pet - 30.03.2007

Da li je to stvarno bilo nekad?

Dvadeset devetog marta dvije hiljade i pete bila sam u bolnici Bezanijska Kosa. Na odjeljenju plasticne hirurgije. Da, operisala sam tu famoznu zhuc, izgleda da sam oduvijek imala viska. Kamen preko centimetar. Naravno, kako to samo kod mene biva, nijesam izasla sledeceg dana, vec se zakomplikovalo, pa sam ostala cetiri. Da sam dosla normalnim putem tu, a ne platila finu lovu, vjerovatno bih ostala i duze.

 Zanimljivo iskustvo. Oko mene sve zene sa karcinomom, pa sam se sebi cinila smijesna sa tim malecnim problemom. Jes, bila sam najmladji pacijent, ali ko te pita...Sjecam se, sajam automobila a ja cekam na operaciju i krepavam unutra. Sunce, prelijepo vrijeme. Parkic mami. Oblacim mantil preko i grabim vani. Pitam kako da izadjem, ogromna je to zgrada a moje snalazenje je poznato. Sjedem ispred, ne znam kako se to zove, onako fina jedna drvena konstrukcija sa klupicom unutra. Ukjucim Massimov cd, tada bas izasao – Vjestina. I placem, ridam, umirem, cini mi se. I prisjecam se.

Jurio me dugo, i poslije raskida. Nije mi dao da disem. Prijetio, pa se ulagivao i tako u krug. Ljubomorisao cak i kad nikakvog prava vise na to nije imao. Uhodio i sta sve ne...

 Petnaest dana prije operacije, zvao me je. I plakao. `Zelim da ti kazem da se zenim. Sad za dvadeset dana. Pokazivao sam joj tvoju sliku i pricao joj sve o tebi. Ona to razumije.`

`Dje nosis moju sliku?`

`U novcaniku.`

`Jel njena preko moje ili kako?`

`Ne budi takva.`

`Zasto mi sve ovo pricas ,dvije godine nijesmo zajedno, zasto mi javljas, zasto me uopste zoves  u dva sata ujutro? Ne cujemo se odavno.`

`Jer te volim. Jer zelim da ti kazem. Jesi li zaboravila da smo bil izajedno toliko godina? Shvatio sam, naravno, da nas dvoje nijesmo kombinacija za zivot. Pogrijesio sam mnogo sa tobom, hoces li mi ikada oprostiti. Bio sam budala. Najpametnija si zena koju sam upoznao i to ce uvijek tako biti. Cinila si me nesigurnim, uvijek sam morao nesto da se dokazujem, cinilo mi se da sam los i glup.`

`A nju, volis li?`

`Nju obozavam`.

`Hahaha, ne mogu da vjerujem sta si mi upravo rekao. Nevjerovatno. Shvatas li da je sve tvoja projekcija, nijesam te ja cinila takvim, sam si to sebi radio. I davno sam raskrstila s tim. Mislim da je i za tebe dobro da se smiris. Mi ne postojimo vec duze. Je li trudna?`

`Nije.`

`Cime se bavi?`

`Sasvim je drugacija od tebe. Ne slusa Arsena, ne prati knjizevnost, ne bavi se tim. Ne razumije moj posao. Ali razumije mene.`

`A ja te nijesam razumjela?`

`Ti si me i previse razumjela, nekad mi se cini da si znala o meni sto ni sam nijesam. To plasi. Nijesam ti dorastao`.

`O boze.`

`Sta ima novo kod tebe?`

`Nista. Za nedelju dana operisem zuch u Beogradu.`

`O boze.`

`Mislim da je vrijeme da zavrsimo ovaj razgovor. Zelim ti sve najbolje u zivotu.`

`I ja tebi.. I sve sto sam rekao, istina je. O tebi. Cao.`

Jedna era je gotova. Jelena mi salje sms, poslije operacije: `Da, slucajnost ne postoji. Otkacila si dvije stvari jednim udarcem. Kamen i njega. Ides u novi zivot...`

Iako mi nijedno vise nije trebalo, boljelo je jako.

Valjda sam odrastala i odrasla. Sa shavovima.

E da, sest mjeseci poslije toga dobio je djevojcicu. I dao joj je ime koje je trebalo da nosi nasa zamisljena curica. Zivot...

Pitam se ko sam bila i ciji sam zivot zivjela, nekad...Kao da se desavalo nekom drugom.

Dje li je zavrsila moja fotka?

čet - 29.03.2007

Igra pet

Misli me jure.

Zene. Stereotipi. Klisei. Budale.

Pijem trecu kafu. Zeznula sam sa ovim prije, prekipjelo je po sporetu, a zamalo i po meni, druga. Samo bi mi to falilo. Kakvo jutro...

Bila je  teska noc, alibiram. I lazem.

Rekla je, slavimo. Pa sta sad? Zensko vece, slavimo sto smo zene. Idemo u zensku kafanu, kod Vide. Hm. Nijesam bila tamo, cula sam da piche narodnjaci. Ajde i Vida da me vidi.

Cetiri stola, i nidje muskaraca. Zanimljiva kafana. `Rekla sam im – danas mi ne dolazite. Jesam, vala. Ti si nova? Dobro dosla. Evo loza, casti gazdarica Vida`...Vida vidovita...

Cudna zena. Crvena kosa, mrsava, povisoka, kao da je juce bila u polju – koza joj je nekako braonkasta. `Konobarisala je trideset godina, a sad je njena kafana` - dobacuje mi prijateljica. A, to li je. Bilo je njiva i njiva, Vido, govorim u sebi, posmatrajuci je.

`Evoo, tvoja loza. Zdrava mi bila.`

Pocinje kisa, udara o limeni krov, sve nekako ocekujem da ce kap zalutati na moj vrat i onda produziti put kicme. Stresam se. Medjutim, nista se ne desava. `Jos nijesi popila? Bojis se? Ne ide odje tako. Naiskap! Sve tri, sad!` Kucamo se i ispraznismo. Uh, vrelo, vruce. Vida se smije i klima. Za stolom pored nas jedna place. Nije valjda i ona pila lozu. Ja necu da cmizdrim. Nije me muz prevario niti momak ostavio. Ne pada mi pamet. Ali mi je lijepo. Narucujem turu. I Vidi, obavezno. Vjerovatno je to politika kafane, ja tebi – ti meni. Ona odbija i meni donosi duplo pice. `Zene ima da piju koliko ja ocu, da znas. I da se ponovo vrate` - dobacuje mi. Smijem se. Opet nazdravljamo. Ne znam sta pricaju, cini mi se da je svaka u stvari sama. I moje case su prazne. Kad i kako, pitam se. I muti mi se. Ma , i mene je neki nekad prevario, hocu i ja da budem na podu kao ona tamo, hocu da polomim casu i da mu kazem – jebi se, djubre, eto ti nje, ne postoji bolja...Tako je uradila crnka, prelijepa, sa strascu je razbila i zaplakala gorko, tesko, od ljubavi...Bas ide uz rakiju, kazem, i ja bih.`Cuti, glupaco, nijesmo dosle da placemo nego da pijemo. Mozda nesto i naucis ovdje, pa ako se i desi slicno, da znas kako treba`. Nije ni bitno, vise nista nije bitno. Lijepo mi je. Nije pogrijesila sto me je pozvala.

