sub - 29.04.2006

Sunce, nemoj da boli kad se budes radjalo again, kad god to bude

I to se cudo desilo. Odgledala sam americku komediju, do kraja. Zove se `Euro trip`. Moze biti da je spasilo sto se najveci dio odvija u Evropi :)). Jos i iznenadjenje: kao sporedni lik pojavljuje se Rade Serbedzija.

Dan vise - manje obican. Opet se pokazalo da je podmladak pametniji od stvoritelja. Podmladak se onda nanovo razocara. Neka sto nemam uzor, no jos moram da izigravam ucitelja. A ja ni casove na kojima sam mogla da zaradim nijesam drzala, jer mrzim lose, nikakve djake i necu nikad raditi u skoli!

U, sto mi je sad lakse.

Svi su nesto nadrkani, borim se, borim se.

pet - 28.04.2006

Pomalo kishi i svidja mi se

Stize ljeto!

Kupila sam prvi kupaci kostim za ovu sezonu!

Super mi je!

I sta jos? Bila sam u solarijumu.

Inace, rodbinsko druzenje, bas pravo. Dosli su Tanja i Ivan iz Bgd, malo smo prosetali, odavno nijesmo bili u ovom gradu skupa. Bilo je lijepo. A plus jos njihova mama, djed koji je konacno doveden da vidi bakicu, i njena najmanja unuka Zorka, ima iste usne kao Severina. Dala sam joj moj neseser sa karminima i sjajevima, bila je na sedmom nebu.

Aj sa nama za Bgd, aj, aj. Ne moze, ide mi se ali obaveze vaznije. Bravo ja.

A majku je histerija uhvatila, iako joj najblizi dolaze u goste. Sta, kako, kuku njoj - ne vjerujem da je spavala sinoc. Ali, naucila se, nije smjela da me budi previse rano. Naravno da za tim tremarenjem nije bilo apsolutno nikakve potrebe, ali to je ona. Bila sam dobra i vrijedna i obradovala sam je - sudovi su bili moja duznost, again.

Desava mi se nesto cudno. Pricam i ne mogu da se sjetim neke rijeci, nikako. Ne znam dje se zagubi i zasto...

čet - 27.04.2006

Neka Bude Tako

U nekom poslu cijeli dan, onaj dio dana koji zivim. Onaj prvi, jutarnji, fino sanjanje. Stiglo me je, ustajanje `rano` a lijeganje isto tako, u zoru rano.

Mozda se prehladim a mozda i ne. Bilo je kise.

sre - 26.04.2006

Kup Sampiona

Nesto nijesam in the mood za pisanje, ali ako to sad ne uradim, otici ce feeling, otplovice drugdje.

Veceras sam gledala dramu Patric-a Marbera `Closer`. Film je snimljen prije par godina, razocarala sam se sto su uzele Julia-u Roberts, nije bila za tu ulogu i tacno smeta filmu. Volim Marbera, pa da vidim kako je na daskama, nasim. Elem, mlada rediteljka Lidija Dedovic je komad rezirala, dosao i ovdje iz Pg. Danas da kupim karte, cvrc, nema ih - `ako tek nijeste rezervisali, nema sanse`, veli tip iz pozorista. Ma kako da ne. A dijelite tuda po partijskoj osnovi ili direktorskoj fotelji, da se direktorske gospodje `nauzivaju` freshke umjetnosti. Nece moci.

Zbunim ja njega i odgledah predstavu. `Pa kolege smo, cak sam htjela da platim kartu, sad ne preostaje nista drugo, nego da dodjem bez nje, ako ih nemate`. I bi tako. Beskompromisno samopozudanje vazda pali, a i laz je bila malecna, otprilike i jesmo kolege ;).

Dvoje glumaca nije imalo blage veze,,,Sta da se radi, valjda ce se popraviti. Vazno je da je Jelena Nenezic u ulozi Alice bila fenomenalna. To vam je riba od Madzgalja;). Salim, se, odlicna je glumica, to joj odredjenje ne treba.

Bilo je simpaticno gledati kako se sugradjanu zbunjuju u susretu sa dijalozima na sceni, pominjanjem seksa i tako toga. Selo.

Rezija, ajde ok, a muzika njam. I sto je najbolje, na kraju predstave, pocinje pjesma i ja se jezim, ovo sam cula samo kod mene, ovog nema po kafanama. I odusevim se, izgubim potpuno. Pjeva Lhasa de Sela, meksicko - jevrejska kanadjanka, `moju` pjesmu, koja steze oko vrata, gusi, pumpa emocije jace od bilo cega. Pjesma se zove `La Llorona`...Hvala Nenadu sto mi je poklonio toliko lijepe muzike, sto mi je otkrio Lhasu. A rediteljki je to plus, jer je ona birala muziku.

Trivia: pitam teta razvodnicu dje da sjedem, itd, a ona ce: `Nece biti guzve, nocas je Kup Sampiona`...

uto - 25.04.2006

Osjecaj bezbriznosti nekad, ali i sad, upgrade-ovan

pon - 24.04.2006

Smjena!

Prelijep dan je zasluzio da me probude oko 13:00 iako sam zaspala u 6:00. Kako znam? Bas u to doba pocinju da cvrkucu ptice, a tama se razmice. Vrlo zanimljivo - nikakvog drugog zvuka osim tog cvrkuta i stidljivog jutra. Zanimljivo je.

I bi fino vani, setnja i sunce, jako, konacno ove godine, konstatujem da je proljece tu, mada kazu da je u Podgorici vec i ljeto. Nema frke, fino je, velim.

Konacno  sam ostavila zimske krpice za next year. I izvukle smo ljetnje torbe!

