MOJmentalni_kung_fu: 6.2006.

čet - 29.06.2006

eh, da imam klimu jaaaaa

Kazu, ista je temperatura i odje i dolje, zasto nam se cini da paklenije i vrelije…eeee, zato sto mozak salje signale: dolje je more, odmah ta spoznaja spusti temperaturu i ohladni ludu glavu. A kad se svjesno da su okolo samo planine i beton, tada se gine.

Kao danas. Trebala sam do telekoma, da promijenim adsl paket, raskinem prijasnji ugovor i uzmem nesto novo. Doslo do snizenja pa sad vise gb-a za manje pare. Opet nas deru kad skapiram da u Bgd nema ogranicenja, ali, daj sta das. Dial up i ostala sranja ili ovo, nemam previse izbora.

Spasi me onaj iz b(r)loga sa ovim net radiom, skroz mi odgovara…

I da, kako se zna da je definitivno vrelo. Evo ih kupine umjesto jagoda na mom stolu, pocela im je sezona…Njam.

Objavio mojmentalni_kung_fu u 29. jun 2006 14:06:00 | 10 komentara

Izvjestaj

Voda je bila fenomenalna, ni hladna ni topla, kad odem u dublje bude neka vrsta koktela, na povrsini mlaka, zaronim li , led…Super brrr. Zezala sam se za Zoricom, da prati jesu li mi noge skroz prave kad zaronim, morala sam da usavrsim tu vjestinu. Skoro savrseno. A sto su mi se usi i nos prepunile sa morskom vodom, to da ne pominjem. Ali ja to volim, ja to volimmm J.

Cekale smo bus da odemo do Jaza opet, nema ga 10 min, 11:00 – vrelo vec. U momentu Zorica predlaze da udjemo u prvi koji bude isao u suprotnom smjeru, tj u onaj koji najprije naidje. I bi tako. I krenusmo put Novog, najblizi nam Orahovac. Nijesam bila prije tamo, vec sam uzubudjena sto cu da otkrijem novu plazu. Sedam minuta voznje i eto nas. Prelijepo, skoro divlje. Ima kuca, ali ne onih nabudzenih. Neko je vec provalio da je i ovo potencijalni raj, vidimo izgradili hotel. I ko, kad neki likovi iz naseg grada. Ali divan. Ispod odmah plazica, slatka. Vidimo dvije porodica na dijelu dje smo mi i nikog drugog. Jos uvijek ne znam je li privatna, pa odem da se raspitam. Ipak nije. Medjutim otvoreni sank, iznajmljivanje lezaljki i suncobrana – nije jos pocelo (po tome se moze vidjeti kad je pocela ovogodisnja sezona, mogu oni da seru i lazu koliko god hoce)…I najprijatnije iznadjenje je da nam tip predlaze da uzmemo njihov suncobran jer ce oni i onako uskoro da idu, klinci na spavanje…Cool. Ne propustite Orahovac, jos dok je divlji, ne sasvim otkriven. Uzivala sam.

A uvece u starom gradu, kotorskom. Lunjale. Nerviralo me jako sto je bas svaki ali svaki kafic, terasa, sta god, dekorisan video bimom i prenosima utakmica…Jbg. A simpaticno kako stranci navijaju za svoje reprezentacije J. Mi jadnici ni tamo ni odje…

Stranaca prilicno. Prosjek godina 60. Mnogo brodova krstarica. Jahti prelijepih…A tek jedrilica, njam…

U Budvi zadnje noci festivala. Ijao, koja guzva, koliko fenseraje. A ostale mi oci na raznim butikaskim proizvodima…Tamo stvarno lova ide, ima svega…Viva Italia.

Dakle, generalno: mnogo je cistije nego ranijih godina, to je bitno i pohvalno. U prodavnicama cijene priblizne kao i ovdje ali kafici jebu kevu, cijene su uzasne…Meni makar, nijesam iz loze Karica ili Rokfelera. A ne volim pivo nego koktele…

najgori umor mi je sjeo na glavu, koma sam. trebalo jos dva dana ali mi se nije dalo...bilo je lijepo. ne odlicno, na zalost, ali nije do mene.

bice jos. samo, kome pisem, sebi ili ovima sto citaju, bas se pitam...ili sam nedje na pola...

Vuk se definitivno odlucio za turizam u Kotoru pa je trebalo predati dokumenta. A ja bih isto put morja, taman sa njima.

Intresantno putovanje koje mi je objasnilo mnoge stvari, jos otvorilo oci. U oba smisla.

Dosli su rano, nije bilo prevelike guzve na faksu. Zorica ga je odvela da to preda a otac i ja na kavu. On izabrao San Djovani, kafanu koju ne podnosim. Ali neka mu ga, ajde. Narucujem moju no sugar i kolac, treba mi snage da izdrzim rijeci, pojavu, da izdrzim samo dva sata sna. I vrelinu. Ona je najlaksa.

