MOJmentalni_kung_fu: 8.2005.

sre - 31.08.2005

Rebelion

i opet stereotipi. I kuku i lele (bas tako, da skapirate podneblje) onome ko ih ne postuje.

O cemu se radi. Idem na more. Sama.

Pometnja. Pa kako to, zasto, jesi li normalna, ko jos ide sam na more...sta ce ti reci ovaj,onaj. I tako u nedogled :).

Koja fuckin` 2005-a? Ovo selo nije vidjelo novoga vijeka.

Skupila sam neku kintu,imam jos cetiri dana :))).

Objavio mojmentalni_kung_fu u 31. avgust 2005 15:12:00 | 35 komentara

E stvarno...;)

Ovih dana desava se jedna krajnje smijesna stvar. Porazna. Pokazuje koliko je vise ovaca na ovom svijetu. A ja sve sebe zavaravala da to i nije bas tako.

Negdje u februaru prijateljice V mi obznani da pravi multimedijalni projekat o ljepotama nase nam drage Montenjegro. Sto bi rekli, artisticki view. Trazili i platili Njemci. Ide tamo njih da zavodi i nacera da dodju, tralalal. Obisla ona svaku rupu, planine, morja i tako to. Super fotke, zaista. Mjuza vrhunska, nesto na indijski fazon, nidje gusala, casna rijec. I veli, aj da te isfotkam, da te ubacim ovdje, treba nam nesto njezno i plavo, da malo razbijemo predrasude o Gorkama.Za odjeljak o `Mystic Montenegro`. Heh. Ajde, ja retko kazem NJET.

Zezali se mi tu, nikakvo namjestanje i poziranje, da me pogresno ne razumijete, niti sam manekeknka, niti manekenske gradje (!!! i nista mi ne fali,jes), no ona veli, trebas mi bas takva. Uglavnom, uvrstila je dvije, tri fotke, blesave i to se zavrsi.

Kad ono...Vele mi, bila si na teve. Pa opet, opet...Pocetkom ljeta to krenulo na cg programima, kao intermezzo. I od tada, ljudi moji, gnjave me prodavacice, frizerka, komsiluci razni. Zaludu ti B sto si ti mnogo vaznija od neke tvoje fotke ili par njih, sto si postojala i prije toga, bavila se nekim valjda vaznijim stvarima od kliberenja u digitalac. I jos, ja to, naravno, jos ne vidjeh preko tevea. Kad, rijetko, koristim te blagodeti civilizacije, nidje me. To se ja uplasim od JA!

Nedelja, aj hejt hr i slusam njega

Tranquillity

Sjedim za kompom,bosa. Noge sam bacila na sto, bas mi je udobno. Zdjela u koju sam smuckala svasta i napravila omiljenu salatu, do pola je prazna, ne mogu vise, ostavicu ostatak u friz.Super sam je napravila ali sam se po pravilu, precijenila.

Danas nije bilo kise, vijala sam po gradu do maloprije, uzivala u LJETU. Da se pogresno ne razumije, jutro je bilo puno posla i naporno, u glavi milion bubnjeva je drzalo ritam, tam,tam,tam.

Jos devet dana do ponovnog polaska na more, skapirah danas. Ni centa jos nijesam skupila. Prosicu okolo. Desice se neko cudo, ka` i vazda.

Friend in need is friend indeed?!

Htjela sam vani ali sam se predomislila. Kisa se nije predomislila i jos nije stala.

Ona je dobra osoba. Pazljiv je prijatelj. Uvijek mi posalje birthday poruku tacno u ponoc, nakiti i nacifra, da vidim koliko joj je stalo do mene. S druge strane, ja znam da je njen rodjendan pocetkom jula, pa onda propitam okolinu kad tacno. Datume ne pamtim bas najbolje, vrijeme mi previse ne znaci. Ali drage ljude drzim u srcu. Jeste, draga je. I evo konacnog ALI, zbog koga i pisem ovaj post.

