kako pise, totalno me je iznervirala. I onda sam otisla vani i nastao je onaj post od juce. Dakle, sve je ovo bilo juce. Jutros je trebala da posalje neki faks, vezano za Oriflame koji trebam da porucim, potvrdu uplate, jer sa kucnog faksa nije moglo. Budim se, provjeravam je li stigla roba, vele, nije potvrdjena uplata. Zovem mamicu, a ona fino ZABORAVILA da posalje. Mislim... Bila sam sa sestrama kod Jelene, njen b - day, deset zenskih, zajebancija neka, fino je bilo, Zeljka izvodila i zezala kako to samo ona umije. Onda smo ja i Zorica zapalile do Rock club-a i kulirale uz super mjuzu. Kako mi to fali. Ali nece neki da idu tamo, nego samo fensi shmensi... Smrzlo mi se dupe jer je u medjuvremenu pala temperatura,drasticno, pa uz kisu, nije najprijatnije. Ali sam cula na teveu da su opet izdali onaj Gibov cd, `*na svim kioscima za samo 2 e*` za kojim kukam, i to ponistava nabrojana neka sranja.
Objavio mojmentalni_kung_fu u 23. mart 2006 21:41:00
|
6 komentara
sre - 22.03.2006
Krenula sam putem bez vrtanja...
Jes doslo proljece, garant. Pocela sam da zaglavljujem po kafana i da mi bude super. Promijenila sam pa sam nocas presla na baileys sa gin tonic-a. I prelijepo je vani da se mogla nositi prastara pink kozna jakna, a ostalo sve crno kao fantom. Dosao je Bojan da ga modno savjetujem, ja ne znam sto je njima, sto se toliko u mene uzdaju, imaju povjerenje, to jeste. Izgubila sam neki Gibonijev cd, ostao mi u busu kad sam isla za Bgd, a sad mi bas treba, posebno ona fina pjesma ~Moj vapore~...Treba mi, treba mi, treba mi... Zorica mi przi ribu, dobra sestra.
Objavio mojmentalni_kung_fu u 22. mart 2006 21:25:00
|
9 komentara
uto - 21.03.2006
Somewhere
Probudila se, kasno kao i uvijek. Ili rano, s obzirom kad sam zaspala. Ima vise gledanja na to. I leskarila, razmisljala. Nekad volim extremnu usporenost, lutanje cudnim putevima, nekontrolisanje misli, pustim se totalno. to su neka stanja kad mi Bilja recimo u neko doba kaze : Dje si to? Eh, kad bih znala :)... Tusiranje, dugo, uz slican tretman uma. I sve do sada u bade mantilu, dragom, plavom, toplom. A Sade Adu pjeva. Izmedju toga drustveno korisni rad u obliku pranja sudova poslije rucka, jedan sloj crvenog laka prije toga, a drugi sad, poslije citanja Bogunovicevih prica, a prije ovog pisanja, uz miris kave. `Every word you say...And all the time you was smiling with the same smile...Every word you say...` I juce sam se razletjela na strane, razne. I finisirala vece uz gin tonic i onu finu kavanu u kojoj je muzika bila skroz moja, a ja skroz negdje drugo. Mirisalo je na proljece, ali ovaj put ozbiljno, setala sam udisuci vazduh, nesto kao davljenik. Vani je uzas, vlazni, kao kad su Njemci drzali zadnju liniju odbrane pred naletima Rusa, na Berlin. A sad skapirate da se biju ono sto dolazi i ono cije prolazi. Godisnja doba. Tako da sam se danas dala sebi. Uz minimalne spoljne kontakte.
Objavio mojmentalni_kung_fu u 21. mart 2006 18:49:00
|
9 komentara
pon - 20.03.2006
Znam i ja sta je fudbal! ;p

Ma, zezam se,nemam pojma o tome, ali je ovaj opasan. Nije bas pravi fudbaler, citala sam nedje nesto,hmmm. A vidjeh ga juce kad sam bila u nekoj od posjeta. I eto tako...
Objavio mojmentalni_kung_fu u 20. mart 2006 15:27:00
|
7 komentara
ned - 19.03.2006
Aktivno cekanje - postoji li to?