Ispada da sa su njih dvoje brzo dosli. Mene je nekoliko recenica probolo po sred lijeve strane, ako je tu imalo srca, ne znam sta je od njega ostalo. I svaki minut je bio godina dok sam bezbrizno uzivala u kolacu od ananasa. Bezbrizna spolja.

Nekad se ne mozes izboriti – samo pomiriti. U toj sam skoli vjeciti ponavljac i nepopravljivi optimista pa najebem…Izgubio me je, na dugo. Otac.

U cetvoro je kasnije bilo valjda lijepo. Otisli smo na rucak, smijali se, zezali, kao, kao. Na Jazu jos uvijek bez guzve, voda lijepo plava, jedva docekani ledeni dodir koji se penje po mom tijelu kako ulazim u vodu. I onda se jezim i zatvaram oci, jos jedan potez i eto me ispod. Sasvim u njemu.

Plivam kao da me jure, naprijed u plavo, nema muzike, ne cujem nikog, osim udara stopala o pucinu kad odlucim da noga izroni. Umorila sam se, na ledjima kontempliram. To zaista ne moze da skodi. A tek ono drugo…

Troje djece, u stvari svi ljudi. Ni Vuk vise klinac nije. I najvise me pogadja cudna eureka. Kao da tek sad vidim da je moj otac ostario. Vrlo je ostario. I sramota ga je sebe, na neki cudni nacin, vidim i to. I osjecam. Na sve muke, nadodajem i njegovu rezigniranost sto svakog moze na neki nacin pobijediti – *mene na nefer,ali ok*, osim vremena…

Zaspah sat vremena, nevjerovatno, ne pamtim kad mi se desilo to na plazi. Mir, prije svega.

Nectar visnja, bravo juice, no sugar kava, voda voda...

Hladna pica se smjenjuju brzinom svjetlosti, zavrsavam raznorazne zajebancije, i imam ih za cijeli ovaj dan punu torbu. Da, nije mi olaksano no je otezano, ali vec se pribiram, rashivam planove i pravim nove a sve zbog dragog mora, pa makar i kotorske bare J. No, vidjecemo dje ce nas putevi i novcanici odvesti jos…

Necu ostati koliko sam htjela, vriste vec pominjene obaveze, cak je u pitanju bilo i odlaganje ali se ne dam.

Pakovacu se nedje u pola noci, nadam se , bolje i tad no u pet ujutro. Bilo je slicnih igrarija proslog puta.

I da, juce budenje u pola 13 a danas u pola 12, u svakom pogledu sve vise mi se spava kasnije, hihihi. Ali dan simpaticnije duzi J.

*dvije hiljanice za smijesnu lovu, extra simpa & sweet, sa volanima i karnerima i tako tim…leprsajuuuu, djevojke u ljetnjim haljinama volimmmm… ;)

Licni

U bunkeru je hlad

Kako sam smijesna sebi ovih dana. Vrelih. Totalno zamracen stan i soba cijeli dan, nedje do 17:00, i onda kad malo popusti, pocinjem da` zivim`,haha. Pribjegava se duploj kavi, red bull- u , vocnim salatama i sl. Najbolja fora je da se cude sto sam ja konstantno u haljinicama i suknjama – sto je i ocekivajuce. Jer su cure iz mog grada poznate po tome da su najcesce u farmerkama. Pa tek kad se dodje sa mora, onda se malo opuste…Recimo, danas je vec i neka promjena u tom smislu na bolje, ali sam prekjuce bila jedna od rijetkih u haljinici laganoj i japankama. Hm.

Zao mi je sto vec nijesam na moru jer su ova tri dana idealna za brckanje, Zorica stalno izvjestava…

Razocarana nevjerovatno...

Drugarica diplomirala i pozvala mene i Bilju na proslavu. Okej. Kupile joj poklon, uz to naravno i sladak buket, ja ne odvajam to dvoje. Smunjile, skockale se kao nesto i aj. Ne zavrsava se faks svaki dan.

Dosle, tamo jos sedmoro koje ne poznajem jer joj je to drustvo sa faksa a ekonomija je od mene milion svjetlosnih godina…Ok. Ne upoznaje nas medjusobno, odradjujemo mi to nekako sami. Raspored sjedenja katastrofalan. Mene na celo stola, a sestru skroz nedje tamo…Ok. Zapocinjem sa ovima okolo kao neki razgovor, kaceci se za bilo kave teme, jer je vece pocelo kao neki rekvijem.

Narucujemo pice, kao neke price, tiha muzika, zvijezda veceri se ne trudi da malo otkravi atmosferu…Ljudi samo sto ne cute. Gledamo jedni druge, neka glupiranja, pijucka se pice. Narucujemo klopu, to stize, jede se…Baj d vej, mjesto je fenomenalno, uredjeno kao konoba i super je skroz a i cijene su pristupacne…

Dosli smo u 20:30, vec je 23:00, pice se davno popilo, to prvo, uopste ne porucuje drugo!!!

