pet - 29.09.2006

...

`Cijena apsolutne slobode je apsolutna samoca, a u njoj sad jasno vidi svoju zabludu da se u ime umjetnosti zivot moze potkradati nekaznjeno. Izbrisati sve, zauvijek, jedini je castan svrsetak njegove blijede pobune protiv svijeta sklepanog na brzinu. Samo tako knjizevnost koje nema izvan autobiografije nece skoncati jadno, kao autobiografija koje nema van knjizevnosti.`

Otac moje kceri – Nenad Velickovic

Otkucala sam danasnji post i skuvala sebi kafu. Ovaj dan bi mogao biti dobar, pomislila sam. Rana je jesen a opet nije ruzan kao prekjucerasnji, i siv. Mirno je. Mogla bih, poslije nedelju dana konacno popiti normalnu kafu, i to sama.

Onda je zazvonio telefon. `Znas B, neka je zena plakala ispred, cula sam da je umro taj i taj. Znas li sta o tome?`

Zujalo mi je u usima. Ne, ne znam nista. Ne, ne mogu zvati ni Prla ni Bojana ni Sanju da ih pitam je li im umro otac...

Jeste. Dvije godine mladji od mog oca. Relativno zdrav. Srcani udar, tek tako. Juce sam ga vidjela, pozdravili smo se, ja dobar dan a on klimanje glavom uz osmijeh, uvijek je bio takav...Otac mojih najboljih prijatelja, komsija, partnera u `ne ljuti se covjece`, zezanju do kasno uvece u mojoj sobi, gledanju filmova, nekad kod njih, nekad kod nas. Nema ga, otisao. Tek onako.

Kafa se ohladila a ja sam tuzna, beskrajno tuzna.

Tesko ovo zivot.

opet 99-ta

Pretpostavljam da svi ljudi drugacije reaguju u kriznim situacijama. Da se ne moze ni znati kako ces reagovati dok se sranje ne desi, dok se ne upadne u neko...

Pocelo bombardovanje. Nas ovdje u cg, naravno nije ni izbliza potkacilo kao tamo, u Srbiji, ali psihoza nije izostala. Desava se nesto novo a pritom lose. Sta da se radi, sta nas ceka, do kad ce trajati...Sve su to pitanja na koja obican stvor nije imao odgovor. I kad pocne sirena, svi se isprestravljuju. Nalaze neke odbrane, trude se.

Sta sam ja radila? Bjezala u zagrljaj voljene osobe, to se podrazumijeva. Ali, malo mi je bilo...Sjecam se voznje po sablasno pustom gradu, u osam uvece. Nidje nikog...A sad se cini kao da je bilo prije trista godina a ne vec kad.

Heklala sam. Kukicala, ne znam vise kako ko to zove. Opsesivno sam trazila nove sheme i pravila kucice, cvjetice, pravila stolnjak. Kakve knjige, internet, citanje – nista drugo kad je bila frka nijesam mogla raditi osim toga! Svi su mi se cudili, odakle iznenadno interesovanje za vjestinu kojoj me je baka ucila davno godinama unazad...Skoncentrisana na ubode i cvorice, gubila sam se iz svijeta bombinga i brifinga...

Kako prodje sve, ostadose i moje rukotvorine ko zna dje. Zaboravih kao da nikad i nijesam...Sad mi smijesno ali tada bas i nije bilo...Tja.

čet - 28.09.2006

Desava se...

I procitala sam knjigu, poslije duzeg vremena. Mjesec ili dva, otprilike - citala sam nesto sitno ljetos. Ali ne ovako, za dan. Kao u stara dobra vremena, kad nije bilo neta ni bloga i slicnih zajebancija. Dakle, internet mi je uzeo veci dio vremena za citanje. Nijesam se zalila, sasvim dobrovoljno sam to prihvatila, prepustajuci se novim saznanjima, tragajuci, tragajuci. Sve sto je novo, meni je zanimljivo. Znate one koje ce isprobati odmah novi sjaj za usne ili sampon? Eto me. Citala i sa ekrana mnogo, ali drugo je to...

