pon - 30.07.2007

Tuzno - desperatni

Bas sam se skenjala. Sve sam nesto kalkulisala ali, na zalost, solo odlazak na more nije moguc. Posebno ako je odrediste Herceg Novi. Sada. Spic sezone i cijene u nebesima. Trebalo bi mi love za dvoje...A ja sam, jelte, ipak jednina. Nece da izdaju na nedelju dana, samo na deset. A tek kad rekoh da sam sama, skoci cijena ihaj. Pa nema se vode. Pa dje sam bila do sada.

 Pa ko ide sam na more???

Ili sam luda ili sam bolesna. Trece nema...

I tako. Ostade festival bez mene.

Objavio mojmentalni_kung_fu u 30. jul 2007 21:09:00 | 7 komentara

Sa andjelima...

14 jul 1918 - 30 jul 2007

sub - 28.07.2007

Neki, nesto, emotivni

Jedu mi se krofne. Fine, tople, hrskave, sa malo obicnog secera, jer je nestalo onog u prahu. Krofne koje su zute unutra jer je stavljeno mozda vise jaja nego sto treba.

Hm, mislila da sam ih jela jako davno. Pravila zena koja nas je pazila kao klince.

Bih te krofne.

A prosula sam sladoled po haljnici sa slike. Oprala sam je juce i obukla veceras. Uvijek prospem sladoled po sebi. Posebno ako citam nesto, i to me nesto gane, rasplace. Otprilike.

Bila sam prividna majka sat i nesto. Setala sam kumicu Anastasiju. Njena mama je setala pored mene sa starijim djetetom. Anastasija je spavala u kolicima, mene su posmatrali. Ja mama. ~Sandra, znas li da jedna beba sa bloga ima 3600 gr i mjesec dana~

 ~Pa i Anastasija je imala toliko, sjecas se. I sta ti je taj blog?~

Eh, Sandra. Hm. I opet te (ne)slucajnosti.

Gleda mi se Zil i Zim. Dje da nadjem to...Jebem ti selo.

Update: Vidjeh da je ovo zapis broj 800. Nevjerovatno. Natrabunjala sam se posteno od onog jula prvog 2005 - te...

`Ja sam najgore skole prosao, gledam drukcije svijet, ja u stvari nikad nijesam imao dvadeset pet, tvojih dvadeset pet...`

Gorenje i Obod i...

Spora sam.

U mraku sam. Jer je vruce i stan je zamracen. Nije sve crno. Sivo je, dim je jos gori nego juce, sad se bas primakao.

Dobro je, ventilator radi – Bilja nije u sobi, kad jes, onda ne radi – smeta njenoj alergiji. Jes da ne godi ni mojoj upali od uva, ali jebes ga. Vazda nesto necemu smeta.

Sinoc sam bila vani poslije mnogo dana. Odje, u gradu. I popila dva tocena piva. To znaci da je bas vruce. Pivo pijem samo ljeti, po vrelini. U ponoc se gasi muzika u toj normalnoj kafani a seljacke drndaju i dalje. I onda samo pricamo i pijemo. Bilo je lijepo. Valjda jer sam mirna i boli me ona stvar koju nemam, tolerantnija sam.

Tata i mama su otisli na selo. Spavace tamo. To je cudo. U pitanju su ljudi koji godinama nijesu spavali nedje drugo. 365 dana su odje. Samo mi idemo, ja najcesce. Inace bi poludjeli da smo svi skupa stalno.

I veceras je troje od cetvoro djece samo. Ali kasno. Sad mi to ne znaci ama bas nista.

Ali, ako njima znaci, dobro je. I lijepo. Neka mrdnu.

A ja cu mrdati mozgom. Trk, na citanje.

Objavio mojmentalni_kung_fu u 28. jul 2007 14:46:00 | 3 komentara

pet - 27.07.2007

Post - post

U mojoj sobi miris paljevine. Grad je opkoljen pozarima sa svake strane. Zavaravam se da to nije dim nego magla, zato se nista ne vidi. Fina proljecna magla, jutarnja. A soba zamracena zbog zege. To je romantika.

Pokusavam da se adaptiram. Bilja me je raspakovala, sto je super. Putovanje je bilo fabulozno, trinaest sati u busu, to treba dozivjeti. Bila je klima, tako da sam samo jednom izasla iz doticnog, kad je bila pauza. Sretoh se sa skolskom drugaricom iz srednje skole, nijesam je vidjela deset godina. Pricanje, pricanje, pa mi ipak skrati put. Ona sad zivi u Norveskoj, u, kako sam se primila...Tamo vole pametne. A?