Obidjoh, bijah dobra i pristojna *vise - manje*, uglavnom iskoristih ovaj dan za posjete u nizu i dahu i sve tako. ~B, mogla bi da napises pismo svojoj babi, pa posalji postom, da zna da je se sjetis~, rece otac prije neki dan. Radi se o drugoj, onoj koja je sad zdravija od polomljene. Nijesam bila kod njih od petog marta, tacno znam. A on to suptilno prebaci. ~Rade telefoni, nije frka~ , odvratih. Dakle, prvo bolnica, prije jela i kave, poslije budjenja. Pretty shocking. Zamoljavanje oca za prevoz, odlazak do Mire, njeno iznenadjenje. Posjeta stricu i njegovoj familiji i iznenadjenjeeeee. Susret sa ocem, kod njih. Kakvi su moji klimakterashi, tata, mama, stric i strina. Sjebavaju ih price o starenju - kakvi su nekad bili, a opet ne prestaju o tome... Odlazak do starih roditelja oca mi, sa njim. Nema toliko slova E za sorprezinjo na nashem. `Evo ga N u kaficu, sad smo usle - dolazi`. Aj. Prijatno vrijeme proslo je relativno brzo uz gin i tonic, njih par. Najteze je probuditi se, konstatujem.
Objavio mojmentalni_kung_fu u 19. mart 2006 22:38:00
|
8 komentara
sub - 18.03.2006
Keks i selo ili kako se trosi tudja lova a fino se osjeca. Nova disciplina za mene. Neka je!
Tako neko oblacno vrijeme me je docekalo kad sam pogledala kroz prozor jutros, poslije budjenja. Oko 13:00. Mirise na snijeg a nidje ga. Valjda je lazna uzbuna, tjesila sam se. Dolazi Vuk, `Jesi li mi nasla trenerku i patike. Rekao sam ti da u ponedeljak zelim da odem u svemu drugacijem u skolu.` Aha. Pa ne padaju trenerke i patike s neba, mislim se nesto. `A ti bi da ti ja to potrazim?` `Pa da, i onu proslu si mi ti donijela, super je bila` Ok. Odlazim kod poglavice, otkrivam mu potrebu naslednika. On probudjen, ne zna bas o cemu se radi. Gorivo uzeto, druzina krece u pohod. Tri sestre i njihov brat najmladji, vrli maturant. Ih, kako ce biti lijepo, vec osjecam. Snimila sam mu vec bila neke ludacke, zlatno - narandzaste patike. Vjeruje mi, kao i uvijek, ali na zalost, nije bilo broja za njega. Poslije obilazaka i vijecanja, raznih predloga nas tri, a svaka je drugacije,pa se moze zamisliti na sta je to licilo, braco nash Vuk je jedva cekao da pobjegne :))). Patike i duks, super mu je, ipak je zakljucak. A mi? Poslije zasluzene kave, malo lutanja zenskog i za svoj gusht. Moje farmerke su fenomenalne ;), a Zorica macka i pol u novoj minici i majicici...Bilja se jos misli. Rekoh li da je dan bio oblacan i bezveze? Ma, to se meni nerazbudjenoj ucinilo...
Objavio mojmentalni_kung_fu u 18. mart 2006 21:13:00
|
8 komentara
pet - 17.03.2006
Medjupricha
Stan se nalazi na petom spratu, ovaj u kom zivim. Posto kod mene proljeca nema ni u najavi, odrzavam kondiciju, tj ako je i imam, odrzavam je tako sto mi ponekad padne na pamet da ne koristim lift. To moze da bude vrlo interesantno iskustvo. Sazna se sta komsije kuvaju za rucak. Kakav omeksivac za vesh koriste. Ko najvise psuje predvece oko dnevnika, cija djeca nece da rade domaci zadatak nego majka urla na njih da ostave sony playstation... Sinoc sam provalila ko se uzivio u intervju Momira Bulatovica... Svasta se sazna. A jel ste vi gledali `Sliver`? Hmmm. Inace, tako sam pogubljena nekad, penjem se ili silazim i pljas, iskrsnu na cetvrtom spratu nesto gromno ispred mene, crno, u jos mracnijem mraku. Kad ono, gospon susjed iznio zamrzivac horizontalni veeliki ispred vrata,pokvario se. Zamalo manijak. Pa da se makar nesto desi!
Objavio mojmentalni_kung_fu u 17. mart 2006 21:11:00
|
6 komentara
...
These Are The Days Of Our Lives - George Michael Sometimes I Get The Feelin' I was back in the old days - long ago When we were kids, when we were young Things seemed so perfect - you know? The days were endless, we were crazy - we were Young The sun was always shinin' - we just lived for fun Sometimes it seems like lately - i just don't know The rest of my life's been - just a show.
Those were the days of our lives The bad things in life were so few Those days are all gone now but one thing is true- When i look and i find, i still love you.