Fuj, kako odvratan osjecaj…Fuj, kakva neorganizacija…Fuj, kakav tvrdicluk, kakvo nepostovanje…

Jedva sam cekala da dodjem kuci ida popijem malo vode. Neki su isli u toalet zbog toga, tacno sam skapirala…

Ajsha

Ni sad ne znam kako je dovedoh
one noci do studenske sobe…
Ni sad ne znam kako kraj nje legoh
bjese ljeto na njoj malo robe…
Skroz pokisla od ljetnjega pljuska,
niz lice se kotrljale kapi,
tanka suknja kukovima uska
gladna kuja za kurjakom vapi…
A nije znala da sam pjesnik i
da moze u stihove moje.
Ashik Ajsha u najboljem dobu
udje u njih, al kroz moju sobu…
Strgoh suknju, docekase bedra,
niz kicmu mi triput prodje jeza,
skidoh bluzu dotakoh joj njedra -
jezik mi se u cvorove sveza.
Pricala mi kako zivi sama, muz
joj radi za njemacku marku,
novca ima al joj ljubav treba
a ljuljala me kao more barku.
Mozda i nije htjela, mozda i nije htjela
da se da, tijelo joj vrelo - pogibija prava…
Kod komsije igrali su karte,
cule su se psovke i galama,
casovnik je svercovao sate,
od prozora bjezala je tama…
Kad zaspali smo onako postranacke
dok se zora zarila u licu,
posle lude noci dubrovacke,
cesto sanjam u polju Zdrebicu…

A nije znala da sam pjesnik i
da moze u stihove moje…
Ashik Ajsha u najboljem dobu
udje u njih al kroz moju sobu…
Ni sad ne znam kako je dovedoh
one noci do studenske sobe…

Nedjelja

Trazila je da proba neke moje haljine. I isprobala ih. Ja 64 kg a grudi br 4. Ona nedje 51-2 kg i grudi br 1. I nidje kompleksa nego cista zajebancija.

Danas je prevruce. Bez sunca a kuvanje. I od svih dana, majka je izabrala ovaj da peche strudlu i kiflice i cuda. Kad joj trazimo, onda jedva. Veli, doslo joj. Dobro.

007 recenice

...

Uvijek nasjednem na provokaciju \ e

Da, slucajnost ne postoji. Ako sam i mislila da odlozim ovo pisanje za kasnije, rijeci ne misle tako nego prijete: eto, izula si japanke, neka je sve ostalo na tebi jos uvijek ,nema veze sto si tek usla. Ol rajt.

Petak, dan za metak, prepuna glavna ulica ljudi, raznih. Nista cudno, of kors – treba se pokazati. Ali?!

Gledam koliko kolica po gradu i bebica, preslatkih. A vozaju ih mladja godista od mene kao i cure iz moje generacije, neke i drugo po redu. Nenormalno mnogo beba po gradu!!!

Ne smeta mi, daleko od toga. Uzivam u gledanju. U pitanju je tuzna istina koja me cesto muci (i onda lamentiram na blogu) – koja je generalna zenska sudbina* ?

Ako je zavrsena srednja skola, krenuti u mutne vode trazenja prilike. Kad neces da studiras, onda trazi tipa i ` zasnivaj porodicu`. Namjerno koristim ovo pod navodnicima jer sam isto cula mnogo puta iz usta raznih roditelja, rodjaka, itd.

Ili, ako ces da studiras, zavrsi sto prije, jer prolazi vrijeme, i nadji tipa u toku studiranja, po mogucnosti sa faksom, da. I udaja cim se diplomira, vec se pali crvena lampica, brzzzo.

Da prica o slucajnosti bude potpuna, evo sta me je naceralo da odmah tipkam : neko je dosao do mog bloga guglanjem sledeceg : http://www.google.com/search?hl=sr&q=kako djevojka od 30 god.da nadje momka&lr

Zar je dotle doslo…Da se Google pita? Ili, zar ima neka od 30 da vec nije troje rodila J ?

Stay tuned

Drugarima je majka fino zbrisala u Ohrid na odmor, a njih dvojica i tata ostali sami. Plus ih je prije toga necim otrovala pa su ostali bolesni i sami. Bravo Sonja. Medjutim, Prlu i chika Radu je gore, i Bojan kaze: ja imam jak organizam. Zaboravio je daje kao i Bilja Ovan, i da jedno drugo zovu Hitler. Dakle, to ga je spasilo.

I tako, svi vrsnjaci, svi blesavi, ako znam o cemu smo i pricali…Ali vazno je bilo da smo se blesavili do daske.

I nije zavrseno. Nastavilo se – danas na rucku. Prle nije mogao, ostatak ekipe je bio.