Procitala sam autobiografiju Luisa Bunjuela, zanimljivo stivo.

Jos uvijek se nadam da cu se dokopati mora...Kme.

čet - 26.07.2007

Dobar dan, ljetni

Ukljucujem teve i vidim odjavnu spicu omiljenog filma. Bas shit. Kako bi fino pao sad.

Bila sam u botanickoj basti. Uzivancija i blesavljenje. Napokon lijep dan odje, da ne mislim hocu li me nesto onako fino sjebati. Ovo uvo sto boli tri dana  - krilo se pod glavoboljom, to je sasvim okej. Ventilator, klima, znojenje, ronjenje, ronjenje, ronjenje, hladan tus i ode uvo...Glupo jedno. Ali dobro sam prosla, ipak. Toplotni udari su zajebana stvar.

I dakle, botanicka basta, japanski vrrrrtttt. Da, kaze Prasnjavi, pametni ovi japanezi, smislili fino. Zubori voda, ubacili u potocic kamenje, i onda se stvara pravcata muzika, sve neki zvukovi koji ti porucuju da je zivot skroz fin i lijep i sve to tako. Neka mlada mama stavila klinca, pored vode medju kamencice, u prasinu. I kazem joj ja: svaka ti cast, mlada mamo. Bas bih i ja voljela da sam tvoj mali sin, i da se igram i prljam i zajebavam. Blago njemu. A ne, ono, malo u prasini i odmah, kuku i lele. Tako su meni nekad...

Spakovala sam se.

uto - 24.07.2007

Mozak je samo pregrijan, spasen od pokuvanosti

Pokisla.

Kako je covjek primitivna, glupa zivotinja.

Kuvam se danas na cetrdeset i pet, a sada se sklanjam od kise. I kao da je ovo danas bilo prije ko zna koliko, cini se. Zaboravi, potisne, izbrise. Primitivka.

Lupaju prozori, saksije po plocniku, plesale sa vjetrom.

A danas, velim, u Kosutnjaku, da se umre. Nista hladovina i zelenilo.

Voda u jezeru vruca. Volim dubinu, plivam dalje, kad i tamo ista situacija. Vjetra bilo, egipatskog. Najvruci fen vjetar. Nedostajao je samo pijesak sa njim, da nam prenese pozdrave iz daljina...Klima je vec stigla.

Preostali samo tusevi.

 I zivim na vodi, paradajzu, imlek vocnim jogurtima od kajsije, jagode i maline. Fala onome ko ih izmisli.

I veceras mi, beduini, idemo u sator, sa marama preko glave. Kisa je fora.

 Cuvajmo sebe i kamile. Sjutra je, kazu, samo dvadeset i osam...

...

Najgori dan. Nevjerovatno je da sam ziva. Pichi me uzasna glavobolja od sinoc. Mijenja se pritisak, pada, kazu... Cetrdeset pet stepeni.   
          
                      

Objavio mojmentalni_kung_fu u 24. jul 2007 20:02:00 | 4 komentara

sub - 21.07.2007

Trice

Rastura vrucina. Kupaci kostim od 1500 din se odlicno drzi. Koja guzva na Adi. Citam `Izgubljen u Americi` od Singera i uzivam.

Razne teme neke vezano za plazu i ljude na njoj ali nidje koncentracije, sjebe se iznad trideset i pet stepeni...

pet - 20.07.2007

Sta god dodje, ja sam mu naredan - Njegos nas nasusni...Ali, stvarnooo, crkavanje...

Kakvi dani.

Ne pamtim ovo. Stvarno. Ne sjecam se. Mora da je bilo nekad, ali, tada sam sigurno jurila za kravama po durmitorskim vrletima ili nesto slicno, pa nijesam osjetila isparavanje asfalta gradskog. U poslednjih deset godina pomora ljudi temperaturom, u ovim razmjerama, nije bilo. Hm, kad sam ono jurila za kravama? Onda ni u poslednjih petnaest, ipak...