You can't turn back the clock, you can't turn Back the tide Ain't that a shame? (ain't that a shame?) I'd like to go back one time on a roller coaster ride When life was just a game No use sitting and thinkin' on what you did When you can lay back and enjoy it through your kids Sometimes it seems like lately i just don't know Better sit back and go - with the flow
'Cause these are the days of our lives They've flown in the swiftness of time These days are all gone now but some things remain When i look and i find - no change
Those were the days of our lives The bad things in life were so few Those days are all gone now but one thing is true- When i look and i find, i still love you
I still love you I love you I still love you I still love you I still love you Still love you
Objavio mojmentalni_kung_fu u 17. mart 2006 16:37:00
|
0 komentara
čet - 16.03.2006
Oklen si ti, mala
Razboljela se Milica, upala pluca. I otisla da snimi ista, ko zna koji put po redu. Takva procedura. Sjedi tuzna skupina bolesnih i cekaju, ulaze kod dr jedno po jedno, ona ih tamo preslusava i izrice presudu tj dijagnozu. Kad, jedan momak ulazi u cekaonicu i hvata se za kvaku od ordinacije. Ni prvi ni poslednji koji ulazi preko reda, to je normalnije. No, ustaje covjek i hvata ga za ruku. `Dje si krenuo, momak?` - `Pa, kod doktorice`. - ` E bogomi ne mozes, tamo je sad moja zena gola! ` Smijala sam se ovome dugo, i sad mi zanimljivo. U pitanju su covjek i zena sezdesetih godina. A dalje... Skroz sam bila fuj juce. Rezignacija zesca. Kao da me je neko polio casom hladne vode. Glupaca sam, znam, svo to stanje u gradu,drzavi, u ovom slucaju zdravstvu, je takvo kakvo je, isto je bilo i prekjuce i prije mjesec dana, pa i juce. Bila sam u bolnici, opet. I pitam se gdje to zivim. Nijesu sada u pitanju samo zdravstveni radnici, vec i sami pacijenti. Cini mi se, tek kad odem zbog necega u bolnicu, drzavnu, tek tada vidim kavog jadnog, nekulturnog, neobrazovanog, siromasnog naroda ima. Dakle, sve ove osobine sagledati odvojeno, jer su sve to vrste, da ne razmatram mijesanja njihova. Pa dje se lijeci srednja klasa gradjanstva, pitam se, smatram da je moja porodica dio iste. Ovamo samo jad, jad, jad. I onda spojim to sa zalosnim uslovima u bolnici, nedostatkom osoblja, prljavstinom, neorganizacijom, nemanjem lijekova , i smuci mi se jako i bude mi tesko. Tako sam juce bila nikakva. Izgleda da je najmanje `srednjih`. Samo krajnosti blata i bljestavosti, bogatih i siromosnih. A kultura, kud se zagubila? Toliko akcenata pogresnih, vike, seljastva, ma ne znam... Shvatim, kao i u svemu ostalom, i po tom pitanju opet se moze primijeniti - Ni ovdje ni tamo...
Objavio mojmentalni_kung_fu u 16. mart 2006 15:36:00
|
1 komentara
sre - 15.03.2006
I kava bez secera kaze: san je laza...Je li?
Budim se fenomenalno raspolozena iako sam spavala samo par sati. Treba zavrsavati obaveze, stoga rano budjenje, u 11:00. Pitam se sto mi je. A- ha! Pa da, sanjala. A u snu sam smislila fenomenalnu pricu za scenario, i kao bila sam vani i onda jedva cekala da dodjem doma i pocnem da pisem. Moze biti da je to bila ona famozna eureka. Sada, poslije jake kafe, shvatam da ideja i nije tako losa,ali ne za ovo sto meni sada treba. Zapisacu obrise, mada se ratom ne bavim, kad je vec doslo, steta da pustim niz vodu. A juce sam sanjala kako moj otac otvara kafanu, ono kafancinu, i mrtav `ladan mi kaze da cu morati tu da radim kao konobarica, dok se malo ne snadje. I sad sam ljuta, kako smo se samo isvadjali. Zato sam bila onako smrknuta kad sam im otvorila vrata. A on ne zna sta ga je snaslo. Kad ga sanjam, bas ga sanjam. Bolje ovi poluproduktivni `umjetnicki`...A mozda i od ovog ceranja nesto ispadne...?
Objavio mojmentalni_kung_fu u 15. mart 2006 13:12:00
|
3 komentara
uto - 14.03.2006
Unutrasnji monolog
Konacno nedje oko nule temperatura i nema snijega i ja vani malo vise. Kad ce vise proljece doci da se iz meda brunda koji gundja pretvorim u ono sto zaista jesam :)? Valjda opet odem dva puta na more, tamo gdje najvise volim. Valjda mi bude jos ljepse, jer uvijek moze bolje. I jebem ti zabare i njihove male konfekcijske brojeve. Ja sam pravo zensko, ej. I tako.