`Zene, ide specijalna muzika, u cast nove gosce. I pice za sve!` - cujem Vidu.

Snijeg pade na behar, na voce
daruj Boze onom ko`sta hoce
pa i meni, sto mi srce zeli.

Da si sretan, k`o sto si nesretan
da si sretan, kao sto si nesretan
pa da dodjes,meni u odaje!

Da mi sjedis medu siltetima
bas k`o pasa medu bimbasama!

U, nije ni meni lako, a nijesam tuzna zog ljubavi. Moze biti da je Vida neka carobnica, umije da iscera iz zena svu tjeskobu i muku. Placem, najozbiljnije, a ne znam zasto. Pjeva Davorin. Zene su poludjele. Moze biti da ce svu tugu ostaviti Vidi na cuvanje. Do sledeceg puta, kad sunce ode...

Poljubac za nju, tuznu...

sre - 28.03.2007

Mozda

Majka je pripremila ukusan kolac, nije prejak a ima keksa, a ja volim keks u kolacima. Kao sto volim rum i kokos. U stvari, najdrazi su mi alkoholizirani kolaci. Zbog toga volim rum kokos kuglice, znate one u kesici sto se kupuju u radnjama.

Majka je pripremila kolac jer je otac danas napunio pedeset devet godina. Ne voli cestitanje uvece, racuna da smo svi rodjeni po danu, a mozda se plasi mraka, ko ce ga znati.Mozda mu u mraku izgleda da je stariji nego jeste. Ko ce ga znati. Cula sam juce, dok je bio u hodniku, isprd ogledala: nikako da skinem ovaj stomak. To je pricao sam sebi. Tj, onome u ogledalu, pretpostavljam. Tja, imam i ja stomacic od cetvrtog osnovne i volim ga. Moze biti da cu u njegovim godinama ipak mati stomacinu, a. Brzo ce to.

Uglavnom ,cestitano je po danu, ja najkasnije, zna se zasto. Pruza mi ruku,  to give me five. Ali ne. Ja hocu da se zaista rukujemo, sa sve gledanjem u oci, pravo i duboko. Sretan ti rodjendan.

 Jos sam sjela na dvosjed pored njega i bila tu par minuta. Sve ispostovano. Bolje nego prosle godine. Po mrvu, napredujemo.

Zbilja, sjetih se, nekad me je na to da smo porodica podsjecalo samo porodicno pakovanje toalet papira u kupatilu. Nekad, nekad, nekad.

I eto tako, pojedoh sad jos jedno parce kolaca. Zove se trostruki uzitak. Kolac.

Boli me glava i idem pod tus da se opustim.

Dobro jutro, generale

Nije da ja ne brinem o njemu, ali Bilja brine mnogo vise, i opet...Mene papagaj proganja. Jutros – oko 14:00, nije se predavao. Setao po meni, pjevao mi na uvo, maltretirao me na razne nacine. Dok me nije razbudio. Ne razumije da sam tada najgora i sebi i drugima. Vazno je da je Bilji priredio zabavu. I otac sav srecan – oni mnogo vole da zeznu moje spavanje, jer su, zaboga, oni budni. Alo, nocni sam coek, sada i dovijek...

Objavio mojmentalni_kung_fu u 28. mart 2007 16:10:00 | 9 komentara

uto - 27.03.2007

Igra cetiri

Budim se oko sest, sunce se tek pomalja. Apartman je odmah pored, tri stepenice i eto me na molu. Nema nikog. Dobro, sada je vec oko sedam, ne zaboravi da sam popio nes i provjerio postu. Pukovniku nema ko da pise. Mislis da je tako?

Skacem, izranjam i plivam. Prijatno je hladna, nije mi problem, oduvijek se tusiram hladnom vodom. Sijecem je, slana je, ali ipak,  ne kao ona u mrtvom moru. Sta bi bilo da je morska voda u stvari zelatin slani? Na sta bi tada licilo plivanje? Ako ne bismo znali za ovo i ovakvo, vjerovatno bi se opustali kao prasad u blatu. Jurili sledecu obalu, trazeci drugaciju boju. Uzivali, kao ja sada. Proslo je vec pola sata, prijatno mi je, prvobitni osjecaj hladnoce davno se izgubio. Znam, siguran sam – ti ne bi mijenjala jutarnji san za njegov hladni dodir, bez obzira koliko ga volis. A za moj?

Prija mi cigareta. I tip na barki pusi. Gledamo se. Ne ide u ribolov, danas je ljepsa zarada prevozenje turista. Jos malo, jos nekoliko cigareta, onda ce iz zvucnika cuti Oliver, Toni, Goran... Neko od njih ce najaviti pocetak novog dana za mornara novog doba.

Dobro ti more bilo.

Bice vrelo, kamenje kaze bosim tabanima. Jos jedan julski dan. Nas dan.

Vrata malo zaskripase, dovoljno da se protegnes. Znas gdje sam bio. Smijes se polubudno, vracam ti osmijeh.

Sa tvoje strane kreveta crne cipele, preko njih ona mala haljina sto im je pravila drustvo sinoc. Volim te neurednu.

Drugi  nes meni, jogurt sa ananasom za tebe.

Dobro jutro.

Poljubac Bijogradholiku.

Objavio mojmentalni_kung_fu u 27. mart 2007 18:35:00 | 5 komentara

pon - 26.03.2007

Arsen, kisa, zora

Sta cu biti kad porastem?

Niko i nista.

Kad cu da porastem?

Nikad.

ned - 25.03.2007

Woman Like A Man

Da se rodim nova, nulta.

Ovako nije trebalo. Unutra je naslagano bezbroj blokova cementnih, a spolja se moze vidjeti vrlo manje. Nekad ni toliko. A oni smetaju, bacakaju se, krnje ivice, dobijaju patinu. Nista nije bilo, nista nije biloooo.

Oci neka budu istovjetne. Sa sve tackama. Kazu, sreca su, tacke.

