MOJmentalni_kung_fu: 7.2006.

pon - 31.07.2006

A sada post.

Stvarno sasvim cudna godina. Nadam se da ce negativni aspekti konacno malo popustiti i cudom se ne mogu nacuditi da mi je neki taj od gore dozvolio, da, bas tako, dozvolio prelijepih nedelju dana. Cijeli jul sam po sebi ne da je bio pretezak, nego i milion puta gore od toga. Jul mjesec razocaranja, tjeskoba, problema na koje jedinka tj ja ne moze nikako da utice. Cuti i gledaj i nadaj se boljem. A dje ja da se uklopim u to, u nadanje I cekanje…

Budjenje u devet, spustanje do plaze, ukrcavanje na barku, prelijepih sat vremena razgledanja tokom putovanja, propitivanje simpaticne posade – znamo se i od prosle godine…Fotkanje, snimanje, pa opet isto. Spremila sam sebi prelijepu zimnicu. Ovekovjecila sva moja mjesta, uvale, poglede.

Prva kafa kod Goluba u Gaeti a pogled vam je ona fotka Mamule. Meni su nesto ujutro odgovarale i masline, pa porucivanje njih uz kafu nije bas kombinacija, ali, samo sam sebe slusala svih ovih dana, moglo mi se ;)… Nema novaca koji bi zamijenili to jutarnje uzivanje. Onda se spustim ispod i pravo u zeleno – plavo, prozirno. To je ona fotka sa stopalima sto vire…Na toj plazici ima mjesta samo za desetak lezaljki. Prekjuce samo ja i Bilja domace. Ostalo Njemci, Holandjani cini mi se- neki cudni jezik, Francuzi…I tako, ima stranaca, najvise ipak na ovamo na Lustici jer znaju ljudi sta je odmor i bijeg od gungule…

Samo sam plivala, ronila, uh, kako zna da bude hladno tamo dolje. Ali privlaci. Imam tu opcinjenost dubinom, nepoznatim. Rizik, mozes da odes i nikad se ne vratis. To je tako…jako. Bas kad nam tip sa barke kaze – e odje vam je najdublja voda, ja bih tu da se bucnem…U sred modrog.

Onda se prebacim preko ograde i gledam u pjenu od mora koja se stvara dok barka sijece…U pozadini neka dobra mjuza a clan posade donosi bijelo, crno, lozu I jos neke zezalice. Biram po zelji i kuliram.

Desilo se nesto cudno, zaboravila sam ponijeti knjige…U sustini, I nije previse cudno s obzirom kakav mi je bio plan i program, kumstvo i frka oko toga. Ko jos i o knjigama da misliJ. Kupila sam od Henrija Milera – Mirni dani na Klisiju i bas mi je fino palo. A plejer je stalno bio u funkciji…

Iako je nadjem u 5 do 12, smestaj mi je bio korektan a izdavaoci istog fenomenalni. Kuca puna omladine i jedno sasvim novo iskustvo za mene, mislim na privatni smjestaj…Kuca otvorenog srca, Dejan je tako prozvao, i skroz im \ joj pristaje J.

Ne znam sta bih napisala. Kad je sve dobro, nema detalja koji se izdvaja. Nirvanriranje i katarziranje.

A svaki put kao da je prvi…

Moze se desiti da cu ubrzo opet na par dana…

Objavio mojmentalni_kung_fu u 31. jul 2006 23:51:00 | 5 komentara

Ovdje

Zaista sam se odmorila. Evo njegova pjesma jer je jednako volio more a pjevao jos bolje. Moje filosozofije kasnije. Stigla prije uru.

Vrelo i haoticno, al` ce bidne bolje

Mislila sad da je najgore sto mi se moze desiti budjenje u devet jutros. Zaspivanje u cetiri. Okej, vrucina je tu, ljeto je, prihvatam je i mirim se.

Depilacija a bila isto prije deset dana, pa zamislite jos muku tog dranja, s obzirom na milimetrazu izrastka. Ali ja sam ja, mora se to eliminisati.