Objavio mojmentalni_kung_fu u 14. mart 2006 21:27:00
|
8 komentara
pon - 13.03.2006
A sta ako dune jako i sobu mi oduva
Zasto u stanu najvise vremena provodim u ovoj mojoj (I Biljinoj) sobi? Odem do kuhinje, cekaju me prljavi sudovi, pokvarila se masina. Ok. Operem, toliko mogu, kad hocu, jel te. Produzim do dnevnjaka, tamo serija. Koja? Pa spanska, portugalska, meksicka, ko zna. Neka sto ne podnosim teve i nekvalitetni program, a to je 90% istog, no serije ne podnosim nikako.I sta da radim tamo? Izadjem. Prosetam do Vukove (I Zoricine) sobe. Ako uspijem da udjem, unutra je najcesce nered. Soba je na sjevernoj strani pa je jebeno hladno, zaludu radijator. Zavirim u njegovu dvd-teku, s obzirom da najvise voli raznorazne katastrofe, tek u krajnjoj nuzdi ponesto nadjem. Eto me u kuhinji, once again, peku pitu, od mirisa mi se povrace, sto cu, slabo koji miris hrane podnosim. I bjezim kod mene. Valjda me razumijete. Ovdje Oliver svira, niko mi ne brani da pojedem pomorandzu u ovo doba `jer ne valja navece da se jede`, nema teve-a, samo ovaj moj lijepi nered i milina. Dodatak: kad nije serija, onda je politika ili sport. Kad nije pita, onda je nekakvo meso i sta znam. Opet isto. Juce smo isledjivale Bojana oko nekih curica...A voli on to, da ga gnjavimo. Znam ja ;). Mnogo je hladno, nema mrdanja vani, plus je noc vjestica, ne smije se izlaziti bez bijelog luka u dzepu - kazu. Ne odoh za cizmu, valjda joj je dobro. Odlucila sam ne pisati o onome sto me muci i brine, o njoj. Makar dok je status quo. Ne moze niko shvatiti, kao sto ne bih ni ja mogla sasvim drugog. Uglavnom, nema novosti. Bori se.
Objavio mojmentalni_kung_fu u 13. mart 2006 18:56:00
|
0 komentara
ned - 12.03.2006
Eto tako nekako, nedelja, itd

Sheryl Crow - My Favourite Mistake I woke up and called this morning The tone of your voice was a warning That you don't care for me anymore I made up the bed we sleep in I looked at the clock when you creep in It's six AM and I'm alone Did you know when you go it's the perfect ending To the bad day I was just beginning When you go all I know is you're my favorite mistake Your friends act sorry for me They watch you pretend to adore me But I'm no fool to this game Now here comes your secret lover She'll be unlike any other Until your guilt goes up in flames. Did you know when you go it's the perfect ending To the bad day I'd gotten used to spending When you go all I know is you're my favorite mistake You're my favorite mistake Well maybe nothing lasts forever Even when you stay together I don't need forever after, but it's your laughter won't let me go So I'm holding on this way Did you know could you tell you were the only one That I ever loved? Now everything's so wrong Did you see me walking by, did it ever make you cry? Now you're my favorite mistake Yeah you're my favorite mistake You're my favorite mistake... Pade mi na pamet ovo. Svi imamo neku `favorite mistake`, kao sto je on bio njena. A i dobra pjesma. Nekad te greske ojacaju i dobro je sto te neke budu, zovu se iskustvom, malo manje prijatnim. Nijesam protiv kockanja, blesa je ko uvijek ide na sigurno... I da, Eric Clapton je bio njena `favorite mistake`, njemu je posvecena pjesma.
Objavio mojmentalni_kung_fu u 12. mart 2006 19:13:00
|
6 komentara
sub - 11.03.2006
Izgledam mi pribranija. A kako se osjecam?
Snijeg pada nemilosrdno, odnijela sam cizmu kod obucara, da je izlijeci. Zaspala sam oko sest, sve razmisljajuci, razmisljajuci, zasto. Obradovala se jako kad me je vidjela. Malo suzile obje. Onda bilo lijepo. Pricale. Ona je veliki optimista i ako je ista odrzi u zivotu, bice bas to. Kaze mi majka: pricaj joj nesto veselo. Odjebi, nijesam ja klovn, niti je ona blesava. Drzala sam je za ruku i rekla joj da mora da bude jaka, da ima nas, da je svi mnogo volimo i da bi mi znacilo da pozivi jos koju godinu. Da se ne stidi zvati sestre jer su one tu zbog nje. ~Zamisli, ne daju nam da obucemo gacice~. A ona jadna sa sve kateterom i cudima... Rekoh joj: nijesu ni meni dali prosle godine kad sam zuch operisala, ovako mladoj i lijepoj, lezi tu i cuti ;)...Smijemo se. Dodjite mi opet. Nego sto cemo. I onda izadjem sa Biljom, na snijeg, beskrajno tuzna. Jos nesto. Prvi put sam cula svoju majku da kaze babi - majko. Trebala je sva da se polomi da bi se kcer mogla emotivno otvoriti... Mnogo sam bliska sa obje babe. Mislim da su mi pruzile vise ljubavi nego oba roditelja zajedno. Svjesno ili ne, ne ulazim u to, ali istina je. Zbog toga ovakvo dozivljavanje i reakcija. Kome nije jasno, neka sada bude.