Sad se izlezavaju i avetaju odje…Ja bih do grada da pogledam neke sandale, gotova sam. Kumujem 23-eg jula, na vjencanju. A u torak neko diplomsko, plus se udaje jos jedna za pet dana…Ma…

Prilagodjavanje, na bolje

Provela sam cijeli dan vani. Onaj dio koji sam bila budna. Automatski iz kreveta u prostor i vazduh.

Da li bih to mogla da je bilo kao i juce, kisovito i vjetrovito i sivo i kasno jesenje?

Tako je bila dobra kava u Rock club – u i Johny je pjevao. Dvojac me uvijek omadjija i cini mi se , to je paket za danas. Ne, bila je i Zeljka. Drvo u sredini terase je ogromno i sve padaju neke bobice pa imamo utisak kao da nas neko gadja njima. A ne znam kad ce sledeca pasti, pa bude zanimljivo. Mogla je koja i u kavu, bilo bi simpaticno. Ali nije.

Pogledam gore, izmedju granja se nazire nebo, plavo i divno. To mi je potrebno – odmah iskacu ideje i igraju u ritmu Azre.

Kazu, to juce brzo dodje

Bas sam se trudila. Istusirala se, legla u 2:00, ukljucila laganu muzikicu, sve kako treba. Cinilo mi se da cu zaspati, kao zijevala sam.

Pred `spavanje` je bio Charles Aznavour. Hvala mojoj Marushki sto me podsjeti… On je divan a ne znam francuski. Moze slobodno da pjeva `viljuska, kasika, noz` - ja sam opcinjena. Ima nesto u jeziku, pomaze tim franchezima u zavodjenju, 100 %.

I kad san nece, hoce razne kalkulacije. Da se ode na selo, sad je najljepse, trava pocela, da obidjem neka mjesta mog djetinjstva, stavim cvijet na grobove predaka…Nijesam bila odavno, sigurno cetiri godine. Bojim se prazne kuce i znam da mog vucjaka Dzekija vise nema…A moglo bi se otici.

Zorica javlja da se danas prvi put kupala, morski. Zavist. Kad cu? Ici do nje ili organizovati kolektivni odlazak do Jaza za vikend…Hm.

Otvorila sam balkonska vrata. Ulazi svjezina ranog jutra. A tek ptice…Automobili se jos ne cuju. Ptice i psi, za sada. Bas je pocelo rano da svice. Meni je jos malo pa prelijepo. To malo znaci da me boli glava. Aznavour je tu.

Kutija je roze boje a slon mirishe cvijet

Pijem kavu bez secera, voda uz nju, nikako gazirano pice ili sok. Tako najbolje osjetim ukus i miris. Da, s vremena na vrijeme lamentiram o tome. Sto cu, ne pusim, ne pijem – osim izuzetno, kava je moj dragi porok koji obozavam. A ponekad i kafa, kako mi padne na pamet. Kahva rijetko.

Inace, dok su ove alergije, culo mirisa mi nije bas sasvim u funkciji i to mrzim. Mirisi uvijek vracaju u neke dane, prevrcu stranice albuma, vrte decenije cak. Kao ono zuto dugme koje cuvam u mojoj slon kutijici, sa prve majichice koju pamtim.

Mozda odem u butik onaj i potrazim proljecne kaubojke sa nekim plavim kamencicima, valjace uz sve ove moje haljine. Evo vec pola juna vrijeme zajebava. I ono. Da, sigurno ce valjati.

Ne volim taj pogled od majke mi. Ona ce samo da mi pogorsa, nikako da pomogne. Fajter sam na nekog drugog.

Kad je tesko, extremno, dok se borim I smisljam izlaz u slucaju nuzde, plus jos jedan u rezervi kad i taj zajebe – meni se i to desava, ko ce da me zagrli?

Ne volim Koelja, sorry, nikako. On mi ne daje odgovore, blago onom kome je dovoljan.

Z kao zrtva zadnje recenice

Radi se u tome da su ranih sezdesetih djecaku, bebi, pogresno odradili jedan hiruski zahvat I on je bukvalno ostao bez polnog organa, pa je doktor taj i taj smatrao da u toj dobi moze doci do `preobracenja`, i onda su od djecaka napravili djevojcicu…Mozete zamisliti sta se dalje desavalo. Uglavnom, Dejvid nije bio sretan i kad je poslije godina mucenja u tudjem tijelu postao ono sto je, u stvari,` uvijek i bio….Ja sam skratila a u clanku imate sve…Citala sam i ranije o ovom slucaju , ali sad, vidjevsi slike, nekako me je vise pogodilo.

Koliko djecaka odrasta u frustrirane ljude koji imaju porodicu – zenu i djecu, a u sustini vole svoj pol, pa onda imaju i ljubavnika sa strane, raspolucenst.