Ja sam sreca, drugima. Druzi se i zaradices lovu, postaces poznatiji, odskocices na lestvici od znacaja. Biraj. Zovem se amajlija i zuljam sebe iznutra. Protrljaj mi kao stomacic figurini i zamisli zelju. Sa mnom, sa mnom.

sub - 24.03.2007

Kad je meni smijesno i simpaticno i zanimljivo za posmatrati

Neka tisina doma. A tata, mama, baba, Bilja, Vuk, Mladen, Ceca prisutni. I ja.

A tisina. Hmmm.

Ulazim u kuhinju, spremljena supica, usipam u tanjir, cini mi se da je ipak masna za moj ukus. Zato stavljam tanjir ispod slavine i pustam vrucu vodu. Dovoljno je.

Virim u dnevnu sobu. Osmijeh. `Drustvo, sad cu da vas opisem`...

Jebi ga, zaboravila sam na najnoviji istorijski momenat. Prva utakmica crnogorske fudbalske reprezentacija. Tancuju sa madjarima.

Navijaci: tata, mama i baba. Fino rasporedjeni i usresredjeni, ne cuje se nista, osim usplahirenog i vjerovatno preponosnog spikera. Crveni sokolovi, ole, ole , oleee. Kakvi su moji navijaci u dnevnoj sobi. Sunca mala.

Dakle, zato je utihnuo kucni zamor.

A u Vukovoj sobi, ostatak drustva. Vec zivahnija atmosfera. Opa, oni to shvataju prilicno ozbiljno.

Primise nasi sokolovi gol, vec. I Bilja utece, ne moze vise da gleda.

A meni se hladi supa.

I slusam Juliette Lewis & Licks – My Father`s Daughter. Koncert u Skc 21-og maja, valjda. Ide se, valjda.

Victoria Abril 21-og aprila u centru Sava. Ide se valjda. Komproomajz kucu gradi. Nered ne diram.

Mislim da cijeli grad gleda jebenu utakmicu. Voljela bih da znam koliko blesa sjedi za racunarom, kao ja. To su neki fini ljudi.

Vode...Kud vode?

DAMIEN RICE
"Cold Water"

Cold, cold water surrounds me now
And all I've got is your hand
Lord, can you hear me now?
Lord, can you hear me now?
Lord, can you hear me now?
Or am I lost?

Love one's daughter
Allow me that
And I can't let go of your hand
Lord, can you hear me now?
Lord, can you hear me now?
Lord, can you hear me now?
Or am I lost?
[chanting] Cold, cold water surrounds me now
And all I've got is your hand
Lord, can you hear me now?
Lord, can you hear me now?
Lord, can you hear me now?
Or am I lost?

Objavio mojmentalni_kung_fu u 24. mart 2007 0:50:00 | 6 komentara

pet - 23.03.2007

Junkie

Da, volim sunce i dobro mi cini. Naviknem se na isto svo ovo vrijeme i onda baba Marta sruci bijelog koliko hoces a i vise od toga. Plus pms. Pa prezivi ti, tj ja.

Kad nema sunca, razmisljam brze i ludje. Ne produktivno, ako je na to asociralo. Tamnije. Problemi mi se cine gorim nego su inace, plus se taj folder vrlo uvecava. Ako je lose, specijalista sam da napravim jos gorim no je. A i suprotno, odmah da se zna.

Ali sad se ne radi o tome. Nego o iznenadnom ukidanju sunca. Meni. Nije fer.

Dobra vijest: snijeg se topi, kisa ga sjebava.

Drzim se za dobru vijest, zagrlila sam je jako i smijem joj se.

Sunce, dodji.

U pravu ste

Predmensturalno ludilo.

Krofne.Stapici sa kikirikijem, plus kikiriki slani. Pa sad malo i da zasladim, nijesam odavno - cokoladom od rize. Nije previse kolicinski sve to ali je ubijajuce. U ovo doba posebno.

Prije toga pokusaj spasavanja situacije tusiranjem ali zaludu. Lude zene.

čet - 22.03.2007

Umjesto zimskog sna, na javi

Malo pirinca skuvati.

Malo krompira skuvati.

Mala konzerva kukuruza secerca.

Sjediniti. Ostaje pola konzerve kukuruza.

Zavegetati. Bibera.

Kako me je lako hraniti.

Kako me tesko oblaciti.

Smorila sam ih danas u kafani...Nikako da prodje stanje izmedju zdravlja i bolesti. Ja sam u sredini. Pa naslonim glavu na Anino rame i zatvorim oci. Lijepo mi, cuje se Leonard Cohen. Fino u kafani ali meni naisao hladni talas i spavacki, isto talas.

U gradu je, hmmm, tako glupo gradski. Naroda previse, dva dana nevremena je naceralo napolje i one koji se rijetko pojavljuju. Cudna ljudska priroda. Kad se nesto ne moze, onda bi se bas to. Zato, hajde da setamo po snijegu i vodi, mozda opet sjutra krene mecava, pa cemo krepavati kuci. Ja ista takva. Ja narod.

Citam `Kad je Nice plakao` - Irvina D. Jaloma. Popularno napisano – ili, svima se svidja. Od svidjanja do odusevljenja dalek je put.

Citam `O traganju za pozoristem` - Vave Hristica. Sve li izgleda lijepo i lako. Zanimljivo se podrazumijeva. Hvala mu.

sre - 21.03.2007

Glupiranje u medjuvremenu. I citanje. I ne znam kud cu sa sobom. Zarobljena.

Napolju je uzasantno.

Mrdnuh nakratko nablizu, au, idi kuci, budalo.

Cmizdre moje haljine u ormanu.

Patike pod stolom, smijesim im se.

A shalovi i kape spakovani za next year, au, au!!!

Da zamarendam, sendvic.

Mali prst na ruci lijevoj ima dva zloba, je li tako ispada...Rezem hljeb i zarezem jedna od ta dva pregiba. Gledam me moja otvorena koza. I ja nju. Tata, mama, posjekla sam se, koji majmun je naostrio noz, e, bas ste neki...Pa kako cu sad da operem salatu...

Nema jos krvi, nije ozbiljno, tata ce.

Eh, briga vas. Pa znate da sam malokrvna, ne treba uopste da gubim tu tecnost, i ovo je prolem ,ajdeee, zabrinite se. E jebi ga. Nista oni. Zato sto imaju jos troje djece. Ja i da riknem, nidje stete. Samo dobit, najveci sam trosak u familiji.

I tako, tece krv, tece voda, perem salatu, stavljam je u sendvic, sa biberom i zacinom i sirom i majonezom. Prijatno.