Objavio mojmentalni_kung_fu u 11. mart 2006 19:47:00
|
18 komentara
pet - 10.03.2006
Kisa ne prestaje
Majka je provela noc pored babe. Da joj se nadje. U sledecih mjesec dana mora biti tako. Ona je, to sam vec pominjala, placljivica i pogubljena, bez neke inicijative kad treba. I valjda nju baba nesto propituje, a ova sta, pa sta. I mojoj jadnoj izmorenoj bolom babi pukne film i kaze joj : `Ista si Bato *moj djed, njen muz*! Nista ne cujes i samo kmezis!` Eto, uspjela je da nas nasmije. Sad shvatate kako se majka snalazi u svemu tome. Moramo da nadjemo neku zenu da je pazi u bolnici. Majka je em nesposobna, em ce izgubiti posao ako nastavi dalje da odsustvuje...Sad ce i tetka da dodje iz Bgd, bice guzve, ko se god pojavi, kod nas ce...Zalosno je sto mi se cini da vise za nju brine moj otac nego njen rodjeni sin, kod kog je bila...Sve je to zajebano. Jos nijesam bila u bolnici. Bilja kaze da joj je danas malo lakse, pa cu otici sjutra. Baba me razumije: znam da je B. tesko, zato je nema. Sjutra cu skupiti snagu i probati da ne otplacem tih 5 minuta...Skoro je sest sati, nista jos nijesam jela. Ne mogu. Kazu, ako se i izvuce, bice nepokretna. Sto god se desi, nece nikome biti dobro. Uz sve ovo, sinoc nijesam prestajala da mislim o jednom filmu. All That Jazz i Bob Fosse. Neka mi smrt dodje kao njemu, Jesicca Lang, prelijepa i u bijelom.
Objavio mojmentalni_kung_fu u 10. mart 2006 18:02:00
|
14 komentara
čet - 09.03.2006
Gorchina
` Starost je tako strasna i ponizavajuca`...Innocence, samo mi je to u glavi, cijelo vrijeme. Papagaj je juce provalio da se nesto desava, i nije uopste vrishtao, kako umije. Posto smo mi stalno bili negdje, njih dvoje su se druzili najvise. Sve je mnogo komplikovanije od preloma. Baba ima djeda, 83 godine. Poceo je da senili pomalo i nekako se sad u starosti nenormalno vezao za nju. Zivi u svojoj kuci, sa ujakom i ujnom, babu poslali nama na lijecenje, jer su na selu - hm, uvijek ima nesto ispod.... Ona prezdravila bronhitis ovog puta i stalno kukala da se vrati, a djed kukao za njom. Sam je u svom dijelu kuce, ne slazu se najbolje. Mozete vec zamisliti kako je to, kad su drage volje poslali majku kod cerke, to se ovdje, recimo, smatra sramotom, kod tradicionalista...Moj matori, kakav je god, htio je i djeda da dovede kod nas, svog tasta... I eto sta se desi. Ne znam sta ce biti sa djedom. Mogu misliti kako mu je sada i sta mu sve prolazi kroz glavu. Bili su okrenuti jedno drugom... A ovdje u stanu lebdi osjecaj krivice. Zasto joj se to desilo, pa kako, je li se moglo izbjeci...Svi cute i svi misle isto. Ako se to sa tegovima pokaze kako valja, drzace ih sest nedelja. Ako ne, operacija. Ne zna se sta je gore i neizvjesnije, po nju. Samo mucenje. Tako mi je zao, ne znam cime je zasluzila ovo. ~Hvala svima na razumijevanju, pisem ono sto osjecam i sto se desava. I bas zato sto ne mogu da uticem, uzasno mi je.
Objavio mojmentalni_kung_fu u 9. mart 2006 16:51:00
|
12 komentara
sre - 08.03.2006
Bespomocna
Nesto je lupilo, cula sam kroz san...Opet ovi ludaci iznad nas cuda cine. Okrenula sam se na drugu stranu, pokusavajuci da utvrdim san. Neko me zove. Sanjam? Cujem plac. Ipak sam budna. Skacem iz kreveta, cuje se iz kuhinje. Baba je na podu i place. Noga joj nekako neprirodno lezi pored nje. Samo smo ja i Vuk kuci, i on jos spava. Panika. Zapela za tepih i pala. Kost i koza je inace, slaba, recimo da je kao pauk. Placem i zovem oca, majku, da dodju. Minuti tako sporo prolaze. Vuk pokusava da je podigne, medjutim, nemoguce je. Vidim da je stanje ozbiljno i pocinjem da se tresem. Dolaze, zovu hitnu, nema vozaca, dovedite je sami. Ej, budalo, kako sami, ko zna sta je slomila...Dolazi neko poslije sat. Moji je sjedaju na stolicu i tako unose u lift. Placem, jako. Baba kuka: sta vam uradih, koji sam baksuz... Butna kost prelomljena na dva mjesta. Srce joj je slabo, ne mogu je operisati jer ne bi izdrzala. Danas su joj stavili nekakve tegove, ne znaju ni samo sta ce. Jako komplikovan prelom. Cijeli dan sam u soku. Puf i zivot ti se prevrne...Prognoze su jako lose.