Koliko zena nikada sa muskarcem ne dozivi orgazam i apsolutno ne uziva u seksu, kriveci svoju frigidnost. A odricanje od sopstvenosti ne dozvoljava prihvatanje istine, sebe…

Pocetak proljeca i sta sad

Nemam pojma sta da obucem za vani. Ono, bacila sam nesto na sebe, ali danas nema dobitne kombinacije. Vrijeme se mijenja iz sata u sat. Sad mi je vruce, niko ne garantuje da cu se za sat necu smrznuti i pokisnuti,uz to. Ma vala hocu da izadjem iz patika, hocu moje baletanke! Uzecu taksi ako bude potop.

Razocarala sam se u jednog tipa. Nije mi se svidjao, nijesam ga jurila, nije ta prica. Prosto, opet se ponavlja, koliko god bili skriveni, nadju nagoni shav neki mali da se provuku. A porazeni mora da napada, kako umije i zna. Tja. A bio je tako pametan.

male priche o velikim stvarima

- Odje nemam uslova za ozbiljnu vezu, tek cu poceti kad krenem sa studijama! Nema uslova, kad vam kazem.

A da li bi ti koristio viljusku ili kasiku od svoje djevojke? (jer Se cudio sto je otac htio da mu uzme krompir sa viljuske).

Klimaks atleta

Nestoo kao sunce. To je cisto zavaravanje. Ima do cetvrtka da koristim radijator I to je tako.

Moj matori se stvarno ne predaje. Ulazim sinoc u dnevnu – inace rijetko boravim tamo, kad on dize tegice, one plave, sto su napunjeni pijeskom. Sve, sve, ali stomak nikako da skine. Pa muka velika.Zaludu i sklekovi kad su godine stigle a voli da fino jede. `E jel znas da danas skoro nista nijesam jeo. Sigurno cu da smrsam, krenuo sam kako valja`…A to znaci da ce fino da se najede oko 18:00, ne prije. Zaludu mu objasnjavam da treba suprotno, da kako dan prolazi, jede manje, on po svom. Ok, samo ti drzi dijetu.

Jos malo setnje uz more i gotovo...

Razmisljam. Koliko treba moru da se ugrije…Kad ce ovo prestati…Samo kishi…Ova fotka je zimska, komotno pristaje uz danas.

Sjedim sama uz more, u septembru. Smijesim se. Uzivam gledajuci pjenu. Vec je manje ljudi, nekako je probrano drustvo. Parovi nefenserajski, mirniji. Samci razonorazni. Moja samoca govori: ne dirajte me, super mi je ovako, nista ne trazim – osim sebe.

Od svih ljudi meni i dugoj crvenoj suknji na neke krugove prilazi starac od sedamdesetak godina. Je li slobodno…Sto cu, fino vaspitanje ne moze da ga otjera. Godine su to…Da, cekam nekoga, govorim, valjda prije ode... On ima stan tu blizu, dje sam ja smjestena…A, pa skoro smo komsije. U redu, da vas ne smetam vise…U redu.

...

STO PUTA PREKO MENE

Drug Stari

Opasan bio drug Stari. Sto bi rekli, harizmatican. Nekako je to pridjev kojim vole vodje da se cascavaju. Harizma druga Starog drzala je sve ove rascjepkane danasnje zemlje u komadu. Vi``sh ti to…Pa krediti, svi nas vole a mi, kako to mocno zvuci, nesvrstani. Dakle, lukav igrac bio. Ni sa jednim niti drugima, a sa svima…E, druze Stari.

No, nije politika bitna sad. No ono drugo. Voljele ga razne, stigao i u Rusiji da ljubuje, dok je bio ko ti ga zna ko – neki spijun, pitaj ti boga, ja ne znam…A u ratu tek, drugarica Davorjanka, prelijepa…Poslije je djavo ponio, kad se petljala sa NJIM. Pjevacice, spikerke, pricalo se, hmmm.

Da se nadje neki pametni intervjuista i propita malo drugaricu Jovanku…Jos malo, otputova ona u vjecna lovista i niko nece znati…S obzirom da se pricalo da mu je nekoliko puta mijenjana krv, da je otac svih naroda i narodnosti pokusavao na sve nacine ostati sto duze mlad, do kad je mogao, pitam se ja…Znate sta, ono, do kad je... Da pita neko Jovanku, bi li rekla?

