MOJmentalni_kung_fu: 5.2006.

sre - 31.05.2006

Hodaj

Poklapanje nekih, dragih, ali ipak obaveza me je malo izbacilo iz kolosjeka. Sve saznam juce. I onda u pola dva sinoc dobijem poruku da se moram ustati u osam ujutro i zavrsiti nesto u gradu. Nikako ne moze kasnije. Glupost je u pitanju ali se meni sinoc cinilo da je smak svijeta...Prastajte, pms-icna sam.

I onda, znajuci da treba tako rano da se probudim, plus sa milion ludih misli u glavi, nijesam uopste zaspala. Samo se fino ustala u osam, obukla farmerke, obula klompe i u majici za spavanje otisla. Srecom sto je centar grada u to doba prazan :)). I crne velike naocare, naravno, nijesam mogla bez njih. Sve zavrsila za 10 minuta i vratila se u krevet i spavala do 13:00.

Sad mi sve izgleda manje crno, mozda sivo...

Objavio mojmentalni_kung_fu u 31. maj 2006 15:34:00 | 14 komentara

Popodne, dio prvi

Umrezen je Vukov racunar sa mojom lapicom. Znaci, na mom stolu pored adsl modema je i njegov switch i milion nekih kablova, na kraju cu se spetljati i zavrsiti nesretno!

Mislim, moja radna povrsina je i onako bila haoticna a sad se ne zna sta je to...I izgleda da ne moze drugacije, ajoj.

Navikavam se na nove boje na glavi, malo sam eksperimentisala - zadnja dva puta je bilo onako, pristojno i mirno...

Napolju uzasni vjetar koji nosi malu djecu, a i kisa se sprema, pa sam odlozila mrdanje. Skuvala sebi kavu i ubacila je nekako ovdje, na sto. Mrzim kad uzimam onu kafu sa dna posude, a cesto mi se isto desava bas, bas kad je sama sebi i samo sebi pravim...

Jedan ponedeljak

Sest sati kod frizera, sezonski. Pramenovi. Sta ludo zensko radi zbog radi ljepote.

Poslije toga, onako osamucena na presvlacenje doma i punjenje baterija i odmah vani, susret sa drugaricom. Udaje se, tj vjeridba pet dana poslije diplomskog, u junu. Dakle, sve je tu. Pozvana sam na svadbu, bice u Bgd u avgustu, ne znam,vidjecu...I nekako mi zao. Super je tip, super je i ona, ali vise nece biti kao sto je bilo, znate taj fazon...Samo je jedna klinka, ostalo su sve odrasli.

Ostah bez biskutina a jedno mi je na uvo drndalo harmoniku

Otprilike uvijek u ovo doba godine, kad ljeto zaista dodje i kaze ne odlazim jos, dodju i oni. Ganci, cigani, Romi, kako god ocete. Nijesam rasista, nikad nijesam ni bila to. Ali, ovo je vise prevrsilo svaku mjeru. Da, mrzim lenjivce i maltretirache svih rasa. Doveze ih kakav autobus, istovari u centru grada, i onda oni kao svojevrsni cirkus maltretiraju narod. Ima ih svakakvih, od onih koji foliraju mentalnu zaostalost,do majki koje pustaju svoju prljavu i razularenu djecu da sjedaju za sto na terasama kafica, otimaju pice, cupaju za rukav ili prosto udaraju ili shtipaju prolaznike. To je odvratno. Recimo, veceras nijesam mogla kupiti sladoled jer bi mi ga neko od njih otelo. I sta trebam, da se tuchem sa klincem od pet - sest godina? Fuj totalno. Neko ce reci da im treba obezbijediti uslove za zivot pa nece to raditi. Ali, s druge strane, znam mnoge Rome koji zive u mom gradu i rade u gradskoj cistoci a djeca im uredno idu u skolu i niko ih ne maltretira. Postoji i njihovo udruzenje neko koje ih edukuje, itd. Ovo su prosto `sezonci` koji idu iz grada u grad, ko zna odakle su, prose i cuda prave, i nekome uvece predaju pazar. Odvratno i najprije, iritirajuce.

Biti sama kuci u vrijeme velikog gradskog karnevala

Vuk je otisao na matursko vece. Prelijep, potrudila se sestra da bude trendy i casual, da se osjeca prijatno a i da odgovara prilici. Medjutim, ima ona - da finome sve lijepo stoji :).

Svecanost se odrzava u hotelu i svake godineprivuce veliku paznju sugradjana. Bila sam slucajno sinoc vani, ekonomska skola je imala matursko, guzva je bila neopisiva, glacna ulica zatvorena za saobracaj, postavljeni oni zastitni konpci i sve tako. Regulisala policija.

Veceras ce biti jos gore, ili bolje, kako se uzme. Ipak je gimnazija u pitanju. Prle ga vozi, nasli smo neko exra bijesno auto, to je jako bitno, cim ce se doci. Partnerka se podrazumijeva. Njoj jedna ruza, odlicno dekorisana sa nekim cudima...Sve po propisu...

Ja sam sama kuci, nijesam otisla da gledam. Ispratila sam ga. Prije toga, plakala sam, gorko. Isprovocirana, plus sjecanja. Jer se neke rane nikad nece zacijeliti. Svaka matura mi ih refreshuje.

Kad je moja bila, oca nije bilo briga, ni sta cu obuci ni kako cu izgledati, ni kako cu naci lovu za sve to, plus frizuru i ostale zezalice...Kao da je necije drugo dijete bilo. A ne djak generacije...Snasla sam se i bila vrlo slatka, slike ne lazu. I imala ne jednog, nego dva pratioca, iako u ekonomskoj skoli vazda fali tipova. Oca nije bilo kuci da mi pozeli srecu, niti da doceka pratioce. Bilo ga je briga, sasvim... Boli i dan danas, jebeno...