Objavio mojmentalni_kung_fu u 8. mart 2006 21:19:00
|
12 komentara
uto - 07.03.2006
I svaka latica vrishti: Apokalipsa
Izludjece me nacisto. Mora cvijece da se kupuje, a napolju Ice Age. I jos ce da stuche dobru lovu na to, ali mora se, osmi je jebeni mart, i babi, majci,strini, tetki, kurcu, palcu. Nazvala sam cvjecaru maloprije i narucila sve, da se pokupi ujutro. Samo 60 eu. I svake godine tako, baci se odrdjena suma novca a ono ce da uvene, tj vec je mrtvo. Da se daruje makar saksijsko pa da razumijem, da probam. Ne volim isforsiranost. Veli baba da su pedesetih itekako slavili medjunarodni praznik zena. U partiji su se utrkivali ko ce da kaze bolju parolu, ko ce ljepse da cestita zenama praznik, da sto bolje pohvali i pomene a fe ze, il itako nekako, taj zenski pokret. Kao, sad su oni novi tu i novi je praznik i zene su ravnopravne, jos im se nesto i slavi, njima je sada superrrr...Itd Bljaks. Ne volim.
Objavio mojmentalni_kung_fu u 7. mart 2006 23:15:00
|
3 komentara
I bite my lip, really

In My Secret Life Cohen
I saw you this morning. You were moving so fast. Can’t seem to loosen my grip On the past. And I miss you so much. There’s no one in sight. And we’re still making love In My Secret Life.
I smile when I’m angry. I cheat and I lie. I do what I have to do To get by. But I know what is wrong, And I know what is right. And I’d die for the truth In My Secret Life.
Hold on, hold on, my brother. My sister, hold on tight. I finally got my orders. I’ll be marching through the morning, Marching through the night, Moving cross the borders Of My Secret Life.
Looked through the paper. Makes you want to cry. Nobody cares if the people Live or die. And the dealer wants you thinking That it’s either black or white. Thank G-d it’s not that simple In My Secret Life.
I bite my lip. I buy what I’m told: From the latest hit, To the wisdom of old. But I’m always alone. And my heart is like ice. And it’s crowded and cold In My Secret Life.
Objavio mojmentalni_kung_fu u 7. mart 2006 21:37:00
|
2 komentara
Ko se igra planiranja, taj najebe
Taj snijeg do koljena koji se pojavio u Zagrebu, evo ga. Kisilo je cijelu noc prije ove noci, kisa kao kisa, ko ce se zbog toga nervirati. Jes da je ova menstruacija nesto cudno i mnogo bolnija nego ranije, ma neka. Dakle, kisa bez prestanka i bolna menstruacija i ja, zajedno mi idemo u krevet, tako nekako nikakve, sve tri, kisa, meca i moja malenkost. Ali, avaj. Danas oluja, iz filmova, prava, kovitla se snijeg, nidje zivog celjadeta vani, matorom zaledile brave na autu, samo se iz spavace prebacio ili po nashki prijebachio, na trosjed. Svi doma i svi kao u kavezu krepani. A stomak me rasturao. Bijela cizma je ranjena nekim ogromnim staklom koje se zabilo u djon. Moja nova i fina desna. Plan je bio: utorak vece i bus i pravac Kotor, u srijedu je u diskoteci Goran Karan, znam da ce mi biti super. Plus me zove more, vrijeme je ljepse i sve fino da bude... Usled ovog cg - orskog ` the day after tomorrow `, vecina puteva je van funkcije, onaj Cetinje - Budva se odronio, otklizao, sta li. A temperatura vani nenormalno niska. Moji vriste, ne daju da se ide. Da, ja sam i dalje bolna. Uglavnom, prije tri dana nista nije bilo ovakvo. I sad sam jako ljuta.
