MOJmentalni_kung_fu: 4.2007.

pon - 30.04.2007

Bd crtica 2007

Mislim da se nijesam ovoliko provodila po busevima godinama unazad. Sati i sati. Busevi i kombiji moja druga kuca. Autobuske stanice draga svratista. Razni ljudi. Posmatranje. Mene i njih.

Bas me zanima sta ce se dalje desavati. Luda godina od samog pocetka. Koliko sam se samo naputovala prvoga joj dana. I dje sam je docekala. Hm.

Dalje.

Prekjuce u Budvi, uz sve ostalo.

Koliko prasine, moj prvi utisak. Koliko novih zgradurina, hotela, ma gradjevina raznoraznih. Neki drugi grad. Plus se radi glavna ulica, uvode se nove trake, sto li. A sezona kuca na vrata, a grad sam u shavovima. Mi smo to, ehej.

Po starom gradu ne moze se cuti ni srpski ni maternji, nista slicno. Samo pravi stranjski. Vjetrovito, ludi se Rusi kupaju, njima je super toplo vjerovatno.

Cijene vec lete u nebo, i to se da primijetiti.

Ako se ne ubere kakva pametna lova od turizma, ne samo u par dzepova, no i za ovu drzavu – onda smo stvarno, najstvarnije budale.

Prosto je moj utisak da je sve krenulo, pupi, u zacetku je. Sto je dobro. Ali ne znamo kako ce biti dalje.

I tako, trebam do kume i ladno ne mogu zgradu da joj pronadjem. Tamo dje je bio brisani prostor i neki moji orjentiri, dvije zgradurine. Tamo dje je bila ulica, sad prolaz za jednu osobu. Ono, da se ide jedno iza drugog.

Budvo, kukala ti majka, prava si sponzorusa napirlitana, sva bez reda a nakicena.

Objavio mojmentalni_kung_fu u 30. april 2007 17:30:00 | 3 komentara

...

Ivica Racan je otisao. Nijesam previse politicna ali ne i apoliticna. Njega mi je zao. Mislim da je kvalitetno obavljao svoj posao, recimo tako.

Amy, super si!

Nesto tezak dan. Ali borila sam se, malo ga olaksala. I proljece i sunce vjetrovito, i to ga je olaksalo. Sve u svemu, dobro. Moze i gore. Ja volim ili bolje ili gore, dobro je glupo i dosadno.

`Nije valjda da ides sa tim po gradu` - moja ce kozmeticarka. `To` je mp3 player i nove slushalice, malo vidljivije.

Hm. Nosila sam i do sada. Ipak, zanimljiva konstatacija. Sta je za dje i ko to odjedjuje.

Trudna kozmeticarka zamalo pri procesu depilacije i kozu da mi odere. Zamalo da ostanem bez one stvari. Ozbiljno.

There is a world waiting for you

Majku sam uvijek nesto morala da moljakam. Ona je prosto takva, bila. Dobicu i haljinu i cipele i sve to, ali ne lako. Pa sam mislila da se to mora zasluziti.

Sa ocem je bilo drugacije. Inace me je ka o klinku stalno vukao sa sobom. I meni je bilo super, bila sam sretna, voljena, vazna. Pametna mala cerka. Tako odemo do Titograda da nekog sacekamo na zeljeznickoj stanici, ne sjecam se tacno. Naravno, prvo da se popije pice u hotelu `Crna Gora`. Tadasnje kultno fensi mjesto. Ja i tata. Imamo jos vremena do dolaska voza, ajde i da prosetamo. Gledamo izloge. Hoces cipele? Koje?

Udjemo, izaberem i kupimo. Tek tako. Tako lako i lijepo. Nijesmo otisli u kupovinu. Curica iznenadjena i sretna i mnogo voli svog tatu.

I istrcavanje iz automobila do trafike, kupujem mu cigarete i uvijek, uvijek za kusur sebi one fine cetvrtaste zvakace gume sa ukusom pomorandze. Sad bih ih. Fini ritual.