Fioniram se

I let the beast in too soon, I don't know how to live
Without my hand on his throat; I fight him always & still
O darling, it's so sweet, you think you know how crazy
-How crazy I am
You say you don't spook easy, you won't go, but I know
And I pray that you will
-Fast as you can, baby run-free yourself of me
Fast as you can
I may be soft in your palm but I'll soon grow
Hungry for a fight, and I will not let you win
My pretty mouth will frame the phrases that will
Disprove your faith in man
So if you catch me trying to find my way into your
Heart from under your skin
-Fast as you can, baby scratch me out, free yourself
Fast as you can
Fast as you can, baby scratch me out, free yourself
Fast as you can
Sometimes my mind don't shake and shift
But most of the time, it does
And I get to the place where I'm begging for a lift
Or I'll drown in the wonders and the was
And I'll be your girl, if you say it's a gift
And you give me some more of your drugs
Yeah, I'll be your pet, if you just tell me it's a gift
Cuz I'm tired of whys, choking on whys,
Just need a little because, because
I let the beast in and then;
I even tried forgiving him, but it's too soon
So I'll fight again, again, again, again, again.
And for a little while more, I'll soar the
Uneven wind, complain and blame
The sterile land
But if you're getting any bright ideas, quiet dear
I'm blooming within
Fast as you can, baby wait watch me, I'll be out
Fast as I can, maybe late but at least about
Fast as you can leave me, let this thing
Run its route

ujedam

Gile, Fema, nana

Budna u pola deset. A ja obozavam spavati. Dok majka mora da skuva rucak. Mislim, ne mora, nekad ga i ne zgotovi, ali je jutros bas poranila. Soba od mene je najbliza kuhinji. Prosle godine sam operisala zuch i razne hrane me sjebavaju. Ili mirisi od tih hrana. Kao jutros, dok se boranija fino kuva, a u mom organizmu se isto nesto tako kuva – mozda hemijski otrovi, radioaktivne supstance…Kupite vise taj jebeni aspirator.

Tako je lijepo spavati u deset ujutro. Hm, nesto kao sunce se pojavi maloprije. Ma, kakvo sunce, tek je jun, ne zavaravaj se, ti curo od velikih ocekivanja.

Otac voli golubove. Ima jednog tamo, kaze da isti dolazi svake godine. Ostavlja mu hranu na prozoru od te proklete kuhinje. Prica sa njim, sta ja znam. Ciro je ljubomoran pa tada krishti, luduje. E da, golub se zove Gile. Sad se pojavio jos jedan, njegova teorija je da je u pitanju zenka od Gila, pa je i ona dobila originalno ime – Fema. Ljudi sluze da se druze. E mislim…

Cijeli dan jedem tresnje - zovite me Tr.

Jos i gore vrijeme nego i juce i prekjuce. Kisa pada cijelo jutro i onda meni u krevetu tako divno i krasno. Jos radijator ukljucen, o ljeto drago, dje si? Neka ljeta no odje ni proljeca nema.

Nacerah Milicu I Bilju, krenusmo, prosetasmo, produvao me vjetar bas posteno. Sa sve sal – maramom i koznom jaknom.

Svidja mi se jedna torba, uzela sam jednu ludu majicu. Material girl se lijeci nekako tako. Jel? Jes.

Samo cekam i samo su me turili na stand by i lebdim u svemiru, cestica neprimjetna.

Mi, ja, cmokovi i oni

Danas mi je jedna curica opet rekla `teto`. Isto kao da sam se probudili. Ili, kao da me je neko lupio po glavi, kao u crtanom filmu, i jebo te, ja sam vec potpala pod kategoriju `tete`. Zanimljivo. Daleko bilo, niti se bojim godina, niti bih aktivirala time machine. Samo je negdje tamo unutra jedan dio mene ista ta curica.

I kako se obicno desava, jedna stvar prizove drugu. Sta je intrigiralo, recimo osmogodisnju mmkf i stvaralo joj nocne more? Smijem se.

Znate vec kako se ljudi ovdje pozdravljaju. Nema sretanja bez poljubaca. Cmok, cmok pa tako nekoliko puta. I kad dolaze gosti u posjetu. Oni odrasli, prijatelji od tate I mame. I moja nocna mora je bila – kako provaliti koliko puta treba tacno da se poljubim sa nekim. Kako cu da znam koja je namjera doticne persone? Jedan,dva, tri ili cak cetiri. Dva poljupca u jedan obraz…?Ao muke I nevolje, sta ce biti ako ja krenem da se poljubim treci put a gost izmakne obraz…Pa umrijecu od srama.

Possibly maybe

Jos uvijek je oblacno, moj zeludac naravno reaguje na lose vijesti i unistava me.

Ali se ja borim, tu je kamilica, uvijek smo se odlicno slagale. Naravno, bez secera, svaki caj, volim osjetiti bas sto treba, njegov ukus I miris.

