čet - 21.08.2008

Bez plana, pametnije

Tezak dan juce, sa dva sata pakla, poslije koga je doslo vedro i ne znam sta bi sa onim paklom, odakle on uopste.

Evo se pakujem, sjutra u Herceg Novom, pa via Zanjic i Golubova konoba. Do 31-og. Nadam se najboljem, nadam se da se moja alergija nece pogorsati,nosim cijelu apoteku sa sobom.

Bijela sam i tim se dicim. Dakle, faktor pedeset i dalje je u opticaju.

Sretna sam ali bih voljela, to je vec poznato,da me neko drugi pakuje. Platila bih, stvarno.

Skola pocinje prvog, eh. Muka. O kojoj cu misliti tada, dacu sve od sebe, stvarno.Platih masinu za ves, donijece je kad se vratim. Tv cu isto u septembru kupiti i onda zivjeti na hljebu i vodi sa euro dnevno.

Ali, sve to vrijedi, zaista. Nadam se dobrom solo opustanju.

I, javljam ja ocu novosti i veli on: fino, pocela si da se kucis, jos samo neki momcic da se pojavi.

Wtf?

E crni ti… :)

sre - 20.08.2008

Zgode, zgodice

Zaljubis se pet, sest puta u roku u tri minutaaa.

Ne. Nego promijenim raspolozenja toliko u roku od toliko.

Danas me zaustavlja monahinja – tako se zovu pravoslavne, trebalo bi. I to ruskinja i to pita mene dje da kupi svesku i olovku. Sati jedanaest, ja mamurna.

Objasnim joj i poslije skapiram da sam objasnial pogresno. Dok sam objasnjavala konsultovala sam desnu i lijevu ruku da bih skapirala dje je lijevo a dje desno. Uglavnom,  vidim ja monahinju,  malo dalje je priupitala jos nekog.

Djelujem nesto nepouzdano. Svasta.

Odem da kupim ves masinu juce, svecano. Provuce tip karticu i kaze – nu, ne radi ti ovo.

Odem jutros u banku, to tada u jedanaest nesretnih sati – veli zena na salteru: pa jes, zaboravih da ti aktiviram,a i kako cu se sjetit`, onoliko papira ti dadoh da potpises…Eto, sjutra u ova doba, radice ti.

A ludih li ljudi!!!!!!

uto - 19.08.2008

eh

www.jutarnji.hr/crna_kronika/clanak/art-2008,8,19,,130467.jl

Da sam inspirisana, kao sto nijesam, pa da napisem koju o ovome.

ned - 17.08.2008

Jutro

Londonkina prica me je prestravila. Kao horror filmovi. Jai h uopste ne gledam, iako bih zbog struke vjerovatno morala. Kad ti nesto skodi, kloni ga se. Dakle, roditi iskljucivo na carski rez. Pa neka boli poslije. I onako je poslije. Mislim, necu sjutra roditi, nema nista novo, nego tako, za sebe ja to. Oduvijek sam zabrinuta oko tog svetog cina a poslije ovakvih iskustava, tek. Svijet mrda ali o zenama se brine kao I prije ko zna koliko godina…Tuga.

Nesto mi jezivo smrdi u frizideru. I pola kutije omiljenih kolaca je ostalo jer sam tek onako otisla. Pokvareni su. Ali nije do njih, miris taj. Moram danas da evakuisem friz i priberem malo sve to. Jedva sam se i raspakovala. More odlozeno. Jelena preklinje da im se pridruzim, ali sam nista ovog puta, slusati samo sebe. To radi kako treba. Dolazi Sanja, to je divno. U  hladu lipa cemo da dijelimo neuroticne pms misli i raspravljamo o smislu zivota.

Nevezano za to, zanimljivo je kako se neke stvari u zivotu ne mogu shvatiti ni prije ni kasnije, nego kad ipak neko odluci. Tesko da sam to ja, jer nijesam. Iako sam dovoljno zrela da sasvim razumijem Cehova, nijesam onoliko koliko treba da bih usla u crkvu i to shvatila kako treba. To jos ceka.

Zelim da mi dodje svako mijenjanje misljenja i stava, zelim da ucim, da shvatam, ako idem ka boljem neka se cesto desi priznanje – pogrijesila sam.

pet - 15.08.2008

<Ne znam< unos

Dva puta sam sa dial up-om tipkala u editor i dva puta mi je tajna internet sluzba zaplijenila tekst. Ne znam zasto, nije pisalo nista posebno. Ali, krhko je znanje. Bijase to proteklih dana.

Danas na bulevaru nijesam uspjela da kupim vodu, jer je prosto - nema. Narod se spasava, te i ja kupih ono sto ne podnosim, fantu. Za spas svih nas. Nije sala.

Da li prekosjutra do mora ili ljenstvovati u domu svom, kada ga se dokopam...Ne znam.

pon - 11.08.2008

Malisha

Ne stizem da napisem nista.  Bezveze je bas sto su snizenja na izdisaju, bezveze je sto nemam pojma i na sta mi je tacno otisla lova,hm.