Objavio mojmentalni_kung_fu u 21. mart 2007 19:43:00 | 7 komentara

Neopisivo- glupa ali sad upotrebljiva

Jedem pomorandzu. Po dva parceta odjednom, malo fali da se zadavim. Ali necu. Lose vrijeme trazi vitamine. Kad je ovako, cini se da je smak svijeta vec stigao, samo se privikavamo.

Uopste ne volim pomorandze, rijetko se desi da mi neki ukus odgovara. Prije su ljute, nego svjeze slatke, kad zatvorim oci i jedem – pijem.

Silvija Plat je napisala – tezak dan, tesko vrijeme. I ubila se. Bilo je to nekog februara. Sigurna sam nekog ovako martovskog februara kakav je danasnji u gradu N. Bilo je pretmurno i prehladno. Ona nije mogla vise.

Mogu. Pomorandza je  nestala, sad sam zasticena, dovoljna je doza.

A predrasuda je, kaze on, da ne valja jesti pomorandzu uvece. Anyone? Meni je to baka rekla.

Danas neke lokalne smrti i kucno – lokalne nervoze. Nije me jos uhvatilo, a kad ce, ne znamo.

Ne prestaje snijeg. Tamno je preko mjere. Ljudi umiru, lokalno, velim. Cijele noci jurim kljuc za neki prljavi toalet. Piskite prije spavanja.

Slozila sam majice i farmerke.

Bojim se lose gramaticnosti. Necu vani, odmah se upada u vodu. Nemam gumene cizme, procjena je bila – nece trebati ove godine.

Objavio mojmentalni_kung_fu u 21. mart 2007 13:20:00 | 2 komentara

U (ne)vremenu

Masira me teta juce a pokvareni celulit, boli li, boli. Ljepota boli, ljubav boli. Uvijek nesto opozitno. Kao med i zuch.

Doslo je. Smatram da se to desilo mnogo ranije, samo je bilo emigrant, tek sad sredilo papire, proljece. Pa dok se pribere, dok se privikne na novi status. Dobrodoslo.

Nema veze sto snijeg ne prestaje. Grad sablasno miran, zaboravilo se voziti po bijelom, zaglavljivali se automobili prije. A Bilja mi kaze: ajde, samo pogledaj vani. E necu bas. Volim ja emigranta.

Ajmo da setamo po kasnom snijegu, u kasnu uru. Kao u Vitovoj pjesmi.

Ujutro otvori prozor, pokricu se preko glave i biti negdje drugdje.

uto - 20.03.2007

Proljece bilo u decembru, pitajte Shtulica

A sve sam mislila, zavrsice se bez njega.

Nijesu neke fotke, Bilja je autor, ja nijesam imala snage ni za to. Nijesam sad nesto bolesno, prosto sam krepana, fuj, bljak. Pila  limunadu cijelu noc. A ono grmi, prashti, nevjerovatno. Lupaju kapi od roletne, pojacavam malo muziku, da ne mislim.

Kaze majka: B, nemoj da si razmazena. Kenjkala sam i trazila da pomjere sa mog kreveta hrpu garderobe. Kenjkala bebica ja. Ali majka me hoce ozbiljnu, zrelu i nerazmazenu. Kao i uvijek.

Evo vam snijega sada. Necu vani, sjebacu frizuru. Mozda kasnije.

Objavio mojmentalni_kung_fu u 20. mart 2007 13:21:00 | 15 komentara

pon - 19.03.2007

Prosle nedelje, danas

Bole me noge. Podocnjaci su ogromni. Spava mi se.

Virus?

Isto sinoc

Uhvatili me filmovi. Vrijeme bilo. Vjerovatno zato sto sada bas trebam citati nesto, hahah. Mala budala.

Odgledah `Children Of Men`. Odlican Clive Owen, a tek Michael Caine... Film tu i tamo, nije moj zanr sasvim – patetisanje glede bombinga u Londonu i tih fora, kraj svijeta, cita se izmedju redova, osjecaj nedovrsenosti filma, valjda je uvijek tako kad se mijesaju zanrovi... Ali, moze proci. Ova dvojica su fenomenalni.

Fascinirala me je pjesma, odmah sam je skinula, sto i vama preporucujem.

Ruby Tuesday – Franco Battiato

ned - 18.03.2007

Kolijevkiranje

Da sam beba, vjerovatno bi me majka uzela u narucje, njihala njezno, tako uspavala. Nestalo bi tjeskobe.

Da ja imam bebu, uzela bih je u narucje, njihala bih je njezno i nestalo bi tjeskobe.

Ovako, pojela sam baklavu i krenula sa gledanjem `Lost In Translation`.

Moja majka, moja beba. Kljuc.

Slobode?

Ne mogu da se razbudim. Lunjam po kuci, u pidzami, podizem roletne, otvaram prozor. Nista.

Istusirah se, umotah se u omiljeni plavi mantil. Moze jos da posluzi, ljetnji neka saceka.

Hajde da promijenim mlijeko za tijelo, danas da stavim neko za ucvrscivanje koze. Kao, kao. Imam ih milion, pa danas na njega red. Mirise mi se na limun. Samo, zajeb je sto ne upija lako.

`Ajde, Vuce, izadji, hocu da se namazem.`

Obavim to i ostajem bez odjece, dok ne upije, rekoh vec.

Sirom se otvaraju vrata – Vuk racunao da sam sve vec obavila.

`Ej, pa zatvori to vrata!`

Zatvori ih on.

Zavrsi se ta epizoda.

Dolazi Bilja i on joj prica : ` Zamisli, ova ludaca se ne zakljucava kad je gola, mislim, stvarno...Ali neka to, nego ja ulazim u kuhinju i smijem se. Majka pita sta mi je a ja njoj – bas nista, samo sam vidio sestru k`o tek rodjenu. A majka se prenerazila. Ja joj govorim – sta je, pa to je normalno, slobode, razumijes. Nije mi ovo prvi put, no je sad nekako, sokantnije, hahah – E neka su slobode, mene takvu neces gledati!- I nastavi da vrti glavom.`

Smijemo se nas troje. Obucena sam sad, ne brinite.

sub - 17.03.2007

Igra tri

Devedeset cetvrta.

Februar ili kraj januara, ne sjecam se bas najbolje. Zimski raspust je bio u toku, u to sam sigurna. Odoh. Razni prvi putevi. Povratna avio karta. Ljudi nemaju da jedu, ali je avion ipak jeftin. Sto maraka je cudo. Da ides i vratis se pticom, da ti bude dobro tamo i da ti opet ostane. Imala sam sto maraka kad je to bilo vise nego dovoljno. Pad uvijek donese i neko glupavo cudno uzdignuce. Novac vrijedi vise. Less is more ili sta vec. Danas mi sto eura traje dan, u tom gradu.