Sjecam se neobicnog osjecaja kad sam se te 1999 – te prvi put konektovala. Nevjerovatno. Cijeli svijet je dosao u moju sobu! Cudo! Zbogom dosado.

Sad je nastupila neka nova faza. Desava se : ja u krevetu u 23:30, citam...

sre - 27.09.2006

Push the button

Da, skroz ne volim jesen. Trebace mi da se priviknem.

Setale smo ja i Bilja. Otisle do parka. A ono oblacno, nikakvo, ljudi se vuku po ulicama, nenavikli na iznenadno pomracenje. Da, tako dozivljavam jesen -  kao pomracenje. Sivo na asfaltu i sivo iznad. Onda gledam u krosnju ne znam kog drveta, ali je lijepo gledati je. I pomalo zmurim i kazem: proci ce brzo.

Jedna  cetinjanka rodila dvanaesto dijete - 12!!!!. Od 27- me do 45 – te samo je ,dakle, radjala. I veli, svi zive sretno i veselo...

Ne razumijem.

uto - 26.09.2006

Tek tako

EKV  - Jesen

jesen u kozi, dolazi mi jesen

jesen u krznu, dolazi mi jesen

mislim na voce i mislim na nju

mislim na zuto, na hranu i budj

vidim da nije ovde stigla jesen

trazi i naci ces u zemlji truo hrast

gore u nama je bujica reci

dole u nama je jesenji zrak

jesen u kozi, dolazi mi jesen

jesen u krznu, dolazi mi jesen

gore u nama je bujica reci

dole u nama je jesenji zrak

jesen u kozi, dolazi mi ..

jesen u krznu, dolazi mi ..

jesen u krznu, dolazi mi ..

jesen u kozi, dolazi mi ..

zrak .. .

Stigla je, zaista. Kako znam? Pocela sam da citam, zaspala sinoc uz knjigu.

Olaf Olafson  - Odlazak u noc. Odlicna je, ostalo mi jos malo.

I jos kako znam? Ukljucile smo radijator sinoc, trebao mi je deblji duks u predvecerje, djed pravi rakiju...

pon - 25.09.2006

D820

Ne mogu ja brate, vise onaj da imam. Treba to, sjedem sa ljudima, pa svi vade neke dobre telefone (mada mi nije najjasnije koji su to dobri po njihovom misljenju), morao sam i ja da promijenim.

Pa ok, tvoja lova, tvoj telefon, mislim se. A kazem: naravno, super ti je taj.

Kupio je,dakle, novi. Biznismenski. I presao sa Nokije na Samsung i sad pojma nema kako se koristi i te fore. Jer on telefon uci kao lekciju, ovo dugme za ovo, ono za ono...Neka. Funkcija da se smrznes a njemu nista ne trebaju. I da, kamera mu je za 0,3 mpx bolja od moje, hahah. Jadna kamerica, nikad je nece koristiti.

Dalje.

Prelijepo vrijeme jutros. Cuda se desavaju i ja se vec neko vrijeme budim 9:00 iako ne zelim. Nijesam ja, vala, jutarnji tip. Ujutro sam cupava i namrstena. Jurim kafu i bjezim od naroda. Ali eto, tako ispalo. Pa sam setala oko pola jedanaest, sjedjela prekoputa fontane i upijala sunce...

Nesto je jako cudno. Nista mi se ne kupuje...Makar dobra faza za moj novcanik.

ned - 24.09.2006

fuck the pain away

Izabrala sam najduzi put od autobuske stanice do kuce. Dan divan, ni topao ni hladan nego taman. Dozvolila sam suncu da mi miluje lice i bose noge u crvenim baletankama na tufne. Biljinim.

Jedina obuca koja me ne  zulja na golu kozu je tudja. He.