Super je to sto mi je tip kod Akademije na kupljenih pet dvd filmova, dao i dva za dz. I sto sam na ulici nasla super knjige, a i u Platou takodje. Hm, pa jes, i za to se trosi lova...

Nijesam jos nista gledala ni citala, cuvam ih za kasnije, kad se malo smirim.

Jedne od ovih noci, prolazim pored skupstine nedje oko jedan ujutro, skoro nema ljudi. U susret mi ide zena sa kucetom u narucju. Kako se priblizava, skapiram da je u pitanju moja omiljena rasa. Bijeli pudlan Malisha je med medeni. Da, zaustavila sam je i pricale smo i ljubila sam Malishu koji ima cijelih trinaest godina!

Volim ovaj grad i zbog pasa. Volim da pricam sa njima u parkovima i na ulici. Ali, pudle su najbolje...Bice, jednog dana...

sub - 09.08.2008

Dial up trenira strpljenje

Juce je bio taj kul datum sa tri osmice ,ali nije mi se dalo da napisem nesto. Bilo sto.

Poslije xy godina, evo mene sinoc na dial up-u, kao i sada. Zasto? Jer je na selu svjezije nego u bijelom gradu. A selo nema kabal niti wi fi, niti bilo sta oed slicnih blagodeti bijelih sparnih gradova kao sto je ovaj.

Oluja na bulevaru, vuhhuuu, kakva je bila. A ja srecom u tom trenutku u kafani igledam kako ljudi nestaju i magli prasine i pijeska sa obliznjeg gradilista. Malo kasnije, rijeke putuju ulicama bijelog grada, pravac u kanalizaciju. I ja kisnem i prija mi.

Jos kasnije, fabulozna torna sa 3000 dinara na cak 1500, postaje moje vlasnistvo.

Volim ^lose^ vrijeme ljeti i obozavam snizenja.

Ponosna sto sam bolesna putovala busom cijelu noc. Znaci, ne planirajte, pa se mozda nesto i desi.

uto - 05.08.2008

:(

Klepila me prehlada u sred ljeta...Kmeeeeee

sub - 02.08.2008

U trenutku

Lijep dan i sve sjajno. Samo odjednom -grm, grm. Oluja. Traje pola sata, nekad i krace. A meni skrati zivot samo tako. To su pravi gromovi, blizu mene, koji me uvijek natjeraj uda se zapitam dali ova zgrada- kuca ima gromobran...

Cetinjske kise, poznat pojam. A tek cetinjski ljetnji pljuskovi...

Za sat ce sve biti okej. To sto se moze desiti da struja dodje kasnije, nema veze. Za sada je jos ima.

Sad cu da probam da smanjim fotke... Dakle, pogled sa mog prozora na pljusak, koliko sam smjela da se pomolim...

pet - 01.08.2008

Bilo je...

Pjesma dolje postovana me ispunjava mirom. I onda je darujem svijetu, da ispliva iz Radove knjizice i uveseli druge. Smiri. Umiri. Sta god. Vava.

Vrijeme da nesto napisem.

Koncert je bio fantastican, Rundek lud po obicaju. Poceo je sa mojom najdrazom pjesmom, pocela sam i ja i nijesam stajala do kraja. Probudila sam se i jako, jako mi je prijalo. I on i njih dvije.

Izgleda da kod mene nema sredine. Ili potpuni mir ili potpuno ludilo.

I plivanje, pijenje, skakanje, hodanje, pijano gledanje epizoda Seks I grada uz isto takvo komentarisanje u pet ujutro. I vrucina i sve. A ja zadovoljna.

Budva je haos jedan od zabave,za svakoga ponesto, mira najmanje, ne trazite ga tamo.

Meni su tri dana bila i previse. Dva taman.

Kad dodjete na plazu u pet, onu sa finim mekim lezaljkama i Rusima svuda oko vas, niko ne naplacuje. Bila sam spremna da izdvojim deset eura zadvije lezaljke i suncobran radi dva sata boravka. Jesam, zivota mi. Ta plaza je valjala. Bilo je cisto i ljudi su bili srednje ruzni, podnosljivo. Ne platih nista, to je sjajno.

Zato se pilo. Kakve su cijene i kakvi su konobari, to je vec…

Skapirala sam da stvarno punim trideset za par mjeseci. Rasturile su me sve te aktivnosti zajedno. Ne ide, ne moze. Ako se skace i ne spava, sjutra se pliva krepano. Babo jedna.

Ulis

Odisej

Odisej prijatelju moj onaj pravi onaj veliki onaj

   putnik i onaj bez kuce Odisej

Odisej onaj sam u hotelskoj sobi sa jednom ribom

   probusenih ociju u jedan zamagljeni sumrak ova

   postelja podseca na bolnicu

Odisej onaj pravi onaj veliki onaj usamljeni onaj

   na putu onaj koji nema nikoga i onaj koji ima

   sve

Odisej onaj mutavi onaj koji putuje onaj sa raskrvavlejnim tabanima

   i onaj bez kuce

Odisej

Odisej prijatelju moj onaj pravi onaj veliki i onaj

   usamljeni Odisej

On

Jovan Hristic