Objavio mojmentalni_kung_fu u 7. mart 2006 0:41:00
|
7 komentara
ned - 05.03.2006
Ima jos malo torte, a super je stvarno

Nedelja kojoj nijesam dala da sporo prolazi,a opet sam je pustila da bude ona. Neke Biljine curke so called friends, kokosi zavidljive koje ogovaraju i ne znaju sto bi drugo osim da se udaju, po mogucstvu dobro, poslije zavrsene skole. A mozda i prije, who knows, cudni su putevi gospodnji. Uglavnom, one su dosle,a ja sam morala da odem u izbjeglistvo, napustila sam sobu, jer guse te glupe price. Odgledala sam onda u Vukovoj sobi sa Zoricom `Gori Vatra` i malo plakala, sva ta muzika i atmosfera, nekako su me vukle. Neka, ljekovito je, valja se. A onda poslastica prava. `A Good Woman`. Uzivanje. British akcenat mostly, bazirano na noveli omiljenog mi Oscara Wilde-a, pa mozete zamislit tih recenica, vrcavih, istinitih, bolno. I moja draga cica mica Scarlett Johansson. Slabo joj se vide sise ovog puta. Ne smeta jer lijepo glumi...Ostali su jednako dobri. Pogledajte. Ja sam ga narezala za imati.
Objavio mojmentalni_kung_fu u 5. mart 2006 23:59:00
|
3 komentara
sub - 04.03.2006
Sve danas
Bilja se pridruzila bozijem jatu. Jos je ziva, da ne bude zabune, ziva je, ne fali joj nista, no se krstila. Roditelji su proslavili dvadeset osam godina braka. Naravno da je majka pravila tortu u poslednji cas, jer zasto jednostavno kad moze ono drugacije... Uz sve to, nekako se potrefilo da i kod mene dodju neki ljudi koje odavno ne vidjeh - mjesec, dva, pa je bilo veselo drustvo na okupu skoro pa do maloprije. Zivim otprilike pola sata daleko od manastira Ostrog. Samo jednom sam bila tamo i nije bilo sanse da udjem unutra. Djavo? Nijesam ateista, samo agnostik. Izgleda uplaseni, ili sa kakvim demonom u sebi ;)...
Objavio mojmentalni_kung_fu u 4. mart 2006 22:28:00
|
7 komentara
pet - 03.03.2006
Sachekusha, suochavanje, time machine
U stvari se i ne sjecam kad sam isla skupa sa roditeljima, sama, bilo gdje. Uvijek je jedno falilo ili nas je bilo previse. Bilja i Zorica su odbile, vjerovatno namjerno mi praveci `sachekushu`. Ili njima? Nije mi bilo svejedno, priznajem. Kako smijesno i jadno i cudno u isto vrijeme. U pitanju su roditelji, ljudi koje ne poznajem. Da. I razmisljam kako cemo funkcionisati, u automobilu iz kog ne mogu pobjeci, u situacijama zajednickog odlucivanja, u nekim stvarima koje rade, zbilja, roditelji sa cerkom... Moja izgubljeno - stidljiva majka se trudila, ne crveneci previse.I sama priznaje, tesko da me ima na nju. U zlatari joj se dopadaju jeftiniji komadi, i nekako, bezvezni. Ono sto kazu: kako se ko rodi. Ja i otac smo se, za cudo, juce u vecini stvari slozili. Svidio nam se istovjetni prsten,ali gospodji je bio, hm, neudoban. Izabran je lijep, mada ona vec danas ima zamjerku... Pitao mene, u zlatari, sta cu ja. Bjezi bre. Kitim se drugim stvarima. Dok ne pojeftini malo onaj Armanijev cveni satic ;)))...Rekla sam, to moze u julu, ako zasluzim ;)... Odvela sam ih u par mojih radnji. PS...fashion mu se bas dopao, pitao me ima li koja njihova radnja za muskarce. A mamica, ona se ponasala kao Alisa u zemlji cuda. Odusevljena. Da ne bude zabune, govorim o zeni koja zivi u vecem gradu, ima visu skolu i radi u drzavnim organima trideset godina. Ali opet, kako se ko...Uglavnom, nije bilo crvenih cipela, tek ce da dodju, pa je honorar zavrsio sa PS-om. Setaju tata, mama i cerka, njihovo najstarije. Tata i cerka pricaju, on njoj nesto objasnjava, pa onda ona njemu. Majka gleda cas jedno pa drugo. Oni se slazu, sretna je. I da, na rubu je suza, kao one babe u spanskim serijama. Kuliram. Svi ti kafici su za omladinu, idemo u gradsku kafanu hotela `Crna Gora`. Renovirano, prava kamerna atmosfera, teske zavjese, stilski namjestaj i slicna sranja. Za velike i ozbiljne. I za porodicne price, medju jednakima, djecom, koja to vise nijesu, i stvoriteljima. Opusteno uzivanje. `Ovdje sam sjedio sa Vitom, Draganom, pili smo bas u onom uglu`,,,Itd, old days... Vratili su se oko 17:00, ja nastavila do 23:00, Zeljka i Natasa, prvo po gradu pa onda kod njih doma. Lud dan. Razmisljam o svemu jutros oko pet. Otac, ja, ja - otac, najvise licimo, najteze funkcionisemo. I skapiram da se pored njega nijesam tako osjecala od devete godine. A na radiju krece ~Something Stupid~, stara verzija, Frank & Nancy Sinatra. I rasplacem se kao jebena kisa.
