MOJmentalni_kung_fu: 8.2007.

pet - 31.08.2007

Ko ce mene da brani...

Kad mislim o sebi, a to se cesto desava...Jer, o kome cu no o sebi, ja mene najvise volim...Ko ce, ako necu ja...Dakle, kapiram da sam plemenita. Ne ubij bubasvabu, pauka, puza, ne gazi cvijece fino, ne mrzi macke i pse lutalice. Sva sam u tom fazonu. Stvarno mi krivo i kad komarca moram da posaljem u vjecnost...Pa cu se prije pokriti na plus trideset nego umlatiti njega i slicne...

Ovo je uvod.

Soba u kojoj smo ja i Bilja ima balkon. Mali, fini. Moze da se sjede i da se bleji. Ai ne mora. Moze da se otvori kad i prozori pa da se ljeti pravi promaja. To se mora, kad je vruce.

Medjutim...

Bile mi nedje, ne bavile se balkonskim dogadjanjima. I u jednom uglu, izvjestava Bilja, golubica snijela jaja. Dezura ih sa bracnim drugom.

To znaci kilogrami golubijih govana.

To znaci pijukanje i urlikanje potomstva svakog dana.

To znaci neizlazak na balkon.

Pa sta? Cik da neko ocera bracni par golubova i polomi njihova jaja. Odje se taj jos nije rodio.

Prodje neko vrijeme, proces u toku – ovo sa govnima i urlikanjem i zavijanjem nonstopnim...Sve se junacki prezivljava. Ljudi smo. Mislim, ponekad, kao to sad.

Prije neku noc sam osjetila vrucinu i otvorila balkon – vidjeti pod promaja...Cujem neke cudne zvukove. Kao da papagaj ide nedje. Ali on je pokriven, spava...

Ustaje Bilja i pocinje da psuje. Dva mladunca golubija su usla u sobu i scucurila se iza vrata. I pokenjala. Nijesu mali, oni su tinejdzeri golubovi! Nece da idu!!!

Zatvorila se balkonska vrata i mi se kuvale do ujutro.

Sinoc sam probala opet. Bila sam za kompom, sto odmah tu, ali zaludu. Ulaze oni, boli ih briga. Ja ih guram, oni nista. Onda sam bila malo grublja i vratila ih u gnijezdo, majci.

Dale smo balkon, a sobu necemo.

Cekam da odu, poceli su da lete...

Plemenitost?

Budala.

Objavio mojmentalni_kung_fu u 31. avgust 2007 16:22:00 | 6 komentara

...

Dan lud

Has come, new life

To je dobro. Cijelog dana se gnjavim sa nista, pa valjda popusti napetost sa popustanjem temperature.

Toliko sam telefonirala ovima i onima, malo sam koga dobila. Samo zvoni. Zvrrrr.

Pa cekaj. Pa kalkulisi. U nedelju spavam u drugom gradu, izvjesno je. Samo jos ne znam dje.

Sjutra pocinje svasta. Bitno. Na razne nacine. Pocetak prije pocetka. Uvod u novi zivot.

Kako ovo sad meni sve smijesno i pateticno zvuci. Ali sta da se radi kad je istina. A ja fine doze patetike bas volim.

P kao pocetak, soon, very soon

Kupila sam jastuk. Mali, sareni, sa nasivenim detaljima. Prije je ukrasni nego za spavanje. Svidjao mi se. Vidjela sam ga kod drugarice prije dva mjeseca. I onda sam ga nasla ovdje.

Poslije toga sam kupila i brushalter i gacice. Pa tri kugle sladoleda, dvije od vanile i jedan punc. I zapalila cigaretu. Vec je pao mrak. Razmisljala sam.

Valjda jebeno kidati pupcanu vrpcu, posebno onu koju su ti utvrdili super ljepilom.

Jer sad zaista idem, jos nekoliko dana do toga. Dolazicu, u posjetu, dolazicu dok se ne prilagodim skroz...Sa svijescu da to vise nije moj dom. A tek pravim neki, nesto, tamo.

Posejdonova pecina

Trazeci internet kafanu u Tivtu, otkrili smo ludilo. Neugledna barka, a unutra... Ribarsko drustvo `Pagar`. Sve su mi ispricali, od kad postoji i ostalo i rekli da se zatvara za mjesec dana. Na zalost, nijesam mogla popiti pice sa oridjinalima jer je bilo milion stepeni. Njima to ni najmanje nije smetalo, kulirali su...I naravno `Slikaj i nas, ja sam mlad momak, imam tek pedeset i sedam`...

Tivat me bas smorio, odavno nijesam bila u ruznijem gradu,a uz to morskom. Necu da mi zgadi more...I ovo mjesto je popravilo stvari.