Uzasni je hipohondar, koji to, naravno, ne priznaje. Na pisanje sam ponukana njenom jucesnjom posjetom. Usla je i pocela da kuka. A ja nemam vise zivaca za lazne tegobe. Uvijek je nesto boli. Pita me: nesto mi glava pulsira, sta mislis da bi to moglo biti? Ja: mozda tumor na mozgu. Ona: gusi me u grlu, na sta ti to lici? Ja: na infarkt. Sta cu, moram tako, iako je prvo migrena a drugo mozda mali panicni napad. Dopizdilo mi vise. Ta pitanja traju i traju, godinama, ja sam utjesiteljka, medicinska sestra, psiholog, predani slusalac...Ali dokle? Ne znam kako njen momak podnosi to. Mira je bila kod mene kad je ona dosla, i samo je u cudu posmatrala...

samo to...

...raining day...

Kisa kupa moj grad a ja se i dalje nadam. Ovo ce samo veceras. I jos samo sjutra. Od prvog ce miholjsko ljeto, isto ono kad se Vuk rodio, pa smo se 20-og septembra kupali, u moru...Jel da da ce biti tako?

Eh...Nepopravljivi sam optimista, zivotni. Uvijek moze bolje i uvijek nadjem neko resenje. No ne znam kako na vremenske prilike da uticem. Izmixovacu neku zabavu ako i oblacno bude, sta da se radi. Mozda skoknem do Dubrovnika? Hm...Kako me rodise ovakvu, momentalnu, pticu selicu...Pa neka ne kukaju kako me nikad nema doma,nije do mene :).

A ja cu i dalje govoriti sebi da ova kisa nije nagovjestaj jeseni, vec najobicniji ljetnji pljusak. Ima da prodje za cas.

bejbi

Vec dva puta sam klikala na `unesi text` pa onda kanselovala. Ta pa ocu, pa necu i evo se nacerah.

I sinoc maznuh jednu haljinu. Free of charge, tatica je keshirao. Moze biti da je to precutni honorar, pomogla sam mu nesto. Nema cile - mile, tata - cerka, pomoc, ovo - ono :)). Material girl. Ljetnja je i zato grabim ovo ljeto, nosila sam je vec danas i zavaravala sebe da cu je ovih dana i moru pokazati...

Danas sam isla da vidim to `moze biti`. Milana ima osam dana. Crne krupne oci me gledaju i ja se najezih. Pretpostavljam da i ne zna sta vidi, da je traumaticna, uplasena, pogubljena, samo kapira ono tika-taka mamino i to je smiruje. I sisa. Mali sundjercic sa najvecom bebecom kosom koju sam ikad vidjela. Dadose mi je i isfotkase nas. Bila je hrabrija od mene. Novi zivot je zaista cudo, govorim sebi cijeli dan. I priznajem,kad sma je ugledala, zaplakala sam. Jebeno emotivno zensko. I tata i mama su mi dobri prijatelji i generacija. Evo svijete, nijesam po tome izuzetak, prao me materinski instinkt sasvim solidno danas. I gledala sam je kako zijeva, stuca, proteze se. Posmatra me. Nijesam subjektivna, ona je zaista divna. Volim crne kosate bebice, zenskice. Kad za xy godina pozelim da rodim, daje se na znanje, trazicu potencijalnom da mi zgotovi jednu curicu.

Vakum

Vremenske prilike skroz protiv mene. I horoskop veli da malo primirim. Okej, nema morja po kisi, ja sam u mom gradu...ali,ali...Zato sam nasla novu zabavu. SNIZENJA! E viva! Kupujem stalno neke gluposti, ponesto da valja, sto jes - jes. Odakle mi kinta? Pojma nemam. Plus sledece nedelje jedno diplomsko, jedan rodjus a sjutra jedne babine - dosla mala beba na ovaj shugavi svijet...