Sa ostalom djecom je bila druga prica, jos sam se ja maksimalno potrudila oko svakog dijela Vukovog image-a, znajuci koliko mu to znaci i koliko je meni samoj bilo tesko, tada.

I obukao se on, treba da se fotografise sa roditeljima i sestrama. Otac nece pristojno da se obuce. Onda se fotka tako sa njim. Pa poslije kad se obukao, nervira ga sto mora da stane malo duze kad se pozira, jer je u pitanju digitalac. I onda nece nego uvrijedjeno odlazi u dnevnu sobu i nece da se vrati...Pa odradjuje jednu fotku na kojoj izgleda kao da mu je nebo palo na glavu. Mislim, ko te jebe, mozes li prezivjeti to `maltretiranje` radi sina...

Znam ja sta je. Ne umije da izrazi emocije uopste, kako treba, i onda se baca na sebe taj stit iskljucivanja, poricanja ili ljutnje. Ali to nije opravdanje...

I onda me je to iznerviralo. A mali kaze: zasto places, ja sam to i ocekivao, davno sam se distancirao.

Unca Fibre, konacno

Tako i nikako drugacije

Opet sam preumorna. Oci su na pola. Kad su njegove na pola, to znaci da umire od zudnje, za mnom.

Morala sam da obujem zatvorene papuce veceras. Sve novo od obuce me je nazuljalo, dje god moze. I ne smijem da pokazem stopalo dok se to ne smiri. Svake godine ista prica. A obuca od prosle sezone, koja je isto tako zajebavala, sad super slusa. Svasta.

Zaludu se nadas

Sta se desava? Koga otac hrabri? Pa naseg sokola...Otvorena balkonska vrata, glupi i lijeni papagaj Ciro stoji na vrhu, naprijed je bijeli svijet. I otac njemu govori.

Srecom sto je Ciro istrajao sa svojim losim navikama, dok nijesmo ucutkali njegovog podstrekaca.

Tetka Anana i ostale carolije u shpicu

Referendum, ludnica i iscekivanje prije, oce li biti nemira,. kako ce sve proteci...Onda post ludnica, jedni kukaju, drugi slave, Vukova matura, kakve ce biti finalne ocjene, sta ce da upisuje, sta ce da obuce i obuje za matursko....Sve to zahvata veliki dio mene. Pa dolazi kozmetika jedna i druga, rasporedjuj, zivkaj, nosi, milion ljudi. Jutros isli kod frizera, opet sam ustala rano, u pola deset a legla kasno, napolju vrucina, u sobi haos, ne sastavljam se sa sobom. Da oce malo usporiti sve ovo. Sa drugaricama se nijesam vidjela kako valja ko zna od kada, jos ce neke poceti i da se ljute...Aj.

Tek sam danas probala jagode, ne stizem ni to! Otac nesto brunda oko firme, ne zelim da znam, nekad ima razloga, nekad ne, pa vise ne znam sta je u pitanju. Raspolozenje prenosi na dragu mu zivotnu saputnicu - panicarku na kub. Jos, dosla njegova dosadna tetka udovica from Bijograd, gospodja extra, smarala i dosadjivala. `Jao, jel to mirise jagnjetina?` `Da` - veli moja majka. `E pa ja vam ne volim jagnjetinu, samo je moja majka fino spremala, na vojvodjanski nacin`. *Majka joj je umrla prije 30 g*.

A moju majku blam da ubije, luda li je. Okle znam sta voli da jede baba od 75 g koju nijesam vidjela 15 godina?I trk da kupi meso za snicle :)). I da, pije pivo iskljucivo bez pene :)). Ma svasta nesto.

Crknuta sam. Tako bih voljela da me samo jedan jedini dan svi ostave na miru i da otkuliram uz muzikicu i prazan stan. Treba mi soliranje

I ljeto

Stigla je prava ljetnja vrucina, probudila sam se u deset, jurila Vuku cipele, matura je za tri dana. Nasla i super su. Ali sam prokuvala, mantalo mi se. Stiglo je pravo ljeto, ludilo je vruce, kazu da je na moru super voda, vec se uveliko kupa. Dogovarala sam se sa Natasom, trebale bi da odemo u nedelju, nadam se da se vrijeme nece pokvariti...Danas bi mi bas prijalo...

A standardno ljetovanje nase ekipe dogovorenu je za zadnju nedelju jula...Valjda cu ja jos jednom i poslije toga, ali pssst.

Dobro jutrooooooooo

Konacno sam se naspavala, ne mogu vjerovati. Bile smo i sinoc do grada, ali u granicama se ostalo i u granicama se pilo...Sto se za onu prije noc ne bi moglo reci. Jos uvijek se cudim kako mi je post bio zacudjujuce pismen :))))).

Nije bilo frka, jesu sinoc bacena dva dinamita, to me je prenulo iz sna, nedje oko dva. Vidim ne dolazi policija, znaci, to se samo slavi, na cg nacin :D. Vlasnik kafica u kom smo ludovale jedva nas je prepoznao juce, onako smjerne i fine, uz vocnu salatu. Medjutim, poslao je pice, pa jos jedno,ali, nene, mnogo bi nam bilo :).

Naljepse i najbolje je to da sam prve cestitke dobila od prijatelja iz Beograda, koji mi znace.

I da, uzivam sad u ovom brzinskom internetu, ne znam sta me je snaslo. A otac u slobodnoj telefonskoj liniji, i njemu je isto.

Jos utisaka

Mislim da se trijeznim, ijao, ijao, mnogo smo bile lude sinoc. Mogla sam jutros da pijem samo caj od kamilice, pojma nemam zasto.

