MOJmentalni_kung_fu: 7.2008.

pon - 28.07.2008

Lenka kaludjerka

Stvarno ga odmaram, ali stvarno. Ne da mi se pisati. Sjutra u Budvi Rundek, nadam mu se.

Juce pola dana nije bilo struje u cijelom gradu. A mrak, jesenji, oluja, gromovi su me probudili. Pa to je ludilo bilo.

Nekada mi je zao ljudi kada sam im naporna. Ali ti isti bas uzivaju kada nijesam. To su valjda one case Njegoseve.

Skinuh konacno Serbedzijin album sa Miroslavom Tadicem. Kakva gitara! Pa jos Arsen, pa jos makedonske, pa ciganske!

Prija uz ovu dokolicu. Drugo je to od lijenosti.

Objavio mojmentalni_kung_fu u 28. jul 2008 16:03:11 | 2 komentara

Lijena

Uz Radiohead

Pocela je kisa. Gledam turiste kako trckaraju. Tek skapiram da sam ja uvijek na ulici, jer ovaj prozor je ulica, tu sam, u centru zbivanja. Nema potrebe za dolaskom, kad sam uvijek ovdje. Tu. Sada. Now.

Turisti su dosli da nas gledaju. Masu mi ponekad. Masem im dok pijem kafu na mom prozoru.

Sjetih se kako su mi govorili da ce mi izrasti rep ako pijem kafu. I onda sam sanjala kako imam taj ruzni dugacki rep, kao pacov. I dolazi neko, otkida mi ga sjekirom. Placem mnogo i jako. Krv. Hocu moj rep.

Prija zahladjenje

Pa ovo sve je jedna komedija. A ja nesto nemam zivaca da pisem. Sad cu da se bavim plavim patlidzanom prvi put u zivotu a onda da gledam neki filmic. Sinoc onaj `Grad bogova`, tako se nekako zove. Prije njega `Zodiac`. Da iskoristim dok je komp tu. Poslije opet citanje.

poletni

...

Mago, mago...

Evo vec desetak minuta pokusavam da napisem tekst. Sada sam konacno iskljucila sve ono za cekiranje gramatike I cuda razna. Miloscu bozijom I moje drugarice Sanje, evo mene an internetu narednih desetak dana, odnosno, dok je ona na moru.

Pistao je moj nesretni mekic I pistao, uradla sve testove, on ok. I onda je umro. I onda je otisau servis. Riknuo hard disk, nije moja greska, nego vele, u svakom,ali svakom zitu, ima kukolja. I eto, meni dopade bas to.

A znate li da mi je glavni adut kod stvoritelja mi bio upravo to / hocu da dam toliku lovu za komp jer se on NIKAD ne kvari. Ipak, mislim, sada, sve se jednom pokvari. A zao mi ga je skroz. Dakle, sve fotke I cuda razna, nema, niks. I cekacu mjesec dana na novi hard. Mora da ga prave specijalno za mene tamo preko bare.

Citam I citam I citam. Prima mi se sve to kao u davna vremena. Opustam se, zivim kao Robinson Kruso, samo sa muzickim stubom I povremenim provjeravanjem mejla I facebook/a sa mobilnog. On je za cudo, u redu. Do kada, ne znam.

Probudim se, stavim kafu I pored prozora se ugnjezdim. Duva vjetar koliko god bilo vruce I pravi prijatnu promaju u mom potkrovlju. Kuliram, a strane samo idu, idu, idu.

Dobila sam komsije. Tek skoro sam skapirala da u ovoj kuci/zgradi u glavnoj ulici postoje samo cetiri stana, na prvom spratu dva I odje dva. Cijele zime pored mene nije nikog bilo, I evo ti sad. Ostavljaju otvorena vrta od svog stana stalno. Ne znam sto to znaci. Promaja? Uglavnom se lijepo isprati ko ulazi i izlazi iz mojih odaja. Zove se na kafu I posmatraju me kao rijetku zvijer. Pokusavam da budem ljubazna I na distanci. Mrzim nametljivce. Mrzimmm. `Imamo mlade sinove`…Ej!!! A inace sinovi su nedje 17/18 godina…Tata, mama, kako me vi to vidite?

Gazde nece da kupe ves masinu, ja bez tv/a mogu ali bez nje vise ne. Elegantno su me odjebali. Sta mislite, da li bih dobila sut kartu ako bih uselila pudlu? To me muci vec duze vrijeme…

Ova velika slova `I` dje im nije mjesto ne mogu da prepravljam, stvarno. Dovoljno mi je I to sto kapiram tipkajuci sada, kako je tesko preci sa konja na magarca.

Tu sam ja, samo...

Pokvario mi se mekic...jos nije stigao u servis iz ko zna sve kojih razloga, iak osam ga prije nedelju dana poslala...Nemam ni dvd u stanu...

Citam kao blesava ali ova nasilna apstinencija tesko mi pada. Ovdje su nekakvi praznici i servis radi tek u srijedu...

Pukla sezona na moru kao kokica na ulju. Ja jos ne znam dje cu ni kad cu, apsolutno mi nije dzovoljeno planiranje, jer cim nesto smislim, to ode do djavola...

Evo ovi pobijedise, odje je poceo haos, ne znam kak oda odem do kuce...Nijesam ni znala da je utakmica nocas, niti o cemu se radi, i evo sam obucena skroz u crveno, pomislice se da sam bas vatreni navijac...

Brzinski

Ima toliko toga da se piše, a onda mi se na trenutak čini da nema ništa bitno. Stalno tako. Ipak, ne treba uzimati u obzir moj sud. Ja znam da zablesavim.
Očistila sam godinu, gotovo je sa školom do septembra, bila sam kući cijela četiri dana i dodijalo mi je. Opet sam zbrisala na Cetinje.
Planova nemam. Možda se desi nešto, možda ne. Želja jedna – da napunim baterije, jer kako sada funkcionišem – ne znam.
Mnogo umorna, post umorna.
Ne putuje mi se predaleko, ne prija mi gužva ni vrućina.
Na Žanjicama sve zauzeto do kraja avgusta...
Biće što bude.
Komp mi opet cijuče, ne znam koji mu je đavo. Zato ga gasim a ja ću da čitam, čitam. Pa valjda se nekako dokopa kompić Podgorice i doktora.
Uspjela sam da mi se pokvari macbook. Slava mi.

Rod Stewart-Sailing

I am sailing, I am sailing,
Home again ’cross the sea.
I am sailing, stormy waters,
To be near you, to be free.

I am flying, I am flying,
Like a bird ’cross the sky.
I am flying, passing high clouds,
To be with you, to be free.

Can you hear me, can you hear me
Thro’ the dark night, far away,
I am dying, forever trying,
To be with you, who can say.

Can you hear me, can you hear me,
Thro’ the dark night far away.
I am dying, forever trying,
To be with you, who can say.

We are sailing, we are sailing,
Home again ’cross the sea.
We are sailing stormy waters,
To be near you, to be free.

Oh lord, to be near you, to be free.
Oh lord, to be near you, to be free,
Oh lord.