Prelijepe ljubicaste sandale sa masnom, sama u kupovini prvi put. U Borovu. Cetvrti razred.

Mala ja, dvije godine, neustrasivo se drzim ocu za ramena i idem u plavo. Sjecam se toga jasno. Bravo, bravo.

Bas mi je bilo zeznuto da napisem nesto povodom nove igre. Tesko djetinjstvo. Pa sam potisnula i dobro i lose. Eto, nijesam htjela da ispadnem partibrejker ;). Nadam se da nijesam promasila temu.

Prvi, poslednji vozovi. I ono izmedju. Autobus.

Budjenje u pet, bus je u sest. Jos petnaest minuta, necu zakasniti. Kisovito je vani, da mi bude lakse.

Bus je otkazan, sledeci imate u sedam casova. A sad je deset do sest. Nijesam u krevetu, polusvjesna sam. I cekacu jos sat vremena. Cekacemo. Kafana na stanici, dje drugo. Sve radi od sedam. Cmizdri mi se. Ej, mogla sam se jos sat vremena razvlaciti po krevetu, spavati, sta god. A ja pijem jebeni caj od nane na autobuskoj stanici. Zivote, propalico.

Eto me, putujem. Zivio mp3 player i nove slushke. Jace su od narodnjaka i salju me u polusan. Ima ljudi, baba ne prestaje da lupeta. Sto nas razdvojise, sto napravise granice, krvnici, cujem. Pojacavam. Vidjela sam, kad me je ispitivala chegovic sam, da bi da se druzi. Babo, pola osam je, ja ne bih.

Zanimljivo koliko je sve ozelenjelo. I ta tiha slaba kisica, proljece. Spavam, budim se, jedem rum kokos kugle, ne znam zasto. Opet citam Jasminu, ovog puta `Nevidljivu knjigu`. Tako se potrefilo. Snage da se udubim u `Istoriju pozorista`, nidje. A zao mi da tek tako blejim u sve one fotke.

Nedje smo kod Novog Pazara, guzva je. Neko smrdi, baba i dalje prica. Zauzeto je i sjediste do mene, ne mogu da pruzim noge. I samo razmisljam o tih jebenih sat vremena cekanja, tako mi zao mene. A kad mi je zao mene, ja mantram: jadna cica, jadna cica maca. To sam ja.

Ali je vani lijepo i zeleno. Razmisljam sta me sve ceka. Razmisljam ko me ne ceka. Uglavnom, razmisljam.

U medjuvremenu, tip prekoputa pocinje svima da jebe majku majcinu. Zena se izvinjava, kaze da mu nije dobro. Izlaze na sledecoj stanici. Bilo bi zanimljivo da je zapucao ili makar isukao kakav bodez. Da budemo na vijestima. Volim medije. Izgledao je tako normalno. Bolje od mene. Narkomanke prljave kose sa kacketom. Ovo sa n zbog ogromantnih podocnjaka, plus i te kose i tog kacketa.

Kaze Bilja, otac je ustao na lijevu. Takav me je i sacekao. Au, kako sam umorna. Ali me je i karfiol sacekao, to je malo ublazilo tegobe.

Lijena za josh

Tip zivi u prizemlju, manijak je, Bezpasni. ima dzukca koga seta po kraju. Lice se, obojica su smrdljivi i olinjali. Imaju neki svijet odvojen od naseg, ako to postoji. Manijakalno skuplja djubre, stare stvari, sta zamislite. Ne kradite njegove dragocjenosti, njega cuvaju srpski tigrovi. Opasan baja. To on misli, da ga cuvaju. Ima tu naljepnicu na vratima. I mnogo smrdljivog djubreta unutra. Ja vidjela kad su bila otvorena. Vrata.