I neka sve, no je to vidio i otac. Bilo prije na glavnom dnevniku na teve cege...Izvjestaji kako je bilo po gradovima, kad li nase veselo drustvo u prvom planu. Cijelo jutro prica o tome :)).

Telekom je dobio desetku od mene jer su dosli i nasli me u krevetu:), ali nista ih nije sprijecilo da mi uvedu ADSL!!!!!!!!!

Pojma nemam hocu li dje mrdati kasnije. Nekako je sve ovo cudno. I da opet velim, novo,novo, novo.

Po gradu

Sad sam usla. Ne znam koliko dzin tonika. Nas pet je potrosilo 40 e i gazda kafica je castio tri ture. Svuda je ludilo. Poslije toga smo otisli ispred drugog kafica dje je bilo opste veselje i igrali i blesavili se. Moze biti da mi je to igranje istopilo alkoholisanost. Dozvolila sam sebi nerazmisljanje i otkacinjanje nocas.

Zaista mislim da je ovako bolje, i onako je sve odvojeno, sad ce makar biti zvanicno. Jos jure auta po gradu i cuju se sirene. Da, i dalje nijednog incidenta.

Nova drzava

Javljeno je prije pet minuta. Smatram da je ovo najbolje resenje, od kraja Yuge zaistanormalne drzave nije bilo, svi ce se sloziti.

Odbrojavanje

Spavala sam sinoc fino, tri sata, ko mi je kriv kad sam blesava. A jutros na noge lagahne u osam, kao svaka gradjanka fina i pametna. Da, pocinjem da generalizujem. I onda poslije po gradu, a u gradu...Koliko odijela i kravatiranih, ne bitno koja je banda u pitanju. Ocigledno se juce dobro peglalo. Mada sam sigurna i da su potrosene sve bojlerske zalihe tople vode, a frizerski saloni, obopolni, radili su definitivno 0 - 24...Vidjela sam svakakvih kreatura. Spopade me cura, ucila do mog odjeljenja u srednjoj skoli, nijesam je vidjela od mature, dakle, devet godina! Nijesmo se ni druzile...Nijesam odmah skapirala ko je, a ona meni: kako da zaboravim te oci. Mislim, ???!. Naravno, dvoje djece i tako to. Povelike.

Nije bilo nikakvih incidenata po gradu. Valjda nece biti ni veceras. Zrenulo je.

Ja sam oko 14:00 dosla doma, obukla pidzamu i odkuntala do 16:30, stiglo me sve, bas.

Ni ranije ,ni kasnije

Konacno su me zvali iz Telekoma, moguce je uvesti adsl. Fala vi, skoro je godinu od kad sam se prijavila. I jave da ce doci juce ujutro, pa se junacki probudih u pola deset. Naravno, doci ce tek u ponedeljak. A ja cijeli dan kao zombi i dan mi dug, predug. Interesantno.

Dosla je mala sestra Severina i kucu dize u vazduh, skoro. Vozi se na mojoj stolici po sobi, isprobala je sav mejk ap, prosula malo laka za nokte na prekrivac. Tri godine i sest mjeseci.

Dakle, opet probudjena ranije, a zaspala oko cetiri. Kao strumf Mrgud, ne znam sto bih.

Bila sam vani, cudna je atmosfera, kao predreferendumski cutimo a sve se nesto ceka. Stranaca posmatraca i novinara na sve strane.

Isprovocirani kratkofitiljni kljuc

Jasno i glasno, dvadeset sedam, u novembru dvadeset osam. Kakav je samo to pogled, izraz, nevjerica. Ne razumijem. Da, nemam djecu, nijesam udata, nijesam vjerena, nijesam u stalnoj vezi. Bogohuljenje. Ne radim to ali ne znam koji je bog u pitanju.

Karirano

Umor se reze na kocke, razgrce kao najteza draperija. Tonem i preplavljuje me poput najmutnije vode, kontaminirane.

Mislim da zrenem jer se borim uspjesno sa nekim iskusenjima, ne odolijevam im. Napisala sam sa nekim, ne sa svim ;)...

I kolac je od kafe, volim to

Skuvala sam kafu meni i tetki, uzela pola parceta od narucene torte, onaj vocni mi je malo dosadio, priznajem. Juce ga je Zorica napravila, svaka cast. Skroz sam nezainteresovana za to. Moze biti da se opet aktiviram za moj b - day.

A danas je majkin. U, kako je juce bila out. Jes da imamo kucnih zajebancija koliko hoces, ali imao je i b - day neke veze sa tim, 100%. Baku su vodili na kontrolu, jos mjesec dana ne smije da staje na operisanu nogu, to nije dobro. A njoj je problem da se oslanja na onu sto je kao zdrava, ta je i ranije boljela. Pa smo svi nedje ispod potisteni zbog toga. A ovako, spolja, kao, high smo.

Onog dana kad smo isli za matursku garderobu, otac je rekao: ajmo i K. kupiti za rodjendan narukvicu. Nijesam htjela da pominjem, iako smo ranije pricali o tome, bas sam cekala hoce li on sam. Izabrali smo je zajedno, ni ja ni on nijesmo gledali cijenu. To je isti gen. Majka je skromnija. Izabrali smo jednostavno. Svidja joj se.

Svi u kuci su znali za poklon, osim nje. A skrivena je bila u mojoj torbi. Sinoc sam kutiju stavila na moj sto. On je jutros usao u deset (!!!) da je trazi. Otvoril sam oci kao da sam zaspala prije deset a ne prije cetiri sata i rekla: eto ti je na stolu. I nastavila da spavam:). Znala sam da ce tako biti.

Ona ni srecu ne umije da izrazi kako treba. Na svog oca... A ja sva nagla, pretjerana... Na svog oca. Opet ti geni.

Samo to

Previse je ljudi u kuci a moja skorpionska strana juri osamu, tesko da sada to mogu uspjeti.