Objavio mojmentalni_kung_fu u 3. mart 2006 22:10:00
|
7 komentara
čet - 02.03.2006
Pomijeshancija
Preksjutra im je dvadeset osam godina braka. Znam jer sam ja godinu mladja, od njega, braka. Uvijek se to obiljezava, bez obzira kako su se dobro i lose i svakako slagali. Kad sam bila klinka, sama sam sve organizovala, kupovala sitnice jednom i drugom, dok mi se nedje, kad sam bila manje klinka, nije upalila lampica: to treba oni sami sebi da kupuju, pa nijesam ja udata. I jos jedan bitan detalj. Kakav je god, otac se vise trudi oko toga. Izgleda da im je ovo bila dobra godina. On: `Jel mozes sa mnom u Podgoricu? Znas da nam je cetvrtog godisnjica, pa bih K. da kupim prsten. Ti da pomognes u biranju.` Mislim da je to prvi prsten koji joj poklanja osim onog vjerenickog i vjencanog. Ili je to bio sve isti? Ne znam tacno. Zato sam se zacudila. Ja: ` A ide li majka - *K pominjana*?` On: `Pa da, ajde, brzo cemo to, poslije toga ti radi sta hoces`. Mislila sam da ce ici i Bilja. Ali ne. Samo sretna trojka. Ne pamtim da sam nedje mrdala sa roditeljima, solo, odavno. Znate, nijesmo se bas slagali. Ovo je neka cudna, nadam se, poslijeratna faza. SAD me traze. Ne Ameri no mojo roditelji, jasno i glasno, trebam im. Uvijek mu je trebalo moj sud, znam to. Prihvatam izazov i nadam se mitu, bez toga nista. Hoce li me ispaliti? Hoce li mi biti odvratno? Hoce li mi biti muka od njene zbunjenosti i izgubljenosti? Idemo za pola sata.
Objavio mojmentalni_kung_fu u 2. mart 2006 14:38:00
|
2 komentara
Thin line ...
Sigurna sam. Nekad sam bila ronilac. Na dah, kao u Big Blue. Necu o tom beskraju uzivanja, na zalost. Radila sam testove licnosti, vise njih, vezano za istu oblast. Uvijek sam izmedju, nekad malo tamo, nekad ovamo. Dajem sve od sebe, da budem iskrena i sagledam se, koliko je moguce. Dakle, oboje sam, i intro i extrovert. Thin line mene nekad prevlaci iz jedne u drugu skupinu. Volim rijeci, da ih pisem , izgovaram, da se mnoze u mom umu, tuku, slave, rade sta im volja...Uvijek bruji i sigurna sam da je guzva, slobodno se mjesto rezervise mjesecima unaprijed. Sto serem ovoliko? Nesvjesno sam povrijedila tri osobe u poslednja dva dana. Zaista nijesam htjela. Ne radi se o tome koliko su mi bitne ili bliske, samo se pitam, odakle takva podudarnost i zasto ja vidim drugacije. Ocigledno se opet ponavlja, konstatacija jednog astrologa - tvoj jezik je nerazumljiv ostalima, nekad vise, nekad manje...Moj humor je prejak, moja istina nije u ukrasnom papiru, gledam u oci. Tesko ovo zivot. Kad si kriv i znas zasto, onda je valjda ok. Ovako, izgleda da nijesmo sa istog drveta... Bih da zaronim i odem u plavo, prateci delfina.
Objavio mojmentalni_kung_fu u 2. mart 2006 1:28:00
|
9 komentara
sre - 01.03.2006
Guzva, svuda
Kada bi postojala visestruko teza i jaca rijec od `preumorna`, opisala bi moje stanje. Izgleda je otislo na sinuse, jer mi je u glavi konstantni tam - tam. Temperatura niks, grlo slusa. Ja i dalje samo cedevitu i caj i kapi za nos. No, obaveze boli dupe za moje stanje, pa sad takva, in law spirits, jurim, jurim. Bilja zbrisala kod dr, sa Milicom, one su primjer nejunacnih Cg-orki. A ja lijenih, zato ostah doma. Dosla je Zorica, femilija komplitid, neobicno. A ja cijeli dan slusam `Jeremy` i `Black`...
Objavio mojmentalni_kung_fu u 1. mart 2006 0:16:00
|
9 komentara
pH designs | Photoshop touch by Lepensky
| RSS Feed pretplata
|