Slusam soundtrack `Lost in translation`...Uvijek prija.

sub - 23.09.2006

Epilog, mishji

Odvratno juce se zavrsilo. I to na zanimljivo lijep nacin.

Ajmo na kavu, ajmo. Poslije – ajmo na projekciju nekog art filma u novoj i jedinoj normalnoj kafani za ljude ka` ja sto sam. I jos poneko. Kad mi tamo, a ono nidje filma no tribute to EKV. Mnogo dobra svirka. Jos kad je krenula moja `Ona se budi` - nirvana je bila tu. Hvala svevisnjem, mislio je na mene izgleda malkice...Dobro je bilo.

Poslije toga u jedan dziberajski ali ipak prihvatljiv lokal, kad se uporedi sa ostalima. Malo snimanja muskih, malo muski snimaju nas – uglavnom, nista zanimljivo. Cisto zezanje. I malo djuske.

Opustih se a little bit.

Voljela bih da iskljucim mozak na koji dan, makar trecinu. Zahvalna ja, ako neko zna resenje.

pet - 22.09.2006

Ciju, ciju

Jedan od onih dana.

 Kad bih se zavukla u rupu, po mogucnosti misju. Jer nijesam jaca ni visa od neke tamo male misice. I pokrila moje misje oci misjim rucicama i uzdahnula. Huh. Ima li misica mamu i tatu da joj kazu: bice bolje, proci ce, to je trenutak. Rodjena si sa mnogo planeta u Skorpiji, one znaju da te odvedu na dno ali i da dignu kad se najmanje nadas. Misica skorpionka grli tatu i mamu i place im u narucju. Cvili. Ne, cijuce – ciju, ciju.

A ova sto pise ne zna sto je. I kuka samoj sebi.

Sve je odvec tuzno

Sve je odvec tuzno

da bi bilo ruzno,

i to sto smo slabi

i lako ranjivi,

i to sto smo tako

nesigurno zivi,

i to lisje

koje

padat ne prestaje...

Sve je to lijepo,

pa kakvo je da je,

jer drugo nam

nista

ne ostaje.

Vito Nikolic

čet - 21.09.2006

Profesionalka

Novo kumstvo. Vjencano. Cetvrto.

Koji je to djavo sa mnom, postoji li idje iko drugi, pametnij ili bolji da to obavi umjesto mene????

Mrzim svadbe, vjencanja, muzike, pozivanja u goste, slave , krstenja, sve kurceve te vrste, ali me ritual ne moze zaobici.

Imam 27 godina i cetvrti put kumujem na vjencanju! Ej!!!

Ovo pisem sebi ne bih li se konacno uvjerila.

Jes.

E pa peto ce biti ono kad se ja budem udavala. Nema vise, stvarno.

sre - 20.09.2006

HERE

Ako ponesem premalo stvari, kukam da nemam sta da obucem, a kad ponesem previse, najebem noseci torbe i raspakujuci se. Nikad sretna, nikad zadovoljna. Jos i u paklu da zavrsim, i sto cu vise.

Houm, svit houm.

Domaca hrana i moj krevet. Baba koja kaze: obuci se, prehladices. E kad nijesam ovih nekoliko dana, nikad necu.

Bako, znas li da sam jela samo ujutro, zato sam smrsala. Niti sam imala kad, niti mi je padalo na pamet.

Nijesam joj smjela ovo reci, srce bi je otkacilo. Velim blogu svom.

Izmedju jela i torbi, svega je bilo. Stresnog, vrlo, ali i zanimljivog, lijepog. Zezanja, novih korisnih kontakata, flerta cak. Ejjj, pa nevjerovatno da se nasao neko i za to.

Skapirala sam stosta. Mislim, znala sam i ranije ali sad se teorija itekako potvrdila.

Mentalitetski, ko ne moze da te jebe, on ce da te sjebava. Neki ce da izigravaju pajtose. I sve bi tako, haha.