A kosa mi prljava jer moram ujutro da sredjujem frizuru pa prati danas ili sjutra, osta na veceras.

Zovu iz cvjecare da nije gotov bidermajer koji sam trazila sad se radi neka druga netrazena varijanta, naravno, uzimam to u zadnjem momentu pred polazak.

Odoh ja oko 18:00 odavde. Ako se ne uhvatim kakve net kafane dolje na morju, see you 31-og.

Julska vrucino, borim se i uteknucu ti

Sve sredjeno za more ima dva mjeseca i prekjuce, trt, nema nista od toga. Kao da mi je malo sranja i zajebancija mimo toga. Pardon maj french ali mi ovako mnogo lakse, moj je blog i mogu da pisem kako hocu. Izduvni ventil ovog puta.

I sad, kako ono vele, u 5 do 12 nepredajuca i nepredvidljiva mmkf uzima stvari u svoje ruke i sredjuje situaciju. Nasao se novi smjestaj, idemo valjda samo ja i Bilja, Natasa se prikljucuje u petak ili cetvrtak. E da, kad idemo? U ponedeljak. Zasto tada? Jer sam u nedelju na Anuskinom i Tomovom slavlju u svojstvu kumare, na slavnom Cetinju. Ko je zaboravio, eto sad je opet procitao. I onda idem u ponedeljak vece do Budve, prenocim, i pravac Herceg Novi i Igalo.Mislim to je danasnja varijanta, ko zna sta nam sjutra nosi. Makar sam ja primjer da ove godine ne postoje planovi vec se stvaru desavaju same od sebe, i to one negativne, posebno.

A do maloprije sam bistrila gluposti sa jos dvije bistrine kao ja sto sam, sa Nikolicom i Natasom, udarismo msn trojku. Bas je bilo, mmm, dobro. Ja bi voljela da oni dojdu odje jer su fini i pametni i bloguju sa mlom, umjesto da krepavaju na onom jednom servisu sto nimalo ne valja.

Malo od uzivanja

Nijesam bas neki jesenjinovac, ali s obzirom mi je pjesmu upravo odrecitovao Serbedzija, u ovoj vjetrovitoj julskoj noci, mora biti odje.

Što sam? Tko sam?

Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
čiji pogled gasne u magli i memli,
živio sam usput, k'o da sanjam,
kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji.

I tebe sad ljubim po navici, dijete,
zato što sam mnoge ljubio, bolećiv,
zato usput, ko što palim cigarete,
govorim i šapćem zaljubljene riječi.

"Uvijek" i "ljubljena" i "upamtit ću",
a u duši vazda ista pustoš zrači;
ako dirneš strast u čovjekovu biću,
istine, bez sumnje, nikad nećeš naći.

Zato moja duša ne zna što je jeza
odbijenih želja, neshvaćene tuge.
Ti si, moja gipka, lakonoga brezo,
stvorena i za me i za mnoge druge.

Ali, ako tražeć neku srodnu dušu,
vezan protiv želje, utonem u sjeti,
nikad neću da te ljubomorom gušim,
nikad neću tebe grditi ni kleti.

Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
čiji pogled gasne u magli i memli,
i volim te usput, k'o da sanjam,
kao mnoge druge na toj zemlji.

Ne racunaj na mene?

Ukoliko treba da se probudim rano,za ocekivati je da necu zaspati prije nego se kokoti probude.

Onda odlazak dje treba, taj rani, sa sve crnim ogromnim naocarima. Plus mi se cini da cu se srusiti koliko sam jos sanjiva. Uzas od nerazbudjivanja, to sam ja.

Na to nadovezati i odvratnu klimaktericnu postansku sluzbenicu salterusu koja po svaku cijenu hoce da se svadja. A mozda bih i ja, ali snage nemam. Samo odlazim bez `hvala` i `dovidjenja`. Dabogda imala napade vrucine narednih sto godina, kravo neljubazna.

Jul se odredio kao mjesec razocaranja, u osobe. Dakle, ne jednu, nego cak vise njih.