Dvije godine je proslo od zatvora. Od neke vrste kolektivnog nam nervnog sloma. Svako se oporavljao na svoj nacin. Ja sam bjezala u knjige, u san. I evo me sad na nebu, u suncu, iznad nekog grada koji prvi put vidim. Dobar dan, novi svijete, govori jakna tri broja veca, oci nevjesto nasminkane.

Donijecu svima nesto. Sebi trazim kosulju, crvenu. Zajebi stvar. Previse trazim, ovo je samo Bulevar revolucije i nepregledna rijeka gubitnika,ocajnika, svercera, tezgi. Snijeg, bljuzgavica. Tudje cizme na mojim nogama. A zelim bas one akiak zute iz djetinjsta. Tada sam ih mrzjela, sad bi tako valjale.

Cokolada na haubi neke zastave. Ne gledam rok trajanja, kosta jednu marku, moja je. Svi ce se obradovati. Od kad nijesam jela cokoladu iz celofana, stalno smo pravili neku u zadnje vrijeme. Besplatno ulje, secer i kakao iz pomoci dozvoljavali su samo to. Zato se pticom leti. Ali sad i sa cokoladom.

Starac se polako klati, premjesta  sa noge na nogu, tacno tako. Ispred njega opet improvizovana tezga. Odmah shvatam da je pokupio stvari iz kuce. Moze biti da ce zaradom sjutra platiti dva litra mlijeka i hljeb.

`Koliko kosta heftalica?`

`Pet maraka. Skoro je nekoriscena. Imam i municiju za nju, dva pakovanja`

Razmisljam.

`Seko, ajde, dacu ti i heftalicu i municiju za pet, sve zajedno. Hoces?`

Jadni chicha.

`Hocu.`

Opet pticom. Tuzno izgledaju stjuardese, pokusavajuci da budu gospodstvene i ponosne u ovom raspadu. Kako koristiti masku za kiseonik, sta raditi ako dodje do nesrece...Tja. Jos i na engleskom, ma za koga...Stigoh, ne srusismo se.

Evo i tebi, oche, poklon. Valjace ti za povezivanje onih faktura i otpremnica. Vrlo malo koriscena.

On se raduje. Nije bilo lako naci heftalicu te godine.

Sa radija se cuje neka klasika. Mislim da je Betoven.

Poljubac  za Najs

pet - 16.03.2007

Igra dva

Opisati je? Hmmm. Sasvim obicna kuhinja. Siromasna, muska. Mada, ruzno je deskriminisati, mozda bi moja bila najmuskija od svih, kad bih je imala. Prljavi sudovi me gledaju. I ja njih. Pustam vodu i perem ih. Bez rukavica. Cudim se i nastavljam. U tudjoj kuhinji dobija poriv da pocistim, makar sudove. Lijepo, dobro si pocela. Prati intuiciju, radi sto osjecas. Brisem ruke, gledam jesam li sjebala lak. Ne, drzi se. Na vratima od jedne zidne police ili sta vec, zalijepljeni recepti. Jedan sa sve fotkom. Naziv: socivo. Potpisala recept neka zena iz neke druge zemlje.  Hmmm, dakle to je famozno socivo. Kuva se u tri vode. Valjda nekad probam. Mozda skuva za mene.

Necu za tebe, nego za nas.

Pa ja zurim. Moj rucni kalendar ne pokazuje da li kasnim, da li treba da jurim, da li da zovem taksi. Pokvario se sat cim sam dosla. Vrijeme je stalo, nema slucajnosti. Pogledacu na racunaru koje je doba. U, pa zaista kasnim. Nalazim broj nekog taksija, pustaju muzikicu a ja vec cupkam. Gledam po stolu. Sama ona. Zelena spajalica, kao travka. Odakle ti? Ne obicna, nego zelena plasticna. Strpah je u saku pa u dzep. Kao suvenir. Od kokoske mi. Taksi stize za tri minuta, rekli su.

Poljubac maqi.

čet - 15.03.2007

Igra jedan

Godisnje doba mi nije bitno. Kao ona pjesma Ibrice Jusica – U svakom slucaju te volim. Samo da dodjem.

Kad stegne studen, vrtim slike, pustam snimke, mirisem kupaci kostim. Bez obzira sto je regularno opran, zadrzava i dalje onaj miris. Mog mora.

U jesen je mirno i toplo. Poneki penzioner, parovi nevezani za sezonsko ljetovanje i cudaci meni slicni.

Opet pjesma – Jos malo setnje uz more i gotovo... Rastuzi me iako nikad nije gotovo. Samo privremeno.

Puca me inspiracija i emocije. Zivim tren. Pretvaram se u ogromno oko i vidike sve skupljam u jedan. Eto me na pucini. Najdublje vuce da skocim, docekam plavo iznad i izranjam dugo, dugo. Sama i dovoljna. Naucila sam tako.

Strast pretvoriti u kreaciju.

Strast sagoreti u sebi.

Budi strast sa mnom, ajmo na more, ugrij moju studen, hocu te vise od jednog trena, poljubi me u oko.

Nova lekcija.

Poljubac Tei.

sre - 14.03.2007

Nesto kao

Ustala sam u 5:15. Jutros. Kao, navila ja mobilni i te fore. Ma...Uvijek se probudim prije alarma. Ako se i broji da sam spavala, to trzanje na svakih pola sata.

Tek se budi veliki grad, stizemo na stanicu. Dusha mi spava.

 `A da ipak ides sjutra, pa cemo danas opet na `Brodic`...`

Igrali smo ovo dva dana, sad sam se pripremila i probudila i ne bih opet da prolazim isto. Stisnuh petlju i uvalih se u bus, u 6:00.

Jedini putnik. E svasta.

Dosadni vozac, hvali se nesto, gnjavi konduktera. Nedje sam izmedju sna i jave, ipak osjecam da ce dan biti prelijep. Mozda, da sam ipak ostala... Ne. Pokazi malo odlucnosti.

Eto nas na granici, uzima vozac licnu kartu mi. Iskolacuje oci.

Pa toliko godina imas, pa je li to moguce?

Hm. Ma jebi se, mislim.

I jos se nijesi udala? Obavezno da se udas ubrzo, niko te nece htjeti kad napunis trideset.

Jadni vozac. Jadno njegovo privlacenje paznje mi. Vjerovatno je extra frajer u svom selu i ovo super prolazi.

I takvi fazoni do kraja puta.

Izmedju sam procitala interesantnu knjigu o odnosu majke i cerke – Jasmina Tesanovic napisala, iz pozicije sceri. Vazda isto. Lude sceri  i majke obozavateljke dogmatorke.