Sunceee

ned - 23.04.2006

Kockari i oduvijek kockar

Milica ima veci nos. Meni je sasvim ok, ali ona veli da nije. Dobro Milice, ako nije - onda nije. Mada, glupiras se. Uhvatilo je, hoce da ga operise. Njeni nece da joj plate 0 dje ces sine to da cinis, pa lijepo ti je, da se mucis,itd.Ne i ne. I, sta? Pocela Milica da kupuje top voley i jos nekakve tombole, grebe grebalice, pomalo i kladionicu igra. Hoce da nadje lovu pa to ti je. A nece je, svaki put kaze - znate li da je dobitak sa tombole otisao u nas grad a to nijesam ja bila,uzas, od jeseni ce poskupiti operacija,sta da radimmm...

Dosla danas usplahirena skroz. `Bacila sam auto, bacila sam auto - Biljo, ti si kriva!!!`

???

Veli da joj je Bilja pogresno objasnila kako izgleda dobitak na tim greb karticama. A Bilja: pa nijesam ni ja znala, ja sam ti rekla ono sato mislim, zar niesi nikog drugog pitala.

Naravno da nije.I svo vrijeme, nekih mjesec dana, ona je kupovala i tuzna bacala. I sad je sigurna da je vidjela tri znaka Ford fokus-a,ali posto je drugi bio u drugoj koloni, fino je pospremila grebalicu u kantu za smece. I kuka,kuka. I, dajte mi vise to jaje, znate li da ne valja izaci da se ne pojede.

Meni je muka od jaja, nemam ih u sobi.

Ima taman toliko, oko mjesec, kako se moj otac, sasvim iznenada, poceo interesovati za kladjenje. Na njega sam povukla strast. Kad ga nesto zainteresuje, ide do kraja. I kupi parove, gleda, kalkulise, mozga, pravi kombinacije,cak je uzeo i neke prastare knjige sportske prognoze. Nasla sam na njima moje ime i prezime, crvena hemijska, cirilica. Cirilicu sam pisala tek kad sam propisala. Znaci, sest godina. Pokazujem mu a on: I tad si bila kockar...Svasta te zanimalo.

I uplacuje on svakog dana, euro, dva, pet. `Sad sigurno dobijam.Ako ovaj sistem bude u redu, davacu ti stalno po 50 eura, svake nedelje`.Hahah. Opet slicnost - umijem i ja da se zanesem. Tako svake subote ili nedelje, dva brata se savjetuju - kako je to smijesno. A gleda samo te kvote, sta li, da on zna kojeg fudbalera ili kako tim igra, boze sacuvaj. I opet nista.

`Evo ti 5 eura, veli`. Smijem se. `Dobio sam 17 eura na kladionici!`

Kako je bio sretan. `Ma, to je samo igra, ali, milo mi.` Dobro tata. Cestitam ti.

Svima se hvalio.

Bio je pravi sretni klinac.

A prekjuce zvoni Bilji telefon. Zove je majka, iz kuhinje, usplahireno. `Zvala je Zorica, dobila 4 puta po 20, igrala duplu sansu!` Juhuuu!. Kao da majka zna sta je dupla sansa, hihih. Ali ona je odmah, u svom odusevljenju prenijela ono sto je njoj receno. Odmah, odmah, nije gubila vrijeme na par koraka do nase sobe.

Ne pitah oca je li mu krivo. Inace su se konsultovali, tek sad ce Zorica da mu postane strucni kolsutant. Tatina scer.

Jedno za mene

Hristos voskrese - Vaistinu voskrese!

Svim vjernicima.

Sta ja da kazem? Agnostik kome je zabranjeno da jede jaja - od kad nemam zucnu kesu, jes, jaja, njet.

To je to.

Jako mi fali more, moram uskoro uraditi nesto po tom pitanju.

sub - 22.04.2006

O cvijecu...O budjenju...

Prije nekih sedam - osam godina, kuhinja i dnevna soba bile su prepune cvijeca. Uzivala sam u, brinula se o njemu, ucila, nabavljala pelcere, presadjivala, kupovala razne saksije, dohranjivace, sredstva protiv biljnih vasi...Bilo je prelijepo, nekad sam se sebi i cudila - je li moguce da mi nije dosadilo, je li moguce da sam ja sve ovo izvela. Ne znam danas zasto sam sve to radila, naisla faza.

Inace zivim na petom spratu, stanari se griju na drva. I neka pametnica je odlucila da na provjereni nacin procisti zajednicki kamin, dimnjak, sto li. Ubacila je nesto zapaljeno unutra. I? Pocelo je da dimi svakome ko je dijeli taj dimnjak, citav jedan red stanova. Iako tada nijesmo lozili, kod nas je bilo najgore, ni sad ne znam zasto. Za sekund je dim napunio kuhinju, pa i dnevnu, bilo je nemoguce. Nekako sam uspjela da otvorim prozor, sivo je pocelo da izlazi, kao da gori bas kod nas. U tih par minuta svo moje cvijece je umrlo. Sve, sve. A prostorije su ostale sive. Dosli su vatrogasci, usuli vodu u zapaljeni dimnjak i sl.

Od tada vise ne brinem u cvijecu.

Pa ga i nema previse u stanu. I to sto ima, neko je donio, osmi martovi i ostalo. Majka sadi ponesto s proljeca na balkon, ali, nemam veze sa tim.

Poslije toliko, opet ista prica i isti krivac. Samo sad su nastradali samo zidovi, istina, ne strashno kao onda. Bilja je odmah sklonila Cira na sigurno.

