pon - 28.04.2008

Pitanje

Kad vas stresovi stresaju konstantno, danima -  kako živite?

ned - 27.04.2008

Glasovi u noći

Zanimljivo je koliko sam dobila vaskrsnih poruka. Svi znaju da nemam veze s tim. Koji je fazon slanja? Poštujem druge ali poštujte i vi mene...
Možda sam sad nadrndana baba, ali razumite me. Jutros rano...
Prvo sam zaglavila sinoć, a nijesam znala da ću. Zaglaviti. U neko doba su počeli narodnjaci a nas dvije smo je zamolile da igra za nas. Bivša balerina je to jedva dočekala. Ovi okolo su crkavali gledajući je. Svi ostali su sjedjeli, da bude jasnije.
U dva smo došle kod mene i jele. Klasika.
Nije to ni bitno toliko, nego samo kao uvod, jer sam bila, dakle, polupijana.
Malo sam odspavala. Počela su zvona da zvone. Cetinjski manastir mi jeu  komšiluku. Zvona su jako glasno zvonila, zvonila, zvonila.
Probuđena sam bila. Onda glasovi. Pitam se – možda su i zvona u mojoj glavi, zajedno sa glasovima.
Ali ne. Ovako je to izgledalo: Sama ja u stanu, zvone zvona jako, jako. Drugari sveštenici poju ispod mog porozora. Glasovi razgovjetni polako se udaljavaju ali se čuju i dalje. Skupljam se u krevetu. Sve mi je to scary. Demonka. U noći.
Zvonilo je još dugo. Zaspala sam oko sedam opet.
Mnogo sam se uplašila.

pet - 25.04.2008

Žuto

čet - 24.04.2008

Doll's eyes

Svjež vazduh. Prava vazdušna banja. Namjerno ne spuštam roletne, ne bi li me sunce naćeralo da još ranije ustanem. Psujem ga malo, to jeste, ali ritual je ritual.

Sunce za buđenje.

Naočare za skrivanje. Da, kad ih stavim, niko me ne vidi. Jer ja na putu do škole spavam. I kasnim, iako je ista udaljena od mene cijelih tri minuta.

Danas smo se presabirali, sastavljali, da platimo sendviče. Nema love za odlazak na ručak. To mi se prvi put dešava od kad sam ođe.

Ručak košta cijelih tri ipo eura. Ko god dođe, zaprepasti se. Vjerovatno im se isplati. Nijesu ni mačke, ni psi, sve je super. Stvarno doaće. Ne, nije domska hrana, nego mali restoran, u koji dolaze ljudi sa akademija, najviše. A i domaći.

I ljubazni su i fini su.

Ali nešto smo se zeznuli.

Tako da se danas sendvičarilo.

I zavirilio u frižider, poslije dužeg vremena.

Tako sam umorna. Prije sam legla u krevet čim sam došla iz škole i ostala tako tri sata. Samo slušala muziku i malo blejala u komp.

Večeras mrva odmara pa opet na posao.

I primijetila sam nered koji se gomila od nedelje.

A juče sam pisala o nečemu sasvim drugom, ali, nije mu se dalo.

Moj blog prima sam moje umorne gluposti. Ne priče o ludilima i zajebanciji.

Neka i sada bude tako.

sre - 23.04.2008

e...

Pojelo mi post.

pon - 21.04.2008

Alergija

Čim sjedem da radim nešto za školu, kijam.

Zaključak se sam nameće.

Moram sjutra do apoteke.

ned - 20.04.2008

Ali...

Zaspala u tri ujutro, dođe Ivana da spava kod mene, poslije provoda...Dakle, popila malo, pa se raspričala. A ja taman bila u nekoj ćutološkom raspoloženju...Ali, đavola...I priča, priča, ja je gasim i tako...

I pomijeram frizerku za malo kasnije, ne bih li spavala do jedanaest,,,Ali...

Poče jako pojačana narodna pjesma, himna cetinjska ”Korita Ivanova”, mislim da se tako zove. Kakvo je to buđenje bilo...sunce granulo, ljudi se vesele.

Nekakav glupi olimpijski maraton ispod mog prozora, samo da se veseli i da se pjeva. Eh.