Ja sam zadovoljna misijom. Stosevi pokupljeni.

sub - 16.09.2006

Pred buru

Skuvala sam supu, eno se hladi. Iz kesice, kakvu bih drugu. Super je ova, nista joj je ne fali. Sto cu, vrijeme je da konacno pojedem nesto toplo, zivjeti se mora, funkcionisati se mora.

Skoro da sam inkognito odje. Javila sam se samo Naji i ne zelim da sirim listu. Po cijeli dan zujim zbog posla i onda mi previse druzenja afterwards ne treba. Malo mira. Jer ce njega od sjutra biti sve manje.

Francuskoj trupi treba obezbijediti babu koja ce na sceni ljustiti krompir, izricito da nosi broj cipela 37-38. Nijedan od starijih glumica uopste nece da prihvati, ispod casti je to, plus ce mozda biti nekih skandaloznih golaca, hahah. Trazi se baba, nidje babe.

Ne izlazi mi se. Svaki mi je dan cijelo vrijeme velika zurka i jos moram da mislim milion na sat.

Samo mi se...Da, to bih mogla.

Sama u stanu. Pred kisu.

Kako zivot lijepo namjesti, kad imas s kim nemas dje, a kad se ima dje, e onda...Nista zanimljivo, a kriteriji ne idu dolje, nikako.

Tako je to. Zanimljive zakonitosti.

pet - 15.09.2006

...u rudniku i zivot mi nije lak...

Festival je sinoc zvanicno poceo premijerom predstave `Cekajuci Godoa` Semjuela Beketa. Predstava je super, kuriozitet je sto ulogu Pocoa ovaj put igra zena. Estragon je Niko Gorsic, poznati slovenski reditelj i glumac. Bilo je zaista zanimljivih momenata.

Naravno, reditelj je nervozao na nas tri iz organizacije, morao je malo, na koga ce ako ne na najmladje, stjudente, hahah. Ni zbog cega. Premijerska frka. Majmun. Posto su kritike dobre, danas mu je srce na mjestu.

Okrecem se, kad ono, producent festivala ladno sjedi na stepenicama pored sjedista za publiku. Car.

Na koktelu isprazna fenseraja, kako su samo skocili na posluzenje, mislim...Ostala sam desetak minuta i zapalila. Ne volim viski pa sam uzela samo fantu.

A danas – ludnica. I tek ce da bude. Od ponedeljka neka me se sjeti onaj gore...

Kupila sam Gloriju i pijem caj od nane. Odmaram mozak, danas je radio prekovremeno.

čet - 14.09.2006

Run baby, runnnnnnnnn

Evo ja, kako bi drug Gawrun rekao, podgoricim. Dakle, u glavnom sam gradu najmladje europske drzave.

Sta radim?

Uzivam u ljetu. Temperatura 31 stepen juce a i danas je tu nedje. Vozim se gradskim prevozom ujutro a popodne me vraca Naja. Pijem kave, gledam novi trg. Danas sam uzivala u sladoledu.

Radim. Svasta. Jurcam i snalazim se. Jel to odrastam? Da, ja sam Petra Panovka, najs tu mit ju.

Mnogo interesantnih susreta i novih poznanstava. Kad razmislim, sve ali sve, novo mi je.

Kad mi bude tesko, sto bi Naja rekla – ti si razmazena i buni se ego, onda se sjetim da ce ovo biti dobra referenca u mom CV-ju.

FIAT – festival internacionalnog alternativnog  teatra pocinje veceras, 14 – og i traje do 26 – og septembra. Gostuje deset predstava iz osam zemalja.

Fijatirajmo se.

ned - 10.09.2006

L kao haoschic

O, koja je ludnica u ovom domu danas.

Svi smo na okupu, kompletni – to je samo po sebi zajebano.