Noge me opet bole, to znaci da se vrijeme definitivno nece popraviti. Ili sam previse bila po gradu? Bice da je oboje.

bez naslova

Kad smo mali i dohvatimo kakve djelice zivotne istine, pogubimo se za tren. Ili je zivot tezak ili su cini se, sve istine dostupne...

Pit, i to je Amerika...

Razmisljam. ima nekog gore na nebu,iznad neba, iznad mjesta koje je iznad neba. Sto posto.

Rekao mi je astrolog skoro, kod tebe je sve jako, prenaglaseno, zivis punim plucima, ne pristajes na manje. ili nista ili sve. Kao one ljubavi kad sve gori od strasti, pece i ubija. Ali, to nije za zivot i to nije zivot.

Da je juce bio predivan dan i noc i jutro i sve. Jutarnji polazak za Budvu, na Brajicima potop, grad, sleper koji nam je prolazeci kroz lokvu skroz okupao sofersajbnu, da sam mislila, izginusmo.aAnas dvije smo kao najvece curke, kokosi, samo vrisnule :)). Kuknjava u stilu `sastale smo se, idemo na more a kisa pljusti i grmi,jaooo!`

Pridjosmo Becicima kad asfalt suv. To je cg, nekolike klime u par desetina kilometara. Dolazak neocekivanih, zajednicko vrijeme na plazi, zezanje, opustanje, ronjenje u dubinama, cak me i grc malo uhvatio od preforsiranja (vidjeti pod astrolog)...Opustila sam se bila, uzivala...

Setnja kroz fancy Budvu, dolazak do Pg za sat vremena, vozila je Naja kao da smo u Need for Speed :).

I platila sam danas za lud dan. Uzasno sam se razocarala u nekog. Bez emocija,a kad ih nema, znaci da radi skorpionski podznak. Ukolik ose izvicem ,prodje i sve je ok. Ovo je ozbiljnije. I sve je doslo na svoje, fenomenalni dan je procistila saznanje da je neko nezreo. Gorak ukus u ustima.

Go on,on,on...

I opet more :). Moze biti da sam dosadila vise, ali ovo ljeto je totalno ludo. Toliko nekih desavanja, da ne mogu sa sobom da se sastavim. Nikad ne odbijam akciju,a ovog ljeta je bas krenulo. Srijedu sam cijelu provela na plazi Jaz, malo poslije Budve. Nije lose bilo, samo voda ijao hladna, ne znam zasto. Bilo je cisto, to je glavno. I sunce je bilo toliko `jako` da cak ni ja nijesam bila u hladu :)).

Sjutra rostiljanje, drugi ljudi sasvim, a u nedelju OPET MORE :). Ovaj put idem sa Natasom, Kraljeva plaza na Miloceru. Nijesmo se odavno vidjele pa ce dvojac dobro da se istracari.

Umorih se od lutanja. Necu se sjutra previse zezati, cuvam se za plivanje. Nema pentranja po brdima,nene.

:))

...I onda se pedalina pokvarila a ribice koje su se nudirale nijesu prestajale sa smijehom. Stvarno mi nije padalo na pamet da bi smo mogle tu ostati, iako je otvoreno more u pitanju. Naravno, tri tipa -mjestanina, koji su nas sutke gledali ne odvajajuci barku od nas, na kraju su morali platiti za uzivanje ;). Doslepali su nas do obale. Scena je bila krajnje simpa: tip koji nam je iznajmio vristi i pisti sa pistaljkom jer smo prekoracile termin a ljudi sa plaze u cudu gledaju kako mala barka vuce pedalinu i nas :). Smijem se i sad kad se sjetim. Nijesmo mu doplatile, no je Sanja jos kao vikala na njega sto nam je iznajmio pokvarno `vozilo` :)).

Adio (a)More 3

Iznajmljivanje predoline na Zanjicama stoji 5 eu sat vremena. No frks, kad nemamo brod, mi pedalinu na sat imamo. Obozavam otvoreno more, kupanje tamo dje je sto dublje, neke bi da ucvrscuju misice i voze, pa smo se lako slozili. Uzesmo je, nas pet. Krenusmo.