Ispada da su ljudi nase ogledalo, ja u stvari zalim za pokvarenom slikom o nekome, koju sam sebi stvorila. Zalim zbog `nijesam u pravu`. Jer sve krece od nas, od mene, sebe, sta god. Jebi ga. Kako je trubio onaj seljak - pljuni i zapjevaj.

Voljela bih da nije tako bilo, da i dalje mogu da vjerujem, da se oslonim, na njih.

Vidimo se, bas.

Otisla sam da uzmem nesto iz radnje, kad ono, cijeli ulaz mirise na kolace, kad se peku. A to je tako mmm. Mozda je jedna poznata super majka zgotovila kolace. Da se provjeri. Zovem Bojanovu, Prlovu i Sanjinu mamu. Javlja se Prle. Jes, kod nas su. Dobro, dolazim.

Dakle, vracam se i za mirisom pravo kod njih. Bugarske ruze, ajoj. Neka sto sam jednu pojela no mi je Sonja spakovala za ponijeti dosta njih. I vikala me kad sam htjela da ih ostavim.

Ja u u medjuvremenu radim kozmetiku, sva u papirima i proracunima. *Mogu ja da sjedim u pozadini, necu ti smetati*. Hahaha, blesa.

Zezali se i maznjavali kolacice. On je dodao i jedan Frikomov ice cream, bez premije. Bolje tako, mislim da bi se on i Bilja pomlatili oko tog audija, daleko bilo.

Onda mi je otkrio toplu vodu, tj Google Video, ja za to stvarno jos nijesam znala. Vajna kompljuterasica. Gledali neke zezalice, nas troje.

Kao ona Grashkova pjesma o utorku...

Jedan od dana: bjezite svi. Zen faza odmaranja i osamljivanja, namjernog. Mislim, ja bih, ali mi ne polazi za rukom. Sto manje price i ljudi. Pliz. Ma kako ne.

Kako su fine sljive. Nijesam ljubitelj ali ove su me osvojile. Nije slucajno pocetno slovo zajednicko hrani i hedonizmu. Uzivam u mijesanju vocno – povrcnih ukusa i boja.

Nesto na haljini, malo iznad grudi. Bubamara. Odakle ti, draga, u ovom haosu i betonu. Lijepo sto si navratila do mene. Desil ose to zadni put prije nekih petnaestak godina i nikad vise. Sto su ti slatke tufnice.

Jutros narandzasta, prije roza. Zivim u boji.

Hodaj, porucuje Gibonni jednom od finih novih pjesama. I upravo sam hodala, hodala I hodala. A duva vjetar u ledja roze majice na tufne. Zebem od hladnoce, stvarno. Sve u svemu, godilo mi je.

Kupila sam kumi buducoj prsten. Ona je birala. Lijep i nejeftin. Vele da neka drugarstva nemaju cijenu. Sad je tacno.

Vesko, nemas frke. Moj petogodisnji plan ne podrazumijeva mijenjanje statusa slobodnjaka u taj drugi.

Hmm, da, mozda. Mozda me i kao kolegu Konja drmne auto. Udari grom. Pogodi neka beba asteroid.

Fino od Veska sto je pitao, dajuci mi do znanja da oni cijene moj kumovski finansijski napor, od cega je to tradicijsko zlato tek trecina.

Ne znam

Oko 22:00 sam mislila da mi se posrecilo. Ne onako. No, velim, prispavalo mi se – racunam, ajde da se I to cudo desi, valjace mi za ten.

Preslusala sam dosta albuma danas, ne znam sta me uhvatilo. Sad best of Nevernih beba, ide super uz ovaj mir.

Bony & Clide, cistim svoj zivot, Nathalie

Kupim japanke jer su oslikane sa Modesti Blejz, omiljenom mi strip junakinjom. I zuljaju me. Samo cu da ih gledam. Jebes tri i po eura, naravno, snizenje - bas me briga za njih. Ali voljela bih malo Modesti magije na tabanima.