Vuk ide danas, majka pece i kuva cuda razna da ponese njen jedinac, da ne bude slucajno gladan, malo je obrok iz menze.

Zorica ide sjutra.

Ja isto sjutra ali vrlo rano, jadna mi majka, u 6:15. A i jutro se probudila prije osam. Uh. Ah.

 Meni spremaju samo toplo `dovidjenja`. U, voljela bih da je zbogom. Ne volim ovaj grad. Ne mrzim. Indiferentna sam.

Biljana pomaze u pakovanju svakojakom, od svih. I sad veli da oce da izdaje dvije sobe ili prima cimera :).

sub - 09.09.2006

Vrtuljak

Vjetar poludio i svo vrijeme sa njim.

Smrzla sam se veceras, bas onako isprave. Vrijeme se obrne za sekund.

Glava me boli od razmisljanja.

Pakujem se, u ponedeljak ujutro idem za Podgoricu i ostajem tamo desetak dana. Nesto kao da radim. Nesto sto volim. Kreativno zujanje.

Sjutra su izbori, parlamentarni. Nikad manje buke i to me raduje.

Ali, cime ce se moj otac zabavljati kad i to prodje. Referendum mu je onako bas bio zauzeo mozdane vijuge, miran je bio. Pa i ovo, malo. Poslije najebavanje od klimakterichara.

Kijam – dakle, istina.

Nova super spanska grupa otkrivena zahvaljujuci Zorici, tj Spancu iz hostela.

Bebe se zovu – super su, idu uz ovaj haos garderobe oko mene. Da mi ko sobu vidi, zapitao bi se, sto li je tek u tvojoj glavi, dusho, hahah.

pet - 08.09.2006

NLO

Autobus utvare. Drug od bivseg, sjedam tacno iza njega. Oci mu ogromne. Gestikulira i glasno prica sa saputnicom. Meni se ne moras dokazivati, mp3 plejer je na maximumu. Creep od Radiohead-a se bori sa narodnjacima...Uspjesno. Ne zanimaju me tvoje rijeci a ne mogu ti zabraniti da me gledas.

Idem maloprije bulevarom, vjetar duva, haljina plese. Evo je, u vis, opaaaa. A Romi komunalci sa smecarskog kamiona uzvikuju: uuuuuuuuuuuu, toooo, lutkooooo...

čet - 07.09.2006

Pojma nemam

Opet se uhvatih rukavica i vesha. Falilo mi to i ajd` kad se mora – nije tseko. Plus me opusta, voda je to. Zavrsise moji brushalteri u omeksivacu a onda i na zici. I razmisljam, kako da ih okacim, da li javnosti da okrenem povrsinu ili unutrasnjost. Povrsina ljepsa a ono drugo istinitije. Kaze da nemaju dodataka, da je sve sto u njih stane pravo, najpravije. Ovog puta okrenuh ulici to unutrasnje. Drugi put gledate cipkane povrsnosti.

I uz sve to, pade mi na pamet kako bih voljela da budem neko drugi i tako pogledam sebe. Tudjim ocima, da one prosude sta znaci ovaj osmijeh ili pogled ili cutnja. Kako bi to dobro bilo. Stvarno zanimljivo...

...

Lou Reed Transformer (1972) Perfect Day Just a perfect day, Drink Sangria in the park, And then later, when it gets dark, We go home. Just a perfect day, Feed animals in the zoo Then later, a movie, too, And then home. Oh it's such a perfect day, I'm glad I spent it with you. Oh such a perfect day, You just keep me hanging on, You just keep me hanging on. Just a perfect day, Problems all left alone, Weekenders on our own. It's such fun. Just a perfect day, You made me forget myself. I thought I was someone else, Someone good. Oh it's such a perfect day, I'm glad I spent it with you. Oh such a perfect day, You just keep me hanging on, You just keep me hanging on. You're going to reap just what you sow, You're going to reap just what you sow, You're going to reap just what you sow, You're going to reap just what you sow...