Poslije slike, rijeci

Dakle, u Crnoj Gori postoji mjesto liseno guzve, niko nikom ne sjedi na glavi. Bez glupih kafana, brzih hrana. Vode ima regularno. Istina, nije za pice, ali, ja ni ovu kucnu cesmovacu ne pijem. Turista 68 % vise nego prosle godine. A opet nijesam osjetila to, divno. Samo mali Englezi ne bjeze sa sunca, prze se i buckaju.

Mir. Iz kreveta na kupanje, pa povratak na terasu. Nije mi bas moglo biti da mol bude samo moj, ali tu vec precerujem, hoce i drugi da ljetuju J. Cigareta i mp3 plejer poslije plivanja. Citanje Murakamijeve `Norveske sume`, uzivanje. Gledam u plavo i cini mi se da sam kao Leo di Kaprio na Titaniku. Kraljica svijeta. Ajkula nidje, dosadilo im, otisnule su se dalje.

Prijatelj Njemac je prijatelju na pomen ovog mjesta odvratio -`Cuo sam za to, moj prijatelj pjesnik iz Irske kaze da tamo dolaze stari ljudi da umru`. Koliko smo se smijali. Velo lijepo opisano. Zavidim takvoj smrti, sa osmijehom na usnama...Ne dam moje novo otkrice.

Mozgu sam dala slobodno i sasvim odmarala. I juce je povratak u realnost bolio zestoko. Posebno jer me narednih dana ceka milion obaveza.

Dugo, toplo, itd

Kad se hoce o svemu, obicno ispadne nista. I zato fotke sada. Dok se malo sredi(m).

Poslije deset minuta zove me brat od tetke, sa Oliverovog i Gibonievog koncerta u Puli. I pusta pjesme. `Znam da ga volis, slusaj`...

Jugo ce, kazu oni sto vide...

Zena je ostrvo

Moze ti biti tesko ali ti vise nikad nece biti najteze. Zapamti. Nikad, nikad, nikad.

Isto tako, prestani ocekivati bilo sta od njih. Ni mrvu. Ocekuj nista. Zapamti. Nista, nista, nista.

...

krugovi, koncentricni. ogledala. majmuni.

`...u plemenu sve uvek isto, svako ima svoju ulogu, kao u tvojoj drami i drugim djeknama...`

Korisnost?

Stalno sam vani, kave, lutanja, pa mi i to dosadilo. Juce smo poslije nekoliko sati provedenih tako, ja i Zeljka isle kuci cutke. Tj, ukljucile svaka svoj mp3 plejer i shibaj.

I fotkale smo se kod fontane. Ona se blesavila i plesala nesto. Ja se protezala kao macka na klupi. Lijena nedelja, glupa, dosadna.

Danas sama sa sobom. Nemrdanje. Odgledala sam film, pa onda u okrsaj sa sudovima. Plus specijani zadatak – ciscenje sobe. Nije vise bilo odlaganja.

O, kako sam mrzjela sebe. Da, bas tako. Dok sam ribala parket, razmisljala sam koji je osjecaj prisutan. Identifikuj, opisi.

Mrznja. Sebe. Ono zensko unutra. Da, muskarci manje ciste i onda zelim da sam musko. Jes da po statistikama ranije umiru, pristajem i na to. Mene ne radi osjecaj zadovoljstva sto je poslije sve divno i krasno. Uradila nesto korisno, tralala. Sasvim ne. Glupo ciscenje.

Majka je dosla kuci nedje na pola posla, pa sam jos istrtljala, onako negativno adrenalizovana, to o mrznji i ciscenju...Nije joj bilo lako, sigurna sam. Vidjela je da je situacija ozbiljna, pitala me sta da mi kupi da jedem. Ha ha.

Da ne bude kako gledam samo `pomjerene` filmove, a dobra cifra se nakotrljala ovih dana:

Sendvich, prilozi

Aghhh. Oblacno, konstatujem, budeci se. Nidje aspirina, valjao bi jutros. Dvadeset devet u novembru, konstatujem. Zbog aspirina. Nebitno, nebitno.

Sta se desava? Vukovi (ne V kao moj brat, nego v kao zivotinjke) haraju. Zderu ovce, koze, sta se nadje. Spustili su se jako blizu sela. To javlja trojka iz planine. Neobicno za ovo doba godine, ali se deavalo i ranije. Uglavnom, moze im se lagano desiti da se u setnji sretnu sa nekim vau vau.

Ajkule po primorju. Ne moze se isplivati da valja. Svi mi kazu, udjes maksimalno u vodu do struka i to ako si hrabrica. Crvene se zastavice, pricaju se opasne price – kao ona da je i ove godine ajkula smazala nekog tipa (`jes zivota mi, rekao onome onaj a meni on, njegov drug gledao, momci bili na pedalini, itd`) ali se ne pominje u medijima da se ne bi poplasili turisti i riknula sezona... Nadam se da istina nije tako zastrasujuca ali jes nedje izmedju, to sigurno. Brodovi izdaleka napamame i njih. Koliko ih ima, to niko ne zna. Ja mislim malo. Pa kolika je nasa obala, to je samo jedan zalet za fino razvijenu ajkulu, da se useru u gace svi od Herceg Novog do Budve...I da nam se ucini da ih je jato, krdo, whatever.