Napale su me bubuljice, kao da imam osamnaest a ne dvadeset i osam. Po tome, po godisnjem dobu i svemu, uskoro cu da izgubim nevinost. Dobijem zenu.

Prije u parku citam i slusam muziku i posmatram bebe. Volim to. Da im se smijem i da ih gledam. Ovaj grad je pun. I divne su. Da li se to ne koristi kontracepcija kao nekad ili se prosto bolje zivi? Ili se samo nada?

Nestashica.

could stand some lovin'
Oh so bad
I feel so funny and I feel so sad

I want a little steam
on my clothes
Maybe I can fix things up
so they'll go
Whatsa matter Daddy
Come on, save my soul
I need some sugar in my bowl
I ain't foolin'
I want some sugar in my bowl

You been acting different
I've been told
Soothe me
I want some sugar in my bowl
I want some steam
on my clothes
Maybe I can fix things up so they'll go
Whatsa matter Daddy
Come on save my soul
I want some sugar in my bowl
I ain't foolin'
I want some - yeah - in my bowl.

Srecom je suncano

Tako nesto mi rece. Jebem li ga, sta se misli, da sam bez felera, odavno zam da nijesam savrsena :).

Elem, bijah juce nadrkana. I placljiva. Zavrsio se film u 18 h, fenomenalan. Zena je samim cudom zatrudnjela i vjerovato vise nikad nece moci, ali, postoji mogucnost od 5 - 10 % da ce beba biti hendikepirana. Ovo drugo 90% da ce biti normalna. I jos jedna teska prica u filmu...A meni tesko, mucno, zao. Na kraju, ona se odluci za prekid trudnoce. Cinilo mi se da je i ja prekidam. Jebem ti zivot.

I ne mogu da prestanem da mislim o tome. Pruzi ti se jedna takva sansa i sta? Ja bih rodila. Definitivno. Nijesam se uopste mislila oko odluke. Jadna zena se premisljala do kraja. Muz je htio da prekine.

Izasli iz kulturnog centra, bih da placem, vristim, nekog da ubijem. Jebeno. Ne slati hormonski poludjele zene da gledaju takve filmove. Ali ova zena (ja), sama je htjela. Luda. Chik da joj je predlozeno da se ne gleda, onda bi tek nastao haos.

Enivej, onda odoh pravac u onu skupu radnju, isprobah fenomenalne i bezobrazo skupe cizme, koje me muce. Koliko je grada jedino mi se to dopalo. I odlicne su mi. Kupi ih sjutra i pasi travu, budalo.

Film u 21 h odlican, laksi, iako o narkomanima...Ovi Danci ne umiju los da zgotove.

Dodatak: Evo linka. Bitna je i druga ravan price, jako, ali nestrpljiva i menstruozna nije imala zivaca da pise.

Pojachajte ma maximum i hodajte. To ja radim.

I am an old woman
Named after my mother,
My old man is another
Child that's grown old
If dreams were lightning
And thunder were desire
This old house would have burnt down
A long time ago

Make me an angel that flies from Montgomery,
Make me a poster of an old rodeo
Just give me one thing that I can hold on to,
To believe in this livin' is just a hard way to go

When I was a young girl
I had me a cowboy
He weren't much to look at,
Just a free ramblin' man.
But that was a long time
And no matter how I try,
The years just flow by
Like a broken down dam.

Make me an angel that flies from Montgomery,
Make me a poster of an old rodeo
Just give me one thing that I can hold on to,
To believe in this livin' is just a hard way to go

There's flies in the kitchen
I can hear 'em in there buzzin'
And I ain't done nothin'
Since I woke up today.
How the hell can a person
Go to work in the mornin'
Come home in the evenin'
And have nothin' to say?

Make me an angel that flies from Montgomery,
Make me a poster of an old rodeo
Just give me one thing that I can hold on to,
To believe in this livin' is just a hard way to go

Pametnije.