Rijeci na pocetku su tako lijepe. Volim ih, sve rijeci. Razmisljam o njima kao licnostima, zamisljam kako izgledaju i kakve su im naravi.

Kad bih morala na pusto ostrvo, crkla bih bez olovke i papira. Ne smijem lapicu da pominjem, bez nje tek nista ne bi bilo isto.

Don`t Give Up

Majka przi palacinke, svuda su se uvukli mirisi, ceraju me da probam. Ne smijes njih, skode ti, to je przeno tijesto, bice ti muka, govori moj policajac, super ego... Jos sa kremom, aj, aj. Ma i onako ne mogu da pojedem vise od dvije. I to jos tople, sto je najgore. Nesto pricam sa tetkom i gushtam a krem je nasao putic pa se fino prosuo meni u krilo, po novoj trenerci. Majka: ti si genije. Znam, mamice, nijesi prva ni poslednja koja mi to kaze ;)).

Bas me briga sto sam je uprljala, iako sam je danas drugi put obukla. No je problem bio sto sam morala ODMAH da skinem i operem da fleka ne bi ostala...Znajuci kako mi to tesko pada, moje sestre su uzivale i smijale mi se. E briga me, bas. Opralo se, valjda.

Nedje pocetkom prvog mjeseca 2005-te, bile smo ja i Mira u kaficu u Kotoru i nesto se zezale i zapile i ona je prosula vino po mojoj super ludoj majici...Donijela sam je takvu doma i ubacila u korpu...Ima neka fora sa bijelim vinom,ali ko ce o tome raditi. Sjutra cu, sjutra cu. U dvanaestom mjesecu 2005-te slicajno sam je nasla na dnu korpe, oprala je standardno, fleka nije bilo mnogo ali se nijesu makle, majica je sarena ali nijesam htjela vise da je nosim. Poklonila sam je Milici: baci u smece, radi sta hoces. Ona je nesto radila sa njom i evo je ne skida.

A sigurna sam da palacinka ne bi zeznula stvar da sam bila u necemu `kucnom`, znate ono, krpe koju nece ni vojska spasa, vidi pod Bilja ;p. Nemam takvih stvari, ne voli da cuvam isluzene gluposti. Ne stedim lovu. Zivim danas, kao cvrchak...

Plavo i mir

Prosto mi zao da odem na spavanje sada, dok je sve tiho i cini mi se da sam jedina osoba u gradu. Pjeva Sheryl Crow `My favorite mistake`, akusticna verzija, tako se fino slaze sa cijelom atmosferom. Nije jaka, bucna. Lijepo.

I moje misli plivaju. Mozda kao ja u sinosnjem snu. Jos mi je u glavi osjecaj kako sam bila sretna kad sam zaronila skroz do dna. Sto bi Johny rekao - ravno do dna. I dohvatila rukama kamenje i jednu skoljku. Nijesam je uzela. Izranjam i necije ruke me grle. Ne znam ko je bio. Misterija sna. Ali osjecaj bezbriznosti nije otisao od mene jos. Osjecaj pripadanja moru,sloboda, koju jedva cekam opet da osjetim. To je nesto nevjerovatno.

Koliko ljudi sad sanja moju uvalu, more, neku konobu sa prastarim topom... Nadam se da me ceka na istom mjestu...

Mjau

Stvarno sam glupa curka. Pojedem nesto zabranjeno, iako znam da ne smijem i onda umirem. Ali valjda manje boli kad znas da si sam i svjesno kriv. A kad nijesi uopste, kriv, za tu bol nema imena.

Vodila sam dnevnik od sestog razreda osnovne do treceg srednje. Kasnije je bilo zapisa tu i tamo,ali vec drugacije prirode. Bio je to pravi ritual, neka vrsta terapije i praznjenja. Bolno odrastanje je moralo imati ispusni ventil. Ne mogu sad da vjerujem, zaista, gledajuci ove klince od 12 g. Cini mi se da sam bila ona starmala. Nije bilo lako, pa ni dan danas ne zelim da otvorim taj rokovnik, kad sam bila manja. Ovo drugo, srednjosklsko je vec bilo drugacije. Samo se sjecam onog osjecaja - zelim da budem dijete, hocu da se igram sa lutkama, sve me zbunjuje, zasto odjednom toliko zabrana, kad sam bila mala, nije ih bilo.

Dok sam su se roditelji navikli na mene novu, a ja shvatila da njihove uloge nijesu fiksirane i da su daleko od savrsenih, mnogo je toga proteklo...

Zasto sam se sjetila ovoga, ne znam. Rekao mi je Vuk da su on i Zorica citali sve to, kad su bili klinci. I jesam se iznenadila i nijesam. Nije lijepo, ali najstarija sestra je pojam, mora se zaviriti u njene tajne odaje svijesti...

In the air razni mirisi, samo kijam

Sunce ali lijepo ne varljivo i nestalno. Samo proljecno pravo, konacno su nam ga dali ovi iz Podgorice, kod njih je vec ljeto. A takvo sunashce podrazumijeva da sam prvi put ove sezone zauzela poziciju u jednoj finoj basti, sa sve zenskom razbibrigom zvanom `Joy`. Cini mi se da ga nijesam kupovala for ages. Uz kavu i vocnu salatu isao je odlicno. Posto je bilo nedje oko 16:00 ,moji sugradjani su u to doba varili rucak i lezali doma...Prazna terasa u centru, hlad drveca, ne znam tacno koje je. I ja kuliram i listam novine, kava mirise, divno, divno. Imala sam nekih pola sata za sebe, onda je dosla Mira a malo kasnije Zeljka, jos malo kasnije Bilja i Zorica.