Mali brat

Okle to da ja sad slusam Eda Majku, a nemam veze sa reperskim fazonom. Volim samo `No sikiriki` i mislim da je odlicna pjesma.

E pa zato sto je odje Mladen, moj vrli mali veliki brat od ujaka. Sesnaest napunio prije par dana a ja se sjecam kad je guzeljao po travi sa nepunih godinu dana. Bio je mnogo tezak i nijesam mogla da ga nosim…

A danas? Zovem ga metroseksualac from Savnik. Sad uci skolu u Podgorici ali jes iz tog poznatog mjesta.

Mnogo je meden danas bio. Ako je i jedan gen moj maznuo, to je onaj za stil. I naravno, preceruje, kao i ja. Hoce da kupi nekakve patike ajversonke a to mnogo kosta. Ne sumnjam da ce smuvati roditelje za to, hoce slobodno. Ako je imalo na mene, a velim da jes.

Bili smo prije vani, ja, on i Bilja. Curice ga snimaju samo tako. Imaju i zasto.

Pojma nemam, niti je nemir, niti je strast

Vjetar vitla carobnim macem, sijece vazduh. Cini mi se da je najjaci bas oko mog sprata petog. Nevjerovatno je da vec danima moram zatvoriti prozor, uvece. Inace bih prehladila. Dobro, jes da sam i ja njezna, ali i vrijeme je zajebano skroz. Popodne, kisa, kao u tropima da sam.

Htjela sam da pisem o necemu skroz drugom ali me prosla volja. A ne volim nesto ako mislim da moram. Ta djecija bolest nece nikad proci, sva je prilika.

Nepovezana reminiscencija

Boli me glava. Pijem kafu i c vitamin, naizmjenicno. Svira Depeche Mode. Papagaji miruju.

Nekoliko zivotnih situacija, tudjih ne da razmisljanju da tek tako ode. Onda ih nadovezem na neko skromno moje iskustvo i evo me.

(Inteligentan je pa shvata da i moje odugovlacenje sa odgovorom znaci on sam, odgovor. Dakle, mazohista je).

Izgubi se, ne znas ni kad. Kao sa dijetom, dok se brine oko kila, one ne mrdaju…Cim nesto drugo, vaznije iskrsne, i vaga ispari iz glave, krene na dolje…

Odjednom on nije najljepsi i najpametniji, u stvari, nije ni malo pametan i nimalo lijep. Samo prolaznik, ziva stvar, koga slucajno dotaknem ramenom…

Vraca mi se okus, kao poslije bolesti
Strah me kad se sjetim, kuda me to moglo odvesti
Osmijeh mi se vraca, neces me prepoznati
Kao na slobodi, opet ucim jesti, hodati

Otkako te ne volim,
Opet nocu kise moje,
Izgubljeni zvuci, boje,
Ni sa kim ih ne dijelim.

Otkako te ne volim,
netko mi iz vlaka mase,
Prazno mi je, ali lakse
Otkako te ne zelim.

Pitao sam ljude, kolko ce to trajati,
Moze li se umrijeti, hocu li se poslije kajati,
Gnjavio sam ljude,pravio sam paniku
Prejako je svijetlo, samo da se oci naviknu

Otkako te ne volim,
opet nocu kise moje,
izgubljeni zvuci, boje,
Ni sa kim ih ne dijelim.

Otkako te ne volim,
netko mi iz vlaka mase,
Prazno mi je, ali lakse
Otkako te ne zelim.

Otkako te ne volim.

Kupite mi nesto fino

Dok njihov papagaj seta po mojoj glavi i ne pusta me nikako na miru, Sanja i Bojan setuckaju po Knez Mihajlovoj.

Bojan: Kad moze Mmkf po nasemu gradu od celika i piva, mogu i ja u Beogradu.

Voda nije bas okej poslije one havarije sa eksplozivom - bas cudno, pa pijemo flasiranu.