Bila sam na moru. Dan fenomenalan. Bosa stopala sa sitnim kamencicima, prazna plaža. Ali...Ne može da se nađe mjesto za piće. Svi super restorani na obali su rezervisani sam oza klopu. A paraša ne fali...Jedva nađosmo u Pržnom, jednu terasicu. Tri pića 10 e. Ja sam mislila da će i više biti.

Ako uskoro ne napišem neko remek djelo, pa se ubacim kao nekakav vip / less tomorrow, nema šanse da privirim više ni na Pržno, ni na kraljičinu a kamoli kraljevu plažu...Sve to postaje nedostupno...Tužno...

sub - 19.04.2008

Hanging on too long - DUFFY

It was just my mistake
Thinking you cared
It was just my mistake
Thinking you'd be there
That you'd be by my side
And that you wouldn't lie
My mistake

It was just my false hope
Thinking we'd last, yeah
It was just my false hope
Forgot all your pests
All those girls you denied
Smashed up hearts hung out to dry

I know it's wrong
Hanging on too long
I know it's wrong
Hanging on too long
But I beat 'em all
Hanging on too long

I was a fool for you
Right from the start, yeah
I was a fool for you


Hoping for a spark
For some kind of sign
That you would be mine

I know it's wrong, I do
Hanging on too long
And I know it's wrong
Hanging on too long

My heart was clutching
To one fair right
My head was pumping
It could put up a fight

I know it's wrong
Hanging on too long
And I know it's wrong
Hanging on too long
And I need to move on
I'm hanging on too long

I know it's wrong
Hanging on too long
And I know it's wrong
Hanging on too long

pet - 18.04.2008

Moj Prvi Kolaps

Onesvijestila sam se sinoć. Just like that. Ne sjećam se, a Lela me je poslije prvo upitala bole li me obraz, nije mogla da me probudi pa me je šamarala jako. Ne sjećam se. Samo sam u ogledalu poslije vidjela duha, sebe.

I u hitnoj dobila neku bocu i običan doktorski pogled.

Studentkinja?

Da.

To je značilo, po mom izgledu, pošto su sve umjetničke akademije ođe, da sam obična narkomanka u krizi.

A nijesam. Uošte.

Samo osjećam, previše. I ovo i ono i ovo i ono i ovo i ono. 

čet - 17.04.2008

Život nas drži u šaci

Kiša ne prestaje od juče. Jaka, prava. Gledam je kroz prozor kod pjeva Giboni. pripremam se na težak noćni rad.

Nema ljudi. Nikog. U glavnoj ulici. Prazne plastike od onog što su ljetnje stolice za bašte. Prazne stolice plastike. I same.

Sa Markom na kafi. Dvije ludačke priče. I on je Strijelac.

Konstatacija opterećenosti seksom, obostrana.

Bolje da idem kući. I odem.

Igram se jezikom sa slomljenim zubom, grubo je. Nemam kad da odem da napravim to. Kažu, skoro se i ne vidi.

Dobra je i Duffy, skinula sam sinoć album.

Dođi.

sre - 16.04.2008

R O A D S

Oh, can't anybody see,
We've got a war to fight,
Never found our way,
Regardless of what they say.

How can it feel, this wrong,
From this moment,
How can it feel, this wrong.

Storm,
In the morning light,
I feel,
No more can I say,
Frozen to myself.

I got nobody on my side,
And surely that ain't right,
Surely that ain't right.

Oh, can't anybody see,
We've got a war to fight,
Never found our way,
Regardless of what they say.

How can it feel, this wrong,
From this moment,
How can it feel, this wrong.

How can it feel this wrong,
From this moment,
How can it feel, this wrong.

Oh, can't anybody see,
We've got a war to fight,
Never found our way,
Regardless of what they say.

How can it feel, this wrong,
From this moment,
How can it feel, this wrong.

p o r t i s h e a d

Brmm, brrrm

I onda sam bila tamo i bilo je lijepo. I onda sam došla i slomila zub. Uspostavila se kosmička ravnoteža.

A juče, kako sam bila luda. Olakšavajuća okolnost je što nijesam bila jedina takva. Moja okolina mnogo nervozna. Samo smo lajali i psovali se i vrištali.

Eto kiše danas. Pa grad, sa krupnim lopticama koje odskaču po asfaltu. A ja ih gledam iz dekanata. I sunce sa lopticama ledenim. Pa kiša. Pa tmurnoća. Kako da ne budemo ludi?