Taktika je danasnja bila : ustajanje, pakovanje, Ada, kuliranje u hladu na lezaljkama, rashladjivanje u vodi pa pod tusem hladnom vodom jer je ova u rijeci pretopla, citanje, sok, kafa, rashladjivanje (svakih cetrdeset minuta ili manje )...Danas Ibzenove drame, Hamsun skoro gotov. Dolazak kuci, tusiranje, klopanje, mali odmor, Kosutnjak, Kalemegdan - maloprije usla.

Juce je bilo vise Kosutnjaka a manje Ade.

Jebi ga, spasavaj se kako ko moze i umije...Samo dok je vode i struje. Poceli pozari u domovini mi a vidim, i odje...Tope se dalekovodne zice, cuda se razna desavaju. Pokrepacemo.

Dva portreta kosutnjacka prilazem.

Odoh pod tus xxy put danas.

Smisljam morsku taktiku...

uto - 17.07.2007

Vreli dani u Alabami?

'Previse citas, zato su ti poostovi dosadni u zadnje vrijeme.'

Ovo je Biljin sms sinoc, meni. Pa, jebi ga, ne znam. Takvi su kakvi su. Ne pisem ih sa namjerom da budu dosadni ili nedosadni. Samo pisem.

Ljuta sam na sebe jer sam zaboravila da im kazem da mi posalju kupaci kostim. Niks bazen.

Izasli smo iz stana i uvalili se deset koraka nize, u 'Speak Easy'. Obicno ne idem tu, obicno mi je nesto bezveze, ali danas, to je najbolji kafic u gradu. Kad ne mogu da odem nidje dalje, kad je vec trideset i cetiri stepena. I imaju wi-fi, jel se tako to zove? I sad, pod klimom, uz ajs ti, tipkam. I dalje bolno svjesna cinjenice da kupaci kostim ne putuje ka meni, mojom krivicom.

Procitala sam Rota. Onu knjigu o  tzv velikim, poznatim piscima i piscu koji hoce da postane isti takav, a zasadsa je samo potencijal i obozavalac ovih poznatijih od sebe.

Nije mi se svidio pocetak, ostalo jeste.

Sad se mislim izmedju Hamsuna i Bernharda. Ovaj drugi, najvjerovatnije, pa onda prvi. Dugi su i vreli dani, doci ce i treci.

Dala sam dvjesta dinara tipu u prolazu kod Kalisha. U tunelu. Svirao je gitaru, lijepo. Bolje njemu nego ovoj babi na bulevaru sto performans izvodi. Zanima me da li je zaista siromasna, ko je doveo ovdje. Nema srbijanski akcernat. Izbjeglica, mozda? Ne djeluje ni jadno ni zalosno. Prije mentalno izokrenuto. Kad god prodjem , prosi na isti nacin, moli i preklinje. Ako joj neko da novac, ide za tom osobom i blagodsilja i zahvaljuje. Nije to – to. Ne svidja mi se. Isprogramirana je. Ko je prolazio tuda i vidio je, znace o cemu pricam. Po cijenu da me proglase za surovu, mislim da je biznis u pitanju. I dajem novac, obecani novac prosjacima, skromnom muzicaru.  

Objavio mojmentalni_kung_fu u 17. jul 2007 13:42:00 | 8 komentara

pon - 16.07.2007

Vampiri

Au, koja vrucina. Sinoc smo posteno prosetali tek poslije ponoci...Izgleda ce  i danas biti slicno, s obzirom da nidje jos mrdala nijesam. Knjige, filmovi. Naletjeh  na rani rad Kurejsijev na onom kanalu 1000.

Uzeljeli me se doma. Zove poglavica, cak me pita imam li love. Hm, stvarno cudna godina.

Prasnjavi kaze da sam munja i mrcina.

Ovih dana drugo sam ovo, skroz, skroz, skroz.

ned - 15.07.2007

Spektakl i ostalo

Preksinoc u Maderi, ljetnja haljinica, iako sa nekim od paucine dugim rukavima, ali...smrznem se ja vrlo.

Necete ga majci, sinoc, ja sam u farmerkama.

Koji zajeb. Prokuvala sam. Ovoj se klimi vise nista ne zna. Pokvarena jedna.