Zezala sam se sa nekim klincima, ne ne, vi pokvarenjaci, nijesam zavodila maloljetnike, no je pored bio tata sa troje djece, muskim duplikatima od cetiri godine i preslatkom curicom od pet i pol. Uzivala sam igrajuci se sa njima, u njihovim recitacijama, gnjavila ih sta vole jesti, kako je u vrticu, ko zna vise boja, ko voli njinja kornjace a ko pokemone. I da, provjerila sam im muzicki ukus. Sergej Cetkovic i Zeljko Joksimovic - pop djeca, great.

Kad smo kod klinaca, moja zgrada ih je puna. Onih od 12 - 13 i malo manje. Ne znam odkud oni odjednom, cini mi se da je sve do juce bilo u pelenama. Sad se vec zacikavaju onako pubertetski. Curice snimaju mene, uvijek ,tako mi je smijesno. Ono, sta sam obukla, cipele i sl. Smijulje se. Juce mi se jedna u liftu obratila sa `teto`. Zar je dotle doslo ;)?

Troje na zadatku

Mrzim jutarnje budjenje. Kao kad djevojcici uzmes omiljenu lutku. Ne volim da mi je oduzimaju.

Eto trojke iz snova: otac, njegovo najstarije (ja) i najmladje - maturant i uzrok ovog puteshestvija.

Odijela sve za djedove tj momke kao sto je otac od maturanta, berba `48. Sretan je kad mu kazu da izgleda mladje, klimaks radi svoje. Mada i ne lazu, stvarno je tako, ljepota tipa kog su nekad zvali Kazanova jos se nije izgubila.

Prvi sako na njemu - tako neobican osjecaj. Imala sam devet kad se rodio, sjecam se i kad su mi javili i kako se slavilo i kako sam sanjala da ce bas brat biti - vidim kako ga je neko ostavio u ono gdje drzimo ciste tanjire. Hhaha, lud san.

I sad ona preslatka bebica oblaci svoj prvi sako. Neobicno mu je u njemu a ja se smijem, sretna i ponosna na lijepog i pametnog brata. Otac, ko zna, pomijesana su osjecanja. Dvije zaracene strane i mali kao tampon zona izmedju nas...Vrlo zanimljivo.

Obukli smo ga super, nikako po standardu. Trendi. Prelijep je. Jos samo cipelishke i kaish da se slaze sa njima.

Oko honorara sam se dvoumila. Ne nadjoh nista u Ps...Fashion, snimih neke naorace, ali se pribrah. Mozda je previse, 80 e za dan. Smanjih za 15 e. Ponosna vlasnica novih crvenih ludih cipela. Otac se kao cudi njima a znam da mu je drago sto najstarija zna sta hoce.

Naravno, nije sve islo glatko, nije bajka. Bilo je podbadanja i provokacija, cisto je htio da polemisemo. Meni je vocna salata bila zanimljivija od trosenja nerava na to `sta ces biti kad konacno porastes, od umjetnosti se ne zivi, bolje da radis nesto konretno`... Ne mogu, ja sam nekonkretna;)...Ananas, njammm.

Sta je interesantno? Da su se finansijer i stilista slozili. Rekla sam kuci, juce je bio strujni udar, mozda zbog toga, zeznuo mu one lose sive stanice...Salim se. Ili ne. Samo se sjecam kad je najstarijemu kupovano. S gorcinom, zatezanjem,nerazumijevanjem. Suptilno sam mu prebacila tek sad, iako je proslo devet godina. No, srecom, ljudi se mijenjaju. Ali i pamte.

No u jedno sam sigurna, moj brat ce biti prelijep na maturi, kao i ja sto sam bila, i pored gorcine...

Ipak cudno proljece, stidi se

Docekao me mrak i grmljavina. Dobro jutro u 14:00, cudo da sam se i tada probudila, s obzirom na temperaturu i vremenske (ne)prilike. Onda sam nekih petnaestak minuta razmisljala vrijedi li uopste ustajati kad je tako vani...Hmmm. Pojacala Radiohead, oni me uvijek razbistre kad se dvoumim.

Kupimo se ja i Zorica, trk u solarijum da se ugrijem. Stvarno sam isla zbog toga. Iz cizama na grijanje, ne suncanje.

Setale smo dosta i pile kavu i cutale zajedno, pa onda pricale, opet setale, kupile neke sitnice, jednu krupnicu.

Maturantu se sjutra kupuje maturska garderoba. Glavni grad. Znaci, danas mantil i cizme a sjutra papuce i haljina. Sto ti je Cege.

Nadam se da ce modni savjetnik navratiti za honorar u PS...fashion. Skromna sam vazda bila.

Dani, deterdzenti, domacice

Korpa sa prljavim krpicama se prepunila i krajnje je vrijeme da se posvetim njenom rasterecivanju. Mislila sam veceras ali cim je to ispalo kao neki plan, ode u vjetar. Onda prva stvar sjutra, obecavam.

Ulazio je otac i rekao da me moze nesto ujesti ovdje u sobi, sa stola .Stvarno je bio pretjerani nered, malo smo sad upristojile. Samo sam mu odvratila: kad si ti bezbjedan pored onog svog nereda, valjda se i ja izvucem. Geni su geni - to da su zene rodjene urednice i kucanice, ne prihvatam. U pitanju je samo nauceno ponasanje uslovljeno polnom (ne)jednakoscu.

Ne volim kisu, mislim da je neka fobija u pitanju. Mislim, nemam ja nista protiv nje kad sam na suvom ili kad imam kisobran. No desi se da ga nosim jedina u gradu! Sve ove moje kokosi mi se smiju. Znam da se necu istopiti ali ne volim da pokisnem. Ovog proljeca je vrijeme skroz nestabilno i mijenja se brze od vlade u Italiji, bas sam na mukama. Naoruzati se lumbrelom ili ne, pitanje je sad...