Objavio mojmentalni_kung_fu u 7. septembar 2006 0:09:00 | 12 komentara

sre - 06.09.2006

Oni dani umiksovani sa mnom - bad, bad, bad

I evo me,svjeze probudjena u 14:00. Ali ne prvi put. Valjda sam se budila u 8:00 i 11:00. Da li sam poslije 8:00 uopste i spavala ili samo zavaravala sebe.

Da, stomak me je unistavao, vraca me u neke mladje godine. Koji mu je sad? Promjene mjesta, more i avetanje? Nerviranje? Nista od toga ili sve? Ko zna. Ja ne, ali mi je jutros od muke stvarno zujalo u usima, ono, kad treba da se skljokam.

Mrzim ove dane. Menstrualne dane. I taman su zasluzili ovu ruznu rimu.

Ja, baba i papagaji u kuci. Prividni mir. Cirkulisem uzmedju kuhinje dje je ona sa iglama i klupkom i papagajima i ove *moje* sobe dje je lap i haos. Nemam snage nista da pospremim. Skroz nemam.

Baba bi da pricamo. Nesto. Nemam snage. Skuvala sam kafu meni i njoj. Ne pije mi se ali znam da ce biti sretna ako nesto bude zajednicko, za nas dvije. A ni ona nije neki kafa fan. U sustini, razumijemo se sasvim, svaka sa svojim demonima. Ona se jos oporavlja od operacije kuka i klacka na stakama po stanu, sto je super, kako je bilo prije.

A ja? Gorka sam. Nasmijana i mracna. Ne moze biti opasnije.

.

uto - 05.09.2006

Konstatujem

Kad sam nadrkana, ja ne mogu biti drugo do car nadrkanosti.

Miholjsko, dan drugi

Sasvim slucajno sam otkrila super pjesme i preslatku pjevaljku.

Ayo

Vjerovatno se ona vrti po muzickim kanalima, ne gledam. Ili ne?

Divna je...

Nosila sam haljinu juce, danas mi je bilo vruce kao da je sredina ljeta.

Bas super!

Dosao moj mali – dva metra i 16 godina, brat od ujaka. Ajde da prosetamo, ajde da izadjemo. Nidje mjesta po kafanama. U radno vrijeme. I oni koji bi htjeli da rade, a ima ih, nemaju dje. A meni dosadno medju svim tim svijetom za popizditi. Misli miljama daleko u najvecoj brzini.

 Kazu da je more hladno, ali ako se vrijeme ne pokvari, to me ne obeshrabruje...Navijajmo za nepromjenu.

http://ayomusic.artistes.universalmusic.fr/

pon - 04.09.2006

Mozda bi bilo tako a mozda i ne bi...

Kukaju Hrvati: na Hvaru najezda homoseksualaca, jebu se po plazama, vole se i grle, ono, preceruju. Lele njima, sto ce im takvi turisti. Hm.

Neka to, nego sad u Sibeniku homoseksualke from Shpanija. Gole se kupale i sta sve ne radile isto u vodi i van njojze. I onda se nasla dvojica trojica mjestana da ih opletu po dupetu, malo nauce pameti. Nevaljalice jedne.

A da su se tip i riba jebavali u vodi ili nesto slicno, samo bi ti isti nedje drkali. Kad vam velim.

Razmisljam, kad ce kod nas takvi turisti i sta im se moze desiti, hahahah. Sve razmisljam i sve se smijem.

Bilo bi: a sto radite to jadni ne bili, auu, sramote, djavo vas ponio...Hahahah. Plus bonus po guzi, glavi, dje hoces.

ned - 03.09.2006

Ja i magicne krpe

Dan za Gibonia. Dobra vijest, trebalo bi da tako i ostane.

Ljeto. Nadam se da je Vuk ipak otisao malo do plaze danas.