Ljubav na prvi slet

Vec sam pisala o nasem papagaju Ciru - rasa nimfa. Nije bas super predstavnik svoje vrste, skroz je glup, ne pali se ni na jedan pokusaj pripitomljavanja i komunikacije. Sa Biljom nesto se kao i druzi, sa mnom nista. Kad hocu da ga prenesem do kaveza dok urlice jer je gladan, a naravno, sam ne umije potrefiti, on NECE. Pa makar i crk`o. Eto sto je pamet.

Otisla Sanja sa roditeljima na nekoliko dana a njihovu aru Rokija ostavili nama na brigu, komsijsku. Nema frke. Roki je veci i ljepsi i pametniji, vazda je tako preko ograde J. Salim se, jes bolji od naseg i to je tako. Stavili kavez do kaveza i ocekivali da ce Ciro da se prestravi. Kad ono, odmah doletio kod Rokija na njegovu kucu. I tu se nesto kao druze. Odusevljenje. Nas ljubimac nije bez mrve hrabrosti. Ojha.

Plave sa narandzastim

Neka faza kad me tipke slusaju fino. Moram da pisem. Naravno ne po svaku cijenu ono sto treba – to moze da priceka, nego ono sto ne treba. Blog J.

Kisa danas hoce – nece, Bilja sredjuje moje police sa knjigama, brise prasinu, sta da vam kazem, bolja je od mene. Hoce da zivi u cistom J. I, zavrsila odredjeni dio posla, pa da se malo odmori. Naravno, ja sam za pokret i predlazem njoj i Milici da odemo do grada, u onu kafanu dje imaju zito sa slagom, bas sam imala zelju – pa se moze i uz to kafenisati. Vrle djeve prihvatise poziv sa usklikom i poslije petnaest minuta bile smo vani.

Mislite da je sve islo tako glatko? Ne, ne. Meni palo na pamet da obujem moje drage patike, nijesam odavno. Dobro, nije to frka, nego sam obukla neku blesavu asimetricnu lanenu haljinu uz njih. Veli Milica – molim ti se, nemoj to, samo ne to. I onda, kao prava klinka, ja sva sretna sto je ona sablaznjena i samo izadjem J.

Sretosmo se sa Sanjom i cetverac nastavi lutanje. Otisle malo i do parka, ne nasle niti jednu slobodnu klupu, zidic, anything. Crni narod nema kud, svi su tu. Ili na Krupcu – vjestacko jezero malo dalje od grada. O njemu drugi put.

Simpa je bilo kad smo prolazili pored nekih tipova, neke kafane, naravno. Neko je prokomentarisao: evo za svakog ponesto. Takav je cetverac, sve razlicito.

Simpa pozitiva u ovom astro haosu, mom

Bile smo juce po gradu, prvo nas tri,pa se cetvrta pridruzila. Kafane i butici, dje bi drugo – to je sve sto ima na ponudi.

Bilja mi kupila haljinicu. Mislim, dala je ona lovu, ja nijesam imala trenutno. Nekako sam mislila da cu joj vratiti, da je pozajmica u pitanju...

Navikla sam da mi ne kupuju drugi,a ti drugi su brat i sestre. Kao najstarijoj, uvijek mi je bilo normalno da ja to obavljam, za njih. A da dobijem? Nekako, nenavikla.

Girl power

Pretekoh.

Madonna wit big bubbies…Nesilikonske ali necim izazvane, moje cetvorke su poludjele. Boljele, psovala sam ih. Ne dale mi da spavam.

Nista opasno. Samo upaljene cice – ko zna zasto, a ja znam… I njihova struktura pet do sest puta pogodnija za kancerozne zajebancije. Takva im gradja, sad makar znas, pa se pazi, veli dr. Pij to i to plus to i to. Bicu fuckin` vitaminska bomba.

Fjaka

Znatre onu legendarnu foru iz serije `Djekna`, kad pisu sinu Mishu u Minken: `Sine Misho, Milava otelila vochica Zekonju, a Djeknja jos nije umrla a ka`ce ne znamo…`

Tako sam vam ja nesto kao Djekna. Osjecam se lose, velim, umrijeti necu ali bih sjutra da ozdravim!!! I, da ka`cu umrijeti, ne znamo.