A ja sam probudjena u 11:30, iz nasladjeg sna, mislim da sam bila na Zanjicama. Kad sam zaspala, bolje i da ne pominjem. S obzirom da Bilja jos uvijek shepa, majka ne moze da ostavi baku, morala sam u banku da uplatim pazar od radnje. Ne znam koje vise bio zacudjen, radnica na salteru, mojim outfit-om, farmericama i haljinom preko i tamnim naocarama, ili ja sobom u toj ustanovi. Ne bavim se, to je za ove kucne biznismene.

Nijesam se ni umila, aha.

Poslije sam se vec malko upristojila, to je bila pobuna zbog budjenja. Bila vani do maloprije. Sad mi se tako spava.

Mrzim sto zivim u zgradi. Mrzim.

pet - 21.04.2006

...

Sinead O'Connor - Tears from the Moon

Couldn't sleep so I went out walking
Thinking about you and hearing us talking
And all the things I should have said
Echo now, inside my head

I feel something falling from the sky
I'm so sad I made the angels cry

Tears from the moon
Fall down like rain
I reach for you
I reach in vain

Tears from the moon, tears from the moon

It just ain't fair this thing called loving
When one step there and the other feels nothing
I would have done anything for you
I still love you, baby I adore you

All day I keep from falling apart
But at night when the sky gets dark

Tears from the moon
Fall down like rain
I reach for you
I reach in vain

Stop, Stop haunting me
It should be easy
As easy as when you stopped wanting me

Tears from the moon
Fall down like rain
I reach for you
I reach in vain

Tears from the moon
Fall down like rain
but tears from the moon
can't wash away the pain

Tears from the moon, tears from the moon
Tears from the moon, tears from the moon

čet - 20.04.2006

Karaula

Udara patetikom, nostalgijom, oprostite mi svi fanovi, malo me podsjetilo kad je junak Boba iz `Boljeg Zivota` - Paviceve tv serije, bio u vojsci.

Odavno nije bilo vojne tematike, u tom smislu, seferejovskog odsluzivanja. Divljina, vojska, budala koja opstruira sve, `strogi` nadredjeni, pametnica i debili...Vojna nejebica, pronalazak djelimicnog resenja, dakle i zensko celjade u filmu...Tudje, naravno. Onda se nadoda jos malo zapleta, sukoba, Milosevica, obucara, ovo,ono,,,Kuca cvijeca, sukobi na Kosovu, sve sto ce zamirisati gledaocu, domacem i stranom. A i sve nacije tu, garantuju gledanost na cijelom balkanu.

To je moj prvi utisak, sad sam odgledala.

Sta mi se dopalo? Na kraju ono more plavo, i ono njeno oko u krupnom planu, nedje po sredini i na kraju filma. I njihove ruke dok biraju limun. I odzvanjanje Shejna u makedonskoj zabiti. Muzika sama po sebi, svidja mi se.

Ja sam tri puta mislila da imam nesto bitnije da uradim i prekidala film. Da je extra zanimljiv, samo bi on bio bitan, jel te.

Zbog svih pobrojanih sastojaka, za one koji nijesu zakerala kao ja, film ce biti dobra torta, gledan. A meni se one poslasticarske slabo svidjaju. Jebes glazuru.

Hrabrija

Proljecni virus mi pravi zasjedu. Namjesta pozu. Pali, pozor, sad!

Kijam cijelo jutro, tj moje jutro koje pocinje u 14:00.

Ali nijesam prva, stovise, znam i krivce. Prvo otac, koji je mislio da je dosla potonja ura. Jadnik, to mu se udruzilo i sa nekim pijanstvom, a s obzirom da se tim sportom jako rijetko bavi, nije mu bilo lako, sto jes - jes.

Prenio je to na svoju drugu kcer, poznatog kukumakavca, Bilju. Ni njoj to nije jedina muka. Povrijedila stopalo na aerobiku, jos. Smak svijeta.

I eto tako, ruzna sam i kijam i vruce mi je.

sre - 19.04.2006

I kava i bounty i sok i tedi sa cd-a...

Nijesam ja skroz negativna spram mog malog grada. Ima tu ponesto.

Uhvatila sam malo vazduha i odsetala do radnje. Nijesam slatkish fan, no moze biti da je energy bila in low level, pa trazi tijelo. I tako se zadesio Bounty u mojoj ruci. Vracam se, nije hladno, samo je svjeze, predivno, prijatno, niko mi ne ide u susret, polumrak je, a ulica siroka. To volim kod ovog grada. Prave i siroke, duzina je diskutabilna, s obzirom na grad. Ja sam megaloman, sve mimo Beograda je malo :D. Dje ce neko, no u Bgd, kak`i New York, selo je to. Malo zezanja.

Dakle, osjetila sam se super, sasvim iznenada, zatvorila oci i isla tako jedno vrijeme. U trenerci i klompama i sa osmijehom, Next-om od jagode i onom cokoladicom. Ova mora da je malo skrenula.

A organizam je vapio za nekim punjenjem baterija jer sam danas izvrsila premetacinu ormara. Svake godine se desi smijesna stvar. Tek kad pocne ljeto sjetim se proljecnih stvari od prosle godine. A dok traje proljece, nosim samo ovgodisnje, tek kupljeno, i kukam da nemam sta da obucem. E, palo mi na pamet da zajebem tu naviku!

Nadjoh svasta. Nesto mi i ne treba, dobice novog vlasnika. Nesto mi malo a nesto veliko. Itd.

I sta jos, a bitno, najbitnije?

Veceras je u splitskom HNK-u koncert omiljenog mi Tedija Spalata. Jos ga nijesam cula uzivo, jos nijesam nabavila novi cd, koji je izasao prosle godine (lijeno mi bilo skidati sa neta sa ovako jadnom vezom - dial up), ali tomorrow never dies. Znam da bih sada uzivala, znam da bih pjevala neke pjesme zajedno sa njim, bila pod namjernom anestezijom od svih gluposti...