Svakakva proljeća ali ovo cetinjsko...

Pohvalili. Očekivanja. Ne volim.

ned - 13.04.2008

Veži me

Probudim se i samo sa stola pored uzmem lap , uključim ga. I onda tako sat vremena otprilike. Kakvo ustajanje, kakvo zezanje...Ne dolazi u obzir. I poslije kukam što je već ne znam koliko sati a nijesam ništa uradila.

Napolju bruji, kad podignem roletnu onako raščupana, zabulje se u mene.

Ljudi odavno guštaju na terasama a ja se budim, razbuđujem. Stoka lijena.

Mrzim što se vrijeme za tri sata potpuno pokvari. Kad ja izađem da uživam, već je hladno. I ne mogu da jedem na terasi jer duva vjetar i diže prašinu.

Mrzim što sam lijena da ponovo pogledam tekst koji napišem i ispravim tipkajuće greške. Divno li je bilo vrijeme kad sam imala živaca da ga prvo tipkam u wordu...

Kako ću živjeti sledećeg mjeseca kad ukinu nagradni period flat rate adsl tarife i vratim se na čemernih pet gigabajta limita...Biće zeznuto.

A između druženja razna, otkrivanja razna. Jedna mačka i jedan pas najbolji drugari, fotkanje njih, sebe, društva. Uživanje i proljeće na Cetinju koje je izvuklo iz mene sve najbolje i najgore. Trenutno ne bih voljela da sam iđe drugo. I to je dobro.

Onaj što kaže da je fin moj novi računar, da djeluje sterilno , medicinski - samo je jebeno ljubomoran. I na to i ...Šta ću mu ja.

Zezali su me što se ne šminkam...Kao, ne brinem o sebi. Okej ,sad ću svakog dana. Gotovi ste. A zašto me svi gledajuuu :)...Neću baš svakog, postalo je dosadno.

Samo mi fali malo samoće.

Fruttini milky orange balzam za usne. Mmm...

sub - 12.04.2008

Ideje, užas

Tip ubio župnika jer je nekad bio u vezi sa njegovom curom. Da, pop i riba su bili u vezi i to je znalo cijelo selo - mjesto. I poslije dvje godine, njen novi tip nije mogao da se pomiri s tim. Mnogo mu i Bog i čovjek kao konkurencija, makar i prošla. I ubio ga je.

Kakav komad. Kakav scenario. Ovo je život.

Ivo Pukanić smjestio ženu u ludaru da bi maznuo njenu imovinu. Ona je ladno provela tamo neko vrijeme, ne znam tačno koliko dana, sad bih trebala opet da se vratim na sve ove članke. A ovo je ipak moj blog. I onda su se konačno sjetile neke organizacije ita sranja da je žena prislino odvedena na psihijatriju iako je imala papire da ne treba da bude tamo. Dan prije njenog puštanja pomenuti Ivo Pukanić je pozvao novinare i izjavio kako je noć prije napadnut, tj da je neko pokušao da ga ubije. Sve fino objasnio, kako i šta. Jes, kako da ne. Taj čovjek je...kako ono vele, bez skrupula. Eto, žena je vani. A koliko ih ima unutra, takvih, ljudi, jer nijesu poznati...

Kakav komad. Kakav scenario. A ovo život.

pet - 11.04.2008

I to me, velim, raduje

Kafići su zatvoreni. Narodu se još ne ide kući, pa bleje i kukuriču ispod mog prozora. U glavnoj ulici. Mladi ljudi koji bi još. Koji ne znaju kud bi sa sobom. Mislim se da li da snimim ovo. Sad laju. Prozor je otvoren i to me raduje. Uskoro će biti još toplije.

Sinoć sam spavala bez odjeće i nije mi bilo hladno. I to me raduje.

Drugarice nema da spava kod mene. Vjerovatno je privela nekog u svoj stan. I to me raduje.

sre - 09.04.2008

The Man Who Sold The World / Nirvana

 We passed upon the stairs,
We spoke of was and when
Although I wasnt there
He said I was his friend
Which came as a surprise
I spoke into his eyes -- I thought you died alone
A long long time ago

Oh no, not me,
We never lost control,
Youre face to face,
With the man who sold the world

I laughed and shook his hand,
I made my way back home,
I searched for form and land,
Years and years I roamed,
I gazed a gazely stare,
We walked a million hills -- I must have died alone,
A long long time ago.