Prije neki dan odemo do Tuckwood - a. Odgledamo ` Perfect Stranger `. Perfect shit. Halle Berry je dobra riba i uzivala sam gledajuci je. Ali je losa glumica i to je tako. Muzika je super.

Danas se prosetam po bulevaru i kupim neke dvd-ijeve, cisto da hitove gledam doma, i da ih imam. `Volver` - prosto Almodovar, `The Black Dahlia` - moja Scarlett Johansson, `Goya`s Ghosts` - nezaobilazni Javier Bardem & Natalie Portman. Pokusavam da budem ekonomicna - kupiti ono sto zelim da imam, umjesto dati lovu za karte.

Veceras fenomenalni `Flickering Lights. Odlican scenario, rezija, glumci, sve!

Crnogorski vjerski rat? E do kurca...

Ja prije neki dan o ratu, kao, iz zajebancije...Postajem vidovita baba. Daleko bilo, nije toliko strasno,ali eto nekih zajebancija na Cetinju. Za sada bezazlenih, ali, hm, moze da se desi svasta...

Da se razumijemo, agnostik sam i bas me briga za tu crkvu i to...Ali me jes briga za moje dupe. A dje je crkva, tu je i stado, tu je i kurva politika, koja se bori za pomenuto stado...

Ne stizavanje

Kako dani brzo prolaze. Cak i ranija budjenja nijesu u stanju da ih ucine duzim. Ni kasniji odlazak sunca. Nista.

Volim ovaj grad. I ljude koje u njemu srecem. Gode mi druzenja, setnje, razgovori. Pricanje i slusanje.

Ne desava se da se nerazumno trosim, jednosmjerno. Lisena sam osjecaja da nekoga pumpam a sebe praznim. I to je tako divno.

Moze biti da me drmaju pemesicni hormonski dani. Sinoc sam nesto nerazumno kasno klopala, i to svasta, ne mogu ni da nabrojim. A danas ne bih bas nista. Tja. Zene.

Kako je zanimljivo kad majka skapira fazon moje zajebancije i odgovori mi u istom smislu.

Hide & Seek

Svjezije je i opet sam zbunjena. Kako se obuci? Nekakvi slojevi, mozda pogodim. Kijam. Mozda se prehladim. Neka buka. Mozda pocinje novi rat.

Protest zbog novinara. Jako malo ljudi. Nekako tuzno. Pred ocima mi je slika covjeka koji pokriva usi rukama. Onda kad zvuci utihnu, premjesta ih na oci. I zato covjek nije na protestu. A mi smo budale. Ipak sam tu.

U svemu tome, brisani prostor.Starac pokusava da predje ulicu. Nevjerovatan je. U odijelu, kravatiran. Automobili jos nijesu krenuli, narod je tu, pred razilazenjem. A on, hoda sredinom ulice. Imam utisak da ne zna ni dje je, niti ko je. Samo koraca , sporo, kao lik iz stripa koji postoji u slikama...Glava mu se trese, to je ona bolest kojoj ne znam ime. Neko mu prilazi i sklanja ga sa ulice.

I jos!

Otprilike trideset metara od stana, nevjerovatno. Da smo se parkirali dje i svake veceri, otislo bi auto do djavola. Ovo je sve vezano za ovaj prije tekst...Uzasno, uzasno.

Da je srece, svi mediji bi se udruzili i viknuli protiv sramote. Jeb`o vas bog, ovo je dvije hiljade i sedma a ista sranja se desavaju...I tako dalje. Je li bilo nekad past time, ili je nekad samo maskirano uvijek?

Mozda i nijesu moja posla. Nijesam odavle i sta vec. Ali nijesam slijepa i glupa i blesava. I sve da hocu to da budem, ne mogu. Zviznulo je na minut od mene.

A mozda i jesu. Bavim se rijecima i ustajem u odbranu svih onih koji ih koriste kako treba. Pa nijesmo glineni golubovi, majku mu. Niti su vise vunena vremena. Ili?

Sve mislim, proslo je...Kad ono...