Meshtre, sjeti me se, sretnimo se, nekad.

 Dok razmišljam o nama

... Još je jedno prazno veče, moja draga iza nas; naše veče, uvelo cviječe, uvjek su u krivi čas; sad kad ostala si sama i sa istom laži, da češ doč; blijedo svijetlo apartmana, izza tebe guta noč.

I dok razmišljam o nama, sve su crnje misli te; da češ shvatit jednog dana, da je uzalud nam sve; kad te gleda i kad šutiš, još te možda želim znaj, al u srcu ipak slutim, da je za nas bolji kraj...

Objavio mojmentalni_kung_fu u 19. april 2006 21:49:00 | 10 komentara

Reminiscencije

U daljini se cula grmljavina. Sada su krupne kapi po simsu, udaraju i u roletne.

Ljeto na selu i spavanje u potkrovlju kuce u to doba, jer je hladnije ili sta, ne znam. To potkrovlje je bilo kovceg za blagom za sve klince, tada. Ogroman neispregradjivani prostor, stare igracke, cipele, garderoba, casopisi, sjecam se da je bilo `Ilustrovanih Politika` iz 68 - me .A tek knjiga, izdanje 54- te i sl. Odatle sam kasnije pokupila `Vodenicu na Flosi` od Dzordz Eliot, trebala mi za faks, nidje je nije bilo. Kako sam nekad gutala Kroninov `Sesirdzijin zamak`, brrr. Sve sam procitala, radujuci se ocevim citankama iz osnovne skole. Godina najvise 12. Ma, svega i svacega.

Cetiri kreveta, dva po dva, udaljenost nekih pet - sest koraka. Pocinje ljetnji pljusak, prvo potmulom grmljavinom a ja se vec prestravljujem. Mrzjela sam je i bojala se. Kako kapi pojacavaju, biva gore, jer udaraju po krovu i meni se cini da ce uskoro smak svijeta. Zagrmi, osvijetli se cijeli prostor, Bilja spava, djed i baba isto tako, samo ja budna i cini mi se sama u cijelom univerzumu...Koji strah i muka. Buditi Bilju - uzaludno, ona nije dovoljan jamac prestanka more. Odlucujem se za, meni se tada cinilo, najriskantniji potez u zivotu. Pretrcati desetak koraka do bakinog kreveta. Tu sam sigurna i zaboravicu sve. Ali kako...Sve je gore i gore...Uzasa mog. I onda ustajem, naglo, dok se prolama zvuk poslije sijevanja, i cini mi se, letim do nje. Uskacem, baka me sanjivo privija uz sebe. Sad sam sigurna. Grlim je, jako, i bjezim pod cebe. Vise nista ne cujem.

Kuca je i dalje na istom mjestu, ali onih sitnica nema, sve je baceno.... Djed i baba su odavno ovdje...

Kad god se ponovi slicna oluja, kao sto je sada ova proljecna, sjetim se tog osjecaja sigurnosti pored nje.

Nikad je niko nije zamijenio.

uto - 18.04.2006

A kad ja budem slucaj...

Nosim kisobran cijeli dan, Zeljka mi se smije. Dodjem kuci i pocne kisa. Kad imas siske, onda moras da nosis kisobran. Nista se ne mora, ali eto, tako ja.

Dosao je GLAVNI u nas grad. Koliko policijeeeeeeee. Nesto kao regulisu, trala. Ali, dosao je, zvrji i zuji po institucijama odredjenim, a sad u mom komsiluku tamo im nesto sigurno pametno prica. Pih, a moja stipendija, moje ovo - ono, dje ne odoh. Ima jos vremena da postanem prodana dusa, za sada sam jos uvijek individualac.

Koliko kostas, individualce?

Znam dosta takvih slucajeva. Kad vam kazem.

Pola stand - by-eva je rijeseno. Sa ovom drugom cu se nekako i nositi. Bitnija ja okej. Lakse mi je, cak sam pojela sendvica nije mi bilo mnogo muka!

...

The Motel

For we're living in a safety zone
Don't be holding back from me
We're living from hour to hour down here
And we'll take it when we can

It's a kind of living which recognizes
The death of the odourless man
When nothing is vanity nothing's too slow
It's not Eden but it's no sham

There is no hell
There is no shame
There is no hell
Like an old hell
There is no hell

And it's lights up, boys
Lights up boys

Explosion falls upon deaf ears
While we're swimming in a sea of sham
Living in the shadow of vanity
A complex fashion for a simple man

And there is no hell
And there is no shame
And there is no hell
Like an old hell
There is no hell

And the sirens flies on their's breif flight
The razor sharp rapture affair
And we light up our life
And there's no one that beeing exploating you
Re exploating you
Like everybody do
Re exploating you
And I don't know what to use
Makes somebody blue
Me exploating me exploating you

pon - 17.04.2006

Nedje sam drugo

Jes, kao da mi je nebo palo na glavu i sve se okrenulo naopacke, a ja kao Alisa u toj njenoj zemlji lutam zaviseci od kojekavih glupih zecova, smanjujuci se tamo dje ne treba a bivajuci dzin medju kepecima.

Zajebani planetarni aspekti? O, yeah.

I pored svega, mora obaveze da se odradjuju, vadeci pozitivu iz one odaje sa zlatnim rezervama.

U, kako sam umorna, jedva gledam.

Vec treci dan mi je muka i zeludac me sjebava, pa sam danas morala da zivim bez moje kave bez cukra i sad je pritisak mnogo nisko. A i bez svih ostalih normalnih hrana za vas, ljudi. Probacu malo jogurta od ananasa, valjda me nece iznevjeriti.