Who knows, not me,
I never lost control,
Youre face, to face,
With the man who sold the world.

Note

Organizacija i strpljenje.

Najgore riječi.

uto - 08.04.2008

aha

Brzina i umor su nepismeni i prave gramatičke greške.

Meni je lijepo.

Da znam

Vjenčalo se dvoje ljudi koji se vole. On je prešao pola svijeta da bi bio sa njom. Oni pričaju na španskom, mi na enegleskom i na domaćem. Njihov sin će da se rodi za par dana, već j sigurno popmatio nešto do svih.. Prvo smo se potpisali, pa su se oni poljubili, pa su dvije kume dale svoje poklone. I onda smo se sjetil ida oni nijesu razmijenili burme, pa se i to obavilo. Luka nije pravio žurku u stomaku.

Moje farmerke su fino poslužile.

ned - 06.04.2008

Kad ono...

I obavih građansku dužnost. Zanimljivo je kako su isti ljudi u izbornoj komisji u mjesnoj zajednici. ak ose sve to tako zove. I onda vidim kako staraju i kako se mijenjaju. svako glasanje je susret sa ljudima koje vidim samo tada...Jutros jedva probudjena ali dobro je proslo.

I sta jos?

Juce stize sms - da li mogu biti u rodnog gradu u ponedeljak, jednoj prijateljici jako trebam. Sta je sad, ovo, ono.

Ona se sjutra udaje, ja sam kuma. Peti put.

Cipele kako treba, majica isto tako. I farmerke. E vala. E ne dam. Bice inace blesavo i bas me briga.

sub - 05.04.2008

Da. Tačno.

Valjda ima tih nekih raznih faza.
Faza preispitivanja, faza razmišljanja. Uh, kao da je nešto novo. Problem faza. Ludovanje. Istraživanje. Osluškivanje. Upoznavanje faza.

Ne mogu da se smirim. Ne umijem. Želim ali nešto unutra mi brani. To se zove psiha, za vas koji ne znate. Znam da vas ima mnogo.
Samo bih nešto, neđe, nekud. To se isto zove proljeće. Svakog dana mi je alibi za razne gluposti. Ne samo meni, no svi nama. Jeste. Najozbiljnje.
Juče je rekao da nije stigao sve da uradi jer se zaljubio. I to je razlog kome niko nije mogao naći zamjerku. Jači od moje prehlade, šta li je već, koja me, da, da, još nije puštila.
Ljubavni virus najžešće sjebe. E… O njemu neću, glumiću. Ja sam samo prehlađena. Ni razočarana, letargična, zapitana i zabrinuta. Ma ne, to nijesam.
Eto mene u krevetu još uvijek, čim ovo završim, ustaću. U nove pobjede. To je ono sranje od hrabrenja. Nova pobjeda pranja zuba, oblačenja, otvaranje prozora, ljudi, đe ste…

Dobro mi je. Moj blog.
 

pet - 04.04.2008

Danas u školi

Totalno bolestan i lud dan. Ispalo je da niko nije spavao sinoć, iz raznih razloga. Pa su razna ludila izbila na površinu.  A većina ni preksinoć.

Svakog dana u svakom pogledu se sve više upoznajemo.

Ovo je neko novo proljeće u mom malom životu.

I sad sam se probudila. U mraku slušam zvukove glavne ulice. Petak za metak.

sre - 02.04.2008

Čudesno

Dok je profesor u polumraku slušaone govorio o zadacima koje moramo, a nijesmo još uradili, bila sam anestezirana. Polumrak je jer škure nijesu otvorene. Škola sa škurama.

One su se čule. Moja fascinacija i znak da je proljeće tu pa i kad ćuskije sa neba padaju.

Ptice.

Taj cvrkut je nevjerovatan. Pravi prirodni, neprskani, nekadašnji, seoski, kad sam bila mala. A ipak sada u gradu. Miješa se sa školom, čini mi lakšim jutarnje buđenje. Evo  i sada, odnekud se čuju, kroz otvoren prozor me vesele i smiješim se.

Ptičice blesave cetinjske u sumrak.

Klanjam vam se.