Danas sam pogodila, ubacila sam u torbu onaj neki patuljasti, kisa je isto tako bila sicusna, samo u najavi...Bravo ja, mozda ozdravljam ;).

Tako, tako

Par godina su pauzirali, mislila sam da je zavrseno sa tim. Ali ne, moji sinusi su opet poludjeli, ovo im je sezona, tako da me boli glava, kijam, pricam kao ono kad se zacepi nos. Licim sebi na onog psa iz crtanog filma kad mu ono njuska - nos promijeni boju, on jadnik ne zna kud je i dje je, ne osjeca mirise, nista.

Najgore mi je kad se probudim, poslije se i nekako priberem. Dalje, hladno je nevjerovatno, radijator je ukljucen na max, sad, devetog maja...Ne pamtim to. I mrzim i smeta mi i morala sam opet da potrazim deblje carape juce.

A kako sam se veceras u gradu smrzla, to je posebna prica...A da, i jedna pozitiva - nije makar kise bilo cijeli dan!

premoumor

Sjecam se hodnika: bio je dugacak, nije se nazirao kraj. Teturala sam, pokusavajuci da se makar uspravim I dohvatim, nesto. Odjednom se zaculo krestanje. Prakticno niotkuda patuljasti pijetao se odjednom ustremio na mene. Neeee, vrisnula sam, no iz mog grla nije izasao zvuk. Kljun se zabio u misicu, a pijetao je, neprestano me udarajuci krilima, cijepao kozu, cupao meso. Pocela sam da se gusim. Hoces li vode, ne placi, u redu je. Boli me jako, maknite pijetla, ubijte ga. Odjednom vidim samo bijelinu I par poznatih lica. Svi su oko mog kreveta. Boli I dalje, no ipak nije pijetao kriv. Lose je podnijela anesteziju, cujem komentar.

Usta su suva, smijem ih samo ovlaziti ali ne I progutati tecnost. Zasto se ne odmaknu I odu, moj bol nece umanjiti sazaljivi pogledi I osmjesi. Cinjenica da slijepo crijevo vise nije dio mog organizma nije za impresioniranje. Mozda ovo nijesam ja, `Ja` je protestvujuci napustilo prostoriju sa pojavljivanjem prve buba - svabe. Pretpostavljam da njihov broj tokom noci nije zanemarljiv, cuje se sustanje, sistanje…

Mrzim bolnicku hranu. Vjerovatno nijesam izuzetak, no kuvarica osjeca da sam medju onim najupornijim kojima ne odgovara njeno umijece. Pirinac kuvan na mlijeku do mene uvijek dodje u polizagorjelom stanju. Ne zali se, tako je I ostalima. Zaista, da li je tako?

Danas nije bilo toliko hladno. Dovukla sam se nekako do prozora I posmatrala. Prvo, prolaznike koji ne zure previse. Potom, ucenike koji uzivaju u grudvanju vrsnjakinja; policajca koji u nedostatku ulicnih obracuna, hvata moj pogled. Mada, postoji mogucnost da je djevojka koja boluje od upale pluca na gornjem spratu sada na prozoru…

Na drugoj strani ulice - dvoje. On, visok i pogrbljen, odmjerava svaki korak, pomno pazeci da ne uprlja obucu, preskace gomile zaprljanog snijega. Ruke su u dzepovima. Ona bukvalno trckara. Dvije kese pune necega, neodredjene tezine, ne pomazu joj u pracenju brzine hoda njenog partnera. Ups, jeste klizavo. Narandze se nadjose u raskvasenom, prljavo bijelom snijegu. Primjecujem I primjerak dnevnih novina. On zastaje, prilazi. Saginje se pazljivo, uzima novine I pocinje da urla. Njegova pratilja se pridize I pocinje sakupljati vlazne plodove. Sta bi se tek desilo da se prosuo I sadrzaj druge kese…? Razgledanje zavrseno.

Stigla je vecera. Minijaturno pakovanje marmelade, caj, kriska hljeba. I penicilin. Ovog puta sam prosla bolje od cimerke. Njena infuzija je ipak, gora varijanta. Prijatno. Jos jedno vece za oporavak.

Okrecem se nekako I ostajem u polozaju fetusa, plaseci se da zatvorim oci. Spavati, ne sanjati. Pijetao moze da se vrati.

Low level ali nijesam jos turned off

Lift je opet riknuo a ja sam morala gore - dolje - vani, tako da sam odradila pet spustanja i penjanja. Jebes aerobik, ovo je gore. Da, ja sam od onih koji mrze sportska angazovanja i znojenja i gimnastike i kurce i palce. Ali sam ovo morala da odradim, zamalo da me unisti.

Ako se ova ritam nastavi sjutra moracu da potrazim pomoc ajkule i crvenoga bika.

Sad njamam neku mjesavinu narandze i mandarine, nikome se ne svidjaju, sve su moje, jupiiii.

Veli majka, imamo previse cipela, ne zna vise kud ce sa tim, predlaze da neke vansezonske stavimo u podrum. Moje cipele u podrum, da ih misevi pojedu? Nikad.

Ps. Nije mi se dalo da nadjem crvene cipele, ali sam ulovila crvene papuce za ljeto, divneee. Lov se nastavlja - tata, plati, ja sam tvoja scer sponzorusa - umjetnica. Sve ce to narod pozlatiti.

Rijeci su moje najdraze igracke

Lipote gladan , jubavi zedan...Pjeva Tedi. Ma to on samo pjeva, ima svoju balerinu :)...

Sad su cetiri sata, ujutro. Vidjela sam se kako lezim u krevetu, u apsolutnom miru ove sobe, stana,grada. Skroz budna i mirna i spokojna, sirom otvorenih ociju. I ne znam sto cu onda takva da ostanem unutra, nema potrebe. Kad se ovako osjecam, cini mi se da bih mogla sve, a tek napisati knjigu - dvije, to je sitnica.