Pod njegove plahte kako si zalutala
neki ljudi ne smiju se sresti
ne postoji slamka da bi se za nju drzala
dok mu nosis nenadane vijesti

Ljudi se kvare, valjda si to naucila
ni on nije kakav ti se cini
potonulu ladju sakrit ces ispod jezika
usidrena tajna u tisini

Sta on ima sa ditetom u tebi
da se stidi, da ga skriva
kad zavolio ga ne bi
sta on ima s ditetom u tebi
sta ti vridi da ga prizna
kad zavolio ga ne bi

U javnom wc-u flomasterom ispisan je zid
to brodolomci salju poruke u boci
to ne vidi nitko, cita ih samo dragi Bog
koji moze ovo ludilo zakocit

Toliko ljudi vuku se u kolonama
u svojim urnama na cesti
ti ne vidis nikoga na koga bi sad racunala
bar jednog kojeg vridilo bi sresti

Sta on ustvari ima sa andjelom u tebi
sta ti vridi da ga prizna kad zavolio ga ne bi

a, e, i, Radiohead i jagode sa slagom

Na moje `ej` nikad mi prije nije odgovoreno sa `bej`. Recimo da mi je to sad dovoljno da se slatko nasmijem. Volim takve umove.

Bas sam joj umakla. Kakva kisa, pljusak, sa sve gradom. Usla sam u ulaz a one stidljive kapljice koje su se borile sa vjetrom odjednom su mu jebale kevu. Kapljice su se pretvorile u kapljetine!!! U grad! U bjezi sa ulice!

I skinula sa sebe sve do onog I probala dvije haljine koje sam nasla bukvalno za dz…I stoje mi fenomenalno.

Majka: pa vidi kakav ti je dekolte… Ja: ti si mi ih rodila, on ih napravio, neka se svijet divi. Hahha. Nije neukusan dekolte no je ona malo konzervativna.

Majka: pa mozda je ta prekratka. Ja: volim da mi se vide koljena I malo butine, prekratka je kad se vidi I ona stvar. Odje nije slucaj.

Uglavnom, obje aljine vriste od ljeta i boja i kazu ajmo u setnju finu i da mirisemo more i sve to tako.

A napolju pljus - pljus. I smrz – smrz, bilo mi hladno u dugim rukavima i koznoj. Svasta.

`Smanji tu muziku`. `Meni ne smeta, ne cuje se ovoliko van sobe`. `Jes`. `Pa onda ti izadji`. I bi tako J.

Opet lose vijesti, ili posto nijesu definitivne, prije poluvijesti. Ili sam postala otpornija ili me jos nije stiglo. Kad god se nesto slicno desi, vidim koliko sam jaka i koliko zelim da se borim i koliko se ne dam. Da ne ispadne ovo neki bolesni self epp, ocu reci, nije uvijek bilo tako.

Razmazeno tvrdoglavljenje. Ili?

Obicno se spremam u zadnjem momentu, ide to uz mene, nije zaludu slicno nazivanje blogovlja ovog. Isto tako, ako mi se ide nedje, izlijecem odmah – zato najbolji su mi drugari takvi trenutni ljudi. Ne volim dogovaranje za izlazak danima unaprijed, uvijek mi nesto tada zezne dogovoreni susret. Ili ga sama sebi poremetim, zaboravim…Heh.

Pa sta je bilo? Prije sat sam bila extra orna za neku setnju I spremila se cak petnaest minuta ranije. I Mira javi da otkazuje za narednu uru. Eto ti, ko mi kriv sto opet ne kasnim, onda ne bi bilo otkazivanja!

Sad je vec drugacije. Onaj se sat nece nikad vratiti. Prije je bilo sunca, nestalo je. Tako ja razmisljam ovog trenutka. I neka, bas me briga.

Hladno, hladnije

Dan je prosao a ja sam se posteno nasmrzavala. Kazu da ce ovako biti do desetog. E ne zvala se ja momentomentalna ako odmah ne zapalim put mora, cim proljepsa. Stvarno ne mogu vise. Em cudna za mene nemobilnost zadnjih mjeseci em sad ova sibirska nedelja. Unisti me skroz.

Nikom se nije setalo danas, samo neka kafenisanja i cuda. Toga mi je preko glave. Necu. Bila na nekom rodjendanu i tu mi je bilo lijepo.

Poslije toga sam obaveze namjerno raspodijelila na vise izlazaka i onda odradila tri spustanja i uspinjanja stepenicama do petog sprata. Makar tako da se mrdnem kad ove moje babe nece.

Ocu da kupim neki onaj

mali

mp3 player, gledam, raspitujem se. Ipod je nemoguca misija, ipak.

Dakle, nesto laganije, do 1 gb, da spakujem muzikicu i u setanje. Tako ce biti ovih dana.

Kad se bjezi,dodje se odje :)

Kriva sam. Ne pisem ono sto bih trebala, samo se zavaravam, sve nesto oblijecem oko kompa, iscitavam, hrabrim se. A vani nista da privuce nego me jos i ova katastrofa od vremena privela u sobu i ni makac. Teve ne volim, los film pogledah sa dvd-a... A svrbe prsti...I opet blogovsko ispucavanje, ovdje mi nije frka :).