Plaza je vec daleko, ni dvogled tipa sto iznajmljuje ne moze nas dohvatiti. Nema ni taxi brodica, malo poslije cetiri sata je, oni rucaju. Prodje tu i tamo koji gumenjak, voda se malo zatalasa. Divno je. To sto plase sa ajkulama ne utice na mene. Pa i onako bi ako vec treba, bolje bilo da zavrsim na tako zanimljiv nacin,zar ne.

Pricala sam im kako zelim da odem do Mamule, sa nekim, i da se tamo kupamo goli. Vi mi, curke na Mamuli nijeste zanimljive. Ajmo ovdje, kaze Sanja. Gledam je i smijesim se. Zasto da ne? To je vec zanimljivo kao zenska ludost, isprobavanje i provociranje. Medjutim, nijesmo slozene. Dvije otpadaju. Kupaci ostaju na pedalini a mi se bacamo. Osjecaj fenomenalan. Jos ljepsi, znajuci da ce ipak neko naici. Jer, mi zelimo da naidje, mi zelimo da nas vide. Ronim i gubim se, niti vrha, vode ima mnogo iznad mene a dno se i ne naslucuje. To zaista utice na adrenalin. Osjecaj da si jedno sa morem (Sto bi S rekao -jebes se sa morem), da mozes zauvijek dolje ostati, da zajebavas svoje srce i pluca i naprezes se do krajnjih granica. Eros i Tanatos, kao i uvijek, privlaci,privlaci.

Ja uzivam, Sanja tu i tamo, malo pozira i isteze sa a Natasazaista samo pozira. Ona bi i ovdje da uhvati nekog tipa. Jes seks u vazduhu,ali daj se kontrolisi. Prolazi taxi brodic sa kojim smo dosli tog jutra i kapetan trubi. Mi masemo. Sasvim normalna situacija i radujem se. Tip sa skuterom je malo dalje, posmatra nas, dozivamo ga. Kaze `svaka cast`. Na cemu, pitam se. Zato sto uzivamo kako nam se hoce...Zar je to umjetnost...

Kad cujem ono ~zaista je neponovljiv osjecaj~, odvarna mi je fraza,zvuci sasvim neistinito. no, fraza k`o fraza, ipak je tacna. Jedva cekam Mamulu i drugacije od drugih...

B u zemlji cuda -(a)dio amore 2

Moli me Nata da izadjemo. Ne poznajem je,ona je Sanjina drugarica sa faksa.Sanja i Bilja ne mogu, meni se ne ostaje u sobi,sinoc sam odmarala,veceras se vec moze malo mrdnuti. Pristajem. Nata se muva sa jednim tipom,zemljakom iz Smedereva. On je dosao sa drugom. Idemo prvo u kafic nas dvije, neki house tresti, podnosljivo. Dosadne price, navlacim je da prica o njemu, jer prosto ne znamo cemu bismo drugo,ne poznajem je, a univerzalna ljubavna tema uvijek pali...zovu tipovi, tu su blizu. Kakav je to lokal, pitam. Veli Nata: nije lose, maloima narodnjaka.Ajd B, neces se istopiti, nece te valjda ni potopiti, nijesi kukavica, prosao je rat i bombardovanje, pretrpjeces ti malo narodnjaka...

Pjevaju musko i zensko, smjenjujuci se. Pozdrav podgoricanima, odmah urlici pomenutih. Pozdrav Republici Srpskoj, skandiranja Radovanu pocinju...Itd. Pijem treci gin tonik, moram malo da zamaglim okolinu. Likovi za stolom, njih dvojica,njen tip i njegov drug, ijao dosadni. Nista i ne progvaraju, mada tesko i moze koja da se prozbori. Animiram druga malo, glupo mi da budem mumija kao oni. Nata djuska uz svog debila. Tu sam prvi put u zivotu vidjela prave sponzoruse, upakovane cure koje prilaze ruznim momcima koji su okiceni sa D&G, kamericama i slicnim znamenjima. Kraj veceri docekuju zagrljeni ili u krilu,kako koja...~Nasem~ drustvu se prikljucuju jos neki `zemljaci`. Jedan do zla boga ruzan i seljak ali ima smisla za humor, pa se kao prica,,,Na kraju se branim od njega rukama i nogama. Valjda su to cari mjesta na ko sam se nasla. Ipak odustaje, ali u znak pozdrava dobijam vizitku, koja kaze da pomenuti celavac ima tri zlatare u svom gradu. Moze biti da je to bio poslednji adut. Bilans je osam gin tonica, gasenje muzike u jedan - hvala nebesima.