Malo sa Kalisha posmatranje spektakla...Kako sam zamrzjela tu rijec. Pocetkom devedesetih, tako se stalno pominjala frazetina - mir nema alternativu. Sad, u novom vijeku - popularna vrlo globalizacija, tranzicija - ova druga pogotovu. I jebeni spektakl. Svako malo, neki spektakl. Zvucim kao strumf Mrgud, ali sta da se radi. Spektakl, spektakl, spektakl, toliko cudnog svijeta posmatra i mi odosmo pravac u Cvijetu. Volim to mjesto vrlo. Pa u Plato, neki blesani super svirali. Tri dame sto do nas, dvije sezdeset plus, a mladja, treca, sto kilograma plus. Strankinje, naravno. Uzivaju u muzici, a najmladja lupka crvenom lepezom u ritmu, rokerski, zestoko. Fenomenalno.

Da, mnogo stranaca raznih u gradu ovih dana.

Koncert je gotov, evo smo na mostu i posmatramo masu. Posipam se katranom i perjem - jebem nas lijene, trebali smo ici. Budva nikako ali ovdje, da. Ih.

I ona poznata slika uvijek. Svi su tako mirni, neincidentni. Doslo je do kolektivnog svrsavanja i tijelu ne treba nista vise. Rijeka zanimljvih imidza preplavljuje grad...

sub - 14.07.2007

Tako nekako ponesto

Citanje onoga sto mi ne treba, to je divan osjecaj. Sad prelazim na Filipa Rota, srameci se priznajem, jos nista od njega nijesam citala. Ih, koliko takvih ima...Svidja mi se sto mi se vratila ova lijepa glad uz koncentraciju.

I jos nesto. Osamljivanje. Stvarno sam Dzekil i Hajd. Nista izmedju.

Nasla sam zeleni slamnati sesir, mislila sam da je pobjegao od mene. Veceras cemo zajedno vani. Sa Kalisha da koncertrujemo. I da, juce sam upravo tamo uzivala svim onim super fotografijama koje je Magrit pominjala.

Ali sve tako nekako, malo vani, pa odmor.

Konstatujem da mrzim sebe menstrualnu. Buuuuuuuuuuuuuuuuu.

i da, kada bi ovaj grad bio blizu mora, na pet sati makar,eto ne precerujem, bio bi zaista idealan.

čet - 12.07.2007

Lijeni, mirni

Snizenja nista posebno. Ili sam ja pametnija. Dovoljno sam pogledala, a malo vremena na to potrosila. Nimalo love, jos. Necu gluposti. Ih, kako se celicim, kako se vaspitavam. Nikad nije kasno.

Snimila sam dvije, neljetnje stvari. Snizenje je fora za ono skuplje da postane dostupno. Nikako gluposti za desetak eura, to je bacanje... Vidjecemo. Ovo ja sebi, opet. Da ne bude zabune.

Inace sam lijena macka koja bi malo da gvirne vani i onda se vrati u krevet. Filmovi i citanje. Mislim da mi to nedostajalo. Nerazmisljanje. Mjesec dana nicega i svega, zaluzeno. Pa onda opet u nove pobjede.

Citam `Bijeli hotel` D. M. Tomasa.

Najzvjezdastija mi je uljepsala dan.

uto - 10.07.2007

Usputni

Ljetnja kisa u velegradu. Sve kukam da ne skvasim kosu i ono bas.
Kacket glavu cuva.
Ludujem za lubenicom. Ubijacu se par dana i onda cu da je zamrzim do kraja sezone. Uvijek tako.
Opustajuce u `Ptici`.
Tesko je biti zensko ovih dana. Svuda snizenja...Jadna ja.

Objavio mojmentalni_kung_fu u 10. jul 2007 23:21:00 | 7 komentara

ned - 08.07.2007

Sto smo vazniiiiiiiiiiiii

Kotrljajuce kameno ludilo zahvatilo Montenegro.

Moj brat vrti muziku im cijelog dana, do daske. Plus je to svima glavna tema.

A djedovi su stigli, dje drugo no u Splendid. Vrlo me zanima kako ce biti, poznato je da mi sve zavrsavamo u pet do dvanaest. Kad je premijer otvarao bulevar novi u Budvi, pola sata prije presijecanja vrpce, farbani su semafori...Kolektivno radjenje u poslednji tren.

Ja sam super bolje, hvala na pitanju. Radi longacef izvrsno. Guza boli ali neka, sitna frka.

Naravno, pakujem se. Dosta sam i bila odje. Taman da docekam kamene gore.

sub - 07.07.2007

I feel sleepy

Citam pa zaspem, ne znam ni kad. Ludacki snovi.

Probudim se, ne znam koje je doba dana, pa cak ni dan.

Ne sjecam se kad sam spavala po danu,a juce i danas ihaj.