Luduje proljece i mi sa njim. Haljinice, setnje, truba u Knezu, klovn u Knezu, svakakvi u Knezu. Ajmo na more, prelijepo je. Ih, ne moze se sad. treba i da se radi. onda cemo na rijeku.

Puklo nesto nocas oko trojke ili tu nedje. Nijesam spavala pa sam cula. Kad ono, neko pokusao da ubije Dejana Anastasijevica, novinara `Vremena`. Tu blizu. Hm, sta se zbiva... Vampiri? Necu da se bojim, necu da se sjecam. Valjda smo jaci jaci od `Skorpiona`. Mi, normalni, pametni, svjesni...

Proljecna mini kontemplacija

Ali drugacije. Nijesam utekla od svakidasnjice mi, ponijela sam je sa sobom . I uklopila. Osjecam se ispunjeno i zbog toga.

Idem ulicom i osjecam savrsenost trenutka. Neko odozgo mi mase i smijesi se. Da, ima zivota na drugim planetama. Raj i pakao - e, to ne znam.

Punjenje od baterija mi

Danas na Adi. Kafana na obali, u kamencicima. I onda hocu da se polomim ako nezgodno sjednem. Bacanje prasine i kamencica u vodu, buc, buc, buckanje. Neodoljiva i jaka zelja da se i sama bucnem i zaplivam. I rijeka je more, ja nijesam dikriminator.

Sunce i voda i zelenilo. Sladoled, moj najdrazi - kapri. Lale na Adi. Uzivanje. Ma sve.

Ponedeljak koji je nedelja

Ubacila sam u winamp: Carly Simon hitove, Simply Red novi, Norah Jones novi, Moloko razno, Vaya Con Dios par najdrazih - Muddy waters obavezno, Joni Mitchell hitove. Osamdeset pjesmuljaka.

Sad cu da skuvam sebi kafu. Onda cu donijeti onaj moj najdrazi kofer i krenucu u avanturu pakovanja.

Ti bet, ja bet

Prosto se ubacim u pisacki mode, a on podrazumijeva nesto...Kao meditaciju, preispitivanje, filozofiranje. Gadjam se izrazima, u sustini uopste ne pokazuju ono sto zelim. Ono sto sam.

Bubuljica blizu oka – kaze Natasa, ne diraj je, zbog toga se piju antibiotici, ako se zagnoji. To je bilo juce. Bila sam u Podgorici i druzila se sa Natasom. Pile smo kavu u kafickoj fensi ulici, isle smo u fensi skupe butige. Meni onda zlo jer ta divna haljina kosta 200e i jedna teta kupuje, sasvim kul, kao ja kad nesto platim dva eura. Kaze Natasa, pa sta ti je, ja bas volim da gledam. Ja ne. Onda se mrzim i mislim da nijesam trebala da bataljujem ekonomiju. I danas bih kupila haljinu.

Uglavnom, dirala sam prije tu bubuljicu i sad mi je nesto uzasno nateklo i smiju mi se. I necu biti lijepa na fotkama. Samo slatka a i to mozda – to je ono najgore. Ovo nece skoro proci.

Obojala sam kosu u tamnije. Meni se svidja, okolini onako. Bilja kaze: posvijetli se. A ja meni – prosvijetli se.

To je mala licna pobjeda. Uvijek sam bjezala od prirodne boje kose, bjezala od nekih dana. Evo smo se srele.

Sad sam se pozdravila sa dosadnom tetkom. Morala sam pola sata da joj pravim drustvo u dnevnoj sobi. Koje mucenje, koje uzimanje energije. Ne moram o da pricamo, prosto je dovoljno da sam tu.