Kafana na stanici u Mojkovcu. Jedino zensko unutra sam ja. Nema vode, nema kafe  za mene, uspavanu, pogubljenu. U pet se probudila, ej!!!

Na stanici me docekuju otac i majka. Dakle, pozeljeli me se.

Dolazim kuci, karfiol spremljen. Moja omiljena hrana. Majka postavlja sto za mene.

Brinu se – kao, opet sam smrsala. Nije istina.

Samo me ne mogu protumaciti. Ne dam se.

I zaspah oko sedam i evo me sad.

Kuci?

pon - 12.03.2007

Cetiri

On to zasluzuje.

Kazu, preskakao je po dvije stepenice.

Vidio je dalje i vise, pa su se cudili a kasnije klimali.

Najbolji od najboljih, ipak ode u politiku. Srbija dobila, on otisao u istoriju. I pod zemlju. Tako sa najboljima, vazda bilo. Da ne bi sjebali koncepciju zivog blata.

Spavaj sa andjelima.

A vama preporuka za citanje.

Objavio mojmentalni_kung_fu u 12. mart 2007 11:24:00 | 11 komentara

sub - 10.03.2007

Pun mjesec

Kakva teska noc. Ili snova uopce nema,
ili je to san, koji moze biti i ne mora
biti san sto sluti gubitak. Proslu noc iskrcan sam
bez rijeci na seoskoj cesti.
U jednoj je kuci, gore u brdima, gorjelo svjetlo
ne vece od zvijezde.
Ali bojao sam se poci tamo, pa nastavih hodati.

A zatim budjenje uz kisu koja udara o staklo.
Cvijece u vazi blizu prozora.
Miris kave i ti koja dodirujes kosu
kretnjom nekoga tko je bio odsutan godinama.
Medjutim, komadic kruha pod stolom
pokraj tvojih stopala. I red mravi
krece se naprijed - natrag do pukotine u podu.
Prestala si se smjesiti.

Ucini mi uslugu jutros. Navuci zavjesu
i vrati se u krevet.
Zaboravi kavu. Pretvarat cemo se
da smo u stranoj zemlji, zaljubljeni.

Raymond Carver

Moji dlanovi na obrazima mi. Razbudjujem se iako sam odavno, budna.

Ovaj dan zaista nece da kaze: tu sam. Sve tiho, meni zlokobno. Svira Radiohead.

Mrzim skorpionsku mene. Ubija, unistava, rastura, zagorcava. Cuti. Cuti!

Narandzaste duge carape. Preko njih dokoljenice roze, na crne tufne. Gore zelena siroka dukserica, nije moja.

Prerovih internet trazeci ovu pjesmu. Lakse net nego moj blog. Znam da je vec imam tu nedje. Ali necu da znam zasto sam je tada ubacila.

Volim ovu pjesmu.

Hocu li dozivjeti pedesetu? Hocu li zivjeti vise od njega?

Kad cu postati pijanica?

Hoce li vise vjerovati papirima ili meni...

Ko ce biti moja Tes Galager?

I ovo sam ja. Znam da se ne bojis, previse je vjetrova osjetilo to lice. Samo nemoj ni da odlazis, kilometrima daleko, na drugu stranu kreveta. Da, to samo  tako vidim. Necu da brinem. Ne mogu ti ovi demoni nista. Sad cu ih ucutkati. Cuti. Cuti!

Jesti nesto ljut?

Ne. Ja sam mislio da si ti ljuta.

Ne.

Skuvaj mi caj.

Hajdemo jesti badem.

Jedan tebi, jedan meni.

I opet.

Vertigo

Sa njih dvije se srela, bas bilo super. Volim kafane u koje me ona povede.

Sa njim se srela, bilo stresno. Kako rekoh njemu drugom, udar realnosti po sred mene. Ne moze se od zivota uteci ni odje.

Opet neki vajni fens montenegrini, licem u lice. Pa jesi li to ti? No ko, ja, jes. Jeste li u Moskvi, poznatom cg svratistu. Ne, u Mazestiku smo. Aha.

A prije svega ovoga, zito sa slagom i produzeni espreso sa mlijekom, na trgu. Sama, sat. Cigancad traze kintu, odricem prstom. Muzika sa plejera. Oblacno ali meni lijepo. Uvijek odvojim neko vrijeme za mene i mene. U stvari, ko zna koliko nas.

Kortasarova prica o saobracajnoj guzvi na autoputu. Nijesam je citala, prepricao mi je kad je bilo neko zaglavljivanje. Uglavnom, ljudi odstaju godinamama u automobilima cekajuci na razmrsivanje, radjaju se ljubavi, djeca, poznanstva i cuda razna...

Takav osjecaj sam imala u javnoj garazi, nivo broj dva. Koliko vrcenja u krug, procedura, tame, automobila. Ostala bih godinama zarobljena u garazi, zaljubila se u tipa sto naplacuje i zivjeli bi sretno do krja radnog mu vremena. I tako svakog dana. Ima li miseva na tim mjestim? Bubasvaba? Izduvnih gasova koliko hocete. Postala bih gasoline junkie. I vrtimo se, vrtimo, onda automat pa vani.

Pa se cude sto ne polazem voznju. Pamtim mirise, fizionomije, poglede, trenutke, situacije, osmijehe. Tesko lijevo i desno, pritisni, ubaci, zakoci, skreni, rikverc, parkiraj.

Koliko sam pametna, uporna, tvdoglava, disciplinovana, posvecena...Da umijem statisticariti, primjetile bi se bitne varijacije u prikazanim vrijednostima na tabeli.

ali ne umijem. Vjerujte mi na rijec.

čet - 08.03.2007

Velim, to volimmmm

O tome kako je praznik.

Malo mi smijesno ali neka.

Asocira na komunjarsko doba i sve one muzeve koji varaju ili mlate a sa cvijecem se pojave bas tog dana i grijesi oprosteni.

Vazda se kuci pukne neka dobra lova na razno cvijece babama, tetkama, mami.

A cvijece mrtvo, najvise. Saksijsko rijetko. Makar to da nije tako, pa da malo izvuce situaciju.

Malo sam danas bila kao Englishman in New York  - zajebavala se sa jezikom.

Kako je simpaticno natural born Beogradjanina slusati kako barata izrazima koje koristi moja baba, djed ili vec tako neko.

Gotivna emancipovana shljegnuta ja.

Opet se u Mamutu pojavila knjiga Igora Mandica ali je bezobrazno skupa. Cim to kazem, znaci da me nije uhvatilo da je kupim.

Ali zato, Acinovo sam nesto opet nasla i mislim da ce to biti bolja investicija.