Sjecam se da sam se cijelu noc vozila kroz neki primorski gradic i kalkulisala koga da nagovorim da sledece ljetovanje sasvim provedemo na Zanjicama, bez civilizacijskih povoljnosti. I tuzno u snu konstatovala da nece niko. Dobro, sama, to volim, nije da nijesam ponudila.

Bilja se sokirala kad je prije usla u sobu.

Zatekla me je kako cistim prasinu. To i jeste za sok. Ne znam sta mi je bilo.

sub - 02.09.2006

Aktivno mirna subota. Nespojivo ali tacno.

Skinula sam dva albuma od Boba Dylan-a. Ne ovaj najnoviji sto je skoro izasao nego dva prije toga, sve iz ovog milenijuma. Nesto mi palo na pamet da istrazujem Dylan – a pa sam krenula od kraja, naravno. Svidja mi se.

Dan je fenomenalan. Nacerao me da kupim sladoled, u slatkom kornetu. Dakle, da platim i za kornet. A jako malo sladoleda sam potrosila ove sezone. Zato je to bitno. Banana, vanila i nesto sa keksom, ne znam tacno.

Nasetala sam se, gore  - dolje i opet sve tako. Nije vrijedno spominjanja da sam se juce opet  pela na vrh Trebjese i to kroz sumu, najtezim od svih puteva. Precijenila sam se, of course. Uz ovo danas, moje tijelo cvili i kuka. Bole me cjevanice. Ma boli me sve!

Sve se nadam da ce neko s kim treba da se vidim kasnije, otkazati ili ne javiti se. Bas mi se leskari i cita nesto.

I da. Vidjela sam super cizme koje sramotno mnogo kostaju.

:(.

pet - 01.09.2006

Eh, sestra

Mali je na mene, sasvim. Evo ujutro ide sa roditeljima za Kotor, nista jos nije spakovao. Frizura je gotova, uparadjen je, nova garderoba, danas su i patike kupljene. Sve po pravilima.

Malo sam tuzna.

Ipak nova era, ona mala celava beba, najmladji clan familije, sin jedinac, od svih clanova najslicniji meni, ode na fakultet.

Kad prije?

Prepun je pitanja i nedoumica, kako, dje, sta, s kim...Starije seke se trude da ga ohrabre i pojasne mu da su i one bile iste takve. Svaki pocetak je...neizvjestan. Samo pichi mali, tako treba.

Suze su mi u ocima, casna rijec. Budala.

Simpaticno

Kao spavam, nedje jutros rano, ali sve cujem. Rano, to je oko 9:00. Poslije pet meni se usi probude iako svi ostali organi spavaju. Cudno ali istinito.

I, cujem stigla poruka. Ne pada mi na pamet da gledam ko je i sta je, samo sam to nedje registrovala i nastavak spavanja.

Kad, poslije nekog vremena zvoni telefon. Vidim nemam broj u imeniku, javljam se, ne znam za sebe.

- Jeste li vidjeli poruku?

- Kakvu poruku? Ko je to?

- Samo pogledajte poruku i da vam se zahvalim...

Reko`, neko me zajebava i uredno prekinem vezu. Aj da vidim poruku, stvarno mi je dosla neka poruka.

Kad ono: `Vas racun je dopunjen sa 5,00 e. Dopuna je izvrsena sa broja 067....... MONET – nasa mreza`.

Dakle, tip je `ladno zajebao jednu cifru i meni poslao dopunu umjesto sta ja znam kome. Jer je broj nepoznat! I onda je u svom ocaju sto je procerdao pet eurica nazvao da mu se zahvalim...Hahaha, a ja pospana, nijesam ni znala o cemu se radi. Pa kad je vidio to, onda se on zahvalio meni. So sweet. Drugi put pazljivije diktiranje brojeva Monet operateru.

Dakle, drustvo, moj prvi dobitak na lutrijama i ostalim zajebancijama dje odlucuje Bozija milost. Malo se zezao jutros izgleda.