Lose vijeme je bilo danas, meni drago. Zasto? Jer nijesam mogla na kupanje, na morje, a nijesu ni ovi sto su planirali. Zasto? Jer je padala kisa odje pa se nikome nije islo. Pa i meni lakse.

Cijeli dan slusam Vlada Georgieva, nijesam odavno. Fali mi Novi, to je. Georgiev mi je odmah asocijacija na skver, setaliste pet Danica i ostale ljepote. Zanjic, Mirishte, Big blue, shmrtz…Valjda krajem jula, ali jos ne znamo tacan datum!

SKRIVENO

Na osnovu svega što sam činio i onoga što sam govorio
neka ne nastoje da pronađu ko sam bio.
Prepreka je stajala i promjenila
moje postupke i moj način života.
Prepreka je stajala i zaustavljala me
mnogo puta da kažem ono što sam htio.
Na osnovu mojih najneupadljivijih postupaka
i mojih koprenom najskrivenijih spisa
jedino će me na osnovu toga razumjeti.
Ali možda ne zaslužuje da se iscrpljuje
tolika briga i toliki napor da me shvate.
Kasnije - u savršenijem društvu -
neko drugi stvoren poput mene
sigurno će se otkriti i slobodno raditi.

malo poezije, nijesam odavno

DA SI BLIZU

Da si blizu, naslonila bih čelo
na tvoj štap i nasmiješena
ovila bih ruke oko tvojih koljena.
Ali nisi blizu i moja ljubav za tobom nespokojna
ne može da usne ni u noćnoj travi
ni na valu morskom, ni na ljiljanima.
Da si blizu. Da si barem tako nestalno blizu
kao kišni oblak nad izgubljenom kućom u dolini.
Kao nad morem surim krik galeba što odlijeće
pred dolazak oluje u večer punu briga.
O da si barem tako tužno blizu
kao cvijet što spava zatvorenih očiju
pod bijelim pokrovom snijega u tišini
kamenih šuma, čekajući proljeće.
Da si blizu, o moj hladni cvijete.
Samo jednom kretnjom da si blizu
neveselim vrtovima mojim
što već sahnu, klonuli od bdijenja.
Ali, noć je i svijet je daleko
a ja ne znam mir tvoj. Ptice moje
s tvojih su grana sašle. I sjaj zore
iz mojih zjena odlazi zauvijek
u uvrijeđenu zemlju zaborava
u kojoj je neznano ime ljubavi.

Vesna Parun
Objavio mojmentalni_kung_fu u 9. jul 2006 2:24:00 | 5 komentara

Zamalo asteroid...

00:15, kako ono kazu – ista meta,isto rastojanje. Ja za kompom,Bilja u kupatilu, sprema se za spavanje. Ostali slicno. Kad, buuuum, zatresla se zgrada dobro…Mislim se, nista cudno – opet je neko auto otislo u vazduh, ni prvo ni poslednje. Mada, cudno mi malo, potres je bio jak, da nije zemljotres. Ali, ne ustajem se, samo konstatujem i nastavljam aktivnost od prije. Evo je Bilja, prenerazena, kaze, masina za ves je poskocila, ona je van sebe, sigurno zemljotres, aj da zovemo policiju, oni ce znati. Skocio je i otac, cak povirio u moju sobu, moje svetiliste, da vidi kakvim informacijama mi raspolazemo. Onda mozete misliti dokle je doslo.