Ne moze jos da se spava, druzi se malo sa prijateljima preko zice, pa onda fino iz kreveta pogledaj neki filmic. Prestace i sinusi da zajebavaju. Ma hoce sigurno.

Bas!

Zasto se kaze umoran sam kao pas a prebicu te kao macku?

Bas se pitam, eto.

Ne hvatam se, stalno nedje, prodje dan, klik, sta si radila - nista kreativno, dje si bila - ne tamo dje sam htjela.

Mnogo je nekulture oko mene. Mislim na nemanje manira, zene koje kao da su prikriveni muskarci, bez finoce, njeznosti i ostalo. Da li je do brda, planina ovih ili sta? `Ne mazi se`. To i ne radim, ja samo izrazavam EMOCIJE, nijesam neozbiljna, samo se smijem, radujem.

Izvinite muskarci, ne mislim da ste grubijani, vec da ste vi bukovo drvo a zene valjda neke breze. Ma...

sub - 15.04.2006

Going UP, going DOWN

Slusamo se

 Una

Noćni gradovi pusti
Mora bez svjetionika
Ja sam živio vječno
Strogi život vojnika

Od početka oluja
I samoća i zima
Al sam sabrao jedva
Ovo malo što imam

Una, Una
Ja sam najgore škole prošao
Gledam drukčije svijet
Ja ustvari i nisam imao nikad
Dvadeset pet, tvojih dvadeset pet

Niti svjetla na licu
Niti suze u oku
Ko je prešao jednom
Vodu tamnu duboku

Ne bih mogao opet
Da me ruše i dižu
Ja te voljeti ne smjem
Mene godine stižu

Una, Una
Ja sam najgore škole prošao
Gledam drukčije svijet
Ja ustvari i nisam imao nikad
Dvadeset pet, tvojih dvadeset pet

Una, Una
Ja sam najgore škole prošao
Gledam drukčije svijet
Ja ustvari i nisam imao nikad
Dvadeset pet, tvojih dvadeset pet

Una, Una
Ja sam najgore škole prošao
Gledam drukčije svijet
Ja ustvari i nisam imao nikad
Dvadeset pet, tvojih dvadeset pet

Arsen Dedic

Objavio mojmentalni_kung_fu u 15. april 2006 2:13:00 | 2 komentara

pet - 14.04.2006

Vrtim se

Konacno sam skinula mejk ap. To mi nekad jako tesko pada. Veceras srednje tesko. Prazna sam. Previse ljudi, cike, vriske, opranih soljica i skuvanoh kava, izrezanih kolaca, nekih ne bas dobro raspolozenih gostiju...Kod mene nema vjestackih prijateljstava, mrtvaca na izdisaju. Bilji je jos uvijek tesko da prihvati da se ljudi mijenjaju.

Ipak, sve u svemu, bilo je lijepo. Ja zabavljac. Zato sam sada ovakva. Battery empty.

I ti jebeni stand - by - ovi. Unistice me. Bice, nece. Ako se desi ono, mozda...Ili ovo, onda tako. Ja ne postojim, nevazna sam. A o cijem zivotu se onda radi?

Pa poplave, ne idi u Bgd. Ok, necu. Kad kazete da je lose, onda je lose. Ej, ali danas je bio prelijep da, mozda si ipak trebala da dodjes...A sledece nedelje Vaskrs. Uh.

U svemu tome, ukradenih sat vremena i setnja sa Anom. Ide u London 21-og. Ovog puta zaista na duze, mozda for good, who knows...I poziv za posjetu njoj i njemu, na jesen. Falice mi. A jesen, tako neizvjesna i daleka. Ma da.

Objavio mojmentalni_kung_fu u 14. april 2006 23:10:00 | 9 komentara

Uz Cranberries

Koliko sam sudova danas\ veceras oprala. Svaki put mislim da ih vise ne moze biti. I to kakvih. Dvojac B *sestra i M* kuma mutio i pekao. Bilji sjutra, tj vec sad b - day. Ja sam bila onaj koji finishira. Pobjednice se povukle gotova posla, a krhotine sprema neko drugi. Dosta od mene. Dosta?! Crkla sam. Sa rukavicama, naravno - nikako drugacije. `Nije mi jasno kako mozes, ne bih mogla sa njim`. Rukavice zamijenis, nove ruke jos nijesu izmislili, kozu, itd.

A onda, oko 21:00 se `unormalih`. Iz pidzame u trenerku, isfenirah se, odoh da vratim filmove, uzeh druge, malo do Prla i Bojana - ne vidjesmo se odavno...

Sad sam izljubila onu blesavicu. Mladja od mene 1,6 g. Nikoliko. Ovca tvrdoglava, kao i otac joj i djed. Troje njih u familiji, jadna ja.

I sve dok ovo pisem, pitam se nesto sasvim deseto.

Zasto ljudi vole da gledaju horor filmove? Strave i uzase? Krv i sta znam? Ne mogu ni da nabrojim.

Bas se chiko cudio u pocetku a sad mi ih vise i ne nudi, zapamtio. Kaze, ne moze narezati dovoljno ~Testere~ i ~Hostela~, koliko se trazi. Pra nagon i zov predaka, jaci opstaju, pojedi drugog da ne bi on tebe?

Smatram da je nasa stvarnost vrlo filmicna u tom pogledu, pa mi dodatak ne treba. I ne volim meso, lose mi od njega.

čet - 13.04.2006

Sastavljanje ili ti defragment

Ona bakuta na koju licim, od osamdeset ljeta i dva infarkta, sto se jedva krece, poslala nam rucak - snicle i neki krompir nesto napravljen, ne znam ja to. I strudlu. Tek tako. Svaka joj cast sto me i dalje odusevljava.