Sva ona mjesta dje ja plivam...Kad bih sad to tako radila, bolje bi bilo da se odmah posolim i uvegetiram, i kazem joj: prijatno, u slast...Sto ne znaci da necu probati, bez zacina.

Tako mi je prije neku noc u krevetu, palo na pamet...Ima li onda smisla ici uopste na more, kad mi ne moze biti kako hocu, kad cu da se banjam po plicacima k`o neka baba...

Dakle, treci morski plan jos nije propao. Ako se to desi, skapiracu da mi onaj neki odozgo kaze, stvarno te ceka, da marenda...I odustacu.

Sama, sami, sam

Na trgu pjeva Petar Graso. Platila gradska kasa muziku narodu. Ozvucenje je odlicno, laik kao ja primjecuje to jer mi ometa gledanje filma.

Sama u stanu, uvijek iznova cudan osjecaj. Od jeseni valjda svakodnevan. Jos dvadeset i jedan dan. A stana nidje. Tog za samu.

Bilja, Vuk i Milica su otisli na selo. Sami u kuci. Stize sms od Bilje: upravo sam vidjela zvijezdu padalicu...Pa onda jos jedan, za jos jednu. Pozeljeli ste nesto lijepo, nadam se.

Old Neptune

Oni su prijatelji. Stari, vrlo. Glumci. Nekada slavni. Nemoc ih stize, bolest je odavno tu. Pojavljuje se ona. Mlada, jako. Neobrazovana, gruba, izgubljena, nezeljena. Svijet se okrece naopacke.

O, kako sam plakala. Bilja je rekla da nece gledati. Ko mi je kriv kad sam jos juce kukala da su svi noviji filmovi sranje. Ups, ovaj je britanski. Najbitnije, napisao ga je Hanif Kureishi. Znaci, tu ima svega.

Mrzjecete odvratnog starca koji ljubi ramena i prste tinejdzerki. Ali rekao je vec, impotentan je. I jebeno ziv, stvaran, neretusiran. Kao i hiljade drugih, koji ostaju sami, sa slinom i sluzi i ustajalom mokracom. Da, gadno. Zivot je takav. Do poslednjeg atoma, stopala u moru, prije umiranja, prije poslednjeg jedrenjaka...

No, i dalje veoma lijepo recituje. Mrzis ga i volis, kao i sve sto je pravo. Smijeh i suze.

Da, stari se svadjaju, zezaju, pate, zaljubljuju - rade sve sto i mi. Ljudi.

Peter O` Tool se ne predaje. Briljira. I dozvoljena su mu samo tri poljupca.

Ovo

Vecina blogera ima statistike posjeta. Ili, svi imaju, prije ce biti. Svasta se tamo moze naci, ljudi ukucavaju pa dodju i do ovih rijeci. Sjutra ce neko istipkati `ukucavaju ekser` i iskocice mu bas ovaj moj tekst. Tja.

Nego, o drugom se radi. Bas cesto neko dodje do mene trazeci `ljubavna pisma`, `ljubavni sms-ovi`, `ljubav je`...

Uvijek te stigne ono sto neces. Od svih na svijetu pitanja, jedan iz komisije, najbitniji – dekan, bas to nadje da me pita. `Sta je za vas ljubav?`

Nasmijala sam se. Rekla sam mu svasta. I nista. Klimnuo je. Vidio mi je u ocima `no pasaran`.

Samo, o njoj se ne pise i ne prica. Ko izmisli formulu i prave rijeci, bice car. Nema ga jos.

Ona se trazi, juri, zivi, sanja, smijesi joj se i umiljava, kao boginji kise...Tam – tam.

Tu se najprije primjecuje dualitet moje prirode. Rekla bih , ekstrovert sam, u svemu osim...U ovom na lj.

Sta? Sta?!

U 22:30 sam citala Cehova. U krevetu. Naivno sam se ponadala da cu zaspati. Ha ha ha.

Neki film na Pinku, poslije jedan. Cameron Diaz i tip koji bas lici na Toma Cruise-a. Pa to i jes on. Sjetih se i filma. Ona americka verzija Amenabarovog ~otvori oci`. Odgledala sam, naravno...I skapirala kako je americka produkcija sve losija i losija. Pljuvala sam ovaj kad se pojavio a sada mi je ok. U poredjenju sa svim novotarijama sa kojima sam se skoro srela. Tako to biva.