Tisina vani, kao da nista nije bilo.Veli otac: da nije kakav asteroid udario u zemlju, neki manji, ne znam sta drugo ovo moze biti…

Jos jedan potmuli udar, Bilja krece sa histerisanjem, trazi bombonu. Eto ti, smiri se, ne pravi frku. Sad se i ja malko brinem, ustajem da vidim o cemu se radi. Pada mi na pamet da nije sta eksplodiralo u zeljezari ili pivari, desavalo se ranije… Opet nista. Rade mobilne veze, saznajemo konacno. U prigradskom naselju, udaljenom od grada i mene deset kilometara, eksplodiralo je skladiste fabrike eksploziva…Vec sam zabrinuta vise. To je naseljeno podrucje. Pocinju da se cuju sirene, kola hitne pomoci jure, postaje ozbiljno…Milica javlja da evakuisu stanovnike, one cije su kuce jos u komadu jer se ocekuje nastavak eksplozija…Srecom, do toga nije doslo.

Jutrosnji bilans je trideset povrijedjenih, mnogo srusenih kuca. Podsjeca na rat…

Bukva

Upravo sam uzivala u domacem siru, donijela majka odnekud iz radnje. Rijetko se potrefi neki posebni, onaj moj, koji volim. I, kao sto pamtimo miris - vracanje na neke slike proslosti, slicno se i sa ukusom dogadja.

Imala sam nekih 12 – 13 godina. Kao i svakog djecijeg ljeta, pravac na selo, na kuru celicenja kod babe i djeda. Uvijek sam kukala, taman se sprijateljim sa nekim curicama, onda raspust, ja cijeli van grada, u pustari i ciao drugarstvo. Dva mjeseca i nesto, mnogo je to…Iiii, sta rade djeca na selu? Igraju se? Ne. Ona su jeftina radna snaga. Uz igru im se ubaci cuvanje stoke, krava u ovom slucaju. Jutarnja smjena 8:30 – 12:00, popodnevna 14:00 – 19:30, otprilike. Mislila sam tada, ne moze drugacije i mora tako. Ajde de. Moras se onda na toj livadi, daleko od kuce, necim zabaviti. Citala sam, mnogo, u trecem osnovne i cetvrtom, recimo, tokom raspusta, sve od Dostojevskog…No, ne radi se o tome. Vec, kako smo se jos zabavljale, Bilja i ja. Skupi se jos koje klinche sa sela ili neko gradsko pod manjom presijom, pa ode sa nama.

Bila je bukva na vrhu brda. A ispod je dolina velika. A bukva je kao iznad jedne udoline velicine, recimo osrednje sobe. Bukva i njena rupa. Prelijep pogled sa vrha. Na krave, ostatak livada, Zorkinu kucu u daljini, sa fensi narandzastim cigla krovom…Dobra je Zorka bila, uvijek nam je davala bombone kad bismo isli da je kao posjetimo. I one divne tresnje, eh…

U bukvinoj rupi djeca su napravila ognjiste. Dovukli smo kamenchine ogromne i super je izgledalo. Okolo, nasu sobicu oivicili isto manjim kamenjem…I palili vatru, of course. I pekli krompire. I ja sam krijuci muzla krave, dok su pasle - mogla sam poginuti, pa smo onda kuvali to mlijeko i ko zna sta jos radili. Sve li je to lako i bezbrizno i fino bilo, bez obzira na rad, radno vrijeme, bez obzira na sve…Jednom sam i pala sa te bukve, ali nesto me je cuvalo, samo par modrica. Danas zvuci opasno, kad se sjetim, a tada smijesno.

Pocne jednom kisa, grad, svakakva cuda. Nema ni krava, utekle i one, nedje se sakrile, u obliznju sumu. Dolazi djed da nas zamijeni, posto smo pokisle kao kokosi…Eto nas. `Pa dje ste se krile od kise, dok je grmljelo?` - `Pa, bile smo gore ispod bukve`…

Cak i nijesu skroz zrele

Bas volim smokve. Obozavam. Kao i kod svega sto obozavam, u jednom periodu skala ode skroz na suprotnu stranu, pa zamrzim. Smokve su bile u nemilosti par godina. Izgleda da smo opet u ljubavi.

Farewell

...Jovan Hristic se moru i Mediteranu divio rijecima a Vasko Lipovac cetkicom ili ti kistom...Prvi je otisao 2002 -ge , drugi mu se pridruzio juce...Plove nebeskim plavetnilom...