Draga moja unuko, ja cu ti vjerovatno poslati neku garderobu ili knjigu novu ili karte za pozoriste. Pokloniti nesto stilski neprolazno. Ipak ce to biti za nekih trideset, cetrdeset godina. Ili nikad. Ko ce znati.

Ali moja baka se trudi i zna da volim strudlu. Upravo sam zavrsavala parce kad sam pocinjala pisanje. Na ostalo mi je muka. Sad bi mogla i kavica.

Nevidjeno je hladno i odlucila sam da danas nema promjene outfita od sinoc. Jeee, cijeli dan u pidzami i super mi je. I carapama zelenim na neke razne pruge. Po potrebi bade mantil plavi, jarko. Eto me.

I otac nesto kenjka i krepava, ima temperaturu.

Dan za kuliranje, meni sa mnom. Juce sam se izdruzila, nasetala, sinoc opet u zimskom, brr. ~Pride & Prejudice~ nije nesto. Izuzev fenomenalnog Donalda Sutherland -a.

Za razmisljanje, pa `Walk the Line`.

sre - 12.04.2006

Strijelci rules:D!

uto - 11.04.2006

U svemu trazi(m) zabavu! Dakle, shishanje i novi look!

Majkina prva reakcija je bila: vise mi se svidjalo prije. Bilja je iznenadjena. Naravno da sam im rekla da sam i bez frizure ljepsa od njiih dvije zajedno. Vole kad se tako salim :))).

A sta je u pitanju? Pa, samo proljecni pljusak, i vjetar ludacki, pa mi se kosa poremetila dok sam dosla doma...

Otac kaze: ne bih te prepoznao na ulici.

Malo sam dovela u red cetkom moje drage SHISHKE, i slatkoooooooooooooo mi je. A i kako bi drugo bilo;). Shrinkovi bi rekli: egomanijakinja.

RIMA: I to sam i svasta,

        Ko priznaje, pola mu se prasta.

pon - 10.04.2006

Papagajska (i)storija

O tome kako je nas sadasnji papagaj glup. Glupo je da kazem moj, iako je kupljen na moju inicijativu. Ne slazemo se. ja ne umijem sa onim glupavim, nemam strpljenja. A sve smo kukali zbog tigrica koje ne mogu progovoriti...

Lokicu sam kupila sa 13 godina. Bila je inflacija i za to sam potrosila svu lovu koju sam dobila za rodjendan. Pa smo ga zajedno i slavile. Zuta, malena tigrica. Extremno pametna. Sve je znala, dje se ne smije, pa ce otac da je juri, znala je da sleti majci na rame cim dodje s posla, pa onda se ova njoj jada a Loki nesto cvrkuce, kao razumije je. Djelovala je na nju super. Putovala je i na selo, kod djeda i babe, kad smo bili na moru. Oni odusevljeni. Pa i kod komsija ostajala jedne godine. I poslije deset godina je uginula. Velika tuga. I nijedna zamjena nije dostojna bila.

Sjedeci je bio susta suprotnost, jer sam smatrala da je tako bolje. Plav, isto tigrica. Ali je izdrzao samo tri mjeseca. Razocarana familija nije htjela vise ljubimaca.

Bilo je nekako cudno prazno. Bas to, prazno, navikli smo na iscjepkane novine, peruske, jutarnje cvrkutanje, razumjece samo oni koji imaju neku pticicu...

I odlucim da kupim nimfu, mladunce.

Joj, skroz je izgubljen u vremenu i prostoru. Otac je dugo pokusavao da od njega napravi papagaja, jer je po njegovim rijecima `ovaj sto krishti obicna ptichurina`...A jes nespretan. Lijen. Nece da leti, ne umije sam da udje da jede...Ma sto cuda. Ali jes da progovore njih dvojica ipak po koju. Majci je bilo teze. Navikla na svoju ljubimicu Lokicu, zensku, zalosnoga Chira je stalno ubacala u `ona`. Mozda nam je zbog toga papagaj poremetio seksualni identitet i postao gay? Jos neisprobano.

Zasto sve ovo pisem? Pocelo je proljece i on kresti i vristi po cijeli dan. A tacno u sedam pocne. Malo je, ovaj, nepodnosljivo. I cuje li koji auto alarm, nagrabusili smo. To nesto cak kao imitira, ijao...

Ne znam koje naocare da uzmem, crne ili braon

Neke glupe obaveze, a vani je ruzno. To zajedno, bljak.

ned - 09.04.2006

Nedelja u gradu N, to je lijepa Vitova pjesma

Nedelja, dan za mene, sjetila sam se nesto njegovanja prosle, pa aj i ove, mozda ne zaboravim i sledece, pa predje u naviku. Dobru naviku, maska za lice, purifying i warming, plus za ochi, druga, soothing. Ako ovako nastavim, mozda probam i onaj parafinski tretman za stopala i ruke. Obicno mi takve stvari ne padaju na pamet, sto je sad...Razmisljanje o prvim borama? Hm, hm...

Zenski kruzok. Biljine krstene kume, kavenisanje, pretresanje...Svi solo, nekome nelahko. I onda razmisljanje, zasto je to tako. Sve u srednjim dvadesetim, fine ali tipova nidje. Normalnih, sta god to bilo.

I veli Stana, odlazeci iz nase sobe: sledeci put kad dodjem, imacu momka. Zajebancija na sopstveni racun je najljepsa.

Kako bih voljela da zivim u kuci. Uvijek me to uhvati s proljeca. Terasa, dvoriste, kuche slatko malo, cvijece, sunce, sunce.

sub - 08.04.2006

O tome da je proljece lukavo. Pazite, malko...