Smijem se sad, sebi samoj i ovoj konstataciji. Luda klinka u kasnim dvadesetim. Daj mi, ti neki Boze sa velkim B kakvo je i moje, daj mi da uvijek budem ovakva. Nikad starija, u glavi... Odmah asocijacija na ~Finding Neverland~, ko nije odgledao, trk. Zelim da mislim da sam takva i sa slicnim se najbolje razumijem. Srecom, ima ih, malo, ali tu su.

Blebetanje jer pravo pisanje ceka da se smirim, sad je to tesko, stalno sam nekud

Danas je sesti maj ja u zimskim bijelim cizmama. Jes, mrvu iz fazona a bilo mi je i hladno, bas. Prosle godine u ovo doba, sjecam se ljetne haljinice crvene. A vidi ti sad ovo. Jakna i cizme. Ne znam sta se zbiva ali bice ona podgoricka klasika kojoj smo se mi odavde smijali - iz cizama u sandale. Eto, ko se zadnji smije...

Konstatovala sam da je moja proslogodisnaj kljucna rijec bila KOFER a ovogodisnja je recenica GRIJANJE STOLICE, LAPICE. Prosto receno - uci mala, isplatice ti se. Ne ljuti se sto si stacionirana, sto ti izmicu putevi, tako sad treba. A i ne kukas previse, vidis da ce biti rezultata. Tako ja pricam sa mnom.

Maman pravi palacinke, njihov miris privlaci pajtase i pajtasice, bracu i sestre. I veceras guzva u mojoj sobi.

Grad je naljepsi u sumrak. Znala sam to i ranije ali veceras obnovih gradivo. A i ovi sto hodaju tj korziraju - lice na ljude. Ili me je zeznuo kolac od ananasa, uz njega je sve ljepse. I zeleno je svuda, juce sam lezala na klupi u parku, nedje oko pet - sest sati je bilo, gledala u nebo kroz grane. Nirvana. Samo da je mrvicu toplije i dobijam idealno proljece.

Spokoj neki cudni. Opasna kad cutim.

Ide uz ovaj mrak u kojem sam sad, svijetlo ekrana lapice samo, mir u stanu, ni beba ne place. Samo se Bilja slucajno osmijehne u snu ili nesto promrlja.

Muzika mi znaci. Sabije u jedan ugao misli koje mi brane da zaspem, prave mi zasjedu snu, plase kreveljeci se. Kao opasni klovnovi iz horora. Iste te, misli, po danu me tjeraju da zaboravljam, ne slusam sta prica neko. I tako.

Lijepo li je onima koji se umiju iskljuciti. Bez ozira je li pozitiva ili negativa, ja sam diskont, drug store, 0 - 24.

Moje baterije su alkalne, ili litujum -jonske. Ili neke atomsko - mravske...Ovo nije konstatacija,samo se pitam. Neka bude da ne znam.

Ja mislim

Treci je dan kako se osjecam uzasno. Dakle, ceka se menga, plus me stigao i virus nekakav, malaksala sam, vruce - hladno, krajnici su kako bi rekao Gawrun, ogromantni. Juce sam garant imala i tempreraturu, ali nijesam htjela da je mjerim. Samo sam otisla vani, prosetala malo, i bila do solarijuma. Kad je bal, neka je maskenbal.

A vrijeme mi ne pomaze. I dalje je hladno, danas smo i radijator ukljucili, cak je to uradio glavni kucni stedisa, kraljica majka.

Dosli promoteri ovih budvanskih zezalica, maskiranih zurki i ostalih poslastica, meni se tako ide,ali ne moze mi biti. A Jelenin momak je njoj sve organizovao, iako se njoj kao ne ide. Mozda zbog toga valja imati momka, nekog sposobnog, zbog organizacije. Khm.

Malo cu stopirati uzivanje u sedmoj umjetnosti iz veceri u vece, iz dana u dan. U stvari, prebacicu se u drugi vid uzivanja u istoj. Citacu literaturu o istoj. Malo sam se izeljela `pisane rijeci`. Kako ja mrzim ovu sintagmu, stvarno je bljak.

Evo je Zeljka, sad cemo vani, mozda ce me i nositi, samo ne znam kako, ona ima nekih 50 kg-a a ja,hmmm, malo vise ;).

Virozno bunilo

U oktobru je i Zorica bila sa nam u Bgd i konstatovala je da joj ne odgovara tamosnji ritam, ljudi stalno jure, zure, daljine, guzva, odakle znam. Navikla je na sporiji ritam i takvo funkcionisanje,,,Meni super odgovara.

Racuna se da je grad u kojem zivim drugi u republici po velicini i broju stanovnika. Neko ce reci da je cijeli svijet selo, ono jes globalno ali selo. Ne tjesi me to, boli me briga koliko manjih ili vecih sela od ovog mog ima.

Ne volim smrt na nacin kako je ovdje tretiraju. Ne mozes vidjeti zalost kao takvu, samo glumatanje, karikiranje, rituale za koje neki ne znaju ni zasto postoje. I sta selo ima s tim?

Prvo se ujutro, otvori predzadnja strana novina, da se vidi koga vise nema. Onda se pogleda ko je iz N sela i nastupa povezivanje. Bas tako, bez obzira o kome se radi, naci ce se neka povezanost, rodjakanje, prijateljevanje, bilo kakva trivijalnost koja ce dokazati da se s tim i tim pocivsim mora desiti zadnji susret, odavanje poste.

Jednom davno, majka je trekla da otac mora kupiti crne cipele - valjace mu za saucesca. A kad sam isto tako, prije sto godina, imala slicnu obavezu, naravno, predoceno mi je da se obucem ozbiljno i pristojno - ko zna ko ce sve tamo biti, svi ce te gledati.