Izem ti kompromis i ko ga izmisli. Glava me ujutro dobro boljela a cijelu noc sanjala odvratnog celavca koji mi sapuce na uvo: sjutra ces sigurno biti moja, uz background soundtrack `slatka mala JK`...

Adio (a)more ...

Skupilo se njih cetiri i hoce na more. Okej. Moje me ceka u septembru vec dogovoreno, ja i ja. Medjutim, kako sam vec pominjala, planovi postoje samo da se ne bi ispunili . Cetvrta odustaje i mene mole da idem sa njima. Sve se desava u nedelju oko 23:30, a ide se u 6:00 sledeceg dana. Ako pater familias iskeshira, necu se buniti, velim. I da se ne mijenja moj septembatski gusht. Tako i bi. Sledeceg jutra pravac Igalo. Primicem se moru i pitam se sta se to desilo, pa nijesam mislila sad da idem, plus mi svaka razlicite i interesovanjima i dobu (godista 85,83,80 i 78)… Autobus drndav maximalno, prija do mene spava, a ja gledam u pucinu u jutarnjoj izmaglici i slusam Besame mucho…Slika prva. Prijatelj dolazi sa gumenjakom ( koja ima jakiii Yamaxa motor,zapamtila sam to , jer veli – nije to obicni gumenjak ;)), kupi me I dobijam free obilazak zaliva, gumenjak skakuce, vjetar mi mrsi kosu I cini mi se da se nikad necu vratiti na kopno. Pada mi na pamet legendarni Vava Hristic, koji je, iako kontinentalac – rodjen u Beogradu, uzivao u moru i osjecao ga vise od bilo kog primorca. Tu sam negdje. Naklon Vavi. Plaza se gubi u daljini, i Mamula je iza nas a ispred beskrajno plavo, sve i nista u istom momentu. Morski orgazam. Cutim. Slika druga. Plivam od Arze do crkve Vavedelja svete Bogorodice. Dubina oko 10 metara, vidi se sve. Bilja I Sanja su vec stigle, izlaze polako, pomazu im dva momka. Prije toga je Bilja uspjela nagaziti na par bodlji – nije na jeza, srecom,ali ovamo ih tek ima. Gdje god je cista voda, tu su i oni. Dobro i lose. Prilazim molu, i meni pokazuju da stanem na dva kamena stepenika koji su u moru, postavljeni ko zna kad. Njih dvije se vracaju a ja ostajem jos malo. Posmatram, samo nas par na ovom ostrvcetu i cuju se samo skakavci. Pitaju me odakle sam, sto radim. I ja njih. Mi smo svestena lica ovdje, vele. Smijem se i pitam a sta su jos, volontiraju li gdje, itd. -Vjerujes li u Boga, B? -Ne. –A sto ce ti brojanica? – Cuva me, ali ne znam ko i od cega…I dalje se zezamo, neobavezna prica, dok su nam noge u vodi. Prilazi kajla sa stomacinom. –Oce Sergej, da li biste otvorili crkvu da se pomolim? Smijem se. –Vjerujes li nam sad? –Vjerujem. I opet osmijeh. Kad dodjes sledeci put, da te krstimo. Vidjecemo, odgovoram.Slika treca.
Objavio mojmentalni_kung_fu u 2. avgust 2005 21:37:00 | 1 komentara