Nista od mog tematskog pisanja jer sam skroz umorna od setanja, vazduha, proljecnog vjetra i kavica na otvorenom. Isto kao ono mlado drvece, biljcice, kad ih dohvate prvi zraci, poslije staklenog zvona zatvorenih prostora.

Ovo je u stvari mart u aprilu, bas zbog te svjezine. No me raduje kad mogu pravo iz kreveta izaci vani i baviti se omiljenom rekreacijom.

Planovi neki razni, a mrzim ih jer nikad ne bude bas to. Jurila sam crvene cipele a donijela doma jedne teget - bijele i jedne bijele. Recimo tako, kapirate me sad.

Zato me vrlo, vrlo interesuje dje cu biti dogodine u ovo doba, jer je vrlo neizvjesno. A mene stand by-evi jebu u zdrav mozak.

Neka je manija zaljubljivanja, stvarno ima nesto u proljecu, i ja sam tada nedje zgotovljena, jer sam rodjena u novembru. Nijesam? E jesam - rodila sam se sa sedam mjeseci :))). Svi se vole, zaljubljuju, luduju, zatvaruju se oci nad mana partnera, odnosno, rozo, oko mene, sve je rozoooo.

A kad magija kaze `odoh ja` - sta ce onda biti? Opet meni cmizdrenje na ramenu.

Zene uvijek padaju na romantiku, makar bila i najjeftinija. Pa neka je u nju upakovano i kontrolisanje, ljubomorica draga roza rozikasta sada, a poslije ljuta narandzasto plamena, i slicne poslastice...Sunce sija, ptice pjevaju, ruka u ruci...

Vecina.

Nijesam vecina.

Vecina place na ramenu, vec napisah.

Mom, aha. Zaludu sto me kicma zeza.

Povjerenje, iskrenost, samopouzdanje, hrabrost - moja romantika.

Proljece i ljudi i kontakti

Zaboravih napisati nesto. Pa kad mi je ludnica kuci, i onako nas je dosta, plus sad ovo oko babe, jedna tetka dodje,druga ode, pa brat od ujaka navratio, bice tu za vikend, blesavi se sa Vukom...Ma, guzva!

Na blogu sam nasla, hmmm, recimo, drugaricu sa faksa tj dobru drugaricu moje drugarice... I to me veoma obradovalo. Nekako sam pretpostavljala da je to ona, ali smo juce konacno razrijesile enigmu ;).

A u ovom postu ce se naci i pjesma koju jako volim, i bas mi se veceras slusa...

Tvoje njezne godine , sto mi mogu dati,
tvoje srce dugo znam, nece da me shvati,
Tvoje oci pune sna, kako da me slijede
Moje pjesme tuzne su, za te jos ne vrijede
Ti bi htjela zauvijek sto sam davno dao
Tebi zivot nudi sve, ja sam ljubav krao
Svoje njezne godine ti ces dati drugom,
jer ja bih tvoje poljupce ispunio tugom.

Ne budi, ne budi se mala,
ti ne znas ni dobro ni zlo
Ne budi, ne budi se mila,
jer nije jos vrijeme za to

Tvoje ruke malene, kako da me grle,
Jer dok moje traze mir, tvoje nekud hrle
Tvoje njezne godine, njezne misli tvoje
mogu da nas razdvoje , prije nego spoje

Ne budi,ne budi se mila,
ti ne znas ni dobro ni zlo,
Ne budi , ne budi se mila,
jer nije jos vrijeme za to

pet - 07.04.2006

Trenutno, prije dorucak - rucka

Zakazala sam kod frizera u utorak, hocu da mi otkine kosu koja ide na celo i da dobijem shishke! Nijesam ih imala jos od onih shabanovskih frizura koje nam je pravio otac kad sam bila klinka, klinkica. Sve sam isprobala, pa cak i kratko, sto mi najgore stoji, ali shishke ne. I palo mi na pamet i hocu. Kako cu se slusati sa njima bas me briga, uvijek postoji snala da se pokupi, hirovi su tu da se ispunjavaju,ako su ostvarljivi i ne ugrozavaju druge, hehe.

Bakica je bolje, a ja kad god odem u bolnicu budem gore, gledajuci sve te jadne sudbine i starosti koje moraju da se muce. Ko zna zasto.

Ledja me i dalje cimaju, ali sam bolje, mogla bih vani, malo samo, moram vani, zovu me prostranstva, takav mi horoskop...

čet - 06.04.2006

Bjezi kiso s prozora

Bas sam juce lijepo `isplanirala`. Rekli su bice uzasno vrijeme, pa taman ako i mene stomak zaboli, tj ako se uklope osrednji bolovi u donjem stomaku i bolovi u ledjima, necu kukati previse jer mi se nece ici vani pa cu da prelezim cijeli dan.

Ma intuicija je cudo.

Temperatura otisla u picku materinu, hladnooo, ja sanjala kako me neko mlati, a to je znacilo da sam imala bolove. I evo sam se pridigla, pao mi pritisak usled odredjenih problema prirodnih i moja vrla sestra mi skuvala kavu. Blijeda sam kao smrt. Tako nekad pisu poredenja, mada ja ne znam zasto bi smrt bila blijeda, ona je jaka i mocna, ne ide uz nju moja malaksala boja.

Nije frka, sve je trenutno, samo malo da primirim danas, fizicki i bice ok. Mentalno pichim mnogo brzo, mislim, mislim, mislim.

sre - 05.04.2006

Straight ahead

Izgleda ne umijem sa granicama. Kad ljenstvujem, najgora sam na planeti. Kad se krenem, do zadnjih granica. Bez obzira sto sam dobila i sto stomak zajebava, danas mi je dunulo da budem svuda, odradim milion glupih obaveza, plus budem mojoj familiji spoljni momak. Trebao mi je vjetar u kosi, na licu, da izduva i otjera sve negative od prije par dana.