Jes, svi vise znaju da je moj miljenik. Jebi ga. Ko priznaje, pola mu se prasta.

A ovo, onako, kao slikovnica sa golim tetama...Red rijeci, red karikatura.

Kako veli onaj crtani - to volim, to volimmm.

Duva i lupa u roletne.

Duvalo i na brodicu. Smotana teta je snimala prilog za teve, nesto dosadno ekonomsko naklapanje, a Vuksa se iz petnih zila trudio da je zbuni. Ma, slucajno. Simpaticno.

sre - 07.03.2007

Neka avanturizmologija moja

Prosli put nijesam stigla, zato sad nijesam propustila.

Nagovorila sam Sanju, obecala odredjeno mito. I tako smo se zaputile u blok sedamdeset kod drugova chajniza. Jedva je pretekla, ja tu i tamo, priznajem, smucilo mi se na kraju. Ali volim da idem, uvijek iskopam nesto super zanimljivo. U stvari, najvise idem da gledam ljude, razne, uzurbane, pogubljene, pogrbljene, prljave, cudne. Preprodavce, kineze radnike, kineze mafije, kineze bebe i njihove dadilje domace. Cudan konglomerat, moram priznati. I rasirili su se. Modernizovali, nije kao ranije. Kinezi dobacuju da smo najljepse tamo, itd. Opasno, sta reci. I nije za svakog da dodje, ozbiljno, smuci se od mirisa i svih tih ljudi i robe. Hiljadu standova, recimo da tri nijesu smece, ali treba ih naci. Ja volim da otkrivam i trazim, saznajem i sve to tako. Bas bih da odem i na pravi buvljak ,tamo dje se prodaju lijeve cipe stare dvadeset godina. Samo nece niko sa mnom.

Nakupim se raznih utisaka i fizionomija pa ih preradjujem, slazem kocke. Nakupim se i prasine i smrada, ali da se iscistiti. Samo da nije kakav virus, ne bi trebalo.

uto - 06.03.2007

Gushterisanje again

Zenski pas se zove Mica. Prepoznala me je danas i skakutala okolo i mazila sam je. Sunce pri zalasku. Brodic se ljuljuska na vodi. Produzeni espreso sa mlijekom. Proljece, bas onakvo kako treba da bude.

Jos, otac pita treba li mi love. Moze li bolje?

Egomanki uvijek moze - mnogo je samo kad biju.

Mozda sedmica na lotou. Iksirala sam sretne brojeve. Kad me krenulo, sto da ne.

Bonus dani? Ukradeni? Zasluzeni?

Nemam odgovor.

pon - 05.03.2007

Prvi

Drndavac i jebavanje na granici srbijanskoj - mislim da su i ptice legitimisali. Ja od muke jela cokoladu a ne volim je. Dobro, izgubljeno sat i nesto, sta ima veze. I autobus kanta, sta ima veze.

Prelijepo vrijeme. Chichi golub na dlanu. Valjda prosi a meni se oci pune suzama. Ne znam kako da mu dam, nema pored nista dje bih ostavila. Ljudi prolaze.

Zena hrani bebu na klupi. Nekako je...cudna. Poremecena? Ne znam. Gledam bebu.

On kaze: tebe gledaju zene, to je dobar znak. Tja.

Prelijepo vrijeme. Brodic i pas. Kafa, hranim psa i slikavam se sa njom. Pas je zensko i ima crvenu ogrlicu. Stavlja mi sapu na koljeno. Druzimo se.

Sunce, sunce, terase, upijam.

ned - 04.03.2007

Dobro jutro i vama

Naravno, pakovanje pocelo oko jedan. Do tada sam pravila uzi izbor. Ne misica nego stvari koje cu ponijeti.

Poslije toga smisljala efektne marketinske parole za osmomartovski popust kozmeticki. Onda to printala i sortirala proizvode.

Poslije tri legoh.

Jutros treba da se isfeniram. Ok. Sama se budim. Trk u kupatilo i pranje kose. Ups, a odlucila sam juce i izrastak da ofarbam, dje oprah kosu. Pa susenje kose pa farbanje. Evo boja jos neisprana na mojoj glavi, dok ja pisem kataloge. Jurim neke dugove i duznike.

Veli Sanja, trebala bi ti otvoriti poseban sajt sa svim svojim biserima. Frizerka klima glavom. Jebi ga.

Bus krece u 12:15.

sub - 03.03.2007

Bice jos

Sinoc su u mojoj sobi ispod stola prespavale zute cipele i braon cizme. Kako dodjem kuci, bacim se za racunar i cipele pod sto. I tako ostalo. Daje se na znanje.

Sad krenula da obujem zute cipele i puce pertla. Mozda se one bune zbog novog stanista im. Mozda je los znak. Mozda nista nije. Osim sto sam opsovala. Kupicu pertle kod chika na Slaviji.

Stoji covjek pored puta, mi prolazimo autom. U kaputu covjek, nekom starom, ruznom. I sjetim se scene iz filmova kad manijak otvara mantil a ispod nema nicega do njegovog golog tijela. Djevojka se uplasi i vrisne. On stoji i dalje takav, namjerno ogoljen. Ja se uplasim i prebacim na drugi kanal. Samo mi iskoci slika, tek onako.

Uvijek si nervozna dan pred put, konstatuje Bilja.

Uvijek ne umijem da se spakujem, konstatujem ja.

Vrijeme meteoropati ne ide na ruku. Da se vrijeme pita, sad bi se smaknuo svijet.

pet - 02.03.2007

Mirna noc, kisni dan

Najhladniji dan odavno. Nema veze, nijesam se nesto posmzavala zimus, nemam zasto kukati.

Hocemo kod mene ili kod tebe, pita Zeljka. Ma jednako cemo krepavati dje god bile. Ajmo mi vani.

A vidi kako je vrijeme. Ma ko jebe vrijeme.

I nijesmo se pokajale jer je u kafani bila fenomenalna mjuza.

I da, Zeljka, odbismo dva pica. Postajemo ribe!

Mrtav grad. Ljudi s njim.

Citam `Kad je Nice plakao`. Obecava.

Dvije dobre vijesti. Nadam se da ce to i ostati, postati jos bolja konkretizacija.

Jos malo muzike, bas me nesto krenulo.