Dakle, jebe se njima za pokojnika. Vazno je koce doci, koga ce vidjeti. Vazno je biti vidjen.

Sada je vec drugacije. Ja ne idem po sahranama i saucescima. Naucila sam familiju, reci cu sorry onom kom treba, ali me nece biti tamo.

Zelim da se probudim u gradu koji nije N, i ne zateknem dnevne novine otvorene na prezadnjoj strani, pored sebe.

Lahk san, i cura za jedan dan. Cmoka od podocnjaka, divni su

Stavila sam lap u krilo a nijesam se lijepo namjestila, pa mi je glava naslonjena na zid, umjesto na jastuk. Nema veze, ipak se necu pomjerati zbog toga.

Cijeli dan sam njunjava, fali mi energije. Morala sam do grada, morala sam biti vrijedna, a krepava mi se, bas. Boli me grlo, onako podmuklo, ne previse ali dovoljno da smeta, napolju je kisno - oblacno - vjetrovito, kako kad, uglavnom, odvratno. Nijesam se sminkala uopste i bas me briga koliko sam njih uplasila. A cijelo vrijeme mi nekako vruce. Probala sam onda nedje oko 17:00 da gledam `Poslednji krug u Monci`, nijesam odgledala ali sam uspjela zaspati, nekih pola sata. Zeludac me opet zeza, i vidi cuda, danas su mu prijali kravica i keks. Kao bebi, da, spremila sam to.

Nijesam slusala Arsena vec neko vrijeme, dvadeset dana sigurno. Ubacih cd sinoc, stavih na najtise i zaspah.

Jes, djavola. Morala sam da pojacam malo. Komsije iznad ce me izludjeti. Sinoc je dijete plakalo, od dva do cetiri ujutro. Djecija soba je iznad moje, drugima ne smeta, Bilja spava kao da je sve ok. A ja i moj lahki san, mi slusamo bebu i Arsena.

Još jedan susret, koraci u snijegu
I ruka neka, već je pored mene
Jer neprestano, mi smo u bijegu
I slijedimo se dugo kao sjene

U mojoj sobi ostaješ do jutra
A sad su noći ledene i plave
Pričaš o svemu što nas čeka sutra
Kad dođe vrijeme buđenja i jave

Maštaš o moru, kamo ćemo poći
Jednoga dana u suncu i sjaju
Gasimo svjetlo, ti zatvaraš oči
I priča nam se tako bliži kraju

Zar je sve to samo san
Djevojke za jedan dan
Djevojke za jedan dan
Za dan

Od tad te viđam mnogo mnogo puta
Na trgu, plesu, u nekoj kavani
I želio bi makar pet minuta
Da ti se javim da budemo sami

Govorio sam, već je bilo kasno
O našoj davno zamišljanoj sreći
I vidio sam, vidio sam jasno
Da mi ne želiš ništa više reći

Ja opet živim sam na kraju grada
I često slušam vlakove na mostu
Ili u ponoć kada kiša pada
Otvaram vrata nepoznatom gostu

Volio sam sada znam
Djevojku za jedan dan
Djevojku za jedan dan
Za dan

Popodne vazda tako, kao u tropima. A u Alikanteu nikad nema, kise.

Ova luda glava sanja jos gore snove. I onda se probudi nadrndana i tek kroz par sati skapira da je to bio samo bed drim, nema utemeljenje u realnosti, cudoviste nece doci da je pokupi. Nekoliko dana zaredom tako. Naravno, cudoviste je samo metafora...Razna su, poslovna,emotivna,,,Ali, bezbjedna si, bleso!

I onda mi se cude kako to da se carsav nadje skoro pa na podu a cebe mi obmotano oko vrata, kao shal, ili ne daj boze nesto drugo...

Sinoc sam pospremala radni sto. Stvarno da nije pms-a, nikad se ne bi desilo. Eto mu jedne pozitive. Napunila sam kesu svakakvim papirima. I tako do sledeceg puta.

Pokisnula sam, ali ne sasvim, zahvaljujuci njemu... Na glavu, novi sesir, za tih 10 e. Kupila sam i stavila, odmah. Dobila sam deset eura i keks od nje. Dolazila bakuta - kraljica da posjeti ovu mi drugu baku i donijela svima darove.

Nesto mi se ne pise

Nista posebno. Toliko novca ulozeno u film, kostime, scenografiju, ma sve...I dobijes limunadu. Pa cak i na to ne moze da se cazmizdri, nema zbog cega..

Odusevila sam se, odlican film. Robert Downey Jr je car, vazda je i bio. Covjek glumi, rastura. Prica puna emocija, preokreta, los prevod, pa sam pojacala do daske i natjerala sebe na novi, u svojoj glavi, oblik rijeci koje cujem...Definitivno cu ga opet gledati.

I naravno, niko zanimljiv

Otisla u 21:30 i vratila se u 00:30. U diskoteku. Bila neka zurka. Sanji se jos ostajalo, Milica je zabrijala sa Srdjanom, Bilja je bila skoro neopredijeljena. Ja nijesam mogla vise. Starim?

Guzva je bila nevjerovatna, nemoguca - cak nijesam mogla ni da igram kako volim, jer nijesam imala dje, citavo vrijeme sam se oslanjala na dva dupeta, cas musko, cas zensko. I oni na moje, of course. Dakle, igrala sam cijelo vrijeme i to je bilo super, ali,ali, nemam dje da odmorim! Bas je tako bilo.

Pojma nemam sto sam otisla, ono, nijesam se pokajala, ali slabo idem u nocni zivot odje. Nesto me je inspirisalo. Sigurno je proljece, diskoteskashi sigurno ne. Taksi je bezobrazno jeftin pa ni kisa nije mogla da nas zajebe.