Blagi dani ali ja isprovocirana

`Znas, ja sam se udala sa dvadeset tri. Ti sad imas toliko. A pet ispita do diplome i jos nemas ni momka. Ne valja to. Moras to promijeniti. Ali ajde...Sve je to lako pri njoj (to sam ja, mmkf). Dvadeset osam ima, sta tek tu da kazem. I hoce u brucose. Kuku i lele. A udaja, a djeca? Velika mi je to rana i muka. Onakvog momka da ostavi. To joj je najveca zivotna greska. Sve sam mislila da ce se pomiriti kad – tad`...

Simpaticno. Naravno, nista se meni ne govori. A sta li se tek govori a da mi ovdje ne znamo. Bas bih voljela da znam. I sad se smijesim dok pisem. Povremeno napravim ja tako neku scenu, scenicu, ako me priupitaju oko ispita ili momka ili nesto slicno. I onda se umiri, rodbina. Do sledece prilike...Pa i taj moj image. Veceras se okretah oko svoje ose ispred zacudjene tetke.

Ona: Pa zar to nije haljina, zar se to nosi preko farmerki, i jos sa patikama...

Uglavnom, rodbina mi jebe kevu. Neka to, psi laju a karavani prolaze, no necu da mi roditelje zatruju, jedva sam ih prevaspitala. Uz mnogo muke i truda. Ali prevaspitala sam ih. I necu da mi neko to sjebe!!!

A odlucila sam, uceci se na greskama, da ce moju drugu polovinu, ko god bio, upoznati tek kad se privedemo na potpisivanje papircina. Dakle, ko zna kad.

Kad si dobar, pa ti se ne isplati, onda se ode u onaj drugi ekstrem. Nijesam ja, oni su. Stvarno.

Ja neka svakakva takva

Bas sam nesto kmekava i kmezava i u pidzami mojoj najdrazoj Disney. Svijetlo samo daje lampa, spakovala sam se u krevet i citam Vavinu `O traganju za pozoristem`...

I loves you, porgy,
Don’t let him take me
Don’t let him handle me
And drive me mad
If you can keep me
I wanna stay here with you forever
And I’ll be glad

Yes I loves you, porgy,
Don’t let him take me
Don’t let him handle me
With his hot hands
If you can keep me
I wants to stay here with you forever
I’ve got my man

I loves you, porgy,
Don’t let him take me
Don’t let him handle me
And drive me mad
If you can keep me
I wanna stay here with you forever
I’ve got my man

Someday I know he’s coming to call me
He’s going to handle me and hold me
So, it’ going to be like dying, porgy
When he calls me
But when he comes I know I’ll have to go

I loves you, porgy,
Don’t let him take me
Honey, don’t let him handle me
And drive me mad
If you can keep me
I wanna stay here with you forever
I’ve got my man

Tudej

Fensi, shmensi VS Moze li jedno pitanje?

U kafani. Fensi, shmensi. Pogled odlican, na spratu smo a ispod glavna ulica. Samo prolaze. Proljece, setnje, djaci, parovi, penzioneri, mame i bebe. Uglavnom, puno ljudi. Najvise rajfica na curicama. I crvene boje. Fensi shmensi crnogorke. A muski su istripovani talijani. Zamislite talijancica sminkera, pa onda svu tu preobuku nabacite na jednog deliju iz mog grada. Dakle, kvazi gejovska garderoba na djeticu koji se razbacuje i ide koracima od sedam milja. Kako je to smijesno meni. Moda na djeticki nacin. Latentnost? Ko zna...

Primjecujem kako se dio ulice odjednom prazni, stvara se brisani prostor. Ostaju samo dva tipa. Hm? Kamerman i reporter. Pa da, teve radi neku anketu i svi junaci nikom ponikose. To je poseban fenomen. Nece narod da prica za televiziju, pa to ti je. Smijemo se.

Evo ih, sad su vec blize kafani. Reporter prilazi nekim curicama i citam mu sa usana: `Moze li jedno pitanje?` I grimasa razocarenja. Djevojke su zbrisale, opet cista ulica. Lokalni ludak se smijulji i protrcava. Televizija, televizija. Medij opasan je to, zbunjuje, ko zna sta ce da pitaju, bice blamaza, nece niko da izadje na televizor.