Sta bi uradila sad da nadjes veliku lovu, pitam je. I odmah odgovoram – ja bih sve vratila. Inace bi me grizla savjest zestoko, zaludu sve nule i sta vec.

Ko se toliko bavi ljubavlju, zaboravi li sta je ona u stvari...

Skupile smo se u 23:00, donesena je gomila filmova, Vanja nabavlja se najnovije, ko zna kako...

Medjutim, Vukova dvd i sta-sve vec-ne-radi masina nije pustala ton. Pa smo bile prinudjene da gledamo ono sto je funkcionisalo. I smorile se, filmski. A zabavile se, to jes. Danas me boli zeludac jer ne valja pusiti do cetiri ujutro i jesti grickalice, sladoled i cokoladu...Glupi filmovi...

Gledale smo ovo i ovo. Meni se stvarno nista ne svidja, toliko, da sam samo linkovala...

Odgledala sam `De- Lovely`. Nije film dobar, predugacak je. Ali, ali...To je prica o Cole Porter-u!!!! . I mnogo dobre muzike, njegove. Da ne pominjem ko su izvodjaci, umetnuti kao akteri: Elvis Costello, Diana Krall, Robbie Williams, Sheryl Crow... I atmosfera kreacije i raskalasnosti, koju obozavam. Zivot se cini tako lak, dok se ne padne sa konja i stignu racuni...Ma neka i padnem...

I wanted every kind of love that was available. I can`t never find them in the same person. Or the same sex.

I was a humdrum person
leading a life apart
when love flew in through my window wide
and quickened my humdrum heart

love flew in through my window
I was so happy then
but after love had stayed a little while
love flew out again

what is this thing called love
this funny thing
called love
just who can solve its mystery
why should it make
a fool of me?

I saw you there
one wonderful day
you took my heart
and threw it away
thats why I ask the lord
in heaven above
what is this thing
called love?

what is this thing called love
this funny thing
called love
just who can solve its mystery
why should it make
a fool of me?

I saw you there
one wonderful day
you took my heart
and threw it away
thats why I ask the lord
in heaven above
what is this thing
called love?

Pjevanjanje i filmovanje

Hladno. Duva zimski, moze biti da mi se cini gore no sto je jer sam na petom spratu. ali, bila sam vani i jes hladno.

Odemo ja i Bilja da jedemo. I cekam tu ribu, nidje je, Bilja njama. I pitam, kad teta zaboravila. Ok, dodje to. I bude poslije na racun kuce. Kako malo treba da se bude dobar.

Otisli matorci opet na planinu, odje se organizuju filmske veceri, sinoc i veceras.

Hladno rekoh – duva zimski, kupila sam japanke za moreeeeeeeeeeeeeee. Aha.

Ceca vjeceras pjevanja u Igalu. I mjesto za pjevanjanje se granici sa grobljem. Igaljani se bune – ima i tamo par normalnih dusha, mislim u Igalu, ne na gorblju. I vele, `dabogda organizatorima ona pjevala majki na grob`...

Umjesto cvora na maramici

Svi sastojci za filmic...

Sin, 30, majka, 77. Sin rodjen poslije cetiri cerke. Fin, miran, ko zna sta mu je bilo.

Kad je ubio, otisao je na Cetinje i trazio mitropolita Amfilohija (onaj chiko sto veli da su Rolingstonsi djavolja muzika i da je narod hipnotisan bio pa zato aplaudirao) da mu se ispovijedi. I to se desilo. Amfilohije ga je uputio na policiju – da li je moguce. I tako se saznalo.

Tik - tak, tik - tak...

I odgledah dva i po filma Begmanova juce. Stvarno baca u depresiju, odlucih nastaviti onu polovinu danas. Vidjecemo kako ce dalje ici.

Prije toga sam odgledala `Gojine duhove` - lijepo zamisljeno, ali, ali, ali... Neuvjerljiv Havier Bardem. Niti je zlikovac kad je trebalo, niti je svetac kad ga stavise tamo da mu polome vrat...Ne vjerujem mu, pa to ti je. Natali Portman divna.

Kucne fore i fazoni su na nivou koji mi se ne dopada, pa sa smislila super taktiku. biti sto duze budna uvece, ne bi li se duze spavalo sledec dana. I manje se druzilo sa ukucanima. Super, truper, uspijeva.

Jela sam lubenicu u tri (jutros) i gledala Tvin Piks. Fala vi sto ga reprizirate.

Jurim tu moju prvu gajbu samostalnu u zivotu, nista jos nijesam nasla. Imam vremena do prvog septembra, laganini me hvata frka. Mi odavde vazda nedje kasnimo - ja jel te J, vrijeme vise da se ide iz gnijezda...Mi odavde smo se samo na vrijeme izvinili...Sala, Mate, sala. Ko je shvatio, shvatio je.