Sto bi Rade rekao, do poslednjeg daha.

Takva sam ista.

I odjednom mrak. Kad prije? Ja u bundi a popodne sam bila u koznoj. Sjutra najavljuju oluju i jos nize temeprature.

Pocinjem Aristotelovu `Poetiku`.

uto - 04.04.2006

Cekam,cekam...

Sve neke ludacke informacije.

Govori Bilja da je Vuk ostao na razrednom ispitu iz cak sest predmeta.

Moj pametni brat, maturant, fino uci i sve, ali nije ulazio u skolu prvog polugodista. Ajde da je nemiran, los djak i sta znam, ali ovako...

Mene nervira, jer prosto sebi ne bih dozvolila da se to desi. A on je slican meni pa mi nejasno.

Glupaci i mnogo gori djaci od njega su se izvukli a on tako...

I sad hoce da ja i Bilja idemo delegacijski u gimnaziju i da se borimo za njegova prava. Majka je, veli, smotana, ne umije.

Ne znam, nesto ni moje planete nijesu bas na broju, imam li uopste energije za prepucavanja sa profanima.

Nijesam uospte plakala sinoc, nikako. Voljela bih da je bilo drugacije, ali...Danas mi je cak i lakse, jos uvijek nije ni izvjesno moje negativno resenje. U stvari, imam alternativu, no je uvijek, kao i svaka, komplikovanija, slozenija, iziskuje vise napora. Plus neocekivano. Cijelo vrijeme ocekujes nesto, apsolutno nema detalja koji ukazuje na suprotno, kad ono...

I eto tako. Zahladnilo je.

pon - 03.04.2006

Moglo je i bez toga, ali...That`s my way

Sta se desava kad ti sasvim iznenada nebo padne na glavu? Ma, kao da se to najavljuje, naravno da je uvijek iznenada. Ostane se bez glave?

Veceras sam cula nesto lose, potencijalno lose po mene, moju buducnost (?) profesionalo - zivotnu, kako god. Jos uvijek se ladja bori sa vjetrovima, no je na klackalici nesretnica, ne zna se hoce li preteci.

Hoce li biti onako kako sam se nadala, ili cu morati da primjenjujem plan be, rezervni plan.

Uh, kako sam bila sokirana kad sam to nesto cula.

Sad sam valjda malo manje,a vise tuzna.

Borac u meni veceras akumulira energiju.

Kao prvo, jos nije sigurno da je moja sansa krepala.

Kao drugo, ako se to zaista desi, moram se prebaciti na alternativu, koliko god zeznuta bila.

Samo mi nije to sad trebalo da saznam. Ne danas, kad me kicma zeza, kad jedva idem, kad sam crkavala od nekih ljudi i od depilacije i svega.

Prijateljica pokusava da me utjesi i veli: `Ko zna zasto je to dobro`. Necu tim da se hrabrim, nikako. To je lose ali cu se truditi da se izvucem. Poslije jedne ture suza u krevetu, koja mi definitivno sleduje, trudicu se, ne zvala ja se ja kung fu, feniks.

ned - 02.04.2006

Necu na pusto ostrvo!

Zamalo da izumrem.

Nestalo struje u 21:00 u cijelom gradu. Dobro, lapicini baterija radi dva sata, prezivjecu. Kad ono medjutim! Baterija pri kraju, struje nidje. Baterija se gasi, svi su doma, nista od tehnike ne funkcionise, moja familija ne zna kud ce sa sobom. A tek ja!

Uzas.

Lapica se ugasi, sta cu sad. Neka sve to, no mi je i mobilni na jednoj crtici. Kako sve to sad da se desi...Ocajna ja.

23:30, svi su legli, Bilja spava uveliko, kako joj zavidim, nikad joj nije problem zaspati, dje god da je bacis.

Uzimam neonku koju su koristili do tada, taman lijepo, tri kesice stapica od kikirikija i knjiga, sad cu u miru i tisini da citam. Sjedam, sve namjestila i otvaram knjigu. Istog momenta neonka se gasi. Maler. Malerovi zivci su pri kraju.

I sta mi je preostalo? Najtezih sat vremena u krevetu u mrtvom stanu i gradu. Konstatujem da sam definitivno djevojka modernoga doba, nista bez drage mi tehnologije.

U 1:00 je sinulo `sunce`, vrijeme vise!

sub - 01.04.2006

Dobro je, i bolje

Deklamuje Bilja: bakica ti je porucila sledece, po meni: `Reci B. da je kriza prosla. Sad moze da me posjeti`...

Valjda sad mozete pretpostaviti kakav je moj i njen odnos i zasto sam ja tako pogodjena svim sto joj se desilo.

Operisana je u ponedeljak, ja sam je, tek kad je rekla, vidjela juce, u cetvrtak. Najbolje za obje. Da sam prije, crkla bih od tuge, ne bih mogla ni pred njom suze zaustaviti, pa bi bilo jako tesko objema. Zna ona sve to, moja draga, pametna, u srcu vjecito mlada bakica.

Sa mnom su dosle i Bilja i sada vec kuma Milica, ali avaj, ona ih nije vidjela. I onda je Bilja kao namjerno non stop kukala kako baka voli samo mene. Zezale se, pricale, ja joj pokazala nove farmerke i patike koje sam obukla namjerno da bi ih ona vidjela...I da, naglasila sam joj da joj jarko zuta boja super stoji i da joj je ta pidzama odlicna ;).

Ona se lijepo oporavlja i to me raduje.