Sophie Milman mi odgovara, bas pomaze izlijecenju.

Nema temperature.

Samo pobunjeni krajnici koji bi vecu kvadraturu svog prostora od mog grla. Momci, ne mucite me, to vam je sto je. Kgh.

Pukla mi vena. Pa onda u drugu ruku. Veli doktorka da sam maza. Ne znam zasto.

pet - 06.07.2007

Ne znam, jadno

Juce sam bila relativno ok, jurila po gradu, pa prala ves, pa neke papire sredjivala, malo i do bakute otisla...

I sinoc oko jedan, padanje. Krajnici poludjeli, meni se muti u glavi. Hladno, smrzavam se. Nidje sna.

Jutros kod doktora. U medicini rada – kojoj pripadam jer vise nijesam mala, uvijek je guzva. Nevjerovatna, uzasna, odvratna. A samo jedan doktor. Prije neki dan, Bilja kaze da su htjeli da ga lincuju. Sto nije brzi, ekspeditivniji...

Ja nijesam bila u stanju da cekam kraj pauze, plus sam cula da je guzva veca nego prije...

I otisla sam privatno, kod pedijatra, jer privatno za odrasle odje ne postoji...

Zena me pregledala, konstatovala zadjubrene krajnike, tempraturu i sl, i prikljucila me na longacef.

Pregled deset a injekcija osam. I gotovo.

Kaze, domu zdravlja nedostaje dvadeset ljekara da bi funkcionisao kako treba. I onda je uvijek neko nekome kriv. I doktori i pacijenti. A o ovim drugim...Toliko nekulture i prostakluka sretnem samo po cekaonicama...Uzas.

I sta bi bilo sa mnom da nijesam imala tih osamnaest eura. Glava mi je padala, a trebala sam cekati najmanje dva sata...

I tako.

sre - 04.07.2007

Oridjinal(no)

Imena su izmisljena da ne bih najebala. Dogadjaj je istinit i svjez.

Dakle, Marijina drugarica Dragana navukla neku infekciju. Jes, onu , tamo dolje. I naravno, sramota je da ide onom doktoru, za ono. Zna da je Marija dobila skoro vaginalete, pita je koje su. Kupi ih, tako, odokativno.

I veli joj – znas sta, mene nesto zabolio drob (to je zeludac). I sve mi buckalo, velika ona tableta, jedva sam je progutala...

I tako.

Dragana nasa treba da diplomira vrlo brzo.

Zakasnila, ali eto

Sipam vrelu vodu u omiljenu tamno plavu solju, stavljam kesicu nane, razmisljam. Cekaj, eto, iskocio taj post broj sto hiljada, ma ima jos nesto tu...

Sjeti se, sjeti se.

Heh.

Prvog jula prije dvije godine pocela sam da pisem odje. Nemam sacuvan niti jedan unos van bloga. Za neke stvarno mislim da bih trebala. Sjutra cu. I tako uvijek.

Dragi bloze, bice i u drugom gradu interneta. A sigurno i nova lapica, treca tvoja masina. Pa da `slavimo` i treci.

uto - 03.07.2007

Empty box

Kupih sebi neke gluposti. Sjaj i sat. Da sijam i da mi krene.

Gluposti kao nagradnjacu.

Slusam Olivera i jedem ogromno parce lubenice.

Koji haos oko mene.

Neka.

pon - 02.07.2007

Post-traumatski...

Vraca mi se okus kao poslije bolesti...

Rekao mi je, kad prodje, bices prazna.

Ispade da je tako.

I nesto je kao porodjaj. Crkla sam, mislila sam da necu prezivjeti. Ili cu prezivjeti, pa biti bogalj, mentalni. Kako da ne.

Evo me, nikad zivlja, dobra, pametna i lijepa i tralalala.

Zaokret.

Odmah poslije, odjurila sam na more. Pozvala me i prihvatila.

Voda je pretopla, nikad ovakva.

Kad sam zaronila, sve je proslo. Nista vise nije bilo bitno. Ono bolno, naporno i tesko.

Cak je i Budva lijepa ako nadjes finu, skriveniju plazu.

Zapalila sam se za ono dje si ti u padobranu iznad vode, dok te vuce jahta...Sad nije bilo vremena. Ali hocu, skroz mi se svidja. Bandzi ipak nije za ovu kicmu a padobran je mmm...

I tako...

Letim.