Kad bi covjek znao dje ce vrat slomiti, ne bi tamo isao, jel da. Nema previse veze sa ali pada mi na pamet. I evo: pitanje najboljeg partnera ili partnerke. Onaj ko je slican, priblizno isti, razlicit?. Uvijek sam `jurila` slicnosti, trazis poklapanje razmisljanja, interesovanja, makar toliko. Fizika najmanje bitna. Medjutim, kao da zivot zeli da me demantuje. Svi oko mene koji bi da se vjencavaju predstavljaju spoj razlicitosti. I neki brakovi koji traju. Primjeri me svakim danom susrecu i dovode u pitanje moju teoriju. Skroz sam zbunjena...

I onda , ta famozna tvrdnja da sudbinske vatre ne vode ka braku, vec smirenije i kompromis.

I opet priznajem,zbunjena sam. Da li cu, opet, biti izuzetak? Zaista ne mogu da se zamislim sa toliko razlicitom osobom. Mada, ja ne mogu sa nekim za cijeli zivot uopste ni da se zamislim :)). Nijesu klinacka razmisljanja i stavovi, niti bih sebe mogla smjestiti pod `nezreli`. Samo necu da se pomirim da treba da budem neka mlaka voda. Onda nema ni srece, ispunjenosti, cim zrtvujes...

Vazan dan

I carape, bez njih nista

Sanjala sam ruzno i vikala na neke drage osobe. Nikakvog razloga, sad je sve besmislica, to me je bolio stomak. A napolju je sijevalo i grmljelo, kisa bila jaka, udarale kape u roletne. Gledam u plafon dok svice, stan cuti, grad cuti. I samo cekam zvijer da ugrabi ljepoticu i odnese je preko sedam mora i sedam gora.

Jesen je ovdje. Preksinoc sam maznula Bilji donji dio pidzame a sinoc morah i gornji. One zimske. Moje ne mogu da dohvatim, pospremila sam ih na najgornju policu i kicma bi me usinula da njuskam gore. Fino ostavila samo one lagane a to sinoc nije bilo dovoljno. Mnogo hladno.

Tabloidne istine

Poremetila sam ritam zivljenja once again. Ma i stomak me boli. Do sad je bilo ok, dosao Bojan pa smo se zezali nesto, toga vazda ima, ne fali. On ima neko high tech auto, ne razumijem se ja u to. I zamoli ga jedna estradna nada koja je nastupala na evro pjesmi da ga iskoristi za svoj spot. Ode Bojan, i nekakve manekenke i nas vrli pjevac, malo na more, malo na planinu, zgotove spot. I sta bi, izadje novi zuti list, jedan od ona dva te haraju tamo i odje, i napisu kako su te curice drageoblijetale oko tipa a on napadao njihovu gazdraci, tj seficu od modne agencije...Tralala.

Radi se o tome da je sefica od agencije samo dostavila fotke novinama a ovi napisali sta im volja, ne bi li se ona reklamirala. Da, ni prvi ni poslednji put, ali sad ono bas 100% znam da su sve izmislili. Simpaticno. Zezali se i na racun toga i nesto asocirali od ranije, razne drugarske price...Ode Bojan ja posegnuh za drogom za ovu priliku - Brufen.

Koraci i oblaci

Obicno mrzim sto ne zivim u velikom gradu, nego ovom od 80 000. I volim kucu i zelenilo i psa u ogradi koji me cupa za nogavicu.

Danas je dobro sto je centar grada pet minuta daleko od mene. Odes, hladno ti, vracas se a sunce govori: zatvori oci kad si zaboravila naocare. I poslusam ga, zatvorim. Pa onda se malo orjentisem, ok, necu udariti ni u sta, ni u koga, pa opet. Bude vruce. Bolje sto sam sako obukla umjesto jakne.

Hladno mi, jun prvi kao takav

Pada kisa, prehladno je, svrljala po gradu, popila kavu, dala zadnje pare raznoraznim, sta cu, mora se, prvi je, placaju se rate da se ne bi ratovalo.

Ne preostaje mi drugo nego slusati neku finu mjuzu sa radija, upravo je Gloria Gaynor. I to na tiho slusati, taman mi.

Ne preostaje mi drugo nego umjesto blejanja u teve obrati se povremeno lapici. A u medjuvremenu citam pametno stivo, skolsko stivo, od Pajkica `Holivudski rukopis`. Pametni sve knjige kupe na sajmu i onda gushtaju tokom godine, nabolje u vrijeme proljetnjih padavina. Kao ja.

An Englishman in Newyork

Idem napolje, vrijeme je jebeno, nosicu kisobran koji mozda treba ali mozda ne, no u ovakvom danu, neizbjezan je rekvizit meni.

On voli velike, dugacke automobile. Nema sanse da neko malo auto valja, vec je pominjano, `to je smrt na putu!`. Kupio Vuk novi telefon, isti kao i moj, koji je super - naravno cim ga ja imam :)), zivjeli egocentrici. Ali, ali , sta on kaze -` pa vidi kako je mali, ne valja to, kupi neki veliki, da se vidi.`