Čistim svoj život – Arsen Dedic

Čistim svoj život, kroz prozor, ormar stari
čistim svoj prostor od nepotrebnih stvari
Gdje li sam ih kupio?
Gdje sam ih sakupio?
Čistim svoj život, petkom odvoze smeće
kada se nada budi, i kad je blago veče
Gdje li sam ih kupio?
Gdje sam ih sakupio?
Čistim svoj život od onih šupljih ljudi,
kojima vjetar huji kroz glave i kroz grudi.
Gdje li sam ih kupio?
Gdje sam ih sakupio?
Čistim svoj život, da spasim dok je vrijeme,
malu jutarnju nježnost i gorko noćno sjeme
Gdje li sam ih kupio?
Gdje sam ih sakupio?
Čistim svoj život od prividnog svijeta,
od ljubavi bez traga, od jeftinih predmeta
Gdje li sam ih kupio?
Gdje sam ih sakupio?
Čistim svoj život, to hrđa je i tmina,
i osta'ću bez ičeg al' bolja je tišina...

Is gone, is gone, is gone

Zamajavala sam se nekim glupostima sinoc, pisala cijene u jebene kataloge – cetiri ispisana i to je odlicno. Sve i svasta odlagano, ne bih li zavarala mozak. Uz to slusala muziku za opcinjavanje i chatala sa onim ko ce me razgaliti.

Prije svega toga kupila kosulju, crnu, seksi. Moju drugu kosulju. Cista terapija.

Dobar miks koji me nije mogao zeznuti. U krevetu sam ostala sama sa mislima, suocena sa shokom koji me je proganjao cijeli dan.

Sta se desava?

Sta ce biti sa njom?

Ono, znam da postoje manijaci ali ovaj je vrlo realan. I tako. Bas ruzno. Mucilo me to nedje do cetiri. Uzas jedan.

Budim se danas i gledam na sat. Spojene kazaljke – 8:44. Nema sanse da se ja budim u toliko.

Naravno da nema. To su samo baterije u mom medenom fossil – u prestale da rade. Srcad ne trepcu, ona su tu umjesto sekundace.

Ko zna zasto? Ja ne. Mozda...

A bilo je 13:00, u stvari. Moje vrijeme za kucno budjenje.

Sinoc magla, sve je bijelo bilo.

Danas sivilo i dalje – onaj tmurnjak od juce.

Nema sledeceg.

Jos samo sjutra.

I polijecem opet.

Zagrli me jako.

The Child Is Gone

by Fiona Apple

Darling, give me your absence tonight

Take the shade from the canvas and leave me the white

Let me sink in the silence that echoes inside

And don't bother leaving the light on

'Cuz I suddenly feel like a different person

From the roots of my soul come a gentle coercion

And I ran my hand over a strange inversion

A vacancy that just did not belong

The child is gone

Honey help me out of this mess

I'm a stranger to myself

But don't reach for me, I'm too far away

I don't wanna talk 'cuz there's nothing left to say

So my

Darling, give me your absence tonight

Take all of your sympathy and leave it outside

'Cuz there's no kind of loving that can make this all right

I'm trying to find a place I belong

And I suddenly feel like a different person

From the roots of my soul come a gentle coercion

And I ran my hand over a strange inversion

As the darkness turns into the dawn

The child is gone

The child is gone

čet - 01.03.2007

Zivot, da...I to je.

Juce smo bile zajedno. Medjusobna radost. Obradovala se kad me je vidjela, zagrlile se jako. Setale, otisle na pice, dala joj rodjendanski poklon. Pricanje, pricanje, pricanje.

Jesam li dobrodosla kod tebe kuci?

Ona cuti, pa onda nesto onako...Aha, jasno mi je.

On je tvoj izbor, pa i pored vrijedjanja, postujem ga i necu da se suprostavljam tebe radi.

On joj je rekao: sta ona (ja) jos treba da uradi da uvidis da ti je neprijatelj? Ona ne zna zasto je on takav. Ja znam ali cutim. Ona je udata i ceka bebu. On je njen izbor. I da, kako neko kaze, izgleda da sam ja kolaterarna steta. Prva. Pa zaboga, tek pet mjeseci su u braku...Sve je odstranio, pa i kumu. Sta fali.

U, kako mi je bilo zao i tesko. A sve se smjeskam, pricamo o trudnoci, bebi. Kupio joj markirani sat, naocare, ovo, ono. O njemu ne.

Ona: Ovo mi je najsrecnijih pet mjeseci u zivotu.

Eh, eh. Nevjerovatno. Zmuri li to? Koji je djavo?

Rastale smo se, ona mora kuci da podgrije rucak prije no on dodje sa posla. Vidimo se uskoro? Naravno.

Eto me kod drugarica nekih, pijemo kafu, ja im kukam, sta i kako.

Stize sms od nje: Super mi je bilo! Bas si me ispunila! Volim te, B.....!

Danas, opet stize sms, isto od nje: B....., zao mi je! Od juce popodne traju zucne rasprave. Postedjecu te detalja! Ultimatum je da prekinem kontakt s tobom! Srce mi se cijepa! Nije do mene!

Odgovaram joj: Jako mi je zao. Nije ni do mene.

Zaista nije. Kazu mi, da je bilo ko u pitanju, jednako bi ga odstranio. A njoj sam odgovorila: I sama si svjesna da njemu smetaju gluposti kod mene. Prosto me ne voli. A ja ne mislim zbog njega da se mijenjam. Nije mene ozenio.

I ona, veli, ne zna sta je njemu. Sto je takav...

Znas, draga, moja, ali neces da priznas.

Neka ti je bog i svi sveci u pomoci.

Volim te.

Zbogom.

Tvoja kuma. Tvoja najbolja drugarica, nerazdvojna devet godina, u dobru i zlu, – ja ih srecom imam jos, ali ti...

Danas, prvoga marta, dajem casnu rijec da...sta?

Tmurnjak. Zaludu podignute roletne, razlika je neznatna. Zbog toga sam zagrijala kupatilo vrhunski – znaci da bi se neko od ukucana ugusio na mom mjestu, i ovrucila se najtoplijom vodom koju je moje tijelo moglo izdrzati. Prija.

Sva sredstva dozvoljena u borbi protivu tmurnjaka.

Spanska serija je glupost za  intrige koje se pletu oko mog imena i djela, pojave. Sta god hocete. No, ja stojim postojano kano klisurina, veli himna.

I nocas u snu mi se pilo pivo. Ja ga ne volim. I kupila bijeli dzemper sa perjem. Ne volim bijelo, a perje tek.

Poceo je mart. Na danasnji dan prije godinu mi se pokrenuo kamicak u bubregu, fuj je bilo. I prvi put sam nedje isla sa mamom i tatom, poslije x dana. A prvo sam isla , pa onda tetktonski poremecaj. Sad kapiram vezu.

Osmog se baba polomila i cula sam je kako kuka. Samo mi u stanu.
Stresan bijase taj mart.

Drzim palceve ovom.