Shumim neki shumeci vitamin

Nivo energije na low. Valjda prehlada neka cudna, jer je promijenilo vrijeme a ja nastavila da spavam do otvorenog prozora dok vjetar njise grane...

Iz chudne shume chudan stvor

Nesto razmisljam. Ha, kao da to ne radim stalno. Nekoga ubije prejaka rijec a mene ce previse mozganja i dumanja.

Jako mi tesko pada kad cujem ono: nemoj nikom reci…Mrzim tajne, bjez`te od mene, tajne. Zasto moram da cuvam nesto a sustini je glupost koja i ne treba da ima pregradicu u mojoj glavi…Onda se brinem zasto je to nesto tako kako je, zasto taj i taj ne smije da zna, itd…

Mislim da se slabo povjeravam. Jedva da iko zna veci dio mene. Ako je nesto licna moja skrinja, rijetko ikome dajem kljuc, makar bio i jedan jedini…Ne zelim nikad da opeterecujem druge, kad ne mogu pomoci…A uopstene, zivotne stvari, to je i onako na tanjiru, kod mene…

Polupogled

Svjezije je, konacno. Uhvatio me pljusak, stopala u japankama su plovila po crnoj lokvi od automobilske hrane i vode i ko zna cega…Pa poslije neke manje stetne bare, ali kasno je bilo. Mozda sam sad radioaktivna iako ne radim na radiju. I cik a mi neko kaze da se lose zivi – nije bilo slobodnog taksija. Kad se ima za taksi i da se jede vani, vecini je ipak dobro. Mislim, ovo je truli istok a ne zapad, pa tako i kalkulisem.

Massimo

Ništa više nije isto od kada me ne voliš.
Stol za dvoje, prazno misto, puno šporkih pijati.
Ništa više nije isto moja ljubavi,
suha spiza 'juto vino
i jugo što ne prolazi.Ništa više nije isto, kuća se zapustila.
Vrtal je obresta dračon, barka se utopila.
Prijatelji tu i tamo dođu u naš dom,
donesu mi lipih riči
i tugu, tugu za tobom.Karta devera, karta devera,
ostruga je život sve lipo iz mene
od kad te nema... Ništa više nije isto moja ljubavi,
suha spiza 'juto vino
i jugo što ne prolazi.
Prijatelji tu i tamo dođu u naš dom,
donesu mi lipih riči
i tugu, tugu za tobom...Karta devera, karta devera,
ostruga je život sve lipo iz mene
od kad te nema...Karta devera, karta devera
stala ferata na pola puta
i dalje mi nema.

KONFJUZD

Upravo ode prijateljica i brat joj, koji je sada imao ulogu oca. Dosli da me zvanicno pozovu za kumu. Udaje se ona.

I bas se nesto mislim, dvadeset sedam mi je, ovo je trece vjencano kumovanje,,,Koliko ce ih jos biti? Uzimam u obzir da nijesam ni udata niti krstena. Dakle, ako bude neke srece, nekad, eto jos makar jedno, da se ja okumim...Plus, naredno vjencano imam u najavi i za jesen. Sve razliciti gradovi…Makar cu imati dje da spavam kad mi utekne bus…

Da me ko pogresno ne razumije, ponosna sam – to je cast. Ali , svi se nekako cude. Interna fora je : kad se udaje ta i ta, znamo ko ce joj kumovati…Kisjeli osmijeh… ;)

Mirno je i dobro je - kao...

Otkazano more. Ne, ipak nije, no se pokacila Sanja sa majkom preko cije firme to ide. Dakle, pitam njenu mamu je li otkazano. Ne nije, ali ne govori Sanji, neka se krchka jos malo... Dobro...Mi smo se krchkale u pogresnom saznanju samo par sati...

Milica vec napravila transfer u drugu grupu pa Bilji krivo. A nasla je super kupaci, Bilja.

A ovo su nove, frishke, od danas. Volim rasprodaje i to sto moje sugradjanke vole klasiku...