Uhvatili su na kraju neke penzionere, primjecujem poslije, dok smo setale. Tja, ko im kriv sto se ne sretosmo. Ja ne bjezim, ja jedva cekam, haha. ;).

Helsinskom komitetu za lj prava, tako nesto

Juce postavljanje novih ulaznih vrata, busenje, razvaljivanje, kucanje, larmanje, sta ja znam, svasta..

A ja zaspem oko sest, pola sedam. I spavam do devet. Tada se vec razbudjuju ukucani. I papagaj. Niko me ne stedi. Onda se maltretiram nekim polusnom, do jedan, pola dva. Pa kao zaspem tada sat, dva. I to je to.

Ona sa ogromnim podocnjacima, sto ste je juce sreli, ja sam. Ali skratila sam siske, da one skrecu paznju sa te falinke.

Uz Fionu Apple. I krofne.

I ceka me duga noc, kad se srecem, bez maske. I onda mi skroz zao sto se ne desi makar kakva eksplozija, saobracajka, pucnjava, kako inace nekad biva. Kad meni treba skretanje sa bitnog i zabavljanje savjesti, nema. Grizi se, grizi se.

dimljena mmkf

Opet se zapalio jebeni dimnjak. Najvise dimi kod ovih iznad nas. A to su oni sto se non stop svadjaju, tip kad se raspomami, cuju ga u krugu od kilometra.

Skapirao je da su sve sjebali ovi na trecem spratu, otisao je i malo ih pocastio raznim rijecima. E neka je, vala, bas. Vazda nas oni uniste. Ta zenu – curku, kokosku, glupacu, treba izolovati u posebnu ustanovu!!! Ko zna sta je sve stavila u taj dimnjak da bi ga procistila. Moze biti i sami benzin, pa smo mogli da odletimo u svemir svi mi. Jes da je meni usko odje, na zemlji, ali necu bas da mi ona odredi dje cu i kud cu. Jebi se, glupachetino. Idi u pakao.

Svi prozori u kuhinji otvoreni, ulazna vrata isto tako, ali zaludu. Bicu resh mirisljava kad izadjem odavde. Tek ce onaj zubar da mi se smije.

Dodjos vatrogasci, tinuninuninuninu, eno ih sad na krovu, saniraju stetu, sipaju nesto, pojma nemam. Komsiluk se sprema na lincovanje vinovnice.

Baba nikako nije htjela da izadje iz kuhinje, nece da napusti kapetan svoj brod. Tvrdoglavo stvorenje.

Razmisljam o svijetu a pisem gluposti. Glava iznad oblaka.

Duva vjetar, mimoilazis se sa mirisima i ljudima. Ne smetaju. Vidis – ne vidis.

Sjedim odje i tipkam nesto, nesto sam jela, mozda malo jabuke, ne sjecam se tacno. Kad, kvrc. Najezih se skroz, preplavi me neprijatnost. Nista, samo mi se malo polomio prvi zub u donjoj vilici. Zdrav. Nije svejedno. Godine? Vradzbine? Ili nesto teze od oboje?

Skoro se i ne primjecuje, ali ja znam, znam, smeta, iz cista mira. I tako. Poslije petnaest dana, on se jos mrvu odlomio. Sad je vec vidljivo. Ne popravljaj to, bas je seksi. Jeste, i meni je, na drugima.

Necu da mi se tek tako polomi zub, juce sam se rodila i svi nekutnjaci su zdravi. Necu.

Njezna boja na noktima. Hm?

Uhvatilo me nemrdanje. Zavrsavanje dosadnih gluposti koje su cekale. Cudna sam sebi tri dana bez da odem nedje u kafanu. Odgovara mi.

Izasao novi album Simpy Red-a. Savrseno odgovara uz mene sadasnju i ovaj dan sto curi.